Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa
Piše: Filip Raunić | Snima: Elena Geroska/Telegram

Danas su u Skoplju opet veliki prosvjedi, a ovo je naš specijal iz Makedonije

Telegramov reporter Filip Raunić proveo je nekoliko dana izvještavajući s makedonskih prosvjeda, ali i u razgovoru s makedonskim političarima, umjetnicima, aktivistima i intelektualcima koji su mu detaljno prikazali svu ozbiljnost situacije u zemlji. Jučer su se u Skoplju održali masivni prosvjedi protiv vlade, danas se održava veliki kontramiting, a ovo je Telegramov specijal o etničkim nemirima, korupciji, prisluškivanju, izbornim prevarama i medijskoj cenzuri

Na dan posljednjih izbora u Makedoniji 2014. godine liftovi u određenim četvrtima u Skoplju prestali su radili. Građani koji žive u socijalističkim neboderima u Skoplju tradicionalno su skloniji lijevoj opciji, odnosno oporbenom SDSM-u. Kako bi ih onemogućili u ispunjavanju njihove građanske dužnosti, vladajući su im naprosto sabotirali lift. Pa tako, stariji građani iz tih nebodera, ni uz najbolju volju nisu mogli izaći na izbore. Popeti se na 10. ili 15. kat mnogima je bila nemoguća misija i odustali su od glasanja.

Makedonski oporbeni lider Zoran Zaev već dva mjeseca objavljuje snimke razgovora i ostale komunikacije između vladajućih. Te ih snimke ozbiljno terete za korupciju, zataškavanje ubojstva i slično. U jednoj takvoj snimci otkriveno je kako je dogovarana sabotaža liftova u skopskim zgradama. U Skoplju se protiv Vlade premijera Nikole Gruevskog u posljednje vrijeme prosvjeduje svaki dan. Usporedno s objavama “bombi” Zorana Zaeva, kako on naziva svoje objave prisluškivanih razgovora, prosvjedi rastu i trebali bi kulminirati danas kada se na prosvjedu očekuje više od 50 tisuća ljudi.

Nisam taksistu rekao da sam novinar. Pretpostavljao sam da će mi više toga reći ako ne zna da radim za medije. Pogotovo ako je pristaša ove vlade, onda sigurno neće htjeti puno pričati. Teško je, naime, opravdati sve za što se tereti Gruevskog. Zapravo, pogrešno je reći tereti, jer na snimkama je vrlo jasna upletenost premijera, njegova bratića Saše Mijalkova, koji je ujedno i šef tajnih službi, i ministara u najteža koruptivna djela, zataškavanja ubojstva, kontrolu pravosuđa, medija i slično.

Vlada se predstavlja kao rješenje za etničke sukobe

Naravno, nakon terorističkih napada u Kumanovu sve je neizvjesno. Sada je u prvom planu kako sačuvati zemlju od ponora novih etničkih sukoba pred kojima se Makedonija našla. Ova vlada, koja se predstavlja kao jedino rješenje za te etničke sukobe, zapravo je dio problema, uvjeravaju me gotovo svi sugovornici u makedonskoj prijestolnici. Nakon napada u Kumanovu, mnogo se toga ipak promijenilo. Čak je i oporbeni SDSM pozvao na privremeni prekid prosvjeda. Makedonija je danas zemlja na apsolutnom rubu.

Studentski dom Goce Delčev
Studentski dom Goce Delčev Elena Geroska/Telegram
Spomeniku Filipu II., Skoplje
Spomeniku Filipu II., Skoplje Elena Geroska/Telegram
Baka u Skoplju
Baka u Skoplju Elena Geroska/Telegram
Izgradnja nove fontane u centru Skoplja. Poznato?
Izgradnja nove fontane u centru Skoplja. Poznato? Elena Geroska/Telegram
Djed se čudi spomeniku u Skoplju
Djed se čudi spomeniku u Skoplju Elena Geroska/Telegram

Nakon slijetanja na skopski aerodrom carinik me pita gdje ću odsjesti, zašto sam došao i do kada ostajem. Odgovaram mu i krećem prema taksiju koji me vodi do hotela u Skoplju. Aerodrom koji nosi naziv Aleksandra Makedonskog prilično je udaljen od Skoplja. Odmah na aerodromu nalazi se kip Aleksandra Velikog, doduše značajno manji od onog koji krasi središta Skoplja. Vožnja je relativno duga.

To mi ni najmanje ne smeta, dapače, u dugom razgovoru s taksistom saznajem mnogo o tome kakvo je raspoloženje u zemlji. Nisam rekao da sam novinar. Pretpostavljao sam da će mi više toga reći ako ne zna da radim za medije. Pogotovo ako je pristaša ove vlade, onda sigurno neće htjeti puno pričati. Teško je, naime, opravdati sve za što se tereti Gruevskog. Zapravo, pogrešno je reći tereti jer na snimkama je vrlo jasna upletenost premijera, njegova bratića Saše Mijalkova, koji je ujedno i šef tajnih službi, i ministara u najteža koruptivna djela, zataškavanja ubojstva, kontrolu pravosuđa, medija i slično.

Mirna revolucija ili krvavi sukob

Moj sugovornik i vozač, međutim, kao i većina s kojima sam razgovarao (a pokušao sam se kretati u svim krugovima ljudi), protivnik je Gruevskog i ove vlade. Nešto je ipak oprezniji oko prosvjeda. Mladi su entuzijastični, hoće revoluciju, nemaju vremena čekati. Žele promjenu sad i odmah, pod bilo koju cijenu.

Prosvjedi u Makedoniji razbuktali su se nakon što je objavljeno da je vlast zataškavala istragu ubojstva Martina Neškovskog, mladića koji je stradao na pobjedničkom mitingu vladajuće stranke 2011. godine. U jednom trenutku pokušao se popeti na binu, zapeo je za kabel i pao. Policajac Igor Spasov brutalno ga je pretukao, a mladić je preminuo. Snimke otkrivaju kako su se ministrica unutarnjih poslova Gordana Jankulovska, premijer Nikola Gruevski i ostali iz vlasti dogovarali kako će zataškati okolnosti ovog ubojstva. Na snimkama se čuje kako Gruevski govori Jankulovskoj da javnosti kaže kako Spasov nije bio dio službenog osiguranja skupa.

