Neće biti lako to objasniti bez crvenila u licu. Jednom, kad sve prođe, kad se bude već odavno podvukla crta pod vladavinu HDZ-a u vrijeme Andreja Plenkovića, bit će muke da se do kraja objasni kako je moguće da je baš sve to – prolazilo.
Ovdje se, pritom, ne radi o tetošenju desnice, inflaciji ministarskih imovinskih i inih afera, uništavanju ostatka ostataka neovisnih tijela i vlastima u glavnom gradu i državi sklopljenim trgovinama kakvih se pristojan svijet iskreno srami. Ne, radi se o frapantnoj količini virtualne stvarnosti koju vlast uspijeva proizvesti kako bi dedramatizirajuće djelovala na stvarnost. Ukratko, radi se o spinovima, neistinama i prijesnim lažima koje se u javnost plasira lakoćom koja plijeni – gotovo da se radi o eleganciji.
Samo što jednom, kad se podvuče crta, neće biti lako objasniti kako je moguće da je sve to tako jednostavno prolazilo.
Samo stoposto
Slika prevare koju emitiraju Banski dvori do jučer, međutim, nije bila niti jednom tako kristalno jasna kao u priči oko stopostotnom planu ispunjenja zakonodavnih aktivnosti za prošlu godinu. Vlada se jučer pohvalila da je u cijelosti, eto, ispunila svoj plan za 2018. godinu, pritom se prezrivo osvrnuvši na neučinkovite prethodnike (Milanovićeva Vlada je navodno uspijevala realizirati maksimalno 38 posto svog godišnjeg plana, a Oreškovićeva u onih šest zlosretnih mjeseci 2016. godine tek 18 posto).
Sitni problem je u tome što je usvojeno 68 zakona, a plan zakonodavnih aktivnosti Vlade na početku 2018. godine ih je imao 121. Kako za uvid u to da je krajnje neobično da 68 od 121 predstavlja 100 posto nije baš nužna vrhunska matematička vještina, Vlada je pripremila i prikladno objašnjenje – ministarstva su u toku godine povukla 53 zakona, što ostavlja točno njih 68. Sto posto!
Sto posto uvjerljiva slika Hrvatske u vrijeme Andreja Plenkovića. Zemlje u kojoj je stvarnost tek suvišna smetnja koju je moguće lako i bez grižnje savjesti – premostiti (recimo, kad smo već kod mostova, HNS-om).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zahrđale milijarde
Smiješan i otužan pokušaj predstavljanja vlastite Vlade kao uigranog i neumoljivo efikasnog administrativnog stroja tek je, međutim, jedna od sličica u nizu besramnih pokušaja uvjeravanja javnosti u vlastite šarene propagandne “istine”. Recimo, priča o “stabilnosti državnih financija” izlizala se od upotrebe kao alibi za čak 2,8 milijardi kuna lani isplaćenih na ime jamstava za Uljanik – brodogradilište od čijeg je propadanja bila upornija jedino ignorancija Vlade oko istog.
Upalilo je, priča o brodogradilištima se od pustog otaljavanja svima popela na glavu, a skupi debakl nastao u jako velikom dijelu nečinjenjem Banskih dvora iskoristio se kao opravdanje da se škverovima stavi ključ u bravu. I za to još dobije pljesak tržišnih fundamentalista koji uglavnom niti vide, niti ih interesira išta izvan univerzuma vlastitog novčanika.
Let iznad istine
Sjeća li se još netko aviona? Moćnih F-16 koji su trebali braniti hrvatsko nebo narednih desetljeća. Okej, nisu bili baš moćni, nego više izraelski polovnjaci dobro izraubani na tamošnjem trusnom dijelu svijetu, ali Vlada je uspjela uvjeriti javnost kako je za posao zamjene 40 godina starih aviona s 30 godina starim avionima za pišljivih cca 500 milijuna dolara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Problemčić su otkrili mediji – SAD bi mogao stopirati prodaju izraelskih aviona. Vlada je skoro punih godinu dana savršeno ignorirala ta upozorenja, a kasnije smo doznali da je itekako upozoravana i s diplomatskih instanci. Nikom se, naravno, nije ništa dogodilo, iz debakla kojeg nismo tako zvali i za kojeg nismo nimalo krivi smo puno toga naučili. Nastradale su jedino makete borbenih aviona koje je ministar obrane pretankih živaca skucao o pod u Saboru nakon jedne oporbene provokacije.
