Politika & Kriminal

Veliki intervju s čovjekom koji vodi obnovu Zagreba. Kaže da se neće kandidirati za gradonačelnika. Pa dodaje ‘ali…’

Uporno se špekulira kako je Damir Vanđelić HDZ-ov adut za izbore u Zagrebu. On za Telegram prvenstveno govori o svom planu obnove

Politika & Kriminal

Veliki intervju s čovjekom koji vodi obnovu Zagreba. Kaže da se neće kandidirati za gradonačelnika. Pa dodaje ‘ali…’

Uporno se špekulira kako je Damir Vanđelić HDZ-ov adut za izbore u Zagrebu. On za Telegram prvenstveno govori o svom planu obnove

TELEGRAM: Direktno pitanje - hoćete li biti kandidat za zagrebačkog gradonačelnika u svibnju iduće godine VANĐELIĆ: ...Ne. Ali moram i biti svjestan činjenice da se ljudi i okolnosti u današnje vrijeme brzo mijenjaju... (pauza do početka odgovora je trajala 2 sekunde i 56 stotinki - op.a.) /Snima Vjekoslav Skledar

Čovjek koji će voditi obnovu Zagreba i susjednih županija od posljedica potresa, koji vodi Nadzorni odbor Ine i sjedi u NO Croatia osiguranja, te o kojem se uporno špekulira kao o asu iz rukava vladajuće stranke za lokalne izbore u Zagrebu, svakako i na papiru zvuči kao zanimljiv sugovornik. Damir Vanđelić je to i u stvarnosti; na pitanja, pa tako i ono o političkom angažmanu, odgovara otvoreno i detaljno.

A hoće li u utrku za gradonačelnika u svibnju sljedeće godine? Veli da neće, no dodaje i “ali”. Pritom, priznaje, ima planove za uključivanje u politiku, kaže, srednjoročne…

Damir Vanđelić s Telegramovim novinarom

TELEGRAM: Idemo ipak početi s Milanom Bandićem. Prije nekoliko dana je izjavio kako je on taj koji će određivati prioritete u obnovi grada i kako će se prvo obnavljati stambeni prostori na periferiji Zagreba. Tko će, doista, određivati ritam obnove?

VANĐELIĆ: Ako gledamo kako će to izgledati u primjeni Zakona o obnovi, ritam obnove će određivati sami građani. Oni su ti koji predaju zahtjev, Ministarstvo donosi odluku, a Fond je provodi. Ako nema zahtjeva većih prioriteta, onda je zahtjev koji je prvi došao – najprioritetniji. Obrasci zahtjeva koji su 13. studenog objavljeni na stranicama Ministarstva graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine su relativno zahtjevni.

Ima devet vrsta zahtjeva, a treba prikupiti od dva pa do petnaest dokumenata. U digitalnoj verziji koja se priprema sve će biti značajno jednostavnije i neki podaci poput adresa i OIB-a će se automatski provjeravati. Web stranica Fond za obnovu je s osnovnim elementima završena, čekamo migraciju na gov.hr ekstenziju.

No, da se vratim na prioritizaciju – ključan utjecaj na prioritete daju sami građani pravovremenom predajom kompletnog zahtjeva. Ako je u pitanju velika količina zahtjeva prema Ministarstvu, najveći prioritet imaju javne zgrade, s kojima se Fond ne bavi, a među privatnim zgradama prioritet imaju one koje imaju viši stupanj oštećenja i one koje obavljaju i neku javnu funkciju. Primjerice, ako se u nekoj poslovno-stambenoj zgradi, koja je neupotrebljiva, nalazi prostor sa zdravstvenom ili obrazovnom namjenom, onda ta zgrada ima prioritet.

TELEGRAM: Nigdje Bandića?!

VANĐELIĆ: Ono o čemu ja govorim je propisano zakonom, stručno i logično.

TELEGRAM: Ne vidite, dakle, nikakav način na koji bi gradonačelnik Zagreba mogao utjecati na prioritete u obnovi grada?

VANĐELIĆ: Zagreb ima dva predstavnika u Upravnom vijeću Fonda, koje donosi određene odluke, ali Fond provodi zakon, a u zakonu jednostavno nema mogućnosti da gradonačelnik ili bilo tko drugi određuje neke svoje prioritete.