Moj se sugovornik dobro sjeća sukoba u Makedoniji 2001. godine i toga koliko je zemlja tada bila blizu građanskog rata. Situacija je sada katastrofalna, ova vlast više ne može funkcionirati ni dana. Ali promjene moraju doći na miran način, smatra. Mnoge su revolucije u posljednje vrijeme srušile koruptivne i represivne tipove, ali i dovele do nečeg još goreg. Krvavih sukoba kojima se ne nazire kraj. Mnogo je takvih primjera na Bliskom istoku, ali ne treba ići tako daleko u potrazi za tragičnim primjerima. Dovoljno je zaviriti u Ukrajinu.

‘Na vlasti su banditi, klasični banditi’

Prosvjedi u Makedoniji razbuktali su se nakon što je objavljeno da je vlast zataškavala istragu ubojstva Martina Neškovskog, 24-godišnjeg mladića koji je stradao na pobjedničkom mitingu stranke VMRO-DPMNE. Bio je pristalica te stranke, i na skopskom je trgu slavio pobjedu na izborima 2011. godine. U jednom trenutku pokušao se popeti na binu, zapeo je za kabel i pao. Policajac Igor Spasov brutalno ga je pretukao, a mladić je poslije preminuo. Spasov je osuđen na 14 godina zatvora. Snimke koje je objavio Zaev otkrivaju kako su se ministrica unutarnjih poslova Gordana Jankulovska, premijer Nikola Gruevski i ostali iz vlasti dogovarali kako će zataškati sve okolnosti ovog ubojstva. Pokušali su javnosti prikazati verziju događaja prema kojoj Spasov nije bio na službenoj dužnosti kad je ubio mladića. Na snimkama se čuje kako premijer Gruevski govori Jankulovskoj da javnosti kaže kako Spasov nije bio dio službenog osiguranja skupa.

To je ono što je mobiliziralo javnost kao ništa do tada. Branko Geroski, jedan od istaknutijih oporbenih novinara, urednik portala plusinfo.mk i novina Sloboden pečat, tumači mi zašto je to tako. “Ljudi su svugdje u svijetu, pa i u Makedoniji, emotivni. Ne moraju razumjeti što znači krađa izbora, izborni popisi. Ne moraju znati ni što je provizija, ili čak mogu misliti da je normalno uzeti proviziju. Ali ljudi vrlo dobro razumiju kad netko krije ubojstvo. Razumiju da tu nešto duboko nije u redu. Da su na vlasti banditi, baš klasični banditi”.

Branko Geroski, oporbeni novinar, govori za Telegram
Branko Geroski, oporbeni novinar, govori za Telegram Elena Geroska/Telegram

Po dolasku u Skoplje jasno da je makedonska prijestolnica grad ozbiljnih suprotnosti, koliko god to zvuči kao najgori klišej u povijesti. Velebni spomenici visoki više desetaka metara djeluju nadrealno. Jedan mlađi dečko, pokriven dekama, spava na sred trga, u neposrednoj blizini jednog od takvih spomenika. U Skoplju sam boravio prilično kratko, ali taj dečko uvijek je bio tamo. Makedonska prijestolnica kao da je sastavljana od barem dva potpuno različita grada. U dijelu gdje sam smješten, koju stanovnici nazivaju i turska čaršija, prevladavaju uske popločane ulice, kao u Sarajevu.

Makedonija je, uz Somaliju, jedina država svijeta bez popisa stanovništva. Posljednji je put uspješno održan 2002. godine, a tada je Makedonija imala nešto više od 2 milijuna i 40 tisuća stanovnika. Kažem uspješno, jer popisivanje stanovništva krenulo je i krajem 2011. Zbog manipulacija s brojem Albanaca, svi su ti materijali uništeni. Javnosti je tek ostao podatak da je na taj popis potrošeno 14 milijuna eura. Prošlih je godina makedonski ministar financija Zoran Stavreski govorio kako se popis neće održati jer za njega nema novca. Na spomenike i građevine koje bi trebale evocirati slavnu makedonsku prošlost potrošeno je pola milijarde eura.

Mali obrti s obje strane uskih ulica, ljudi koji provode cijele dane u njima i oko njih. Odlazak u suvenirnicu, dućan ili kafić, tamo nije tek obična kupnja. Pravi je to doživljaj, i sam sam se u to uvjerio. Ujutro ostvarena poznanstva, već popodne postaju poput dugogodišnjih prijateljstava. “Purgeru, dođi na tursku kavu, treba ti, vidim da su ti oči umorne”, dovikuje mi, i ispravno primjećuje, jedan od vlasnika obližnje suvenirnice. Ne znam imaju li kavu i inače u ponudi. Osjećam se kao da sam u malom mjestu na otoku Braču gdje ljetujem svake godine. Ulična komunikacija, prijateljska dobacivanja i neprekidna interakcija, dio su svakodnevnog folklora i života.

Povlačenje oporbe iz makedonskog parlamenta

No, situacija u Makedoniji daleko je ozbiljnija nego što bi se dalo naslutiti iz polaganog života čaršije. Cijeli ovaj kaos krenuo je lani, kada je SDSM Zorana Zaeva rekao “Ne, ne priznajemo vaše izbore”. Proglasili su ih nelegitimnima, rekli da neće uzeti mandate. Od tada pa do danas, nisu se pojavili u parlamentu. Na taj su način delegitimirali ovu vlast, ili režim kako vlast Gruevskog naziva većina mojih sugovornika analitičara, ali i dobar dio građana Makedonije. “Ne možeš s majmunom igrati šah, on će ti polomiti figurice”, slikovito mi je čin nepriznavanja izbora opisao Branko Geroski.

