Nekad je nužno odabrati stranu
FOTO: Telegram ilustracija

Žao nam je, ali objavljuje se fake news. Telegram je doznao prosječne plaće učitelja, i više su nego se piše

Gotovo svi su prenijeli da je prosječna neto plaća nastavnika 5950 kuna. No zadnji mjesec za koji postoje podaci isplaćeno je 7135 kuna

Žao nam je, ali objavljuje se fake news. Telegram je doznao prosječne plaće učitelja, i više su nego se piše

Gotovo svi su prenijeli da je prosječna neto plaća nastavnika 5950 kuna. No zadnji mjesec za koji postoje podaci isplaćeno je 7135 kuna

FOTO: Telegram ilustracija

Bez obzira smatrate li da nastavnicima treba povećati plaće za 6 ili 60 posto, ili mislite da trebaju ostati iste, za argumentiranu raspravu nužno je znati što je točno, a službeni podaci o prosječnim plaćama nastavnika iz nekog razloga dosad nisu bili objavljeni. Nadalje, službeni podaci pokazuju da je sustav pun anomalija; ako gimnazijska profesorica nakon 29 godina staža ima svega 6500 kuna, a prosjek za njezinu stručnu spremu je 7200, postavlja se pitanje, gdje curi novac? Ti problemi neće se riješiti podizanjem plaća linearno, svima jednako.

U jeku trenutnog štrajka, gotovo svi hrvatski mediji objavili su međunarodno istraživanje Paylab o prosječnim plaćama nastavnika. Prema podacima Paylaba – informacije o Hrvatskoj dobili su od lokalnog partnera, portala MojaPlaća – hrvatski nastavnici stoje iznimno loše. Njihova prosječna neto plaća, objavljeno je, iznosi 5950 kuna, osjetno ispod hrvatskog prosjeka.

“Mislite li da hrvatski prosvjetari previše traže?”; “Evo zašto nastavnici štrajkaju”; “Čudite se još zašto učitelji štrajkaju”, neki su od naslova kojima je predstavljeno istraživanje Paylaba s uistinu poraznim brojkama za hrvatsko školstvo – toliko poraznim, da smo kontaktirali predstavnike portala MojaPlaća i zamolili da nam pojasne izvore i metodologiju.

Prema njihovom objašnjenju u kratkom razgovoru za Telegram, ne radi se o konkretnim statistikama iz sustava, već, iznenađujuće, o online anketi koju popunjavaju posjetitelji njihovog portala. Statistička nepouzdanost takvih online anketa iznimno je visoka i široko poznata, bez obzira na dobre namjere anketara – nemoguće je znati tko ih točno popunjava, radi li se o osobnom dojmu ili točnom podatku, je li uzorak uistinu reprezentativan, i tako dalje.

Za argumentiranu raspravu nužno je znati što je točno

U brojnim objavama o prosječnoj plaći od 5950 kuna nigdje nije stajala napomena kako se radi o podacima prikupljenima online anketom – zgodna i brza, ali znanstveno neutemeljena metoda izračuna prosječnih primanja. Neutemeljenost i nepreciznost podataka, uz veliku količinu predrasuda i manipulacija, dubinski su problemi trenutnih rasprava o povećanju plaća hrvatskih nastavnika.

Kolika je, dakle, prosječna plaća hrvatskih nastavnika? Nepreciznost podataka u sindikalnim objavama, novinskim člancima i državnim statistikama najviše se očituje u njihovoj raznolikosti: ovisno o izvoru i vremenu, za prosječnu plaću nastavnika jednom se navodi 5000 kuna, drugi put 5900, a treći 6300 kuna. Bez obzira smatrate li da nastavnicima treba plaće povećati za 6 ili 60 posto, ili mislite da trebaju ostati iste, za argumentiranu raspravu nužno je znati što je točno.

Nastavnici s diplomom prosječno primaju 7120 kuna

“Prosječna neto plaća svih nastavnika u svibnju 2019. godine iznosila je 7135 kuna neto”, kaže Ministarstvo znanosti i obrazovanja na službeni upit Telegrama. Službeni iznos potječe iz sustava Centralnog obračuna plaća (COP), kojim se bilježe isplaćene plaće u javnom sektoru. Svibanj je posljednji mjesec za koju imaju pune podatke, kazali su iz Ministarstva.

Prema istim podacima, prosječna neto plaća za nastavnike s visokom stručnom spremom (VSS) nešto je viša i iznosi 7207 kuna neto. Željko Stipić iz školskog sindikata Preporod kaže da svi nastavnici u srednjim školama posjeduju VSS, a broj osnovnoškolskih nastavnika koji ga nemaju zanemariv je, pa ga ni sindikati već godinama ne prate.

