HDZ je nakon solidnog rezultata na lokalnim izborima krajem proljeća 2017. godine imao dvije godine potpunog mira u kojima se mogao posvetiti društvenim promjenama i učvršćivanju svoje vlasti dok je oporba grcala u vlastitim previranjima. No, osim plutanja na turizmu i pozitivnim makroekonomskim trendovima iz okruženja, napravili su jako malo toga. A 2019. je godina koja je, nakon više od 700 dana pauze, nudila nove izlaske na birališta. Došlo je, dakle, vrijeme za nervozu.

Balada o F-16

Početkom godine i Vlada je priznala da je glamurozni posao s nabavkom flote polovnih borbenih F-16 od Izraela nepovratno propao. Dosta neugodno za ministra obrane Damira Krstičevića, Plenkovića i ostale – mediji su mjesecima ukazivali na probleme u poslu između Izraela, SAD-a i Hrvatske, a s vrha vlasti je stizalo tek ignoriranje i uvjeravanje da će sve biti u redu. Dok više nije bilo. Posao koji se predstavljao kao krunski dragulj u modernizaciji Hrvatske vojske pretvorio se u prah i pepeo, izgubljena je godina dana i nemala količina novca, a zrakoplovstvo je ostalo na – još godinu dana starijim – MiG-ovima 21, za koje su nas uvjeravali da su za staro željezo.

Juriš na Grmoju

Premijer je, iako je tad imao znatno manje razloga nego danas, već 16. siječnja bio izrazito nervozan. Toliko da je zamalo došlo do fizičkog obračuna između njega i zastupnika Mosta Nikole Grmoje u Hrvatskom saboru. Prepucavanja oko odnosa sa Srbijom eskaliralo je oko priče tko je od zastupnika dviju stranaka koje su, podsjetimo, nakon posljednjih parlamentarnih izbora svečano predstavile zajedničku Vladu, bio na ratištu devedesetih. U jednom trenutku je Grmoja spomenuo pridjev anemični, na što se Plenković na vrhu peta okrenuo i krenuo marširati prema njegovoj zastupničkoj klupi. Do kontakta nije došlo (zbog intervencije Mire Bulja i Milorada Pupovca), ali postalo je jasno da u premijeru često sedativnog nastupa – kipi.

Nema problema s medijima

Iako mu je u ožujku skoro dvije tisuće novinara i građana prosvjedovalo pred Banskim dvorima zbog stanja u medijima, iako se i međunarodna javnost krenula čuditi plimi sudskih tužbi protiv novinara u medija, iako se u tom sudskom poslu posebno krenuo isticati javni HRT – Plenković je tvrdio da nema nikakvih problema s medijskim slobodama u Hrvatskoj. Nekoliko dana poslije u redakciju net.hr-a ušla su dva uniformirana policajca sa zadatkom da legitimiraju kolegicu Đurđicu Klancir koja se očito zamjerila lokalnom moćniku. MUP je ovaj čudan incident pokušao objasniti prvo s tim da u sustavu nema niti jedne Đurđice Klancir, pa onda da ih ima više, pa nisu znali koja je prava…

Epicfail: Izbori u Lici

Plenković je krajem 2018. godine po kratkom postupku “riješio” ličkog stranačkog senatora Darka Milinovića, s kojim se centrala sukobila oko kadroviranja u njegovoj županiji. No, Milinović je i bez stranačke iskaznice ostao župan, pa je stranka krenula u izazivanje izvanrednih izbora. Izazovna operacija koja je trebala uključivati dva izvanredna izlaska na birališta kako bi Milinović morao otići raspala se na prvom koraku. Unatoč tome što je cijela Vlada tjednima i s hrpama novca “kampirala” u Lici, HDZ nije uspio dobiti apsolutnu većinu, jer je jako solidan rezultat ostvario i sad nezavisni Milinović. Agonija se nastavila još nekoliko mjeseci, HDZ se na terenu podijelio oko toga kako dalje, da bi se na kraju ipak dogovorili da podrže županijski proračun i tako ostave Milinovića u sedlu. HDZ-ova “operacija Lika” tako može slobodno u političke anale kao primjer rizične akcije koja je u potpunosti propala. A posljedice će se moći jasno iščitati u usporedbi glasova koje je HDZ-ova kandidatkinja za predsjednicu dobila prije pet godina s onima koje će u Lici dobiti 22. prosinca.