Novinar Telegrama otišao je na pressicu Zorana Zaeva (lijevo)
Novinar Telegrama otišao je na konferenciju za novinare Zorana Zaeva (lijevo) Elena Geroska/Telegram

Makedonija ima 1.7 milijuna zdravstvenih osiguranika, a svi stanovnici su zdravstveno osigurani, osim možda 10 ili 20 tisuća ljudi koji nisu u nikakvom pravnom prometu, najčešće Romi. Uz 1.7 milijuna zdravstvenih osiguranika, Makedonija ima preko 1.8 milijuna birača, što je matematički nemoguće. Računa se da vlast objektivno kontrolira oko 150 do 200 tisuća. Drže ih u kompjuteru i raspoređuju gdje i kad god žele, kaže moj sugovornik. Bivši ministar vanjskih i unutarnjih poslova Ljubomir Frčkoski, rekao mi je da Makedonija ima jednak broj stanovnika i birača, jedinstven takav slučaj na svijetu.

Pola milijarde eura za projekt “Skoplje 2014”

Popis stanovništva posebna je priča. Makedonija je, uz Somaliju, jedina država svijeta bez popisa stanovništva. Posljednji je put uspješno održan 2002. godine, a tada je Makedonija imala nešto više od 2 milijuna i 40 tisuća stanovnika. Kažem uspješno, jer popisivanje stanovništva krenulo je i krajem 2011. Zbog manipulacija s brojem Albanaca, svi su ti materijali uništeni. Javnosti je tek ostao podatak da je na taj popis potrošeno 14 milijuna eura. Prošlih je godina makedonski ministar financija Zoran Stavreski govorio kako se popis neće održati jer za njega nema novca. Na spomenike i građevine koje bi trebale evocirati slavnu makedonsku antičku prošlost, u sklopu projekta “Skoplje 2014” do sada je potrošeno pola milijarde eura. Projekt još uvijek nije gotov i ova će cifra sigurno rasti, a za novi popis stanovništva nema novca.

Birački popisi i velike korupcijske afere mnogima su tek bili dalek i stran događaj. Kada su, međutim, objavljeni dokumenti koji se tiču njihovih susjeda, prijatelja, ljudi s kojima se viđaju svakodnevno, mnogi su shvatili u kakvom društvu žive. U Makedoniji, koja broji manje od 2 milijuna ljudi prisluškivano je 26 tisuća građana. U 9 godina vlade Gruevskog prisluškivano je više ljudi nego u pola stoljeća komunizma.

Ova vlada ne može organizirati poštene i slobodne izbore, kažu svi sugovornici. Uvidjele su to i zapadne zemlje, prije svega one najmoćnije, SAD i Njemačka. Nakon što je Zaev krenuo sa svojim objavama, iz početka su iz tih zemalja dolazili signali kako treba istražiti odakle Zaevu snimke. Danas se priča prilično okrenula, sada i EU i SAD poručuju kako je jedino rješenje makedonskog pitanja odlazak Gruevskog i njegove vlade.

Oporbeni lider također je pod istragom

Nakon što je odbio sudjelovati u radu parlamenta, lider glavne opozicijske stranke, Zaev krenuo s objavama snimki koje teško terete vlast premijera Nikole Gruevskog. Sam Gruevski, Zaeva optužuje za suradnju s tajnim službama u cilju rušenja vlasti. Zaevu je oduzeta putovnica, te je pod istragom. Dobro upućen Telegramov izvor iz Skoplja kaže kako bi Gruevski Zaeva vrlo rado i uhitio. To bi se i dogodilo, da nije pritiska Amerikanaca.

Ono što je u tim snimkama građane najviše zabezeknulo jest potreba i mogućnost vlasti da kontroliraju doslovno svaki aspekt društva. Namještaju javnog tužioca, sve bitne tužitelje i suce, uređuju medije, ali vlast želi kontrolirati i, naizgled nevažne, funkcije . “Oni točno znaju u kojem gradu, selu i naselju tko za koga glasa, koga treba pritisnuti, koga podmiti, koga kontrolirati”, prepričava mi Geroski sadržaje snimki. To je mobiliziralo širu makedonsku javnost.

Birački popisi i velike korupcijske afere mnogima su tek bili dalek i stran događaj. Kada su, međutim, objavljeni dokumenti koji se tiču njihovih susjeda, prijatelja, ljudi s kojima se viđaju svakodnevno, mnogi su shvatili u kakvom društvu žive. U Makedoniji, koja broji manje od 2 milijuna ljudi prisluškivano je 26 tisuća građana. U 9 godina vlade Gruevskog prisluškivano je više ljudi nego u pola stoljeća komunizma.

‘Mi smo luđaci koji troše na ove građevine’

Objave su krenule s nešto manjim, uvjetno rečeno, krimenima za vlast. Svaka nova objava tereti vlast više nego ona prošla i manje nego buduća. Do sad ih je objavljeno više od trideset. Posebno je upečatljiva bila rečenica ministra financija Zorana Stavreskog. On vodi financije i državnu kasu. U jednom trenutku kaže “Mi smo luđaci. Nemamo za kruh, a trošimo na ove građevine”, misleći na velebna zdanja i spomenike izgrađene u sklopu projekta “Skoplje 2014”. Kao što mi je to rekao bivši Ljubomir Frčkoski, danas profesor na pravnom fakultetu u Makedoniji. “Možda je i Tuđman htio ovakve spomenike, ali ovaj je to uradio. On je napravio Las Vegas u Makedoniji. Makedonija je ostvarila sve mokre snove diktatora”.

Projekt Skoplje 2014.
Projekt Skoplje 2014. Elena Geroska/Telegram
Projekt Skoplje 2014
Projekt Skoplje 2014 Elena Geroska/Telegram
Projekt Skoplje 2014
Projekt Skoplje 2014 Elena Geroska/Telegram
Projekt Skoplje 2014.
Projekt Skoplje 2014. Elena Geroska/Telegram
Projekt Skoplje 2014.
Projekt Skoplje 2014. Elena Geroska/Telegram

S poznatim makedonski režiserom Aleksandrom Popovskim susreo sam se u njegovom domu u Skoplju. Popovski kaže kako je u Makedoniji ta kultura ratničkih simbola i rata jedina priznata i dominantna ideologija. Zašto primjerice na trgu nemamo Kirilia i Metoda, koji su izmislili pismo, postavlja retoričko pitanje Popovski. “Za mene je to Makedonija, pismo i kultura, a ne dvadesetmetarski ratnik na konju koji vitla mačem”.

