Od zadnjeg Crobarometra za SDP je vjerojatno gori samo istup gospodina Bernardića neki dan
Kako je šef SDP-a usvojio HDZ-ove teze i počeo citirati Stevu Culeja
Bernardić je ponajprije ustvrdio kako Hrvatska nije vodila agresivan rat u Bosni i Hercegovini, što je očita laž i usvajanje stava HDZ-a. Potom je, komentirajući nuđenje dijaloga HDZ-u, zaključio da je uvijek spreman na dijalog za Hrvatsku, ali se pita kako će HDZ objasniti odbacivanje dijaloga onima koji su krvarili za Hrvatsku. Dakle, predsjednik SDP-a praktično citira Stevu Culeja i koristi čisti nacionalistički rječnik. Time nas suočava s pitanjem što ćemo s onima koji nisu krvarili i kakve to ima veze s ičim danas?
Dan prije izlaska novog Crobarometra s rejtinzima stranaka za prosinac, predsjednik SDP-a dao je intervju za Slobodnu Dalmaciju. Ne smatrajući ga previše bitnim da bih mu posvetio čitav komentatorski tekst, a opet indikativnim s obzirom na čitav diskurs koji je takav kao da se radi o intervjuu predsjednika HDZ-a, posvetio sam mu par redaka na Facebooku. Tamo sam napisao kako bi za sve bilo bolje da taj intervju nije dao, jer je gotovo svaki drugi odgovor kojeg je ponudio ili neistinit, ili besmislen, ili totalno nacionalistički.
To se odnosilo na sljedećih par primjera. Bernardić je ponajprije ustvrdio kako Hrvatska nije vodila agresivan rat u Bosni i Hercegovini, što je očita laž i usvajanje stava HDZ-a. Potom je, komentirajući nuđenje dijaloga HDZ-u, zaključio da je uvijek spreman na dijalog za Hrvatsku, ali se pita kako će HDZ objasniti odbacivanje dijaloga onima koji su krvarili za Hrvatsku. Dakle, predsjednik SDP-a praktično citira Stevu Culeja i koristi čisti nacionalistički rječnik. Time nas suočava s pitanjem što ćemo s onima koji nisu krvarili i kakve to ima veze s ičim danas?
Bernardić je onda rekao da, ako ima novaca za blindirane automobile i borbene avione, mora biti i za socijalu. Nakon čega ga novinarka pita, zar ne znate da je SDP podržao kupnju borbenih aviona? On je na to doslovno odgovorio: “Podržavamo modernizaciju Hrvatske vojske. Nema bojazni od novog rata, ali moramo biti spremni reagirati na bilo kakvu ugrozu.” Zatim je, komentirajući pismo i odlazak Tihomira Jakovine iz SDP-a, rekao da mu je žao što ljudi kojima je SDP omogućio karijeru ovako istupaju, što je sve osnažio totalnom besmislicom o tome kako se tako ne voli SDP. Tako se ne voli ni Hrvatska. Kakve veze ima ljubav prema Hrvatskoj s izlaskom iz SDP-a?
SDP je pokazao da može gore i od Keruma
U konačnici je, govoreći o Splitu, izjavio da je on uvijek bio antirežimski grad koji ne trpi diktate. Ne trpi učmalost. A u upravljanju Splitom, za šest mjeseci, nema nikakvih pomaka. Neovisno o tome što se ovo kosi s činjenicama, novinarka mu je kontrirala logičnom tvrdnjom kako ga nije bilo ni za vrijeme četverogodišnje SDP-ove vlasti, na što je Bernardić rekao da se ne može složiti i da je Split zahvaljujući Baldasarovoj vlasti postao jedna od najznačajnijih destinacija na Mediteranu, iskoristio je potencijale velikih evenata, povećao dolazak putnika u luku i generira znatno veću potrošnju nego prije četiri godine. A sve to zaslugom SDP-ove vlasti.