Ta prosječna plaća poklapa se s Telegramovom analizom proračunskih izdataka za plaće u školstvu. Podjelom ukupnih izdataka za plaće u osnovnim i srednjim školama s brojem zaposlenih u njima, došli smo do prosječnog primanja nastavnika od 7120 kuna neto, a razlika između našeg i službenog broja vjerojatno se odnosi na prirez (mi smo, opreza radi, računali s 12 posto, iako je prosječna stopa vjerojatno oko 10 posto).

Opća konfuzija o suštini sindikalnih zahtjeva

Na Telegramov upit školskim sindikatima, u kojem smo ih zamolili da komentiraju podatke Ministarstva, prije objave ovog teksta odgovorio je samo Željko Stipić iz Preporoda; potvrdio je da su iznosi točni, uz napomenu kako bi valjalo provjeriti jesu li u tom iznosu i ravnatelji (jesu: iako imaju veća primanja, ravnatelji čine svega 6 posto nastavničkog osoblja).

U trenutnoj borbi za povećanje plaća, o točnim iznosima prosječnih primanja sindikalni lideri uglavnom ne govore. Čitav komunikacijski napor posljednjih tjedana vrti se oko “izjednačavanja koeficijenata” i “vraćanja digniteta”, odnosno, kako kažu, izmjeni koeficijenta plaće, a ne samo povećanju iznosa plaće.

I proteklih godina kod zahtjeva za povećanjima komuniciralo se partikularno i neprecizno, kroz postotke, koeficijente i dignitet, ponavljajući kako su nastavnici najslabije plaćeni dio društva; općoj konfuziji o suštini sindikalnih zahtjeva sada doprinosi i nova, pomalo uvrnuta koalicija sindikata i HNS-ovog Ministarstva – iako se jedni od drugih ograđuju, jasno je da za svoje ciljeve i jedni i drugi pokušavaju iskoristiti predizbornu slabost Andreja Plenkovića.

Stanje je drugačije od onog što se godinama predstavlja

Kad i prezentiraju brojke o prosječnim primanjima, sindikalni ekonomisti služe se lukavim metodama kojima se stvarno stanje osjetno iskrivljuje i zamagljuje – recimo, u prosječna primanja ne uračunavaju se neoporezive nagrade za godine staža koje Ministarstvo dodjeljuje, a koje u financijskim planovima drži odvojeno od plaća, doprinosa i dodataka na plaću (prošle godine radilo se o 45 milijuna kuna, što je u oceanu plaća malo, ali ipak utječe na neto iznose).

Telegramova analiza proračunskih izdataka, koju je potvrdila i službena informacija iz Centralnog obračuna plaća, govori da je stanje drugačije od onog što se javnosti godinama predstavlja. Iako je uvriježeno komunicirati da su plaće nastavnika manje od prosječne plaće u Hrvatskoj, prema službenim podacima i našoj analizi one su 13 posto veće. U izvještaju o plaćama nastavnika, Europska komisija uspoređuje prosječna bruto primanja s BDP-om po glavi stanovnika. I prema tom kriteriju stojimo bolje od većine europskih zemalja – od BDP-a po glavi stanovnika, nastavničke plaće veće su oko 20 posto.

Zašto dolazi do tolikih razlika u javnoj raspravi? Nisu u pitanju samo dodaci i nagrade koji se u javnosti ponekad smetnu s uma – dodaci za smjenski rad, prekovremene sate, noćni rad, rad na terenu, odvojeni život – već i grube manipulacije s ključnim stavkama poput broja zaposlenih.

Broj učitelja narastao za 4,9 posto, trošak plaća za 17 posto

Prema službenim podacima Ministarstva financija, u prošloj godini na plaće osnovnoškolskih djelatnika otišlo je 4,8 milijardi kuna. To je 17 posto više nego četiri godine ranije, 2014. godine, u kojoj se radilo o 4,1 milijarde. U isto vrijeme, broj osnovnoškolskih nastavnika narastao je za 4,9 posto. S obzirom na to da je rast plaća bio trostruko brži od rasta broja nastavnika, za dodatnih 700 milijuna kuna godišnje postoje samo dva moguća objašnjenja.

Ili su prosječna primanja tom periodu osjetno rasla, ili su hrvatske osnovne škole doživjele procvat zapošljavanja drugog osoblja – administrativnog (tajništvo i računovodstvo) i pomoćno-tehničkog (domari i čistačice), kojeg nemamo u tablicama Državnog zavoda za statistiku. Drugo objašnjenje relativno je tanko, s obzirom da se sindikati često žale na loše radne uvjete u školama zbog manjka spremačica.