Politolog Dejan Jović sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti kaže da je projekt “Skoplje 2014” dobar primjer makedonskog nacionalizma s apsurdnim elementima. Primjerice, raspravlja se o tome jesu li Makedonci Slaveni ili “antički Makedonci”. U apsurd potenciranja tih tenzija, imao sam se i sam imao prilike uvjeriti u Skoplju, vlada naglašeni žal za nekim prošlim vremenima. S nostalgijom prepričaju što je Makedonija sve tada proizvodila i kako se živjelo. “Fantazije o makedonskoj naciji kao nekoj vrsti “kolijevke civilizacije” preplavile su javni prostor”, kaže Jović.

Dodajem kako je baš nekoliko dana prije mog dolaska objavljen hrvatsko-makedonski rječnik. Kulturne veze naših dvaju država, tek su crtica u štampi. Mitovi i državne dogme obuzele su kompletan javni prostor. U Makedoniji je to posebno izraženo. Ohrabruje činjenica, što se ipak prema svemu tome svemu stvorio vrlo jasan i artikuliran građanski bunt.

Fantazije o Makedoniji kao kolijevki civilizacije

Politolog Dejan Jović sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti kaže za Telegram da je projekt “Skoplje 2014” dobar primjer makedonskog nacionalizma s apsurdnim elementima. Primjerice, raspravlja se o tome jesu li Makedonci Slaveni ili “antički Makedonci”. U apsurd potenciranja tih tenzija, imao sam se i sam imao prilike uvjeriti u Skoplju. Među ljudima vlada naglašeni žal za nekim prošlim vremenima. Nerijetko s nostalgijom prepričaju što je Makedonija sve tada proizvodila i kako se živjelo. “Fantazije o makedonskoj naciji kao nekoj vrsti “kolijevke civilizacije” preplavile su javni prostor za vrijeme sadašnje vlade”, kaže Jović.

Premda se rečenica “Mi smo luđaci”, sama po sebi čini kao razumna opservacija potrošenih pola milijarde eura (a projekt još nije gotov), dok velik dio građana, posebno izvan Skoplja, živi prilično loše i teško, upravo je ta izjava podigla puno bure u makedonskoj javnosti. Time je naime postalo sasvim jasno da je i vlasti jasno da su ogromni spomenici tek kulise i trošenje nezarađenog novca, potpuno nerazuman čin. Geroski mi kaže kako je ta spoznaja, da je i vladajućima jasno da je to sve iluzija, šokirala javnost više od mnogih drugih objava, te ohrabrilo građane da artikuliraju svoj bunt.

Javnost je, naravno, bila uznemirena i ostalim stvarima iz snimki: kontrolom pravosudnog sistema, imenovanjima tužioca i sudaca. Direktno ih određuje Saša Mijalkov, šef tajnih službi i premijerov bratić, ministrica unutarnjih poslova Gordana Jankulovska i sam premijer Nikola Gruevski. “Mi to zovemo familija. Mi nemamo vladu, mi imamo familija na vlasti”, kaže mi Geroski. Slično kao u Rusiji, gdje se vladajuća nomenklatura naziva Obitelj.

Desetak metara od mog hotela u čaršiji, odlazim na šišanje. Na vratima veliko piše “Berberin”, a osim što bih se stvarno morao ošišati, ovo mi se čini kao dobra prilika da dobijem još jedan uvid u makedonsku priču. Ulazim i pitam frizera ima li vremena za jedno šišanje na brzinu. Berberin iz početka djeluje nezainteresirano, ali kada mu kažem da sam novinar iz Hrvatske i da pišem reportažu o Makedoniji, ne skriva oduševljenje. Odmah mi jasno kaže: “Više ti izvori nisu potrebni, ja sam jači od tajne službe”.

Desetak metara od mog hotela u čaršiji, odlazim na šišanje. Na vratima veliko piše “Berberin”, a osim što bih se stvarno morao ošišati, ovo mi se čini kao dobra prilika da dobijem još jedan uvid u cijelu makedonsku priču. Ulazim i pitam frizera ima li vremena za jedno šišanje na brzinu. Zastane i znakovito pogleda na sat. Ta mi je gesta u tom trenutku nejasna, tek je nešto iza 13 sati. Berberin iz početka djeluje nezainteresirano, ali kada mu kažem da sam novinar iz Hrvatske i da pišem reportažu o Makedoniji, ne skriva oduševljenje. Odmah mi jasno kaže: “Više ti izvori nisu potrebni, ja sam jači od tajne službe”. Ovdje u čaršiji sve čuje, ništa mu ne može promaknuti. Kaže mi da prati hrvatske medije, hvata HRT1 i 2.

Hoće li albanski DUI izaći iz vladajuće koalicije?

Izrazito je mršav i proćelav, srednjih godina. Posao obavlja prilično teatralno. Više me podsjeća na glumca ili performera nego na ponekad nezainteresirane zagrebačke frizere. Šiša me grubim i oštrim pokretima, naglašeno gestikulirajući. Ponovno imam onaj isti dojam, kao s taksistom koji me vozio s aerodroma do Skoplja, da odugovlači kako bismo mogli što duže pričati. To mi inače ne bi ni najmanje smetalo, razgovor je prilično ugodan i sadržajan. Međutim, već u dva moram biti u sjedištu SDSM-a gdje će Zaev pustiti novu “bombu”. Geroski mi je najavio da će u njoj navodno biti i nešto o njemu. Kako je već prošlo 13.30, nervozno pogledavam na sat.

Makedonski redatelj Aleksandar Popovski
Makedonski redatelj Aleksandar Popovski Elena Geroska/Telegram

Svi moji sugovornici, od Geroskog, Frčkoskog i drugih, govore da bi Albanci mogli biti ključ za rješavanje ove krize. Svi se nekako nadaju, da će albanska partija DUI, vjerojatno pod pritiskom svojih birača, ali i Amerikanaca, napustiti vlast. Time Gruevski automatski gubi mandat. Potvrđuje mi to, sasvim jasno i moj berberin, Albanac po nacionalnosti. “Kada krenemo mi Albanci, to će mu biti kraj”, kaže misleći na Gruevskog. Govori mi kako je DUI nastao iz OVK (Oslobodilačka vojska Kosova), ali kako su se lako dogovorili s Gruevskim oko podijele plijena. Prema nepisanom pravilu, albanska stranka formira vlast s onom strankom koja osvoji najviše glasova. Tada u radnju ulazi gospodin koji je očito imao naručeno. Postaje mi jasno zašto se moj frizer ogledavao na sat kada sam ušao. Odmah s vrata kaže mušteriji da sam novinar iz Hrvatske.