Žalac za volanom, neobični Mercedes u dvorištu

U ožujku je ministrica regionalnog razvoja i europskih fondova Gabrijela Žalac na neoznačenom dijelu ceste i vozeći dozvoljenom brzinom autom udarila i lakše ozlijedila desetogodišnju djevojčicu i time otvorila Pandorinu kutiju problema za predsjednika Vlade koji su ga opsjedali nekoliko narednih mjeseci. Naime, ministrici je vozačka dozvola istekla dvije godine ranije. I onda je krenulo – otezanje. Žalac nije htjela ponuditi ostavku, premijer se čudio da nekome uopće tako nešto i pada na pamet tražiti, a priča je postajala sve ozbiljnija. U dvorištu ministrice je snimljen ganc novi Mercedes, koji su navodno koristili njeni roditelji. Pa se s doznalo da je riječ o leasingu sklopljenim s firmom poznatog šibenskog poduzetnika. Pa je Telegram otkrio priču o kumi ministrice koja je pijana pregazila ženu i pobjegla s mjesta nesreće, a policija je sve okvalificirala kao prekršaj… Krenuo je – kaos.

Toletov “roštiljčić”

Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić se zbog Telegrama počeo gadno znojiti puno prije ljetnih vrućina. Drago Hedl je, naime, otkrio da je prijavio manju kvadraturu svoje kuće, a da pored nje ima još jednu, neprijavljenu, od 121 kvadratnog metra. I da, kuće je gradila firma kojoj je Tolušić u vrijeme dok je bio župan povjeravao milijunske poslove.

Ministrovo objašnjenje za neprijavljenu “kućicu” je već dio domaće pop kulture, tamo je, naime – roštiljao. Plenković? Za njega je ta cijela priča bila tek – “tehnički problem”.

Epicfail: Pad mirovinske reforme

Kad su sindikati odlučili prosvjedovati krajem prošle godine protiv mirovinske reforme koju je poput bagera kroz procedure gurala Plenkovićeva Vlada, trebalo je zazvoniti za uzbunu u Banskim dvorima.

Nije.

Kad su, pak, na proljeće sindikati krenuli skupljati potpise za referendum protiv tad već izglasane mirovinske reforme u Vladi su trebale zavijati sirene – sindikati su, naime, dosad uvijek uspjeli skupiti potpise za svoje referendumske inicijative.

No, Plenković i njegova ekipa prvo su na sindikalnu inicijativu krenuli pričom o ogromnim rupama u proračunu koje bi izazvalo vraćanje dobi za umirovljenje sa 67 na 65 godina. Onda su za tu svrhu i za proračunski novac (blizu dva milijuna kuna) emitirali posebno snimljene spotove. Ništa nije pomoglo. Sindikati su – usred kampanje za izbore za Europski parlament, skupili preko 700 tisuća potpisa, a Vladi je preostalo samo da potpiše potpunu kapitulaciju i prihvati sve sindikalne zahtjeve.

Ovaj poraz im Plenković nije zaboravio – a, kako se kasnije pokazalo, trebao je.

Epicfail: Crni labud na euroizborima

Premijer je bio uporan i, kao i obično, nije slušao savjete. S listom HDZ-a za Europski parlament htio je promovirati mlade i sebi odane stranačke snage. Na prvo mjesto liste kojoj su ankete predviđale uvjerljivu pobjedu stavio je široj javnosti slabo poznatog Karla Resslera. Uvjeren u pobjedu, dakle, Plenković je napravio sve suprotno od Davora Bernardića, koji je na SDP-ovu listu stavio uglavnom stranačke “teškaše” bez obzira na činjenicu da su neki od njih javno tražili njegovu ostavku. Rezultati su šokirali HDZ – iako je Plenkovićeva stranka dobila nešto više glasova od SDP-a po broju mandata su završili poravnati. Pritom, 22,7 posto osvojenih glasova su za HDZ značili povijesni podbačaj.

Nije bilo dosta. U pokušaju objašnjenja debakla istaknuo se stranački analitičar Robert Kopal, koji je prije izbora u Lici uvjeravao javnost u glatku i uvjerljivu pobjedu HDZ-a. I ne samo istaknuo… Kopalova izjava o tome da je za debakl na svibanjskim izborima kriv – crni labud, također je već vrijedno nasljeđe koje je kolektivnoj memoriji ostavila HDZ-ova 2019. godina.

Epicfail: Kuščević – Od katastra do USKOK-a

U svim problemima s ministrima (prije svih Gabrijelom Žalac i Tomislavom Tolušićem), premijera je tek čekala majka svih ministarskih afera. Ili, možda – djed. Naime, Telegram je početkom ljeta otkrio da ministar uprave Lovro Kuščević nije upisao svoje nekretnine u katastar. Predsjednik Vlade se nije previše uzrujavao, već je ustrajao na tome da se ne radi o propustu mega-razmjera. Ali, katastar je tek bio početak u mučnoj priči koja je uslijedila, a u kojoj su se izmjenjivale priče o dodjeli POS-ovih stanova, manipulaciji prostornim planovima, čudesnim i nepostojećim investicijama kao paravanom za trgovanje zemljištem pod pokroviteljstvom off-shore kompanija… Danima i tjednima trajalo je tutnjanje, a Plenković je uporno branio ministra uprave. Dok, jednostavno, to više nije bilo moguće, pa je u većoj rekonstrukciji Vlade svoje fotelje izgubilo i svo troje ministara spomenutih u ovom tekstu. Kuščevićevim poslovima sad se bavi USKOK. A djed? E, on je trešnjica na vrhu ove priče – na fotografijama kuće koju je Kuščević iznajmljivao turistima preko on-line servisa na kaminu se obrela slika – Ante Pavelića. Već bivši ministar poricao je da je riječ o Poglavniku. “To mi je djed, možda pradjed”, kazao je već poslovično uvjerljivo Kuščević.