Borgizacija Hrvatske
Borg? Po službenoj verziji povijesti kakvu emitiraju Banski dvori, tu nije bilo nikakve afere. Ma kak’i, “spasili smo Agrokor” i državu iz “ralja ortačkog kapitalizma”. Istina, zbog snage proklete percepcije morala je glavom platiti ministrica Martina Dalić koja je provela sva ta silna spašavanja. Istina je i da nova, “spašena” firma ima uznemirujuće sličan omjer zaduženosti kao i Agrokor u vrijeme bezdana iz kojeg ga je izvukla Vlada Republike Hrvatske na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem.
Pa se onda neće puno spominjati da je zakon kojim je izvršeno preuzimanje i restrukturiranje mega firme kojoj je nekad vlasnik bio Ivica Todorić pisala mala neformalna grupica koja se uglavnom u roku keks okoristila raskošnim poslovima u vrijeme restrukturiranja Agrokora. Bit će se, doista, raskošno lako nekad u budućnosti nadmoćno smješkati nad svim tim spinovima i lažima kojima se iz Banskih dvora neumorno obasipa Hrvatska. Dok ne dođe pitanje o tome kako je, pobogu, sve to – prolazilo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vlada hladno tvrdi da su riješili 100% zakonodavnog plana, iako su od 121 usvojili 68 zakona. Kako im to prolazi?
Priča o Plenkovićevoj savršenoj administrativnoj mašini samo je detaljić prevare u kojoj živimo
Sitni problem je u tome što je usvojeno 68 zakona, a plan zakonodavnih aktivnosti Vlade na početku 2018. godine ih je imao 121. Kako za uvid u to da je krajnje neobično da 68 od 121 predstavlja 100 posto nije baš nužna vrhunska matematička vještina, Vlada je pripremila i prikladno objašnjenje - ministarstva su u toku godine povukla 53 zakona, što ostavlja točno njih 68. Sto posto! Sto posto uvjerljiva slika Hrvatske u vrijeme Andreja Plenkovića. Zemlje u kojoj je stvarnost tek suvišna smetnja koju je moguće lako i bez grižnje savjesti - premostiti (recimo, kad smo već kod mostova, HNS-om).
Neće biti lako to objasniti bez crvenila u licu. Jednom, kad sve prođe, kad se bude već odavno podvukla crta pod vladavinu HDZ-a u vrijeme Andreja Plenkovića, bit će muke da se do kraja objasni kako je moguće da je baš sve to – prolazilo.
Ovdje se, pritom, ne radi o tetošenju desnice, inflaciji ministarskih imovinskih i inih afera, uništavanju ostatka ostataka neovisnih tijela i vlastima u glavnom gradu i državi sklopljenim trgovinama kakvih se pristojan svijet iskreno srami. Ne, radi se o frapantnoj količini virtualne stvarnosti koju vlast uspijeva proizvesti kako bi dedramatizirajuće djelovala na stvarnost. Ukratko, radi se o spinovima, neistinama i prijesnim lažima koje se u javnost plasira lakoćom koja plijeni – gotovo da se radi o eleganciji.
Samo što jednom, kad se podvuče crta, neće biti lako objasniti kako je moguće da je sve to tako jednostavno prolazilo.
Samo stoposto
Slika prevare koju emitiraju Banski dvori do jučer, međutim, nije bila niti jednom tako kristalno jasna kao u priči oko stopostotnom planu ispunjenja zakonodavnih aktivnosti za prošlu godinu. Vlada se jučer pohvalila da je u cijelosti, eto, ispunila svoj plan za 2018. godinu, pritom se prezrivo osvrnuvši na neučinkovite prethodnike (Milanovićeva Vlada je navodno uspijevala realizirati maksimalno 38 posto svog godišnjeg plana, a Oreškovićeva u onih šest zlosretnih mjeseci 2016. godine tek 18 posto).
