Piše: Petra Smoljak | Snima: Sandro Lendler

Veliki intervju: Kako je globalno uspješni izdavač videoigara otvorio svoju podružnicu u Zagrebu

Razgovarali smo Jónasom vlasnikom Raw Furyja, švedskim izdavačem videoigara

Vrlo brzo smo našli izrazito talentirane ljude i lako uspostavili poslovno prisustvo. Zasad kod nas radi nešto više od deset ljudi, no očekujemo veliki rast u idućim mjesecima. Evo, već sad mogu reći, imamo ured kod tržnice Dolac, no uskoro ćemo se preseliti u veći prostor jer otvaramo nova radna mjesta. A, to nije bio plan ispočetka, mislili smo biti na ovoj razini barem dvije godine. Jednostavno stvari tako dobro idu da se razvijamo i dalje.

Vijest da je švedski izdavač videoigara Raw Fury prije nešto manje od godinu dana otvorio podružnicu svojeg studija u Zagrebu prošla je relativno nezapaženo. Razlog tome vjerojatno je i samozatajnost Raw Furyevog osnivača, 42-godišnjeg Jónasa Björgvina Antonssona, Islanđanina sa stockholmskom adresom koji rijetko daje intervjue za medije.

Jonas je Raw Fury osnovao prije pet godina. U trenutku osnivanja bio je već iskusna faca u gaming svijetu. Bio je odgovoran za kvalitetu strateških naslova studija Paradox Interactive. No, za razliku od dotadašnjih projekata koji su bili visokih produkcijskih vrijednosti, s Raw Furyem se okrenuo indie sceni kompjuterskih igara.

Riječ je o nezavisnim, često i eksperimentalnim naslovima koji se tržištu nameću originalnim idejama i jedinstvenim dizajnerskim rješenjima. U samo nekoliko godina, Raw Fury je postao jedna od prepoznatljivijih tvrtki gaming industrije čije su igre doživjele uspjeh u cijelom svijetu, a neke od njih su naslovi poput Kingdom i Out There.

‘Ulazim u srž ljudi s kojima radim’

Jonas je trenutno u Stockholmu, pa smo razgovor vodili preko Zooma, a javio se s balkona svojeg stana. Pitamo ga što točno radi i kako izgleda dan jednog izdavača igara. Kroz smijeh odgovara kako je to pitanje koje mnoge zanima u svijetu biznisa, ali da zapravo ne može dati konkretan odgovor.

“Najjednostavnije bi bilo reći da radim s proizvođačima igara i vodim brigu o tome da dobiju sve što trebaju da njihovi projekti uspiju na tržištu. Međutim, kako je svaki od tih proizvođača drugačiji, tako se i moj posao mijenja ovisno o projektu. Nije to samo marketing u užem smislu riječi, morate doslovce ući u srž ljudi s kojima radite. Morate razmišljati o timu koji radi igru, o publici kojoj se obraćaju, stanju na tržištu, platformama na kojima će igra izaći”, govori Jonas.

Sandro Lendler
Jonas snimljen u Zagrebu

Videoigre utjecale su na njegov život

Iako zadnjih sedam godina živi u Švedskoj, odrastao je u Reykjaviku, a videoigre otkrio je još kao klinac kada je dane provodio na starim avanturama Sierre. Te su igre, kaže, prilično utjecale na njegov život. “Uz njih sam jako dobro naučio engleski, što me otvorilo i prema drugim stvarima. No, to nije sve. Tek kasnije shvatite koliko su vas te igre naučile razmišljati. Igre su već onda tražile od igrača da razvijaju kombinatoriku i domišljatost, ohrabrivale su mlade ljude da povezuju stvari i eksperimentiraju. I ono najvažnije, uvijek ste znali da postoji rješenje i niste se dali obeshrabriti dok ga ne nađete. Mislim da su mi dale dobar temelj da kasnije razvijam druge vještine u životu”, objašnjava Jonas.

Island je, kaže, u vrijeme njegovog školovanja već imao odličan školski sustav, no neke stvari naučio je samo iz igara. Nakon srednje škole upisao je tehnički fakultet, a posebno ga je zanimala arhitektura sustava i dizajn.

“Bio sam baš pravi programerski geek. Tako sam počeo, ali s vremenom sam se okretao više na tu neku biznis stranu i počeo više razmišljati o kulturi, novcu. Počela me zanimati i produkcija. I tu sam primjenjivao informatička znanja. U programiranju sam morao povezivati različite sustave i urediti ih da rade nešto novo. Danas radim slične stvari. Imam tim na projektu i moram ga povezati s marketinškom strategijom, publikom, medijima. Sve je to na jednoj razini isto”, opisuje Jonas.

