Nekad je nužno odabrati stranu

Zašto bi bilo bizarno da se, nakon predsjedničinog bijega, na TV sučeljavanju pojave samo Škoro i Milanović

Sasvim je jasno zbog čega Škoro i Milanović ne žele na sučeljavanja bez predsjednice Republike

Kad je HDZ na vlasti, njegovi kandidati bježe od sučeljavanja sa svojim izazivačima. Pa čak i nekad kad su u oporbi - Tomislav Karamarko je prije četiri godine bježao od Zorana Milanovića poput vrhunskog četiristometraša. Za one koji slabije prate atletiku, to su trkači koji su od starta do cilja u bjesomučnom i iscrpljujućem sprintu.

Oko dvije stvari kad su predizborne kampanje u pitanju nema nikakvih dilema. Prvo, sučeljavanja kandidata su dragocjeno nasljeđe pluralizma, sastavni dio procesa koji se želi zvati demokratskim. Zbog toga, primjerice, Boris Johnson u Velikoj Britaniji posljednjih dana doživljava lavinu kritika jer se na njima izbjegava pojaviti.

Druga stvar koja je neupitna je lokalna, hrvatska. Kad je HDZ na vlasti, njegovi kandidati bježe od sučeljavanja sa svojim izazivačima. Pa čak i nekad kad su u oporbi – Tomislav Karamarko je prije četiri godine bježao od Zorana Milanovića poput vrhunskog četiristometraša. Za one koji slabije prate atletiku, to su trkači koji su od starta do cilja u bjesomučnom i iscrpljujućem sprintu.

“Obveze u kampanji”

Potpuno ista priča ponavlja se, potpuno očekivano i u aktualnoj predsjedničkoj utrci – Kolinda Grabar-Kitarović ima “obveze u kampanji” pa ne može doći na niti jedno sučeljavanje na neku od televizija. I to ne treba iznenađivati – velik dio svog petogodišnjeg mandata predsjednica je provela kao u akvariju – mogli ste je vidjeti, u kontroliranim uvjetima čak ponekad i čuti, ali postaviti neko suvislije pitanje i na njega dobiti odgovor su bili “rijetki petci”.

Ono što je novo i bizarno u ovoj kampanji je pokušaj dijela medija da za izostanak sučeljavanja u prvom krugu izbora (a uđe li ipak Kolinda Grabar-Kitarović u drugi krug i tad je pitanje hoće li se usuditi u ring s izazivačem, ili će opet loviti prvu krivinu) nekako podijele krivnju između tri najizglednija kandidata. Jer, logično, obzirom na predsjedničinu “košaricu” i Miroslav Škoro i Milanović su odbili sudjelovati na krnjim sučeljavanjima. Bilo bi prilično bizarno i politički štetno da se njih dvojica svađaju međusobno i s Mislavom Kolakušićem (i, eventualno, ostalim kandidatima), a predsjednica “vodi državu” i priča o zajedništvu.

Inovativan format

Uostalom, i sama činjenica da se za predsjedničinu eskivažu pokušava medijski ujednačiti krivnja pokazuje da je odluka Škore i Milanovića da odustanu – ispravna. Sudjelovanje u sučeljavanju bez predsjednice bi došlo u obzir eventualno onda kad bi politička i medijska kultura bila na znatno višoj razini od one na kojoj je danas i kad bi bježanje od protukandidata bilo kao takvo jasno označeno i ismijano u nacionalnim medijima i javnosti.

No, tu ne staju bizarluci sa sučeljavanjima u aktualnoj predsjedničkoj kampanji. Naime, kako sami najjači kandidati očito u prvom krugu zbog odbjegle predsjednice neće zajedno pred kamere, organiziraju se sučeljavanja šefova izbornih stožera. Pa političku argumentaciju tako ukrštavaju Ivo Anušić (HDZ), Mate Mijić (Škoro) i Dražan Dizdar (Kolakušić), dok su iz Milanovićevog stožera odlučili preskočiti ovako inovativan format.

Jakov, Sanja i Kim Ann

Ne radi se, međutim, o parlamentarnim, europskim ili lokalnim izborima na kojima neka stranka ili koalicija ima hrpu kandidata, pa i potencijalnih sudionika predizbornih sučeljavanja. Svaki stožer zastupa jednog jedinog kandidata i sučeljavanje na kojem sudjeluju neki drugi ljudi je posve bizarno. Što je, uostalom, sljedeće? Specijalna emisija u kojoj će gostovati Jakov, Sanja i Kim Ann i nakon koje će politički analitičari i komunikolozi procjenjivati čiji je supružnik ostavio najbolji dojam?

Uglavnom, priča o sučeljavanjima u ovoj, nikad neizvjesnijoj predsjedničkoj kampanji, može se svesti na dva vrlo jednostavna zaključka. Kandidatkinja HDZ-a (opet) pokazuje nesigurnost i strah. To je manji problem. Puno veći teret za ovo društvo je iskreni prezir koji odbjegla predsjednica isijava prema demokratskim pravilima igre i građanskoj pristojnosti, te ravnodušnost i medijska relativizacija koje tu otužnu predstavu prate u domaćoj javnosti.