Nekad je nužno odabrati stranu

Vlada je upravo odbila staviti gej parove u Zakon o udomiteljstvu. Što, zapravo, stoji iza toga?

Ustavni sud smatra da je Zakon o udomiteljstvu svjesno okljaštren i takav proizvodi diskriminirajuće učinke. Vlada ga odbija promijeniti.

11.01.2018., Zagreb - Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenkovic predsjedao je 2. sjednicom Posebnog strucnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije i koordinaciju strategija i djelovanja na podrucju obrazovanja i znanosti. Andrej Plenkovic , Vesna Bedekovic. 
Photo: Patrik Macek/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Politički je savršeno jasan rezon ovakve domobranske odluke. HDZ-ovo prihvaćanje predložene izmjene zakona, koliko god ona bila logična, bilo bi idealno gorivo za sve one koji namjeravaju politički profitirati od teze o naginjanju stranke prema centru i ljevici. Valjda je premijeru lakše od toga istrpjeti etiketu svjesnog diskriminatora.

Nedavna odluka Ustavnog suda nije nosila sa sobom tek zeleno svjetlo istospolnim partnerima za udomljavanje djece. Osim što je prenerazila desnicu i izazvala novu mobilizaciju na tom dijelu političke scene, poslala je vrlo, vrlo jasno poruku političkoj vlasti. “Osporene zakonske odredbe, iz kojih je svjesnim odabirom zakonodavca izostavljena određena društvena skupina, proizvode generalne diskriminatorne učinke prema društvenoj skupini istospolno orijentiranih osoba koje žive u životnim i neformalnim životnim partnerstvima, što je ustavnopravno neprihvatljivo”, doslovno se kaže u odluci Ustavnog suda.

Dakle, “svjesni odabir” i “generalni diskriminatorni učinci”. Vlast Andreja Plenkovića, očito, može i dalje živjeti s tom etiketom koju joj je zalijepio Ustavni sud. Svjesni diskriminatori iz Banskih dvora odbili su, tako, danas prijedlog da se u Zakon o udomiteljstvu izrijekom ugradi da udomitelji mogu biti i životni partneri. To su predložili saborski zastupnici GLAS-a, očito smatrajući da bi na taj način zakon bio precizniji i sasvim usklađen s mišljenjem Ustavnog suda.

Gorivo za desnicu

Plenkovićeva Vlada se s time, međutim, ne slaže i tvrdi da nema nikakve potrebe da se Zakon o udomiteljstvu na taj način dopunjuje jer postoji odluka Ustavnog suda koja se mora poštivati. “Budući da je Ustavni sud Republike Hrvatske 29. siječnja 2020. godine donio odluku i rješenje (…) koji su obvezujući, Vlada Republike Hrvatske smatra da nema potrebe za donošenjem Prijedloga zakona”, navodi se u danas prihvaćenom mišljenju Vlade.

Politički je savršeno jasan rezon ovakve domobranske odluke. HDZ-ovo prihvaćanje predložene izmjene zakona, koliko god ona bila logična, bilo bi idealno gorivo za sve one koji namjeravaju politički profitirati od teze o naginjanju stranke prema centru i ljevici. Zagorčala bi život Plenkoviću u unutarstranačkim izborima, a dala bi i dodatnog goriva Škorinoj stranci (pardon, pokretu) i ostalima. Valjda je premijeru lakše od toga istrpjeti etiketu svjesnog diskriminatora.

Neka druga Vlada

Vladino pozivanje na obvezujuću odluku Ustavnog suda u praksi bi trebala značiti da ne bi smjelo biti problema pri mogućnosti udomljavanja djece u obiteljima istospolnih parova, samo ne para toliko uši desnici koja vreba na Plenkovićeve i HDZ-ove glasova. No, u praksi je Centar za socijalnu skrb Zagreb u slučaju ŠegotaKožić morao prihvatiti presudu Upravnog suda koja im je nalagala isto što sad zahtijeva i Ustavni. Pa nije. Jer, eto, oni bolje tumače Zakon o udomiteljstvu od suda. A sad ih i Komisija Hrvatske biskupske konferencije poziva da dobro razmisle prije bilo kakvih odluka u sličnim slučajevima.

Nakon odluke Ustavnog suda početkom veljače, Telegram je razgovarao s Ivom Šegotom, koji se sa svojim životnim partnerom Mladenom Kožićem bori za pravo da budu udomitelji. Šegota nam je tada, među ostalim, kazao da vjeruje da će neka sljedeća izmjena Zakona o udomiteljstvu morati izrijekom navesti životne partnere kao moguće udomitelje da bi se uklonile sve nedoumice, ako ih nakon odluke Ustavnog suda “uopće može biti”. Očito je da će za tu izmjenu ipak trebati pričekati neku drugu vladu. Neku kojoj bi, možda, etiketa svjesnih diskriminatora predstavljala stanoviti problem.