U sjedištu oporbenog SDSM-a

Pozdravljam se i pitam kako najbliže do taksija (po čaršiji, naravno, automobili ne voze, tek pokoji skuter). Upućuju me i stižem na vrijeme ispred sjedišta SDSM-a. Zoran Zaev dočekan je uz veliki aplauz. Kreće s objavama snimki koje pokazuju kako je vlast zataškavala neke okolnosti prometne nesreće oporbenog novinara Nikole Mladenova. Na presici, pored mene sjedi zaposlenik jedne zapadnoeuropske ambasade. Mnogi očekuju kako će pritisak SAD-a i Njemačke, biti ključan za rušenje Gruevskog. No, ništa Makedoniji neće biti poklonjeno. Tek kada zapadne sile vide da je situacija neodrživa, mogu intervenirati i zavrnuti ruku premijeru na odlasku.

U telefonskim razgovorima ministri u vladi dogovaraju se kolika bi bila adekvatna provizija za posao gradnju autoputa. Potpuno otvoreno u telefonskim razgovorima dogovaraju postotak te provizije. Četiri, pet, šest posto. To bi bilo previše, ma ne bi, to je standardna provizija. Zvučilo bi urnebesno, da se ne radi o stvarnim dužnosnicima i javnom novcu. Na kraju se nekako uspiju dogovoriti na pet posto provizije, na ukupan posao vrijedan pola milijarde eura. Kada su snimke izašle u javnost, pravdali su se da je tih 25 dogovorenih milijuna eura provizije zapravo popust.

U cijelom ovom makedonskom buretu baruta teška korupcijska djela, nekako su ostala u drugom planu. Višemilijunske pronevjere koje bi u svakoj drugoj zemlji Europe bili skandal zbog kojeg bi odmah ostavke morali podnijeti svi ministri, u Makedoniji su tek drugi ili treći krimen po redu. Recimo, Gradnja dionice autoputa Ohrid-Kičevo, koja je ova vlast dogovorila s Kinezima, po prvotnoj studiji trebala je koštati 270 milijuna eura. Konačna je cijena bila 373 milijuna eura.

Provizija za gradnju dionice autoputa

U telefonskim razgovorima ministri u vladi dogovaraju se kolika bi bila adekvatna provizija za posao gradnje autoputa. Potpuno otvoreno u telefonskim razgovorima dogovaraju postotak te provizije. Četiri, pet, šest posto. To bi bilo previše, ma ne bi, to je standardna provizija. Zvučilo bi urnebesno, da se ne radi o stvarnim dužnosnicima i javnom novcu. Na kraju se nekako uspiju dogovoriti na pet posto provizije, na ukupan posao vrijedan pola milijarde eura. Kada su snimke izašle u javnost, pravdali su se da je tih 25 dogovorenih milijuna eura provizije zapravo popust.

Vlast je bila iznervirana snimkama o proviziji za kupnju opreme od izraelske kompanije za makedonsku tajnu službu. U diplomatskom smislu, to je vjerojatno bila i najosjetljivija “bomba”. U njoj smo čuli jednog djelatnika kompanije iz Izraela, a svi su oni blisko povezani uz izraelsko ministarstvo obrane, kaže Geroski. U ovoj je priči opet bio uključen Mijalkov. I opet ista, nemušta opravdanja. Nije to provizija, nego tko popust, dogovor, tko zna što.

Romski kvart u Skoplju
Romski kvart u Skoplju Elena Geroska/Telegram
Romski kvart u Skoplju
Romski kvart u Skoplju Elena Geroska/Telegram
Natpis na fakultetu u Skoplju
Natpis na fakultetu u Skoplju Elena Geroska/Telegram
Studentski dom Goce Delčev, hodnik
Studentski dom Goce Delčev, hodnik Elena Geroska/Telegram
Studentski dom Goce Delčev, hrana
Studentski dom Goce Delčev, hrana Elena Geroska/Telegram
Ulica u Skoplju
Ulica u Skoplju Elena Geroska/Telegram

Sve to ne bi bilo moguće bez čvrste i neumoljive kontrole medija. Na makedonskoj medijskoj sceni, moguće je vrlo jasno povući crtu između provladinih i onih drugih medija. Stvoreno je nekoliko nijansi paralelne stvarnosti. Prvo je tu ona s ulica, gdje se spomenici koji bi trebali odražavati moć i uspjeh Makedonije, zapravo odražavaju njen potpun poraz. Siromaštvo s jedne i 20 metarski vojskovođa s mačem s druge strane. Druga je paralelna stvarnost ona koju su Gruevski i njegova vlada stvorili prema Europskoj uniji. Zemlja je, sav ovaj korupcijski i autoritativni sustav, izgradila u procesu približavanja EU. Prije 10 godina Makedonija je bila zemlja bliža građanskim i drugim standardima zapadnoeuropskih demokracija, nego što je to danas.

Vladajući se direktno javljaju uredniku jedne od najvećih televizijskih kuća TV Sitel Draganu Pavloviću Latasu. Određuju kada će se koja vijest emitirati. U svojim razgovorima s Latasom doslovno mu govore kada bi se trebala emitirati koja vijest. U jednoj od snimki premijerov bratić i šef tajnih službi Latasa upozorava “Ma zašto si to stavio u vijesti u 11 sati, pa to nitko ne gleda. Ta bi vijest trebala ići kasnije”.

Državna televizija je poput Miloševićeve

I konačno, treća paralelna stvarnost jest ona medijska. U provladinim medijima (takvi su u većini, uključujući i makedonsku nacionalnu televiziju) ništa se posebno ne događa. Kao u Miloševićevoj RTS, kaže mi jedan sugovornik. Zemlja gori, a na televiziji mantraju o ekonomskih uspjesima premijera i njegovih ministara. Provladini mediji, uopće ne prate i ne izvještavaju o ovim objavama Zaeva. Ako to ipak i nađe u nekoj u nekom zabačenom kutku dnevnika, obično je to tek kratka objava, onaj Zaev opet gnjavi s materijalom koji je dobio od stranih tajnih službi.

