Nekad je nužno odabrati stranu

Zamolili smo arhitekte i povjesničare umjetnosti da prokomentiraju novu Gradsku kavanu o kojoj svi pričaju

Nakon brojnih reakcija na nedavno preuređenje zagrebačke Gradske kavane, u raspravu se uključio se i gradonačelnik Bandić koji je izjavio da će sljedeći tjedan "stvoriti uvjete da građani dođu na svoje" (iako nikome nije baš jasno što je točno mislio). O novom interijeru Telegram je razgovarao sa stručnjacima

04.05.2015., Zagreb - Interijer novouredjene Gradske kavane. 
Photo: Tomislav Miletic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

“Ovo je najljepša i najmodernija zagrebačka kavana. Teško će se takva naći i u najvećim gradovima Europe”. Pisalo je to u Jutarnjem listu na dan otvorenja Gradske kavane. Ne u ovom novom Jutarnjem i ne o ovoj novoj Gradskoj kavani. To je rečenica koja je objavljena 5. prosinca 1931. godine, kada je Gradska kavana otvorena prvi put. Bio je to onda najveći gradski prostor, jedini u gradu na više etaža. Najveća pozornica društvenog života i demokratičnosti, “gdje kavanski dim i mirise napitaka, kao i ponuđene novine i revije, podjednako dijele običan i anoniman svijet te uglednici i posvećena imena iz kulturnog, umjetničkog, športskog, zabavnog i političkog života grada”.

Gradska kavana se promijenila. Nekoliko puta je preuređivana. Dapače, nekoliko puta u zadnjih šest godina. Prvo veliko preuređenje doživjela je 2009. godine. Iako se nije mijenjala arhitektura kavane, arhitekt Ante Vrban unio je svoj stil u art-deco kavanu. Reakcije nisu bile dobre. Pulsirajuće bijeli zidovi, kako su tada pisali kritičari arhitekture, nisu primjereni za kavanu u kojoj bi se ljudi trebali osjećati ugodno. Još ih je više smetala kombinacija ljubičasto-bijelih stolica koje su proglasili običnim kičem, nedostojnim kavane koje pretendira biti kao one u Beču.

Interijer kavane nakon posljednjeg, nedavnog preuređenja
Interijer kavane nakon posljednjeg, nedavnog preuređenja PIXSELL
Kavana na zagrebačkom glavnom trgu snimljena prije nekoliko dana
Kavana na zagrebačkom glavnom trgu snimljena prije nekoliko dana PIXSELL

Renovacija nakon renovacije od 12 milijuna kuna

“Žao mi je što se nije išlo u rekonstrukciju stare Gradske kavane koja je bila savršeni art deco prostor, a takvih nema mnogo u Zagrebu, niti u ovom dijelu Hrvatske”, rekla je tada Nada Premerl, povjesničarka umjetnosti i autorica. Gradsku kavanu zatvorili su opet u siječnju 2013. i nisu otvarali skoro godinu dana. Ponovo se renovirala, iako je tri godine ranije Auto Zubak, koji kavanu drži u koncesiji, potrošio dvanaest milijuna kuna. Kavana je prvo trebala biti zatvorena tri mjeseca zbog rekonstrukcije kanalizacije i ventilacije, ali to se odužilo na više od godinu dana. Stručnjaci i javnost su se zabrinuto pitali što se događa, a glasnogovornici nisu htjeli odgovarati kada će se kavana opet otvoriti.

Polemični interijer nakon preuređenja 2009. godine
Polemični interijer nakon preuređenja 2009. godine PIXSELL
Rekonstrukcija 2009. koštala je 12 milijuna kuna
Rekonstrukcija 2009. koštala je 12 milijuna kuna PIXSELL

“Čudno je da nitko ništa ne zna. No, ta je kavana davno prestala živjeti u duhu s gradom. Postala je sramota”, rekao je za Večernji list arhitekt Niko Gamulin te istaknuo da je taj prostor predviđen samo za kavanu i ništa drugo. S njim se složio i arhitekt Nenad Fabijanić koji je tvrdio da je građanska kultura davno izumrla. Gradska kavana otvorena je ponovo početkom veljače 2014. i apsolutno nikoga nije fascinirala. Zidovi više nisu bili bijeli, već krem, a stolice nisu bile bijelo-ljubičaste nego crno-crvene. Najavljivala se velika transformacija, uređenje prostora za pušače. Ali ništa se nije dogodilo.

