Nekad je nužno odabrati stranu

Za razliku od hrvatskog načina razvoja mladih igrača, u belgijskom je kultura pobjeđivanja sporedna

Dugoročni cilj omladinskog pogona nije produciranje rezultata, nego odgoj igrača kroz pravilan razvoj mlade individue na tehničkom, fizičkom, taktičkom i moralnom planu. U utakmicama U11 i mlađih kategorija ne vode se zapisnici

Očekivano, UEFA je prošlog tjedna izbjegla postaviti opasan presedan te je Dinamo izbačen iz juniorske Lige prvaka zbog igranja nogometaša koji nije imao pravo nastupa i tako će danas u 18 sati utakmicu četvrtfinala u Bruxellesu igrati Anderlecht i Barcelona. Nevjerojatni administrativni gaf presudio je ambicijama moćne omladinske da nakon neslužbenog naslova prvaka svijeta osvoji i Ligu prvaka.

Ovo nije priča o igraču Fintiću, ni o gafu zaposlenika Dinama Ivanjka, ni o UEFA-i, nego o Anderlechtu i jednom sasvim drugačijem rangiranju prioriteta. Iako izravno oštećeni, pritužbu nisu podnijeli Belgijci, nego je UEFA djelovala po službenoj dužnosti.

Rezultat je sporedan faktor

Jasna je to poruka uprave belgijskog kluba igračima iz akademije: jedan poraz ili jedna pobjeda neće vas definirati kao igrače.

Dugoročni cilj omladinskog pogona nije produciranje rezultata, nego odgoj igrača kroz pravilan razvoj mlade individue na tehničkom, taktičkom, fizičkom i moralnom planu. Nasuprot hrvatskog načina u kojem je na prvom mjestu kultura pobjeđivanja, stoji belgijska kultura razvoja igrača u kojem je rezultat sporedan faktor. Ironično, to je ujedno i najbolji način za kontinuirano ostvarivanje dobrih rezultata.

Skidanjem fiksacije s pobjede i prebacivanjem fokusa na razvoj dobili su igrače, a igrači su donijeli puno više pobjeda nego oni koje je stvarao prijašnji sustav

Naravno, da je riječ o seniorskoj utakmici, Belgijanci ne bi odbili prolazak dalje i ne bi oprostili ovakav propust. No ključ je upravo o tome da ovo nije biznis, ovo nije seniorska utakmica i ovo nisu profesionalni nogometaši nego djeca, polaznici škole nogometa. Škola u kojoj je usvojeno znanje bitnije od zaključne ocjene i kojoj je glavni moto ona slavna Senekina izreka: Ne učimo za školu, nego za život. Dopis UEFA-i u kojem Jean Kindermans, direktor omladinske škole Anderlechta, poziva na fair play nije stvar ponosa ili inata, još manje PR poteza, posljedica je to sportske kulture koja se gradi godinama.

Nije oduvijek sve bilo savršeno u belgijskom nogometu. Dapače, kao domaćini Eura 2000. nisu prošli niti grupu, rezultati omladinskih kategorija bili su očajni i budućnost se nije činila svijetlom.

Restrukturiranje na svim razinama

Michel Sablon, kao član stručnog stožera, shvatio je kako je pad u nogometnu nerelevantnost neizbježan, ali kako ispravno postavljanje temelja može generirati novi uzlet belgijskog nogometa. Projekt je započeo studiozno, još 2001. godine. Koordinirajući predstavnike Kineziološkog fakulteta, Fakulteta javnog zdravlja i Fakulteta psihologije s Université catholique de Louvain, napravio je istraživanje na uzorku od više tisuća utakmica mlađih kategorija, dubinskih intervjua s trenerima i djecom, sve imajući u vidu postojeće programe i infrastrukturu.