U istom periodu ukupan trošak plaća u srednjim školama povećan je s 2,3 milijarde na 2,7 milijarde kuna, odnosno 17,4 posto, dok je broj srednjoškolskih nastavnika ostao isti. U četiri godine izdvajanja za plaće u školstvu porasle su, dakle, za milijardu i sto milijuna kuna, i sada iznose nešto više od 7,5 milijardi godišnje.

Pomoćno osoblje s dvostruko manjim koeficijentom

Taj iznos uključuje sve dodatke i doprinose, ali ne uključuje takozvane jubilarne nagrade koje se dodjeljuju za godine staža. Kako bismo provjerili neto iznos iz COP-a koji smo dobili od Ministarstva, ukupan trošak za plaće podijelili smo s brojem svih zaposlenih u osnovnim i srednjim školama. Osim nastavnika, čije brojeve Državni zavod za statistiku redovito prati, u školama rade tajnice, računovođe, domari, spremačice i drugo osoblje.

Prema službenim podacima Ministarstva, pomoćno-tehničkog osoblja u osnovnim i srednjim školama ima 11.578. Početni koeficijent na njihove osnovice otprilike je dvostruko manji nego na učiteljski (spremačice imaju 0,6, a domari 0,7). Uz to, na administrativnim poslovima u osnovnim i srednjim školama zaposleno je 3468 ljudi, s koeficijentom koji varira ovisno o složenosti poslova, ali se u prosjeku vrti oko 1,2.

Znatan broj nastavnika zaposlen je na nepuno radno vrijeme

Zbrajanjem pomoćno-tehničkog i administrativnog osoblja s brojem nastavnika došli smo do ukupnog broja ljudi koji prima plaću u školama; ukupan trošak za te plaće znamo, a znamo i koeficijente po kojima se obračunavaju. Kako bismo izračunali prosječno primanje hrvatskog nastavnika, iz ukupnih izdataka trebamo odstraniti izdatke za nenastavničko osoblje, prema koeficijentima njihovih plaća.

No, kada bismo preostali trošak plaća podijelili s ukupnim brojem nastavnika, napravili bismo istu krupnu grešku koju je Državni zavod za statistiku godinama radio u svojim pretpostavkama nastavničkih plaća; 2015. godine na nju je ukazao Danijel Nestić s Ekonomskog instituta (u međuvremenu je ispravljena).

Hrvatsko školstvo specifično je po znatnom broju nastavnika koji su zaposleni na nepuno radno vrijeme, te stoga rade u dvije ili tri škole. Mahom se radi o predmetima s manjim nastavnim opsegom, ali u svojim izračunima prosječnih primanja, DZS ih je tretirao isto kao zaposlene na puno radno vrijeme. Svaka škola prijavljivala je svoje zaposlenike i njihove plaće – ako je neki nastavnik radio u dvije škole, u svakoj na pola prosječne plaće, u statistiku je ulazio kao da se radi o dva nastavnika s iznimno malim plaćama.

Što nam otkrivaju podaci o punoj zaposlenosti

U kojoj mjeri je to utjecalo na brojke u javnosti? Drastičnoj. U srednjim školama manje od polovice nastavnika radi na puno radno vrijeme, njih 12.770, a u osnovnim školama oko 25 posto nastavnika ima nepuno radno vrijeme. Bez uzimanja te činjenice u obzir – a ovdje se, da pojasnimo, ne radi o subjektivnoj procjeni nečijeg radnog vremena, već ugovorima o radu koji glase na nepuno radno vrijeme – prosječna plaća uistinu djeluje porazno nisko, oko 5000 kuna.

Zato se u novinskim člancima 5000 kuna često spominje kao prosječno primanje nastavnika; zbog problema s dvostrukim računanjem zaposlenika, taj iznos daleko je od stvarnog prosjeka. Srećom, za potrebe europskih statistika Državni zavod dužan je praviti preciznije procjene zaposlenika na puno radno vrijeme – takozvani FTE, full-time equivalent, odnosno broj zaposlenika u ekvivalentu pune zaposlenosti.

Pojednostavljeno, radni sati nastavnika koji nisu zaposleni na puno radno vrijeme zbrajaju se, kako bi se dobila procjena točnog broja onih koji odrade puno radno vrijeme. Iz gornjeg primjera: ako imamo nastavnika koji svoju punu satnicu odrađuje u dvije škole, u svakoj po pola, on se više neće računati kao dva iznimno potplaćena nastavnika, već kao jedan s redovnim primanjima.