TELEGRAM: Dakle, radi se samo o praznoj priči.

VANĐELIĆ: To nisu moje riječi. To Vi možete tako interpretirati.

TELEGRAM: Evo jesam.

VANĐELIĆ: Da ne ulazim u debatu s gradonačelnikom bez prave potrebe, moje je tumačenje utemeljeno na Zakonu i podzakonskim aktima.

 

TELEGRAM: Planirali ste da se javna nabava za obnovu provodi na elektroničkim aukcijama. Kako bi to funkcioniralo?

VANĐELIĆ: Planiramo uspostaviti dinamički sustav javne nabave u dva koraka. U prvom bi se provjeravali interes i kvalifikacija ponuditelja. Ono što je dobro, u bilo kojem trenutku će se netko moći naknadno kvalificirati za sudjelovanja u nabavi u tom prvom krugu, jasno ako ispunjava uvjete. Naša je ideja da se u drugom koraku ponuditelji mogu javljati na elektronsku aukciju koja je vremenski ograničena. Dakle, bez kuverti s fiksnim ponudama koje su kraj procesa nuđenja. Ovdje se ljudi do kraja mogu natjecati s cijenom i mijenjati cijenu do isteka vremena. U sustavu će vidjeti koja je cijena najniža, ali bez imena ponuditelja i ako žele dobiti posao, mogu ponuditi nižu od trenutne.

Moram ovdje istaknuti suradnju i podršku kolegica iz Ministarstva gospodarstva koje se bave javnom nabavom i koje su puno pomogle oko koncepta sustava javne nabave. To će nam koristiti da Fond za obnovu prilagodimo najmodernijim europskim metodama javne nabave. Zasad se sustav još stvara, nije u funkciji, ali ciljamo ga primjenjivati najkasnije u fazi natječaja za izvođenje, odnosno kad se krene u one poslove čiji će trošak činiti 95 posto obnove.

TELEGRAM: Još jedan novitet o kojem ste govorili predstavljajući rad Fonda, a koji se čini posebno zanimljiv je rad svojevrsnog odjela za prevare…

VANĐELIĆ: Nije odjel za prevare, nego odjel za prevenciju prevara. Oni s druge strane zakona imaju odjel za prevare.

TELEGRAM: Naravno, odjel za prevenciju prevara. Revizija rada Fonda, pa jednom godišnje i vanjska revizija su poznate stvari, ali kako bi ovaj odjel funkcionirao, na koji način bi ulovio nekog tko planira posao naštimati rođaku, kumu…

VANĐELIĆ: Jednostavno je. Radi se o tome da treba prikupiti podatke o svim zaposlenima u Fondu i napraviti registar konflikta interesa. Zatim o sudionicima poput izvođača, nadzora, revidenata i projektanta. U obnovi na konkretnoj zgradi, koristit će se svi javno dostupni podaci iz sudskog registra o vlasnicima i upravi, telefonskih imenika i adresara te društvenih mreža, a softver će provjeravati povezane osobe i vrednovati indikatore mogućih prevara i temeljem zbroja ponderiranih indikatora prioritizirati.

Ljudi u toj službi za prevenciju prevara to onda dodatno istražuju i mogu dati mišljenje o tome da se ugovori po nekom natječaju ne sklope, već da se natječaj poništi i ponovi.

Softver o kojem pričamo, zapravo, radi ono što radi i dobar istraživački novinar, samo automatski i na svakom ugovoru. Ni taj sustav, kao i bilo koji drugi, nije 100 posto siguran, ali bitno smanjuje mogućnost prevare i štete za Fond, ali i građane na strukturiran način i prema svim dostupnim podacima. Takvi sustavi su uobičajeni i široko se koriste, osobno sam jednostavniji sustav koristio kod ugovaranja izgradnje u Adrisu, a kompleksniji sustav dok sam vodio Croatia osiguranje.

TELEGRAM: Često se u višestambenim zgradama odluke blokiraju jer je nemoguće postići dogovor međe suvlasnicima. Očekujete li tu probleme oko obnove?