Vladajući se direktno javljaju uredniku jedne od najvećih televizijskih kuća TV Sitel Draganu Pavloviću Latasu. Nisu se zadovoljili samo odabirom vijesti. Određuju i kada će se koja vijest emitirati. U svojim razgovorima s Latasom doslovno mu govore kada bi se trebala emitirati koja vijest.. U jednoj od snimki premijerov bratić i šef tajnih službi Mijalkov Latasa upozorava “Ma zašto si to stavio u vijesti u 11 sati, pa to nitko ne gleda. Ta bi vijest trebala ići kasnije”.

I kod novinara pod kontrolom, kao i kod nekih ministara javlja se ona auto refleksija i svjest o tome što rade. Evidentirana je tako na snimkama upečatljiva Latasova rečenica “Što smo uradili od vijesti. Ovo nisu vijesti, to su kurton vijesti”. Nastala je tako i uzrečica u Makedoniji, raširena među oporbenim novinarima, ali i običnim ljudima. “Ne gledam kurton vijesti”, “Ne dam za kurton vijesti” i slično. Pa ipak, ljudi se informiraju preko oporbenih medija, internetskih portala, društvenih mreža. “Bombe” Zaeva neizostavna su tema i svih skopskih kafića. Prema nekim istraživanjima, 80 posto ljudi zna za ove objave, premda ih javna televizija i mnogi drugi mediji, potpuno ignoriraju.

Ostavke utjecajnih ministara i šefa tajnih službi

Nakon ostavki ministrice unutarnji poslova Gordane Jankulovske, ministra transporta i veza Mileta Janakievskog, te direktora tajnih službi, premijerova bratića Saše Mijalkova, makedonska je javnost, te oporbeni mediji puna nekog novog elana. Ostavke su podnijeli i neki urednici državne televizije, duboko kompromitirani objavljenim snimkama. Oporbena javnost i mediji uvjereni su kako je ovo tek početak kraja premijera Nikole Gruevskog, ne i promjena koja se spasiti njegovu fotelju.

Jankulovska i Mijalkov su posebno omraženi među prosvjednicima, što zbog svoje arogancije i zaista bizarnog smisla za humor koji su demonstrirali u objavljenim snimkama, a što zbog toga što su pripadali najužem krugu vlasti. Jankulovska, na primjer, u jednoj snimci kaže kako je novinara poginulog u prometnoj nesreći Nikolu Mladenova, njegov prijatelj Branko Geroski, također novinar, “ispratio u smrt”, zato što ga je posljednji zvao telefonom. Uz smijeh Geroskom govori da napumpa gume.

Jankulovska i Mijalkov su posebno omraženi među prosvjednicima, što zbog svoje arogancije i zaista bizarnog smisla za humor koji su demonstrirali u objavljenim snimkama, a što zbog toga što su pripadali najužem krugu vlasti. Jankulovska, na primjer, u jednoj snimci kaže kako je novinara poginulog u prometnoj nesreći Nikolu Mladenova, njegov prijatelj i kolega Branko Geroski, također novinar “ispratio u smrt”, zato što ga je ovaj posljednji zvao telefonom, i uz smijeh Geroskom poručuje da napumpa gume.

Aktivist Ramadan Ramadani potvrđuje mi da mnoge informacije koje je javnost do sada dobila bacaju sumnju oko vladinog odgovora na oružani incident u Kumanovu. Čini se kako je to osnovni razlog za ostavku ministrice unutarnjih poslova i šefa tajnih službi. Ne vjeruje kako će to biti uspješno za spas Gruevskog jer Zaev i građanstvo neće pristati na kompromise bez smjene liderstva, odnosno Gruevskog i lidera stranke DUI, Alija Ahmetova. Pa ipak, pogiblja jednog policajca albanske nacionalnosti u agresiji u Kumanovu, kao i politička svjesnost mjesnog stanovništva doprinijet će da ne dođe do novog međuetničkog konflikta širih razmjera, smatra Ramadani.

Prošlotjedni prosvjed u Skoplju
Prošlotjedni prosvjed u Skoplju Elena Geroska/Telegram
Prošlotjedni prosvjed u Skoplju
Prošlotjedni prosvjed u Skoplju Elena Geroska/Telegram
Prošlotjedni prosvjed u Skoplju
Prošlotjedni prosvjed u Skoplju Elena Geroska/Telegram
Prošlotjedni prosvjed u Skoplju
Prošlotjedni prosvjed u Skoplju Elena Geroska/Telegram
Prošlotjedni prosvjed u Skoplju
Prošlotjedni prosvjed u Skoplju Elena Geroska/Telegram

Nakon stravičnog napada u Kumanovu, mnogi u Makedoniji evociraju još uvijek živa sjećanja iz 2001. kada je zemlja zamalo upala u građanski rat. Ubojstva osmorice policajaca i teroristički upad s Kosova, dolaze u vrijeme kada su prosvjedi protiv vlade premijera Nikole Gruevskog u punom jeku. Mnogi građani i politički analitičari, smatraju da je premijer Gruevski ranije pokušao podići etničke tenzije kako bi skrenuo pozornost političkog nezadovoljstva, a sad su stvari otišle predaleko. U svakom slučaju, zakazao je makedonski sigurnosni sustav. I sam je makedonski predsjednik Đorge Ivanov (i on došao iz stranke VMRO-DPMNE) rekao kako je Makedonija imala pismena upozorenja od čak 17 zemalja EU i regije kako bi do ovog napada moglo doći.

Odgovornost za sigurnost građana

Jedan od onih koji kritiziraju odgovor vlade na terorističke prijetnje jest i Guner Ismail, bivši makedonski ministar kulture. “Vijesti koje stižu iz Makedonije, govore kako su u Kumanovu i prije napada primijećeni naoružani ljudi. Činjenica da se u centar jednog makedonskog grada ušetala velika grupa naoružanih ljudi, sama je po sebi dovoljna za pozivanje na odgovornost svakoga tko je zadužen za sigurnost građana, kaže Ismail za Telegram. “I to po vertikali, počevši od lokalnih policijskih šefova, pa sve do premijera. Svi su oni odgovorni da se ovakve stvari ne dogode. A dogodile su se.”