Ina: Vječnost za konzultanta

Jedna od amblematskih priča iz Hrvatske u doba Andreja Plenkovića je kupovina Ine od mađarskog Mola. To je bilo prvi put (ali nikako ne i zadnji) da je Plenković zapravo ničim izazvan krenuo u akciju na kojoj je potrošio gomilu vlastitog i Vladinog političkog kapitala. Na Badnjak 2016. godine tako je svečano najavio da Vlada ima već razrađeni plan za reotkup dionica Ine od Mola. Tri ljeta, točnije 949 dana kasnije, Vlada je svečano objavila da je za posao otkupa dionica odabrala – konzultanta. Koji će im, po sadašnjem rasporedu vožnje, svoje nalaze predstaviti na proljeće 2020. godine. Temeljito, doista.

Epicfail: Helsinki

Moguće je da nikad nećemo točno doznati koji je razlog zbog kojeg Plenković uporno nije htio dostaviti dokumente o letu vladinim avionom na stranački skup Europske pučke stranke u Helsinki. Naime, papire o tom posjetu i troškovima HDZ-ove delegacije zatražilo je, radeći svoj posao, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. Iz Vlade su ih prvo mjesecima zavlačili, a kako je stvar postajala sve javnija i zanimljivija medijima, Plenković i njegovi suradnici krenuli su s ignorancijom, pa čak i otvorenim prijetnjama neovisnom tijelu koje u ovom mandatu vodi Nataša Novaković. Radi li se tu o pokušaju prikrivanja nekog nezgodnog računa iz Finske ili jednostavno o kapricu bahate vlasti i nije najbitnije. Činjenica da premijer, javno i gotovo ritualno odbija dostaviti dokumentaciju tijelu koje se bavi sukobom interesa porazna je na cijeli niz razina. U krajnjoj liniji, sasvim je sigurno da nije pomogla ni rejtingu HDZ-a koji je cijelu godinu, Bog će znati zašto, u konstantnom padu.

Epicfail: Štrajk u školama

Kad se podvuče crta – prosvjetni sindikati su dobili uglavnom sve što su htjeli, a možda i više od toga. Istina, koeficijent na plaće se neće povećati odmah, nego u nekoliko navrata, ali prilično je izvjesno da bi sindikati na to pristali i još krajem ljeta, kad se priča o štrajku u školama zapravo počela ozbiljnije zakuhavati.
Plenković je, međutim, očito još vruć od sindikalne šamarčine oko mirovinske reforme, uporno odbijao popustiti – dok nije popustio. Rezultat: 36 radnih dana škole su provele u štrajku koji će ući u povijest kao najduži u Hrvatskoj, učenici, profesori i roditelji su sad u drami oko nadoknade nastave, na Trgu bana Jelačića održan je najveći protuvladin prosvjed nakon onog za Radio 101 1996. godine, a HDZ-ova kandidatkinja za predsjednicu Republike je prije početka finiša predizborne kampanje dobila sjajan poguranac. Prema dole.

Godina koju su pojeli crni labudovi

Nabrojanih dvanaest događaja, uz šest istaknutih posebno katastrofalnih poteza vladajuće stranke i njenog predsjednika doista su zadivljujuća politička popudbina samo jedne godine. Pritom se radi o strogo reduciranom izboru problema i afera. Bilo je tu još vrlo zanimljivih zbivanja – “lomljenja” lokalnih čelnika da pristanu na neopovoljne ugovore o koncesiji zemljišta s firmama u sastavu Fortenove, preko dugotrajne agonije Uljanika, do Whatsapp afere u kojoj isključeni iz HDZ-a ni ne znaju što im se točno stavlja na teret, niti su se mogli braniti.

Stoga nije nimalo čudno da se situacija koja je početkom godine izgledala kao uvod u dugotrajnu, višegodišnju dominaciju HDZ-a u domaćoj politici, pretvorila u golu borbu za samoodržanjem – predsjednica se grčevito bori da uđe makar u drugi krug predsjedničkih izbora, Plenkovića čeka bitka za opstanak u HDZ-u, a po stranačkom rejtingu je Bernardićev SDP već gotovo poravnat s vladajućima. Jato crnih labudova koje je “pojelo” brojke HDZ-a na Trgu žrtava fašizma neće trebati tražiti dalje od godine koja je sve bliže svom kraju.