VANĐELIĆ: Tu je Zakon pomogao jer određuje da se obnova smatra redovnim upravljanjem zgradom. A redovno upravljanje podrazumijeva da je kod odlučivanja dovoljna samo većina. Samo kod uklanjanja zgrade morate imati potpise svih suvlasnika. No, kod konstrukcijske obnove radi se o običnoj većini. To pruža mogućnost da se veći dio stanara opredijeli i nadglasa ostale. Postoje, doduše, i problemi kod toga – često se radi o neuređenim vlasničkim odnosima nad dijelom višestambenih zgrada. One često nemaju etažne elaborate i etažiranje nije provedeno u zemljišnim knjigama, što onda otežava i utvrđivanje većine.

TELEGRAM: Da, takve zgrade imaju i još jedan problem o kojem ste govorili – ako dio stanara ne plati svoj dio troška obnove, zabilježba na nekretninu će ići svima.

VANĐELIĆ: Nema druge. Zamislite da u nekoj zgradi imate deset stanova. Vlasnici njih osam plate svojih 20 posto za konstrukcijsku obnovu, no dvoje koje ima obvezu platiti, ipak ne plati svoj udio jer ne žele. Ukoliko je zgrada etažirana, Fond stavlja teret na ta dva stana vlasnika koji nisu platili. Ali, ako nije, Fond nema druge nego zabilježiti zalog na cijelu nekretninu, dakle i onih osam koji su platili imat će teret na nekretnini. Zato je bitno da građani u ovom međurazdoblju prikupljaju dokumentaciju o zgradi, crteže postojećeg stanja, postojeće dozvole, da izaberu predstavnika stanara ako ga nemaju i da izrade etažne elaborate. Tu su i druge institucije svjesne da moraju doprinijeti ukupno bržem rješavanju zaostalih neriješenih vlasničkih odnosa.

TELEGRAM: Jedna od Vaših ideja o radu Fonda koje mi se čine zanimljivima je i ona da Fond bude tek posrednik između ugovaratelja radova na obnovi, odnosno građana i izvođača.

VANĐELIĆ: Zakon definira da u redovnom postupanju Fond bude taj koji ugovara radove. Smatram da je bolje da se češće primjenjuje ono što se sad tretira kao iznimka u zakonu o obnovi – da vlasnici sami ugovaraju radove na obnovi, a onda od Fonda traže refundaciju troškova. Mi ćemo, naravno, inzistirati da ponude koje prikupljaju budu javne, transparentne i da proces bude sukladan pravilima koja definira Fond kao uvjet za refundaciju. Da imamo ulogu kakvu otprilike imaju Europski fondovi i EU agencije koje nadziru trošenje sredstava iz tih fondova. Mislim da je bolje da vlasnici budu ti koji ugovaraju poslove, a Fond se fokusira na kontrolu kvalitete izvođenja i trošenja tih sredstava. Za to ima puno razloga.

TELEGRAM: Dajte neke.

VANĐELIĆ: Prvo, vlasnici će vjerojatno imati interes proširiti određene radove izvan okvira same obnove. Zatim, ako nisu zadovoljni, svaki nedostatak će prijavljivati direktno izvođaču, a ne putem Fonda kao posrednika. Po sadašnjim pravilima, prijavljuju Fondu, što znači da bi mi trebali imati ogromne resurse koje trošimo samo na korespondenciju između suvlasnika i izvođača. Mislim da je to bespotrebno, da je vlasnicima u interesu da imaju direktan kontakt s izvođačima radova, a za Fond bi bilo najbolje da se uglavnom koncentrira na sustave kontrole kvalitete i nadzora trošenja sredstava. Također, smatram da konstrukcijsku obnovu treba projektirati i izvoditi istovremeno s energetskom obnovom i dodatnim radovima po zahtjevu vlasnika što, ako je ugovorena samo konstrukcijska obnova, komplicira stvari i vodi prema drugim izazovima.

TELEGRAM: Za obnovu privatnih zgrada, čime se bavi Fond, u državnom proračunu za sljedeću godinu je predviđeno 245 milijuna kuna. Koliko će tim ritmom trajati obnova, 200 godina?