Neprecizne definicije dodataka na plaće

Prema DZS-u, taj broj za osnovne škole iznosi 24.754 nastavnika, a za srednje škole 18.234; kada se proračunski izdaci za nastavničke plaće podijele s tim brojem, dobije se 7120 kuna, odnosno gotovo isto kao iz sustava Centralnog obračuna plaća koji prati isplaćene plaće. Da su podaci iz COP-a relevantni, smatraju i sindikalni predstavnici koji su se znali pozicvati na njih, ali su pritom koristili nešto starije podatke, uvijek u bruto iznosu, bez recentnih uvećanja i rasterećenja.

Osim netočnog izračuna broja zaposlenih koji utječe na prosjeke, javna komunikacija obiluje nepreciznim definicijama po pitanju dodataka na plaće. Prema izvještaju Europske komisije za 2017 / 2018., nastavnici ostvaruju pravo na dodatak od 30 posto ako rade na EU projektima (za one radne sate, koje su odrađeni na EU projektima); 40 posto za noćni rad, 25 posto za rad subotom, 35 posto za rad nedjeljom, 10 posto za smjenski rad, 10 posto za odrađivanje dvije dnevne smjene, 150 posto za rad praznicima ili neradnim danom, te naknade za prijevoz, odvojeni život i rad u teškim uvjetima.

Zašto ne možemo u dva, tri klika ustanoviti koliko je tko plaćen?

Osim toga, plaća raste ovisno o stupnju obrazovanja – za magisterij 8 posto, a za doktorat 15 posto, neovisno o području iz kojeg se diploma dobije. Dodatno, pored redovnih plaća, doprinosa i dodataka postoje spomenute jubilarne nagrade za godine staža prema kolektivnom ugovoru, za navršenih 5, 10, 15, 20, 25, 30, 35 i 40 godina rada kod istog poslodavca. Sve ovo utječe na prosječna primanja, a često se ne uzima u obzir kada se raspravlja o problemima školstva.

Za utemeljenu raspravu i dubinski analizu sustava takvi podaci morali bi biti neupitni i egzaktni. Upravo je nevjerojatno da u dva-tri klika ne možemo ustanoviti koliko ima nastavnik matematike u Splitu nakon 10 godina staža, a koliko nakon 15. Koliko ima nastavnica kemije u Požegi? Postoji li razlika u prosječnim primanjima muških i ženskih nastavnika? Je li neka škola istaknuto široka po pitanju dodataka? Ima li još nekih anomalija koje sada ne razumijemo, a koje valja ispraviti?

Zašto se i dalje povećava broj nastavnika, ako pada broj učenika?

Ključno je pitanje pravedne raspodjele tih sredstava – ide li sav novac najboljim i najmarljivijim nastavnicima, postoje li zloupotrebe i malverzacije, što je sa stranačkim pogodovanjem, imamo li višak nastavnika prema broju učenika, i tako dalje. Ljudima koji prate školstvo poznati su slučajevi iznimno kvalitetnih i kvalificiranih nastavnika koji se zbog političkog neuklapanja nađu na popisu tehnološkog viška, a njihovo mjesto odlazi bitno lošijem kadru.

Ako profesorica povijesti iz II. gimnazije u Zagrebu nakon 29 godina staža ima svega 6500 kuna neto, a prosjek isplaćenih plaća za njenu stručnu spremu iznosi 7200 kuna, postavlja se pitanje o utrošku ostatka novca – gdje je? Zašto se i dalje povećava broj nastavnika, ako opada broj učenika? Na koji način valoriziramo i na osobnoj razini nagrađujemo izniman trud nastavnika, dobre rezultate, uspješne inicijative, samostalnost i kreativnost? A na koji eliminiramo stranačko kadroviranje i manipulacije?

Postavljanje ovakvih pitanja uglavnom izaziva žestoke reakcije svih zainteresiranih strana, kao što će ih zasigurno izazvati objava točne prosječne plaće nastavnika. Nitko ne kaže da dobri nastavnici ne zaslužuju i puno više, ali roditelji imaju pravo znati što plaćaju i što za to dobiju.

Kvalitetno školstvo nužno je za kulturološki oporavak Hrvatske

Kao što smo više puta na ovim stranicama pisali, dobri uvjeti u školstvu nisu samo fiskalno pitanje; primarno, radi se o širim društvenim vrijednostima i strateškom usmjerenju. Kvalitetno školstvo nužan je preduvjet za gospodarski i kulturološki oporavak Hrvatske, jedne od najsiromašnijih i najzaostalijih zemalja EU (po mnogim statistikama, ne samo jedne od).

Svako normalno društvo, posebno ono, koje teži ubrzanom razvoju i dostizanju ostatka Europe, trebalo bi osigurati najbolje moguće uvjete za svoje nastavnike; prvi korak u tom smjeru bilo bi da otvoreno razgovaramo o svim aspektima sustava, pa i plaćama, bez predrasuda i skrivanja.