U biznis videoigara krenuo je pomalo naivno

Nakon fakulteta Jonas je u gaming industriju ušao kao developer videoigara, a prisjeća se i svojih početaka na Islandu kada je trebao potpisati ugovor sa svojim prvim velikim izdavačima. Otišao je na poslovno savjetovanje gdje mu je radio prijatelj i tražio ga je pomoć oko čitanja ugovora.

“Nisam imao puno iskustva. Proučili smo ugovor i pričali o tome što bismo mogli mijenjati. Na kraju me prijatelj upitao želim li sklopiti posao s njima, a kad sam potvrdno odgovorio rekao mi je da idem u to. Na kraju sam potpisao taj ugovor i prvih nekoliko mjeseci je bilo dobro, no ubrzo su me neke stvari počele smetati. Nisu bile silno loše, ali nisam bio zadovoljan. Došao sam opet tom svojem prijatelju i pitao ga zašto me na neke stvari nije upozorio. On me pogledao ravno u oči i rekao da svatko mora barem jednom potpisati govno od ugovora i da je dobro što je moj bio prvi jer ću sada naučiti neke stvari”, govori kroz smijeh Jonas.

Na pitanje slaže li se s takvim pristupom, vrti glavom i odgovora kako je to možda nekad bilo pravilo i da je vjerojatno iz takve greške nešto naučio. “Ali eto, reći ću da Raw Fury ne želi tako pristupati svojim klijentima. Zašto bi itko trebao potpisati nešto što ne funkcionira? Čemu razbijati zube na lošoj suradnji kad se može nešto naučiti i iz one dobre”, odlučno odgovara.

Preseljenje u Švedsku

Radio je u Reykjaviku gdje je ostao do svoje trideset i pete godine. Tada je odlučio krenuti dalje. Bila je to, kaže, isključivo poslovna odluka jer s otoka nije bilo lagano raditi na međunarodnoj razini. “O Islandu se puno priča. Pogotovo o poslovnom svijetu, no neke je stvari od tamo teško raditi. Bilo je dosta problema s valutom. Vrijednost krune je jako fluktuirala i to nam je stalno nekako visjelo nad glavom tako da sam u jednom sam trenutku shvatio da želim taj posao raditi negdje drugdje.” prepričava Jonas.

Švedska mu je, kaže, odmah bila zanimljiva jer je još jedna nordijska zemlja u kojoj je bio mnogo puta, a i poznavao je njihovu klimu i kulturu. “Odlučio sam se preseliti i bio je to dobar izbor. Jezik, nisam znao, ali u ovom poslu to nije problem. Još uvijek mi je engleski prvi izbor u komunikaciji, ali evo, priznat ću, tu i tamo se već znam provući sa svojim švedskim”, priznaje.

Indie igre mogu biti profitabilne, a i zanimljivije su za raditi

Iako su triple A igre, odnosno igre visoke produkcije prilično profitabilne, situacija može biti takva i s indie igrama, ali to ovisi, govori Jonas, o mnogo faktora. “Ako se stvari poslože, možete računati na vrlo visoke profite. To je od šire važnosti, zato vidimo da sve više zemalja ulaže u svoje gaming industrije. Stvar je u tome da je gaming globalna industrija. Većina novca koji dolazi neće stići iz vaše sredine, već izvana. To znači da novac ulazi u državnu ekonomiju, što pomaže svima. A, zapravo vam ne treba mnogo”, naglašava. Najvažniji su, kaže, ljudi i njihove sposobnosti.

“Gaming studio koji broji stotinu educiranih i sposobnih ljudi može privući goleme iznose, možemo govoriti i o desecima milijuna eura koji ulaze u ekonomiju. Zbog toga gaming više nije nešto što zanima ljude koji se njime striktno bave, već i općenito ekonomiste i poslovnjake. Ta je industrija doslovce od javnog interesa”, mišljenja je Jonas.

Zanima ga umjetnička dimenzija gaminga kao medija

Isto tako naglašava da ljudi koji proizvode indie igre imaju sreću da mogu biti puno kreativniji i odvažniji od velikih studija. “Nemaju pritisak kompanije, mogu raditi što žele i što misle da je vrijedno ulaganja njihovog vremena. I to ne mora značiti da će svaki od njih biti umjetnički orijentiran. Igre su prije svega zabava”, govori izdavač kojeg, kaže, najviše privlače indie igre baš zbog veće kreativnosti.

“Oduvijek me zanimala ta umjetnička dimenzija gaminga kao medija. Bilo mi je zanimljivo promatrati taj nagon ljudi iz industrije da one budu nešto više. I mene kao čovjeka i kao izdavača zanimaju igre koje ostavljaju dojam na ljude. Kao što postoje filmovi nakon čijeg gledanja više niste ista osoba, tako je i s igrama. Indie naslovi uglavnom češće zalaze u takve stvari od visoke triple A produkcije, no nije pravilo”, kaže.

