Nekad je nužno odabrati stranu

Vučić je u Washingtonu doživio još jedan spektakularni debakl. Nije dobio ništa, osim penkale

Jedini koji ima koristi od potpisanog sporazuma je Donald Trump

WASHINGTON, DC - SEPTEMBER 04: (L-R) President of Serbia Aleksandar Vucic and U.S. President Donald Trump attend a signing ceremony and meeting in the Oval Office of the White House on September 4, 2020 in Washington, DC. The Trump administration is hosting the leaders to discuss furthering their economic relations.   Anna Moneymaker-Pool/Getty Images/AFP
FOTO: AFP

Dvojica potpisnika obavezala su se i na poštivanje prethodnih ekonomskih i administrativnih sporazuma te uspostavljanje normalne komunikacije, a usput je Izrael priznao Kosovo. Drugim riječima, Aleksandar Vučić praktično nije dobio ništa, osim što je bio oduševljen poklonjenom penkalom i pristao sudjelovati u duboko problematičnoj Trumpovoj politici prema Palestini

Unatoč tome što je svima bilo jasno da pompozno najavljivani razgovori između Srbije i Kosova u Bijeloj kući služe isključivo američkom predsjedniku Donaldu Trumpu u svrhu predizborne kampanje, njihov konačni ishod donio je, ako govorimo o svjetskoj politici, duboko problematičan ishod u vidu premještanja veleposlanstva Srbije iz Tel Aviva u Jeruzalem.

Na pitanje odakle se sada uopće pojavio Izrael kao tema u čitavoj priči uspostavljanja normalnih odnosa između Srbije i Kosova, vrijedi se vratiti uzroku za sastanak Vučića i Hotija, kojeg sam naveo u prvoj rečenici.

Koja je korist za Trumpa?

Pojednostavljeno govoreći, američki predsjednik koji o povijesti i međunarodnim odnosima očito nema pojma, a k tome po svemu sudeći ignorira ozbiljne savjetnike, donoseći zapaljive i nepromišljene odluke poput one da prizna Jeruzalem kao glavni grad Izraela, odlučio se pohvaliti nekakvim međunarodnim uspjehom uoči predstojećih izbora.

Napravio je to u tipičnom njegovom stilu, proizvodeći sveopću konfuziju, odnosno miješajući ‘babe i žabe’, kako glasi jedna od ovdašnjih izreka koju je svojevremeno opet komentirajući pitanje Kosova izrekao na engleskom nekadašnji šef srpske diplomacije Vuk Drašković, ostavljajući strane diplomate u tupilu od nekuženja, što bi rekao Robi K..

No, ako su mu mogli dopustiti da se igra s geopolitikom, Trumpu nisu dopustili da se igra s ekonomskim interesima SAD-a, zahvaljujući čemu su se u sporazumu našli i indirektna odbijenica kineskom Huaweiju za ulaganje u 5G mrežu u ove dvije zemlje te obaveza suradnje s američkim investitorima na drugim poljima.

Vučić nije dobio ništa osim penkale

Dvojica potpisnika obavezala su se i na poštivanje prethodnih ekonomskih i administrativnih sporazuma te uspostavljanje normalne komunikacije, a usput je Izrael priznao Kosovo. Drugim riječima, Aleksandar Vučić praktično nije dobio ništa, osim što je bio oduševljen poklonjenom penkalom i pristao sudjelovati u duboko problematičnoj Trumpovoj politici prema Palestini.

S te strane je bilo tragikomično pratiti srpske medije uoči potpisivanja sporazuma, ali i nakon njega. Naime, ako je vjerovati beogradskim tabloidima, koji su se potrudili čak i s fotografija izrezati kosovskog premijera, predsjednik Srbije je potpisao sporazum izravno s predsjednikom SAD-a, bez prisustva treće strane.

Takav odnos najvećeg dijela medija iz Srbije zapravo vjerno odražava činjenicu da je jedan čovjek gotovo privatizirao državu, zbog čega javnost nije imala pojma ni oko čega se razgovara, niti koji je plan i prijedlog, odnosno platforma Srbije na tim razgovorima.

Vučić je amenovao priznanje Kosova

Tako je spriječeno da se Vučića optuži za neuspjeh, a javnosti su jedino nuđene dimne zavjese oko toga kako je predsjednik odbio potpisati priznanje Kosova, nakon čega je ta točka navodno izbačena iz sporazuma. Iako su iz Bijele kuće demantirali da je bila predviđena te unatoč tome što je Vučić de facto amenovao priznaje koje je Kosovo dobilo od Izraela.

Moratorij od godinu dana, na kojeg su se dodatno obvezale obje zemlje, Srbija na to da će zaustaviti akciju za poništavanje priznanja Kosova, a Kosovo da neće raditi na tome da bude primljeno u razne međunarodne institucije, predstavlja stoga točku koja suštinski ne znači ništa.Tako je ovaj spektakularno najavljeni debakl pokazao tek dvije stvari, a naznačio treću.

Prva je da je bilo kakva promjena granica ili zamjena teritorija zauvijek odbačena. Druga da će se pitanje odnosa Srbije i Kosova zapravo rješavati u razgovorima s Europskom unijom, dok je treća da je prilično izvjesno kako je samo pitanje vremena kada će Srbija definitivno priznati Kosovo ili kada će izostanak formalnog priznanja biti posve nebitan za funkcionalnost te zemlje.