VANĐELIĆ: Ukupan iznos kojim bi Fond trebao raspolagati iduće godine je planiran kao bitno veći, radi se o oko 940 milijuna kuna. I taj iznos može biti i promijenjen tijekom godine. Sad još ne znamo ni kakvo je stanje s dinamikom zahtjeva i odluka o obnovi, niti kakva je situacija na tržištu, niti koji su nam kapaciteti ugovaranja poslova. U ovom trenutku nitko ne može reći hoćemo li naredne godine trebati više ili manje novca za obnovu.

TELEGRAM: Koji su izvori financiranja mimo ovih 245 milijuna kuna?

VANĐELIĆ: Ta svota ide direktno iz proračuna, a ostalo je iz EU fondova i zajmova.

TELEGRAM: Imate li uvida u to koliko postotak od štete, procijenjene na ukupno 42 milijarde kuna, otpada na javne, a koliko na privatne zgrade?

VANĐELIĆ: Nemamo točan broj, imamo procjenu o oko 6500 tisuća neuporabljivih ili privremeno neuporabljivih zgrada.

TELEGRAM: Obnova, pa time i Fond, trajat će godinama, vjerojatno desetljećima. Kakav je vaš osobni dugoročni plan?

VANĐELIĆ: Za mene je velik izazov postaviti sve procese u Fondu i učiniti ga operativno funkcionalnim. Dakle, da svi interni akti, Statut, IT rješenje i svi procesi budu sukladni s onim što sam zamislio i onako kako sada imam podršku da to provedem. Kada taj dio završi i pokrenu se projektiranja, uklanjanje zgrada i isplate naknada, moj interes za daljnjim bivanjem u Fondu je iscrpljen i idem dalje.

TELEGRAM: Nećete to valjda dovršiti već do svibnja iduće godine?

VANĐELIĆ: Pa moguće da hoću.

TELEGRAM: I onda?

VANĐELIĆ: Ha, imam ja, vjerujte mi, drugih zanimacija.

TELEGRAM: Znate zašto spominjem svibanj?

VANĐELIĆ: Znam, znam.

TELEGRAM: Otkad imate prijavljeno prebivalište u Zagrebu?

VANĐELIĆ: Ne sjećam se točno, ali ima sigurno 3-4 tjedna.

TELEGRAM: Zašto ste se uopće odlučili na prijavu prebivališta?

VANĐELIĆ: Pa imao sam prijavljeno boravište u Zagrebu od 2016. godine kada su se djeca premjestila u školu u Zagreb, a ja sam vodio Croatia osiguranje i morao sam ga produžiti, a već je lani to bilo problematično jer sam iscrpio maksimalno vrijeme za boravište. Pa sam odlučio prijaviti i prebivalište u Zagrebu, ali došla je pandemija i povukli smo se svi u Rovinj na skoro sedam mjeseci. Pa se i prijava odužila.

Prijava prebivališta sad znači da će mi i traktori s OPG-a koji se nalazi na cesti između Rovinja i Bala imati zagrebačke tablice. Bit će smijurija kad uđu u stanicu za tehnički pregled u Rovinju sa ZG tablicama će ih pitati kako su prošli Učku. Ali, imat ću vjerojatno i prepreka u poslu s OPG-om jer neki natječaji imaju kriterij da je sjedište u, ili odmah do mjesta gdje uzimate zakup zemljišta ili dobivate EU potpore, a naš OPG će sad biti prijavljen u Zagrebu. No, živimo u Zagrebu od 2016. i promjena prebivališta je neminovna.

TELEGRAM: Uz te probleme, neobična je okolnost da ste prijavili prebivalište u Zagrebu taman pred istek zakonskog roka u kojem možete biti kandidat za gradonačelnika. Nužno je, naime, biti prijavljen najmanje šest mjeseci prije raspisivanja izbora u jedinici lokalne samouprave u kojoj izlazite na izbore. Stvarno neobično sretna okolnost.

VANĐELIĆ: Pa vjerujem da nekima i jest. A možda ima u meni i neko zrnce koje time malo provocira.

TELEGRAM: U jednom razgovoru starom 11 godina upitani, kao bivši branitelj za stanje u državi rekli ste sljedeće: “Svjestan sam da ću se u nekom trenutku svog života morati vratiti i dovršiti posao”. Misli se na posao stvaranja i izgradnje države. Demantirali ste već više puta da ćete se kandidirati za gradonačelnika Zagreba dogodine, ali uvijek kao da ostane neki zarez. Ne bude izričito “Ne, ne i ne”. Je li, dakle, trenutak povratka i dovršetka posla svibanj iduće godine?

