Zašto Bandiću ne vjerujem ništa, a vjerujem ravnatelju Nogalu i njegovim liječnicima na Srebrnjaku

Sanja Modrić piše o slučaju smjene ravnatelja bolnice na Srebrnjaku

Nogala optužuju da se njegovoj bolnici liječe pacijenti od nekih bolesti za koje nemaju dopuštenje Ministarstva zdravstva. E to je tek prava strahota. Očajni roditelji im dovode djecu iz cijele Hrvatske, a ovi ih ne vraćaju doma nego ih primaju da im pomognu. Zar ovi Bandićevi staljinistički desetari stvarno nisu mogli naći ništa bolje da se riješe Nogala? A po ovom starom slučaju zapošljavanja vidi se kako su vrijedno kopali po svemu što im je dopalo šaka da mu mogu napisati što uvjerljiviju smjenu. I opet su ovako jadno obavili zadatak

Smijenjeni ravnatelj gradske zagrebačke Dječje bolnice Srebrnjak dr. Boro Nogalo zaplakao je na press konferenciji koju je u četvrtak morao održati na cesti, ispred ustanove koju je uspješno vodio 23 godine, po kazni. To, dakako, nema veze. Pred kamerama je plakala i bivša Plenkovićeva ministrica Gabrijela Žalac kad je osjetila da joj se sprema smjena. Kolinda Grabar Kitarović emitira suze i drhtavi glas kad god joj treba da posebnim efektom naglasi kako je domoljubna i tankoćutna. Čak i na nekim suđenjima okrutni optuženici plaču jer misle da će tako pokazati svoju dobrotu.

Voda pod trepavicama zna biti jako jeftina. Stvar se da izvoditi po želji ako se vježba, pitajte glumce koji to uče na akademiji. Dakle, po suzama doktora Nogala ne možeš suditi ništa. Ali one su u njegovom slučaju svejedno djelovale potpuno iskreno jer je kontekst njegove smjene mrak. Čisti mrak. Isto kao i likovi koji su za Bandića isukali mač i skinuli Nogalu glavu. Zato ravnatelju i njegovim kolegama vjerujem, a Bandiću i njegovoj kamarili ne. Ni jedne riječi.

Mračni kontekst

A strašno je dojmljivo još i to što je liječnica koju su htjeli imenovati na Nogalovo mjesto momentalno odbila to blatom umrljano promaknuće. Dr. Lana Tambić Bukovac je posebna junakinja. Malo je takvih bilo gdje koji bi tako moralno postupili kad im se daje velika vlast. Ona jest. Kao što su i svi liječnici sa Srebrnjaka stali na stranu svog ravnatelja. Jasno je koliko to govori o njemu svima osim ministru zdravstva Kujundžiću koji se u ovu zadimljenu kuhinju kod koalicijskog partnera “ne bi htio miješati”.

A mračni kontekst šokantne Nogalove smjene, dum, nogom u guzicu, sada već možemo dosta dobro rekonstruirati. Nađene su mu, kao, određene nepravilnosti. Prije nekih sedam godina zaposlio je mladog liječnika školske medicine umjesto pedijatra nakon što se na pet natječaja nisu javili pedijatri. Jer su valjda svi nezaposleni već u Irskoj. Možeš si misliti kakav je to strašan krimen u Bandićstanu gdje se radna mjesta, poslovi i adventske kućice po protekciji dijele i razdaju šakom i kapom kako god Bandić odluči, a natječaji služe samo za laganje naroda.

Trbuhozborci iz Bandićevih struktura

I još se doktora Nogala optužuje da njegovi ljudi na Srebrnjaku liječe pacijente od nekih bolesti za koje nemaju dopuštenje Ministarstva zdravstva. E to je tek prava strahota. Očajni roditelji im dovode djecu iz cijele Hrvatske, a ovi ih ne vraćaju doma nego ih primaju da im pomognu. Zar stvarno ovi Bandićevi staljinistički desetari nisu mogli naći ništa bolje da se riješe Nogala? Pa vidi se po ovom starom slučaju zapošljavanja kako su vrijedno kopali po svemu što im je dopalo šaka da mu mogu napisati što uvjerljiviju smjenu. I opet su ovako jadno obavili zadatak. Sve to što su skupili je ništa.

Nemam nikakve veze s doktorom Nogalom da ga branim, jednom davno po poslu sam s njim popila kavu. Ali dajte nešto da nam pokažete kakav je to neviđeni lukavac i prijestupnik. Ne sramotite se baš toliko. Sram je, međutim, individualni osjećaj, ako ga imaš imaš, ako ne ne. Ovi trbuhozborci iz Bandićevih struktura ga očito nemaju. Pa se tako može i mora zaključiti samo jedno. A to je da je Nogalo izgorio jer je nekome baš jako zapelo za oko tih 452 milijuna kuna iz EU koje su on i njegov tim dobili za razvoj Dječjeg centra za translacijsku medicinu pa se utoliko mogu pohvaliti najvećim pedijatrijskim projektom te vrste u Europi.

Zemljište za žičaru

Od Nogala su već tražili da Gradski ured preuzme njegov projekt, a s njime, naravno, i pare, pa je drznik tim genijima mešetarenja morao objašnjavati da s EU to tako ipak ne bi išlo. A tu je i zgodno zemljište od 80.000 kvadrata u skupoj podsljemenskoj zoni, a u vlasništvu je Bolnice Srebrnjak. Ono, kako čujemo, Bandiću treba za žičaru, a još bi ostalo i za svašta drugo.

Zato stvarno nije čudo što su čvrstom momku, doktoru Nogalu, iz očiju potekli poniženje i bijes. Tim suzama moraš vjerovati kad su te ovi drugi, koje još k tome i masno plaćaš, godinama doveli do toga da im više ne vjeruješ ni slova.