Belgium's Kevin De Bruyne (R) celebrates after scoring with Belgium's Vincent Kompany during the Euro 2016 qualifying match between Belgium and Bosnia and Herzegovina at the King Baudouin Stadium in Brussels, on September 3, 2015. AFP PHOTO / EMMANUEL DUNAND / AFP / EMMANUEL DUNAND
Kevin De Bruyne (desno) i Vincent Kompany AFP

Rezultate koje je dobio iskoristio je za sveobuhvatni plan restrukturiranja na svim razinama omladinskih pogona. Kao tehnički direktor Belgijskog nogometnog saveza 2006. godine okupio je sve sportske i tehničke direktore svih profesionalnih klubova i iznio im plan. Razumljivo, voditelji omladinskih škola bili su skeptični prema drastičnom zaokretu paradigme i promjeni prakse, osjećali su udar na vlastiti rad i na sve dotad postavljene dogme.

Temeljna pretpostavka programa je koncentracija na tehničke elemente razvoja igrača, odbacujući fokus na fizički aspekt igre i imperativ pobjede. Od svih klubova tražilo se da u svim selekcijama prihvate sustav koji favorizira otvorenu igru zasnovanu na tehničkoj superiornosti: driblingu i dodavanjima. Po uzoru na susjednu Nizozemsku klubovi su trebali izabrati formaciju između 4-3-3 i 3-4-3 i pridržavati se nje na svim razinama do profesionalne.

Psihomotoričke prednosti

Postoji istraživanje da je čak 42 posto profesionalnih hokejaša u NHL-u rođeno u prva tri mjeseca godine. Analiza igrača hrvatske reprezentacije svježe pozvanih za prijateljske susrete protiv Izraela i Mađarske kaže da je od 20 reprezentativaca njih 16 rođeno u prvoj polovici godine prema četiri u drugoj. Ako proširimo podatke na još četiri okupljanja unatrag, od 27 reprezentativaca, njih 11 rođeno je u prva tri mjeseca. To je 40 posto, što je podatak u korelaciji s rezultatima dobivenima u istraživanju NHL-a. Još 38 posto rođeno je u drugom tromjesečju, dok je samo 22 posto reprezentativaca rođeno je u drugoj polovici godine, što je izniman nesrazmjer s podacima za ukupnu populaciju.

U Belgiji je bila slična situacija, ali oni su zaključili da nije problem u netalentiranosti ljudi rođenih poslije 1. srpnja, već u psihomotoričkoj prednosti koju pri selekcijama imaju djeca rođena na početku godine u tom stadiju razvoja. Zbog velike prednosti u razvoju koju ima 11 mjeseci stariji dječak u dobi od 7 ili 8 godina, velik broj potencijalnih talenata otpada prije nego je talent moguće i primijetiti. Problemu su doskočili tako da su u najranijim selekcijama djecu dijelili ili u skupine po kilaži ili u dvije kategorije: rođeni prije i poslije 1. srpnja.

Primarni zadatak HNS-a trebao bi biti konstrukcija jedinstvene strategije razvoja omladinskih škola. Bez oštrog zaokreta prioriteta u odgoju, kako trenerskog tako i igračkog kadra, očekuje nas daljnja stagnacija

Pošto su riješili problem oslanjanja na fizičku komponentu i preusmjerili rad na tehničke i taktičke aspekte igre, valjalo je nastaviti graditi kulturu nogometa. Sablon je znao da će stare navike teško odumrijeti, stoga se odlučio na potez kojim bi učinio potrebu za pobjeđivanjem besmislenom.

Naime, ukinuo je tablice za sve mlađe selekcije od U11 naniže. Utakmice su se normalno odigravale kao i prije toga, samo nije bilo zapisnika i rangiranja ekipa. Pomaknuvši tako naglasak s pobjeđivanja, mladi igrači su tako od samih početaka počinjali shvaćati da ih neće definirati pobjeda i poraz, već isključivo napredak kojeg pokažu.