VANĐELIĆ: Trenutno sam skroz fokusiran na rad Fonda i obnovu Zagreba. Uvijek su nas učili “nikad ne reci ne”. Mijenjaju se i ljudi i okolnosti. Ali, taj trenutak povratka će doći. Ja i iz svoje sadašnje, mogu reći komfornije i anonimnije pozicije u odnosu na nekog tko se bori u političkoj areni, pokušavam doprinijeti državi i ljudima koji su preuzeli posao voditi nas. Godinama radim analize i prijedloge, lobiram da se određene stvari poboljšaju, pokušavam pojačati značajnost toga koliko je bitno da smo zemlja s vrlo malo patenata, da imamo relativno nisku obrazovnu strukturu radne snage, da smo zemlja čiji je BDP po stanovniku skoro upola niži od slovenskog i oko 3.5 puta niži od austrijskog, da nam je udio zaposlenika na proračunu prevelik, da su važne funkcije u zemlji potplaćene uslijed populizma… Smatram kako je važno i korisno da mi iz biznisa podijelimo svoje iskustvo i znanje i utrošimo vrijeme na objašnjavanje toga da nam zemlja nije u dobrom stanju i da trendovi nisu dobri, iako je to, kažem, komfornije nego biti izložen javnosti i ovim…

TELEGRAM: … pitanjima.

VANĐELIĆ: Ma kakvi, nisu pitanja problem. Ona su legitimna, živimo u demokraciji. Uostalom, nema loših pitanja. No postoji još strukturnih izazova i problema s kojima se Hrvatska treba tek suočiti.

TELEGRAM: A to nije baš sretno mjesto. Ali, iz ovog što ste mi odgovorili je prilično izvjesno da se planirate u jednom trenutku doista uključiti u politiku, da Vam je to neki srednjoročni plan.

VANĐELIĆ: Dobro ste zaključili. Nije baš kratkoročni plan, ali srednjoročni sigurno. Najveći korektiv mi je supruga koju već vrat boli od mahanja glavom: Ne, ne i ne…

TELEGRAM: Ova želja za neulaskom u polemiku s Bandićem s početka razgovora – tako će ostati i narednih šest mjeseci?

VANĐELIĆ: To Vam ne mogu komentirati.

TELEGRAM: Okej, onda direktno – hoćete li biti kandidat za zagrebačkog gradonačelnika u svibnju iduće godine?

VANĐELIĆ: … Ne. Ali moram i biti svjestan činjenice da se ljudi i okolnosti u današnje vrijeme brzo mijenjaju…… (pauza do početka odgovora je trajala 2 sekunde i 56 stotinki – op.a.)

TELEGRAM: Kako mislite vođenje Fonda uklopiti u raspored koji sad imate – osim privatnog OPG-a vodite Nadzorni odbor Ine, član ste Nadzornog odbora Croatia osiguranja…?

VANĐELIĆ: Ha, imam i djecu kojoj nekad treba pomoći oko zadaće, odvesti ih u kino itd… Imam i neke svoje sportske afinitete, a moram, na kraju krajeva, spavati neko vrijeme. Što se tiče OPG-a, njega odlično vodi supruga. Ja sam već više od 15 godina verziran u upravljanju Nadzornim odborima, a preko 25 u upravljanju kompanijama. Rad u Nadzornim odborima mi mjesečno uzima vremena reda veličine oko deset posto. I to ako ste predsjednik NO, ako ste član, upola manje.

Morate imati određeno znanje, kad dobijete materijale pročitati ih, i onda imati dovoljno iskustva da u njima prepoznate koje je stvari bitno raspraviti na sjednicama. Sjednice NO Ine su znale biti svaki mjesec i trajati po deset sati, što znači da bi mi realno od 30 dana konzumirale oko dva dana vremena. Sada, dva Nadzorna odbora mi uzimaju oko 25 sati mog efektivnog rada mjesečno. Uz to, planiram do 31. prosinca u potpunosti izaći iz NO Croatia osiguranja, a početkom iduće godine otići i iz Savjeta Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga.