Sitni problem je u tome što je usvojeno 68 zakona, a plan zakonodavnih aktivnosti Vlade na početku 2018. godine ih je imao 121. Kako za uvid u to da je krajnje neobično da 68 od 121 predstavlja 100 posto nije baš nužna vrhunska matematička vještina, Vlada je pripremila i prikladno objašnjenje – ministarstva su u toku godine povukla 53 zakona, što ostavlja točno njih 68. Sto posto!
Sto posto uvjerljiva slika Hrvatske u vrijeme Andreja Plenkovića. Zemlje u kojoj je stvarnost tek suvišna smetnja koju je moguće lako i bez grižnje savjesti – premostiti (recimo, kad smo već kod mostova, HNS-om).
Zahrđale milijarde
Smiješan i otužan pokušaj predstavljanja vlastite Vlade kao uigranog i neumoljivo efikasnog administrativnog stroja tek je, međutim, jedna od sličica u nizu besramnih pokušaja uvjeravanja javnosti u vlastite šarene propagandne “istine”. Recimo, priča o “stabilnosti državnih financija” izlizala se od upotrebe kao alibi za čak 2,8 milijardi kuna lani isplaćenih na ime jamstava za Uljanik – brodogradilište od čijeg je propadanja bila upornija jedino ignorancija Vlade oko istog.
Upalilo je, priča o brodogradilištima se od pustog otaljavanja svima popela na glavu, a skupi debakl nastao u jako velikom dijelu nečinjenjem Banskih dvora iskoristio se kao opravdanje da se škverovima stavi ključ u bravu. I za to još dobije pljesak tržišnih fundamentalista koji uglavnom niti vide, niti ih interesira išta izvan univerzuma vlastitog novčanika.
Let iznad istine
Sjeća li se još netko aviona? Moćnih F-16 koji su trebali braniti hrvatsko nebo narednih desetljeća. Okej, nisu bili baš moćni, nego više izraelski polovnjaci dobro izraubani na tamošnjem trusnom dijelu svijetu, ali Vlada je uspjela uvjeriti javnost kako je za posao zamjene 40 godina starih aviona s 30 godina starim avionima za pišljivih cca 500 milijuna dolara.
Problemčić su otkrili mediji – SAD bi mogao stopirati prodaju izraelskih aviona. Vlada je skoro punih godinu dana savršeno ignorirala ta upozorenja, a kasnije smo doznali da je itekako upozoravana i s diplomatskih instanci. Nikom se, naravno, nije ništa dogodilo, iz debakla kojeg nismo tako zvali i za kojeg nismo nimalo krivi smo puno toga naučili. Nastradale su jedino makete borbenih aviona koje je ministar obrane pretankih živaca skucao o pod u Saboru nakon jedne oporbene provokacije.
Borgizacija Hrvatske
Borg? Po službenoj verziji povijesti kakvu emitiraju Banski dvori, tu nije bilo nikakve afere. Ma kak’i, “spasili smo Agrokor” i državu iz “ralja ortačkog kapitalizma”. Istina, zbog snage proklete percepcije morala je glavom platiti ministrica Martina Dalić koja je provela sva ta silna spašavanja. Istina je i da nova, “spašena” firma ima uznemirujuće sličan omjer zaduženosti kao i Agrokor u vrijeme bezdana iz kojeg ga je izvukla Vlada Republike Hrvatske na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem.
Pa se onda neće puno spominjati da je zakon kojim je izvršeno preuzimanje i restrukturiranje mega firme kojoj je nekad vlasnik bio Ivica Todorić pisala mala neformalna grupica koja se uglavnom u roku keks okoristila raskošnim poslovima u vrijeme restrukturiranja Agrokora. Bit će se, doista, raskošno lako nekad u budućnosti nadmoćno smješkati nad svim tim spinovima i lažima kojima se iz Banskih dvora neumorno obasipa Hrvatska. Dok ne dođe pitanje o tome kako je, pobogu, sve to – prolazilo.