Prije nešto više od mjesec dana ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov eksplicitno je sugerirao kako su Rusi izrazito zabrinuti i uznemireni time što je Makedonija na prvoj liniji širenja NATO-a. Kroz Makedoniju, trebao bi proći i veliki ruski plinovod Turski tok. Gruevski pokušava situaciju prezentirati kao jednu od malih bojišnica obnovljenog hladnog rata. U cijeloj toj međunarodnoj i geopolitičkoj igri, stvari su jednostavne. “Žele predstaviti demonstracije kao da su uvezene, da dolaze izvana. No, mi smo ljudi s imenom i prezimenom”, kaže Aleksandar Popovski.

Makedonija se smatra lojalnim saveznikom SAD-a. Unutar Makedonije, posebno privrženi i odani Sjedinjenim Državama su Albanci. Sasvim je jasno, da Gruevski, kada Zaeva optužuje da je ovaj snimke pribavio od jedne strane tajne službe, misli na američku. Pa ipak, ne smije to reći. Svjestan je da bi ga američki pritisak, paralelno s prosvjedima mogao stajati vlasti. Upravo zbog toga, pokušava cijelu priču mistificirati. Frčkoski mi je u razgovoru rekao kako je sasvim vjerojatno da Gruevski intimno više cijeni Putina, nego EU, ali on tu ne može ništa napraviti. Usmjerenje građana, vrijednosni odnos prema EU, i posebno NATO-u, u Makedoniji je prilično izražen.

Etničke napetosti pale bi ulaskom u NATO

Ulazak u NATO posebno je važan za Makedoniju, kaže Ljubomir Frčkoski. Ostajanje izvan NATO-a, u vječnom predvorju, s nezadovoljnim Albancima, jako je rizična operacija. Makedonija faktički na svim stranama graniči sa Sjevernoaltantskim savezom, osim na granici sa Srbijom. “Ne idemo nigdje, a status quo je neodrživ”. Ulazak u NATO za Makedoniju bi značio svojevrsnu interetničku relaksaciju, kaže mi Frčkoski. Nitko Makedoniju neće napasti iz vana, ali napetosti između Makedonaca i Albanaca u Makedoniji pale bi za tri stupnja kada bi zemlja bila u NATO-u. Osim toga, sigurnost investicija bi značajno porasla, u Makedoniju bi mogle ući prave investicije.

Prije nešto više od mjesec dana ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov eksplicitno je sugerirao, pa i prijetio kako su Rusi izrazito zabrinuti i uznemireni time što je Makedonija na prvoj liniji širenja NATO-a. Kroz Makedoniju, trebao bi proći i veliki ruski plinovod Turski tok. Gruevski pokušava situaciju prezentirati kao jednu od malih bojišnica obnovljenog hladnog rata. Nerijetke su u posljednje vrijeme izjave makedonskih ministara o Rusiji, kao jednom od najbližih makedonskih partnera. Premijer je svjestan da će možda moći ugušiti pobunu, ali da na pritisak zapadnih zemalja, prije svega SAD-a i Njemačke neće moći odgovoriti bez pokroviteljstva velike svjetske sile.

U cijeloj toj međunarodnoj i geopolitičkoj igri, stvari su, zapravo sasvim jednostavne kada je riječ o životu u Makedoniji. “Žele predstaviti demonstracije kao da su uvezene, da dolaze iz vana. No, mi smo ljudi s imenom i prezimenom”, kaže Aleksandar Popovski.

Kinezi su ekonomska sila, svijet, pa tako i Balkan, osvajaju investicijama. Najčešće je to gradnja infrastrukture i povoljni krediti. Koliko mogu, drže se dalje od političkih igara, dokle god to ne remeti njihovu logiku poslovanja. Rusima je, s druge strane, svaki politički prijatelj u Europi dobro došao. Makedonija je godinama u čekaonici EU, i tu se pojavio prostor za utjecaj drugih svjetskih i regionalnih sila. Isprepliću interesi Turske, Rusije i SAD. Europa se po tko zna koji put, našla kao tek puki promatrač događanja na svom kontinentu. Zemlje na rubovima imperija, ne prolaze dobro, prošla su vremena balansiranja između dvaju blokova.

Skoplje, pazar
Skoplje, pazar Elena Geroska/Telegram
Ulica u centru Skoplja
Ulica u centru Skoplja Elena Geroska/Telegram
Ulična rasprodaja u Skoplju
Ulična rasprodaja u Skoplju Elena Geroska/Telegram
Pravni fakultet u Skoplju
Pravni fakultet u Skoplju Elena Geroska/Telegram

U kasno popodne, oko šest sati, nakon presice u SDSM-u i intervjua s redateljem Aleksandrom Popovskim, odlazim na još jedan u nizu prosvjeda protiv Vlade u Skoplju. Ovi se prosvjedi organiziraju preko društvenih mreža, zamjenica predsjednika SDSM-a Radmila Sekerinska, uvjerava me kako oni s ovim prosvjedima nemaju nikakve veze. Okupilo se više tisuća ljudi, sudjeluju sve dobne skupine, no većina je mladih. Nakon kratke prosvjedne šetnje po Skoplju, zaustavljamo se ispred makedonskog parlamenta, Sobranje. “Nema pravde, nema mira”, uzvikuju. “Ubojice”, “Štitite režim”, viču policajcima. Niti u jednom trenutku nema fizičkog nasilja, ni u tragovima.

“Pod idejom “jedinstva” skriva se, zapravo, poziv na jednoumlje, na ukidanje pluralizma zbog nekih imaginarnih “nacionalnih interesa. Promoviraju se mitovi, i sprječava se slobodno mišljenje i pluralizam pogleda”, kaže Jović. Ili, kako je to redatelj Popovski napisao u tekstu za Telegram: “Podijelili su na nas na patriote i izdajnike. Ukoliko ne vjeruješ u njihov patriotski san, ti si automatski izdajnik zemlje.”