Najveći problem predsjednika SDP-a je u tome što je ta vlast pokazala kako može i gore od Keruma, proizvela je totalni komunalni kaos, tolerirala i honorirala uzurpaciju javnih prostora i dovela građane u situaciju da im komunalno osvješteni hadezeovac na čelu grada izgleda kao televizija u boji, nakon takve vlasti. Iako me sadržaj ovog intervjua nije pretjerano šokirao te, unatoč tome, što je bilo jasno kako rejting SDP-a stagnira, podatak o tome kako je u posljednjih mjesec dana pao za skoro 4 % te se sada druga najjača stranka nalazi na tek nešto više od 18 % posto podrške građana, daleko od poodmaklog HDZ-a na preko 31 % i sa Živim zidom za leđima, kao zvijezdama u usponu koji skupljaju protestne glasove, me jest iznenadio.
On vrlo precizno govori o tome kako stranka koja ima najviše kapaciteta da bude predvodnica rušenja HDZ-a s vlasti, tone brže no što je itko mogao predviđati, a to potonuće je sasvim izvjesno u izravnoj vezi sa ovakvim Bernardićevim istupima. To nam pak dalje govori o tome, kako pored sve veće razočaranosti s aktualnom vlasti i očitog štetočinskog karaktera iste, u ovakvoj konstelaciji snaga ne postoje realno utemeljeni izgledi da se ona na sljedećim izborima porazi. Pojednostavljeno govoreći, s klerikalnim Mostom na zalazu, populističkim Živim zidom, koji zahvaljujući medijskoj prisutnosti skuplja protestne glasove ljevice, iako s njom nema nikakve veze, a sasvim izvjesno neće ulaziti u nikakva formiranja vlasti, s SDP-om u rasulu i općom apatijom te rastom nepovjerenja prema političkom sustavu, HDZ nema realnu konkurenciju koja bi ga bila u stanju nadmašiti.
Čitanje aktualnih političkih trendova
Upravo zbog ovakvog stanja stvari, koje se prije godinu dana tek naslućivalo, da bi sada potpuno došlo do izražaja, smo i krenuli u osnivanje Nove ljevice te izabrali zajednički, uglavnom uspješan izlazak na izbore u Zagrebu i Splitu u bloku manjih lijevih stranaka. Koji je dakle jedini realan način da se HDZ makne s vlasti, što se nameće nužnim za demokratski razvoj društva i zaustavljanje procesa pokrenutih u Karamarkovo doba? S obzirom da 2018. nije izborna godina, ali da 2019. itekako jest, jasno je kako će se u njoj pokazati rezultati onoga što se bude politički odvijalo u sljedećoj godini.
Nastave li se aktualni trendovi, a izgledi da tako ne bude su ravni čudu, na izborima za Europski parlament u svibnju 2019. SDP će doživjeti svoj najlošiji rezultat od 1995. godine, pri čemu će dio njegovih dosadašnjih glasova otići Živom zidu, dio Amsterdamskoj koaliciji (IDS, Glas, Pametno), dio manjim lijevim strankama (Nova ljevica, Zagreb je naš, Radnička fronta), a dio će iz protesta ostati doma. Izlišno je i spominjati da će HDZ osvojiti najviše mandata. S obzirom da šest mjeseci nakon toga slijede prijelomni predsjednički izbori, ključ za predviđanje njihovog ishoda, ovisit će o reakciji lijevo-liberalnih stranaka, a ponajprije SDP-a na rezultate europskih izbora.
Izvuku li se iz svega toga pouke koje će dovesti do radikalnih promjena i pronalaska kandidatkinje ili kandidata koji će generirati masovnu podršku i poraziti Kolindu Grabar Kitarović, oko čijih kapaciteta i ideoloških preferencija nema više nikakvih iluzija, to će prilično izvjesno destabilizirati HDZ i nagovijestiti njihov poraz na parlamentarnim izborima 2020. godine. Da taj poraz može doći samo kroz suradnju čitave građanske antinacionalističke Hrvatske, je više nego jasno. Ukoliko pak sve ostane kao i do tada, bez vizije kako da se ovi trendovi revitalizacije nacionalizma, uspona klerikalizma i ekonomske besperspektivnosti zaustave i kapaciteta da se to i ostvari, aktualna predsjednica će potvrditi svoj mandat, a time praktično i jasno naznačiti kako će se rasplesti parlamentarni izbori nakon toga. Sve ovo je prepuno kondicionala i dugoročnog predviđanja koje se može pokazati potpuno promašenim, no predstavlja najlogičnije čitanje aktualnih političkih trendova.