Na pitanje koju bi igru izdvojio, odnosno koja je na njega ostavila najveći dojam, odgovara kako je to bez sumnje Papers, Please američkog dizajnera Lucasa Popea. “U njoj se igrače stavlja u poziciju službenika na graničnom prijelazu koji pazi na ispravnost dokumenata. Iako počinje kao neka vrsta slagalice, igra uskoro postaje odlučivanje o ljudskim sudbinama. Netko možda nema sve papire, ali moli da ga pustite u zemlju jer je tamo njegova obitelj. Na vama je da odaberete što ćete učiniti, ali svako odstupanje može i vašu obitelj dovesti u nepovoljan položaj. To je stvarno jedinstveno gaming iskustvo, a po njemu je i napravljen kratki film koji se može pogledati na YouTubeu”.

Raw Fury u Zagrebu

Otvaranje podružnice njihovog studija u Zagrebu, govori Jonas, zapravo je duga i malo kompleksnija priča koja je počela nedostatkom programera na projektima koje radi. ” Dakle, većina naših razvojnih timova su bila brojčano mala i limitiranih kapaciteta u nekim područjima. Jedan od najvećih izazova za njih bila je optimizacija, dakle osiguravanje da će igra dobro funkcionirati na različitim uređajima. Primjerice, studiji bi radili igru za PC, ali imali su poteškoća kad bi je trebali prebaciti na mobitele ili konzole. Za to vam trebaju posebne tehničke vještine”, objašnjava Jonas.

Da bi riješi taj problem, Raw Fury je, kaže, svako malo morao angažirati treću stranu, odnosno neku informatičku firmu koja nije dotad bila uključena u projekt, da odradi taj posao umjesto indie studija. “U jednom trenu smo imali više projekata, koje je na druge platforme prebacivalo više različitih tvrtki. Bilo je teško kontrolirati kvalitetu i svima pružiti isto. Zbog toga smo odlučili osnovati svoj vlastiti studio koji bi se bavio samo tim poslom i držao se jedinstvenih standarda”, objašnjava.

U isto vrijeme kupili su intelektualno vlasništvo nad igrom Kingdom, za koju su već tada imali velike planove. Znali su, kaže, da će izaći na mnogim platformama, te da će se mora dobro prilagođavati. “I zato smo imali razlog više potražiti odgovorne ljude na koje se možemo osloniti i koji će voditi računa o našim igrama. Drugim riječima, tražili smo dobre programere koji će biti predani i konstantno raditi na našim projektima. Nakon dugog traženja odluka je pala na Zagreb”, govori.

Gaming scena ovdje slična je Švedskoj devedesetih

Najprije su gledali Švedsku i druge nordijske zemlje, a kad su počeli gledati i zemlje Srednje Europe počeli su pričati i o Hrvatskoj. “Meni ste odmah bili zanimljivi kao miks, podsjetili ste me na situaciju kakva je bila u gaming industriji nordijskih zemalja kasnih devedesetih. Bilo je to gotovo poznato područje za mene, već sam ga vidio. Amerikanci su prije otvarali svoje podružnice u nordijskim zemljama, unosili kapital i pomagali stvarati našu gaming scenu. Sada je ta faza kod vas. Nama je trebalo trideset godina da od demo scene iz devedesetih postanemo ono što smo danas. No, mi smo već onda imali potencijal da to postanemo, a ni vi niste drukčiji”, mišljenja je izdavač.

Jonas je prošle godine u Zagrebu proveo pola svojeg vremena

U Hrvatskoj, kaže, postoji velika razina znanja. Smatra da ljudi imaju dobru tehničku podlogu iako je gaming industrija ovdje još uvijek vrlo mlada govori li se u nekom širem kontekstu. “No, vi ste se već dokazali na globalnoj razini s nekim svojim igrama i prisutni ste u svijetu. No, još uvijek se osjeća nedostatak tog know how elementa koji bi vaše potencijale mogao usmjeriti do još boljih rezultata. Trebate razviti znanja o tome kako se vodi gaming studio, kako ga uopće osnovati i kako ga financirati. Trebate razviti svoja poslovna znanja, prepoznati što su dobri, a što loši uvjeti”, govori Jonas i dodaje kako vjeruje da će u idućim desetljećima u Hrvatskoj doći do velikih promjena.

Daje primjer i Poljske koja se izuzetno razvila po pitanju gaming industrije. Spominjemo mu i igru Witcher koja je osvojila svijet i o kojoj će se pričati još desetljećima jer je glavni lik postao njihov ambasador, a odnedavno se može naći i na poljskim poštanskim markama, što pokazuje koliko su sami svjesni njegove važnosti. “Točno to i iskreno mislim da i Hrvatska može doći na tu razinu. Trenutno nema razloga da se to ne dogodi. Ali važno je poraditi na svijesti o gamingu i njegovim potencijalima. Tu ima napretka u Hrvatskoj, a nadam se da je to tek početak”, predviđa Jonas.