Podloga za razvoj reprezentativaca

Najbolji igrači postupno su selektirani i nuđene su im stipendije za osam sportskih srednjih škola koje su izgrađene po zemlji. Tako se omogućavalo da konačne selekcije budu što kasnije, da talentirani pojedinac dobije što više prilika pokazati talent. Ne manje bitno, bio je to način da mladi igrači ostanu u obiteljima i matičnim klubovima, a istovremeno imaju dodatne treninge s instruktorima Saveza.

Regionalni centri su, uz standardni školski kurikulum i dodatne stručno vođene treninge, izvrsna podloga za razvoj mladih reprezentativaca jer najbolji igrači treniraju zajedno, tako se u zaoštrenoj konkurenciji dodatno razvijaju, ali i upoznaju buduće suigrače i uigravaju se s njima.

Sablon je program isplanirao tako da prve rezultate dobije za 10 godina. Ispada da se preračunao jer Belgija već sada zauzima prvo mjesto na FIFA ljestvici, njihovi igrači nositelji su u najvećim svjetskim klubovima, a novi val talenata nadire. Od 66. mjesta na FIFA-inoj ljestvici gdje su bili 2006. napredovali su i danas su na prvom, premašivši sva očekivanja, a najstrašniji dio je taj da se pravi plodovi tek trebaju ubrati.

Ako je već sada Belgija prva na FIFA ljestvici, pred nama je vrijeme u kojem je izgledna istinska dominacija. Skidanjem fiksacije s pobjede i prebacivanjem fokusa na razvoj dobili su igrače, a igrači su donijeli puno više pobjeda nego oni koje je stvarao prijašnji sustav.

Nemogućnost ekonomskog pariranja bogatima

Glavni problem sistema je globalizacija koja proždire proizvođačke sredine. Koliko se god vi trudili svoj parkić održati savršenim, toliko ovisite o kulturi ljudi koji prolaze njime. Što je park uređeniji i što je više mladica, veći je broj onih koji bi ubrali cvijet za sebe.

Engleski klubovi redovito uzimaju maloljetne igrače po principu velikih brojeva, potpisavši deset 16-godišnjaka računaju da će isplatiti uloženo ako samo jedan od njih potvrdi talent. Talentirani igrači prepušteni su sami sebi, istrgnuti iz održavanog vrta i posađeni u kulturi koja zaustavlja njihov razvoj koji još nije završen stavljajući naglasak na rezultat.

Kindermans ima običaj roditeljima svojih igrača pričati kako je u njihovoj školi oko 220 djece, a maksimalno 10 poto prijeđe u profesionalne vode, od njih će tek svako treći živjeti isključivo od karijere. Međutim roditelji se ponekad teško snalaze u novonastalim situacijama. Razumljivo je da u novcu koji je ponuđen vide ekonomsku sigurnost za čitavu obitelj, ali upitno je koliko prihvaćanjem ponuda za stipendijske ugovoredugoročno rade uslugu i sebi i svojoj djeci.

Nemogućnost ekonomskog pariranja bogatim sredinama ujedno je i jedina dodirna točka hrvatskog i belgijskog modela. Uz važnu distinkciju kako se odlazak talenata iz Belgije tretira kao nužno i neizbježno zlo, dok se u Hrvatskoj eventualna utakmica s Barcelonom predstavljala kao najbolji mogući izlog prema velikim svjetskim klubovima.

Stanje u Hrvatskoj je kritično

Naravno kako je Belgija infrastrukturalno miljama ispred Hrvatske, što je itekako važan hendikep. Ali infrastruktura nije ključna točka. Da bi se problem riješio potrebno je prihvatiti da problem postoji.Ono što se nedovoljno potencira ‒ stanje u Hrvatskoj je alarmantno.