TELEGRAM: Ina je u prvih devet mjeseci ove godine imala gubitak od 1,5 milijardi kuna. Nacional tvrdi da je dio tog gubitka nastao i tako što se Inina nafta prodavala Molu za defacto pola cijene.

VANĐELIĆ: Bilo bi strašno da je tako. Tražili smo o tome očitovanje Ine. No, po mojim spoznajama, to nikako nije točno, nafta je prodavana po tržišnim cijenama, uvećanima za neki dodatak po ekspertnoj studiji koju je Uprava naručila i prezentirala. Što se tiče gubitaka Ine, u ovoj godini nam se dogodilo nešto što je poslovno gledano izuzetno rijedak scenarij poslovne katastrofe. Zbog pandemije i s tim povezanog smanjenja poslovnih aktivnosti pala je količina prodaje nafte, procjenjuje se da će taj pad prodaje ove godine biti oko 20 do 25 posto. S druge strane, pala je i cijena nafte, zbog istog razloga, ali i nekih geostrateških promjena. A prihodi u upstreamu su, ugrubo govoreći, cijena barela puta količina. Kako je pala cijena, morali smo revalorizirati i zalihe nafte koje imamo. Dio gubitka je, stoga, zapravo knjigovodstvena kategorija revalorizacije postojećih rezervi.

U naftnom biznisu, kao i u mnogim drugima, ne treba gledati trend jednog kvartala, nego trendove i prosjeke desetak godina. Ina je imala, uz sve navedeno, i činjenicu da smo imali slabiju turističku sezonu. I sve to skupa je ova poslovna drama koju sad imamo. Ipak, treba usporediti neke podatke sličnih kompanija – Mol je u drugom kvartalu 2020. imao pad operativne dobiti od 44 posto u odnosu na drugi kvartal prošle godine. Ina je u istom razdoblju imala pad od 23,8 posto, dakle, Ina je imala manji pad. U trećem kvartalu, od srpnja do rujna, Mol je i dalje imao pad u odnosu na isti kvartal prošle godine od 12,8 posto, a Inin je bio 51, 6 posto lošiji nego od srpnja do rujna 2019, kako zbog cijena nafte tako i zbog slabije turističke sezone.

TELEGRAM: Postavlja se i pitanje opravdanosti prodaje Inine nafte u Mađarsku.

VANĐELIĆ: Nadzorni odbor je tražio da se izradi studija koja će nam reći što je optimalno za preradu nafte koju crpimo u Slavoniji. I nalaz je – što veća prerada u Rijeci je optimalna za rezultat Ine i u tom smjeru Uprava i donosi odluke. No, da bi nafta iz Slavonije došla do Rijeke treba ju transportirati i Ina to radi željeznicom ili Janafovim cjevovodom. Po spoznajama s predzadnjeg NO, Ina maksimalno koristi željezničke kapacitete da šalje naftu u Rijeku, no željeznički kapaciteti nisu dovoljni da se iskoristi cjelokupna nafta, pa je višak trebalo ili suprotnim tokom Janafa vraćati u Rijeku ili prodati. Izbor prodaje koji su nam kolege iz Uprave predstavile bio je Srbija ili Mađarska, a oni su odabrali Mađarsku kao povoljniju varijantu.

Do Rijeke se nafta tek od nedavno može prebacivati Janafom, no radi se o logistički zahtjevnom procesu. Očekujemo da će se on, međutim, uskoro uhodati i da će zapravo sva nafta završavati u Rijeci i rafineriji u koju investiramo 3,89 milijardi kuna. Dakle, prodaja u Mađarsku je privremena nužnost. Što se tiče Siska, sad je projekt biorafinerije u Sisku od oko milijardu kuna investicije proglašen strateškim projektom. Plan je da se tamo proizvodi bioetanol koji je dodatak gorivima na čemu se radi zadnje dvije godine i već dvije sezone se bere miskantus kao sirovina i obavljaju testiranja tehnologije. Rafinerija u Rijeci i biorafinerija u Sisku su dio petogodišnjeg investicijskog plana od 19 milijardi kuna koji je odobren na Nadzornom odboru u prosincu prošle godine, što je bitno za hrvatsku ekonomiju.