“Johann Franck ili kako se već zove nije gradska kavana. To je vulgarna imitacija nečega što pretendira biti modernim. Štoviše, postmodernim. No kako je riječ o imitaciji, kako je riječ o sumnjivom ukusu, onda bi se prije moglo reći da je to jedan kitsch-gesamtkunstwerk”, kaže Zvonko Maković

Dosta podijeljene reakcije

Nije dugo ostala otvorena i opet je u prosincu 2014. zatvorena. Zubak je odlučio da im treba drugačiji koncept. Pozvali su Franck da im se pridrži u zakupu i koncept nove kavana dali su Tomi Ricovu, promotoru i vlasniku kluba Pepermint. Nova je ekipa osmislila i novi koncept za Gradsku kavanu, a s novim konceptom došao je i novi izgled. Tvrde da su htjeli vratiti duh kavane iz tridesetih godina i naglasiti identite gradskog okupljališta. Po prostoru su razbacali objekte iz povijesti Zagreba, dovukli biblioteku s dvije tisuća knjiga, ali i promijenili uređenje interijera.

Gradska kavana snimljena 1932. godine. Projektirao ju je Ignjat Fischer
Gradska kavana snimljena 1932. godine. Projektirao ju je arhitekt Ignjat Fischer

Otišao je mramor s grandioznog stepeništa, kristalni lusteri i ogromni, prozračni prostor, po kojima je Gradska kavana postala poznata. Cijeli prostor ofarbali su u crno, uključujući i stepenice koje su bile napravljene od bijelog mramora. Kristalne lustere su zamijenili industrijskim osvjetljenjem. Uveli su koncerte navečer, ali i restoran koji do tada nije postojao u kavani. I promijenili su ime. Gradska kavana se od sada zove kavana Johann Franck, po njemačkom trgovcu koji je prije 120 godina u Zagrebu osnovao kompaniju Franck.

Blago bi bilo reći da su reakcije bile podijeljene. Prvi dan nakon otvorenja brojni građani na Facebooku bili su zatečeni novim izgledom Gradske kavane. Novinarka Sanja Modrić u Facebook statusu opisala je svoje negativno iskustvo u kavani, što su podijelile stotine ljudi, ali su i mediji počeli prenositi. Uskoro su se i diskusiji priključili i stručnjaci koji su potpuno ogorčeni.

‘Izgubili smo još jednu kavanu u strogom centru’

Zvonko Maković, teoretičar i povjesničar umjetnosti, nije bio pretjerano oduševljen novim konceptom kavane. “Nažalost, izgubili smo još jednu kavanu u najstrožem središtu grada” rekao je za Telegram. “Johann Franck ili kako se već zove nije gradska kavana. To je vulgarna imitacija nečega što pretendira biti modernim. Štoviše, postmodernim. No kako je riječ o imitaciji, kako je riječ o sumnjivom ukusu, onda bi se prije moglo reći da je to jedan kitsch-gesamtkunstwerk”.

Stara fotografija terase koju je snimio Tošo Dabac
Stara fotografija terase koju je snimio Tošo Dabac

I drugi stručnjaci razmišljaju na sličnom tragu. Popričao sam s Nenadom Fabijanićem, arhitektom i čovjekom koji je preuređivao jednu od kavana na Trgu bana Jelačića. Slaže se da je možda najveći problem činjenica da je promijenjeno ime. Njegovo je mišljenje da je ovo vrlo problematična renovacija i preimenovanje kultne kavane u godini u kojoj se Zagreb pokušava nominirati za grad kulture. On tvrdi da je grad kulture onaj grad koji poštuje svoju baštinu i onda ju nadograđuje. A ne instant promjene za koje se misli da bi mogle privući neki broj turista.

Zašto je Orson Welles obožavao tu sjediti

Fabijanić je sa mnom podijelio i neke osnove koje se uče na studiju arhitekture. Interijer je taj koji prostoru daje atmosferu. Kod kavane Johann Franck se čini kao da su učinili obrnuto. Zamislili kakvu atmosferu žele, pa onda pokušali urediti interijer da odgovara njihovim očekivanjem. Nazvao je to kolažiranjem interijera – uzimanje raznih inspiracija i guranje u jedan, za neke neprikladan, prostor. Nekada zna upaliti, ali vrlo rijetko.

A na originalnu Gradsku kavanu bilo bi vrlo teško išta nadograđivati. Tada najsuvremeniju kavanu u državi dizajnirao je jedan od najuglednijih arhitekata toga doba Ignjat Fischer (istodobno je projektirao robnu kuću Kastner i Ohler na početku Ilice, moderno iličko kino Apolo – Kerempuh i mliječni odjel tržnice Dolac). Kada se otvorila, zabljesnula je grad svojom estetikom, ali i pristupom gostima. Konobari su, priča se, znali kakvu kavu pijete i ako niste bili kod njih godinama. Zato je valjda Orson Welles obožavao tu sjediti.