Mlade kategorije učestalo mijenjaju trenere koji obično nemaju vrhunsko pedagoško i stručno obrazovanje, ali zatoimaju imperativ rezultata ako žele zadržati posao. Ne stvaramo gotove igrače nego neispunjene talente koji se teško prebacuju na seniorsku razinu nogometa. Problem nije u njima, već u onima koji ih vode, koji im nameću vrlo ograničavajuću paradigmu iz koje teško se izdignuti, čak i ako ste ekstremni talent.

Sustav je krivo postavljen i funkcionira na dijametralno suprotnim načelima u odnosu na Belgiju. Pobjeda je sveta krava, a do nje se dolazi u pravilu na osnovi osvojenog duela i fizički dominantnog špicakoji koristi svoju superiornost kako bi zabijao golove. Nakon što ste naučeni s vršnjacima igrati na silu i koristiti fizičke kapacitete, teško je ostvariti prednost kad se susretnete s potpuno odraslim muškarcima.

Najbolji igrači postupno su selektirani i nuđene su im stipendije za osam sportskih srednjih škola koje su izgrađene po zemlji. Tako se omogućavalo da konačne selekcije budu što kasnije, da talentirani pojedinac dobije što više prilika pokazati talent

Tehnika spada u domenu urođenog talenta nasuprot svih dokaza kako je to jedna od karakteristika podložna najbržem razvoju u mlađim kategorijama. Uz to stvaramo taktički sirove pojedince jer učestalo mijenjanje trenera i sistema igre ne pomaže taktičkom razvoju igrača, dapače još dodatno stavlja naglasak na fizičko, jer onu suptilnu finesu može naučiti samo iz sistematičnog rada i konstantnog ponavljanja.

Jednostavno, najširoj javnosti, ali i odgovornim osobama u Savezu,nije jasno kako rezultat nikad nije stvorio igrača, već igrač stvara rezultat. Da je to jasno, mlade reprezentacije ne bi mijenjale trenere na godišnjoj razini.

Hitni zadaci pred HNS-om

Hrvatska još nije potonula kao Belgija 2006., više usprkos sistemu nego zbog njega. Primarni zadatak HNS-a trebao bi biti konstrukcija jedinstvene strategije razvoja omladinskih škola. Bez oštrog zaokreta prioriteta u odgoju, kako trenerskog tako i igračkog kadra, očekuje nas daljnja stagnacija.

Potrebna je vizija, razrađen sistem, konstanta rada i ideje koje ne trebaju biti nametnute nego konsenzusno prihvaćene. Nažalost, zasad takvog nečega nema na obzoru, te se i dalje oslanjamo na urođeni talent. Ne sadimo cvijeće i ne održavamo vrt, već isključivo beremo samoniklo bilje. Bilje koje neće cvjetati dovijeka.

U Hrvatskoj ne stvaramo gotove igrače nego neispunjene talente koji se teško prebacuju na seniorsku razinu nogometa. Problem nije u njima, već u onima koji ih vode

Naravno da je šteta da Dinamo neće dočekati Barcelonu na Maksimiru. Mladići su to zaslužili i sportska je nepravda što im je to onemogućeno tuđim propustom. Kratkoročno gledajući jasno je razočarenje, ali u omladinskim školama jedina slika koja se gleda mora biti dugoročna. Možda je za ovu generaciju Dinama zapravo jako dobro što je u selekciji iz ostatka zemlje pokupljen čitav talent jedne generacije.

Tako kvalitetom koncentrirana, de facto nacionalna, ekipa jednostavno nema nikoga u prvenstvu tko im se može suprostaviti, dakle nema pritiska rezultata ni potrebe da se on stvara fizikalijama. Nesvjesno funkcioniraju po nekom kvazi belgijskom modelu, jer je od jednog kluba napravljen regionalni centar, a u prvenstvu se ne bilježi tablica. U načelu dobro okruženje za razvoj talenta.

Još samo da svi shvate kako jedna pobjeda ili odluka UEFA-e neće nikoga definirati kao igrača.