TELEGRAM: Kazali ste da se ne treba gledati na kratkoročno poslovanje kompanija, nego na njihov rad kroz desetak godina. Kako Vam se čini zadnjih deset godina Ine?

VANĐELIĆ: Jedan od aspekata te procjene je doprinos Ine BDP-u Hrvatske. On je svojedobno bio oko 9,5, a danas je na oko pet posto. Dakle, nije dobro, Inin doprinos pada. Drugi aspekt je pad tržišnih udjela Ine. Ina je imala pad tržišnih udjela ne samo u Hrvatskoj, nego i u ostalim zemljama, Srbiji, BiH… O tome zbog čega se to događalo sam svjedočio i na sudu, kao ekspertni svjedok. Moje mišljenje, koje sam tamo i izrekao, je bilo da dodatak dioničarskog ugovora i ugovor o plinskom poslovanju u principu nisu bili dobar posao za RH jer tim dodacima nije dobila ništa. Također, kad se Mol pojavio 2004. godine kao kupac Tifonovih pumpi, Ina je čak morala prodati neke svoje pumpe radi zahtjeva o tržišnoj koncentraciji. Da je Ina tad kupila Tifonove pumpe danas bi imala puno veći tržišni udio u maloprodaji. Tako da su neke stvari u prošlosti doprinijele tome da se Ina danas nalazi tu gdje jest.

TELEGRAM: Priča o tome da će Hrvatska kupiti od Mola Inine dionice već je skoro ostarila, prošle su gotovo pune četiri godine otkad je Vlada na tiskovnoj konferenciji to predstavila kao ideju. Čini li Vam se realno da bi Hrvatska mogla vratiti kontrolu nad Inom?

VANĐELIĆ: Da, ta najava premijera me oduševila. Pogledajmo geostrateški, imamo danas situaciju u Sredozemnom moru s napetostima između dvije članice NATO saveza koje se odvijaju oko područja bušenja plina. Ako su ti ugljikovodici za budućnost toliko nebitni i nisu strateški, pa zašto se onda tamo nalazi toliko ratnih brodova? Pritom, nafta i plin imaju i druge namjene, nafta sve više prelazi u proizvodnju polimera koji će ostati s nama još neko dulje vrijeme.

Dakle, takva kompanija poput Ine smatram da jest strateška, za bilo koju zemlju. Ekonomski gledano, prosječan prinos na ulaganje nekoga tko je vlasnik Ine kroz godine može biti reda veličine pet posto. Hrvatska se danas zadužuje s kamatom ispod jedan posto. Dakle, isplatilo bi nam se čak i zadužiti za otkup Ine, ali to nije potrebno jer postoje i modeli koji omogućuju da je otkupimo i bez povećanja javnog duga. Naravno, s takvom kompanijom bi trebalo upravljati na drugačiji način, uz puno čvršće kontrole, izbor managementa i dobru strategiju o tome što s Inom kad ju kupimo da postane moderna kompanija na korist svima nama.

TELEGRAM: Kad već govorimo o javnom dobru, vratimo se malo na politiku. Vidite li se u politici kroz neku postojeću platformu?

VANĐELIĆ: Nisam član nijedne političke stranke, trenutno nemam ambicija pridruživati se strankama ili platformama. S mnogima od njih dijelim ideološke stavove, ali je činjenica da se o ideologiji više govori nego se po njoj radi.

TELEGRAM: Dakle, vidite se u politici, ali ne u nekoj postojećoj stranci?

VANĐELIĆ: Da. Ali, da Vam dodatno pojasnim situaciju. Ne mislim da bi netko u Hrvatskoj trebao osnovati petnaestu ili osamnaestu stranku povrh postojećih. Vjerujem da bi svi trebali prepoznati da je situacija u kojoj se nalazimo izazovna i da bi na neki način u sljedećih osam do dvanaest godina svi morali staviti glave skupa, ostaviti priče o ideologijama na stranu i probati napraviti što bolje društvo u svim segmentima, a prije svega u ekonomskom. Jer, bez ekonomije i novca ne možemo pričati ni o kulturi, vojsci, boljem obrazovanju… A zemlje koje su prezadužene i koje nemaju svoju fiskalnu samostalnost, zapravo, nemaju nikakvu samostalnost.

Nastavite čitati