Jedan od kadrova novouređenog lokala snimljen prije nekoliko tjedana
Jedan od kadrova novouređenog lokala snimljen prije nekoliko tjedana PIXSELL
Koncept koji profesor Fabijanić opisuje kao kolažiranje interijera
Koncept koji profesor Fabijanić opisuje kao kolažiranje interijera PIXSELL

‘Ban Café bio spektakularan’

Fabijanić je u razgovoru spomenuo izraz ‘urbocid’ koji je među prvima koristio njegov kolega Nikola Polak. Drugi stručnjaci koriste izraz kavanocid, sustavno uništavanje kavana u centru Zagreba. A Fabijanić bi trebao znati kako izgleda kavanocid. On je devedesetih proveo temeljitu renovaciju Ban Caféa. Osvojio je i ozbiljne nagrade za taj interijer. Dugo je u ovom tisućljeću Ban Café bio zatvoren i propadao. Onda su najavili da će se tamo otvoriti bečka slastičarnica Aida i skoro sve što je Fabijanić napravio unutra bit će izbačeno van.

Nova je ekipa osmislila i novi koncept za Gradsku kavanu, a s novim konceptom došao je i novi izgled. Tvrde da su htjeli vratiti duh kavane iz tridesetih godina i naglasiti identite gradskog okupljališta. Po prostoru su razbacali objekte iz povijesti Zagreba, dovukli biblioteku s dvije tisuća knjiga, ali i promijenili uređenje interijera.

“Ban Café je bio spektakularan”, ispričao mi je Zvonko Maković o kultnoj zagrebačkoj kavani na Trgu bana Jelačića kada smo razgovarali prije nekoliko godina. “O njoj sam pisao 1992., nakon otvorenja. Dugo nismo vidjeli nešto takvo. Apsolutno sve je bilo dizajnirano do najmanjeg detalja, od eksterijera, interijera, opreme. Fabijanić, arhitekt koji je to radio, želio je da i konobari budu gospoda u kavani u kojoj će posluživati gospodu”. U to vrijeme senzacionalno je bilo zamišljati suvremeno dizajnirano i jednoobrazno odjeveno osoblje kavane.

Ostaci prošlih vremena

Pričali smo o jednoj od zadnjih zagrebačkih kavana, ostacima prošlog vremena, koja se uz možda još dvije, tri kavane uspjela održati koliko – toliko na životu u 21. stoljeću. No, stvari su se promijenile. Mjesta za velike kavane devetnaestog i dvadesetog stoljeća ima sve manje, Korzo i Medulić su davno prekriveni plakatima i reklamama za pivo, a u održavanje Ban Caféa godinama nije uložena niti kuna. Dugo je propadala, nekoliko puta je provaljeno, uništena je, a sada više neće ni postojati. Ban Café je postala Aida, a Gradska kavana je sada kavana Johann Franck. Kako je još onda Maković govorio, “kultura” kavanocida se nastavlja.

“Još sam 1989., dakle u doba socijalizma, napisao svoj prvi tekst o propasti kavana”, rekao mi je Maković u kratkom razgovoru. “Dok sam studirao u Beču, često sam sjedio u Aidi, jeo torte i pio melange. Moram priznati, to je zapravo malo bolja verzija McDonald’sa. To je standard, konfekcija koja ima austrijski štih, ali sigurno nije riječ o vrhunskoj kavani. Još su onda imali standardizirani dizajn, s rozim pregačama, koji do dan danas nisu promijenili”.

Gradonačelnikove nesuvisle poruke

Za razliku od Zagreba, Beč je odlučio podržati očuvanje svojih starih kavana, ali znaju i kako profitirati na njima. Bečke kavane koje su se održale postoje gotovo isključivo u svrhu kulturnog turizma, posjećuju ih gotovo isključivo stranci kako bi osjetili duh starog Beča. Ali iza takvog koncepta stala je bečka gradska uprava.

S nedavnog otvorenja kavane koja se danas zove Johann Franck
S nedavnog otvorenja kavane koja se danas zove Johann Franck PIXSELL

A čini se da će se i u ovom, zagrebačkom slučaju Grad umiješati. Barem tako tvrdi gradonačelnik Milan Bandić. On je u srijedu za HRT dao izjavu koju nitko nije siguran kako protumačiti. “…Ubili smo dio Gradske kavane… S jedne strane ona je izgubila svoj patinu, štih bečke kavane… Zadovoljni će biti mladi, a izgubili su naši umirovljenici”, rekao je Bandić i nastavio: “A ja sam htio to mirit, nije se uspjelo u tome… U interesu je svih da gradimo Grad po mjeri čovjeka… Ja ću se osobno potruditi da u prizemlju stvorimo uvjete da naši Zagrepčani dođu na svoje… i da tamo možemo pročitati novine i popiti kavu”. Obećao je, dakle, da će se nešto promijeniti. Što točno, zapravo nitko ne zna.