“Gruevski je reformirao makedonsku politiku tako da, ako je ikako moguće trajno, iz nje isključi svaku opoziciju”, kaže Dejan Jović. Sami smisao vladavine Gruevskog, i ovih novih provincijskih autoritativnih tipova, kako ih naziva Frčkoski, jest uništenje opozicije, kako bi mogli trajne ostati na vladi. “To je jedna vrsta putinističke politike, kojoj je cilj de facto stvaranje jednostranačkog sistema kaže Jović. Stvara se atmosfera straha, u kojoj su na meti politike svi koji bi mogli biti opozicija: studenti, mediji, svećenici…

Opasna podjela na patriote i izdajnike

“Pod idejom “jedinstva” skriva se, zapravo, poziv na jednoumlje, na ukidanje pluralizma zbog nekih imaginarnih nacionalnih interesa. Promoviraju se mitovi, i sprječava se slobodno mišljenje i pluralizam pogleda”, kaže Jović. Ili, kako je to redatelj Popovski napisao u tekstu za Telegram: “Podijelili su na nas na patriote i izdajnike. Ukoliko ne vjeruješ u njihov patriotski san, ti si automatski izdajnik zemlje.”

Frčkoski mi kaže kako Makedonija živi od novca iz dijaspore. Zbog toga ljudi imaju kakav takav standard, rade kafići ulice su žive. Inače bi propali kao najgora afrička država, kaže mi ovaj bivši ministar i oporbena ikona. Zanimljivo, nitko od mojih sugovornika nije bio sklon kritiziranju hrvatske politike prema Makedoniji. Svi oni traže i zazivaju stranu diplomatsku intervenciju protiv Gruevskog. No, na pitanje ne bi li i Hrvatska mogla makar potaknuti raspravu o tim temama, ostaju prilično suzdržani. Tek je novinar Branko Geroski rekao da bi Hrvatska trebala voditi aktivniju politiku prema Makedoniji i ovoj izvanrednoj situaciji u toj zemlji.

“Nismo očekivali da će se ovo dogoditi nama”

Svi u Makedoniji očekuju kako će ove “bombe” Zaeva kulminirati s objavom detalja oko ubojstva četvorice mladića kod umjetnog jezera u blizini Skoplja. To se ubojstvo dogodilo uoči Uskrsa 2012. godine, a za njega su šestorica Albanaca osuđena na doživotni zatvor. U obrazloženju presude između ostalog stoji kako su ti Albanci to učinili “u ime islamskog radikalizma, čiji je cilj uništenje makedonske pravoslavne vjere i nacije”. Nakon te presude, više tisuća prosvjednika sukobilo se s policijom na skopskim ulicama, 2014. godine.

Dobro upućen Telegramov izvor iz Makedonije potvrđuje da bi Zaev uskoro trebao objaviti “bombu” vezanu uz ovo ubojstvo, odnosno istragu. U tim objava, neće biti eksplicitnih dokaza oko umiješanosti makedonske tajne službe i policije u slučaj, kaže naš izvor, ali će biti činjenica koje će otvoriti nova pitanja i ukazati na neobjašnjive i do sad nepoznate detalje istrage.

Makedonski premijer Nikola Gruevski
Makedonski premijer Nikola Gruevski AFP/AFP

Makedonci nisu očekivali da će se ovo dogoditi njima. Devedesetih su izašli iz komunizma bez rata. Svi su se nekako nadali kako će se demokracija uspostaviti sama od sebe. Međutim, odjednom, probudili su se u autoritativnoj vlasti čija kontrola, barem kada je o prisluškivanju riječ, nadilazi komunističku. “Nama se to desilo kao da dobiješ boginje ili zaušnjake na 40 godina. Plaćamo cijenu tog iskustva”, slikovito mi situaciju u Makedoniji opisuje Frčkoski. “Moramo se malo i sami boriti, prelako smo to dobili i olako shvatili.”

Može li se išta promijeniti?

Ovakva situacija u Makedoniji ne može trajati još dugo. Zemlja je na prekretnici. Autoritativan režim neće se zadovoljiti ovom razinom kontrole. Demokracija pak, ne može funkcionirati uz ovakvo pravosuđe, medije i represiju. Sasvim je jasno to i građanima Skoplja. Do prije šest mjeseci, na ulicama i kafićima skopske prijestolnice nije se moglo čuti M od Mijalkov, moćnog premijerovog bratića obavještajca. Danas, on je podnio ostavku, a predmet je i nebrojenih šala, od njegovih razgovora s urednikom Latasom prave se ringtoneovi za mobitele… U građanskom Skoplju vlada snažni optimizam. Svi su usmjereni prema naprijed, prema novom početku bez Gruevskog i sistema kontrole koji je izgradio. U takav scenarij građani ni najmanje ne sumnjaju. Pitanje je kada, a ne hoće ova vlada podnijeti ostavke.

Nitko ni nama, niti Makedoncima, neće pokloniti demokraciju i građansko društvo, niti će se to dogoditi preko noći. Nerijetko su nam pojedinci svoje partikularne interese znali prikazati kao imaginarne interese nacije i države. Balkan je uvijek bio plodno tlo za takve ideje i obmane. Lekcija, izgleda, još uvijek nije naučena. Kako mi je to rekao redatelj Popovski, “Malo patriotizma, malo nacionalizma, par dobrih pjesama, mahanje zastavama i zapali se čitava nacija”.

Neovisne institucije koje bi trebale biti stupovi društva neće se izgraditi sami od sebe. Nitko ni nama, niti Makedoncima, neće pokloniti demokraciju i građansko društvo, niti će se to dogoditi preko noći. Za pluralitet, poštivanje različitosti i građansko društvo morat ćemo se sami izboriti. Čini se kako ova naša društva često kreću u suprotnom smjeru.

Nerijetko su nam pojedinci svoje partikularne interese znali prikazati kao imaginarne interese nacije i države. Balkan je uvijek bio plodno tlo za takve ideje i obmane. Lekcija, izgleda, još uvijek nije naučena. Kako mi je to rekao redatelj Popovski, “Malo patriotizma, malo nacionalizma, par dobrih pjesama, mahanje zastavama i zapali se čitava nacija”. Nemojmo se zavaravati da je Makedonija jako daleko od nas.

Filip Raunić
Novinar
1266 članaka Više o autoru
Više s weba