Zagreb je premašio njegova očekivanja

Na pitanje hoće li prisutnost Raw Furya doprinijeti razvoju industrije videoigara ovdje, odgovara da mogu puno pomoći svojim iskustvom. Taj su put, objašnjava, oni već prošli i znaju kako teku neke stvari i kako ih ubrzati. “Kao kompanija smo uvijek išli za time da unaprjeđujemo i sebe i druge gdje god da dođemo. Želja nam je biti jedan od katalizatora vašoj industriji”, naglašava.

I prije osnivanja studija u Zagrebu imali su ovdje, kaže, dobre kontakte. ” U prvom redu putem Reboota i Damira Đurovića koji je stvarno u središtu vaše gaming scene. Upoznao sam dosta vaših ljudi i osjetna je ta strast i želja da se bave video igrama, da ispričaju svoje priče i ostvare svoje projekte. Moram priznati i da ljudi iz vaše vlasti postaju svjesni potencijala koje nudi gaming”, govori.

Također priznaje da je Hrvatska premašila njegova očekivanja. “Vrlo brzo smo našli izrazito talentirane ljude i lako uspostavili poslovno prisustvo. Zasad kod nas radi nešto više od deset ljudi, no očekujemo veliki rast u idućim mjesecima. Evo, već sad mogu reći, imamo ured kod tržnice Dolac, no uskoro ćemo se preseliti u veći prostor jer otvaramo nova radna mjesta. A, to nije bio plan ispočetka, mislili smo biti na ovoj razini barem dvije godine. Jednostavno stvari tako dobro idu da možemo ići dalje”, govori.

Uočio je jednu veliku razliku između Šveđana i Hrvata

U Zagrebu se dobro snašao, iako nikada nije živio ovdje u pravom smislu te riječi, ali je prošle godine pola vremena proveo u Stockholmu, a pola u Zagrebu. Ne misli se, kaže, seliti ovdje, ali plan mu je nakon što se situacija s koronom poboljša barem jednom mjesečno putovati ovdje.

Za vrijeme boravka ovdje, upoznao je, kaže, naš mentalitet i kulturu. “Mislim da ste vi Vikinzi srednje Europe. Vrlo ste izravni, mentalno ste jednim dijelom vezani uz Srednju Europu što se vidi po vašoj radnoj etici, barem koliko sam je ja mogao upoznati. S druge strane imate taj južnjački element, volite uživati u životu, imate dobru hranu”, komentira.

Šveđani su, nastavlja, malo više rezerviraniji i ne razmišljaju toliko o hedonističkoj strani života, ali uočio je jednu veliku razliku između Šveđana i Hrvata.”I ta me razlika baš začudila i nadam se da o njoj mogu govoriti, a to je utjecaj religije u društvu. Postoji to i u Švedskoj, ipak je povijesno bila važna u religijskom kontekstu. ali mi se čini da je to kod nas nešto ispod površine, nije nešto što se percipira u toliko U Hrvatskoj se dosta osjeti taj religijski moment i kao stranca me to dosta začudilo”, iskren je Jonas, ali dodaje kako unatoč tome postoje velike sličnosti primjerice ponos na svoj identitet i i slične radne navike. ” Mislim da u suštini imamo više sličnosti nego različitosti”, ipak zaključuje.

Raw Fury vlasnik je i komadića aerodroma

Za kraj smo se dotaknuli i jedne zanimljivosti, a to je da je Raw Fury postao vlasnik komadića aerodroma u Sjevernoj Norveškoj. Kroz smijeh nam govori kako se ta kupnja zapravo dogodila slučajno. ” Neki naši frendovi su kupili zemlju na tom otoku na sjeveru norveške koja je tehnički bila aerodrom, a kako im je trebala lova da tu aerodromsku infrastrukturu, odnosno te kućice poprave ponudili su i nama dio te zemlje” prisjeća se Jonas.

Ta im se ideja svidjela i otkupili su komadić te zemlje jer su željeli napraviti mjesto gdje bi kreativni ljudi mogli doći i provoditi vrijeme u prirodi i bez stresa se koncentrirati na rad. “Odmah smo htjeli biti dio te priče i zasad još nemamo konkretnih planova, ali ako ništa drugo dobar je osjećaj da ako nam dođe možemo upaliti neki avion i otići na otok i tamo sletjeti . Morat ćemo jednog dana tamo napraviti nešto novo, kreativno i cool jer su nas oduvijek takve stvari zanimale i uvijek ih ćemo podržavati”.

Petra Smoljak
Telegram autor
56 članaka Više o autoru
Više s weba
Ostanite uz telegramov program