Dvadeset dana poslije oslobođenja Knina, u dalmatinskom selu Grubori ubijeno je šestero civila, Srba u dobi od 51 do 90 godina. Pripadnici međunarodnih mirovnih snaga u selu su vidjeli vozila Specijalne policije, Antiterorističke jedinice iz Lučkog.
Jedan od optuženika za masakr u Gruborima počinio je samoubojstvo. Druga dvojica oslobođena su uslijed nedostatka dokaza, poslije dugih sudskih postupaka. Zločin u Gruborima jedna je od brojnih sramota hrvatskog pravosuđa, no to je manji problem.
Kolektivna zabluda da mi ne možemo ‘biti takvi’
Puno su strašniji problem uzrok zločina u Gruborima i dugogodišnje nereagiranje većeg dijela hrvatske javnosti na to grupno, isključivo nacionalno motivirano ubojstvo. Uzrok zločina u Gruborima jest divljačka, patološka mržnja, koja se među nama i dalje obnavlja: sjetimo se onih nedavnih, nevjerojatno brutalnih protusrpskih transparenata Bad Blue Boysa iz Kustošije.
U suženoj svijesti divljačke nacionalne mržnje i 90-godišnja osoba postaje legitimna žrtva osvete, kao što se dogodilo u Gruborima. Nereagiranje najvećeg dijela hrvatske javnosti na masakr u Gruborima posljedica je, pak, kolektivne zablude da mi ne možemo biti takvi.
Međutim, tek kad se suočimo s činjenicom da i neki od nas zaista jesu bili takvi, i da u nekim okolnostima možemo biti takvi, počet će se stvarati pretpostavke za početak završetka hrvatsko srpske nesnošljivosti u Hrvatskoj.
Simbolički akt kojim se priznaje odgovornost
Dolazak predsjednika Zorana Milanovića i ministra Tome Medveda na ovogodišnju komemoraciju u Grubore prvi je snažan simbolički akt hrvatske države, kojim se priznaje odgovornost pojedinih pripadnika oružanih snaga za najteže ratne zločine, i kojim se odaje visoko poštovanje srpskim žrtvama tih zločina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Milanovićev odlazak u Grubore, kao i dolazak potpredsjednika Vlade Miloševića na proslavu Oluje u Knin (Miloševića koji je jučer objavio da mu je baka ubijena poslije Oluje), povijesni su koraci koji mogu stvoriti uvjete da se u Hrvatskoj, a osobito u svim aspektima hrvatskog javnog, društvenog i političkog života, počinje dokidati međunacionalna mržnja.
Teze pojedinih hrvatskih radikalnih desničara da Milanovićev i Medvedov odlazak u Grubore stvara ravnotežu krivnje, neuvjerljiva su budalaština. Jasno je tko je počeo sve ratove na prostorima bivše Jugoslavije, kao što je savršeno jasno tko je pobijedio u ratu u Hrvatskoj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dolazak Milanovića i Medveda u Grubore mogao bi postati jedan od najbitnijih događaja u našoj poratnoj povijesti
Vrijeme je za početak završetka hrvatsko srpske nesnošljivosti u Hrvatskoj
Dolazak predsjednika Zorana Milanovića i ministra Tome Medveda na ovogodišnju komemoraciju u Grubore prvi je snažan simbolički akt hrvatske države, kojim se priznaje odgovornost pojedinih pripadnika oružanih snaga za najteže ratne zločine
Dvadeset dana poslije oslobođenja Knina, u dalmatinskom selu Grubori ubijeno je šestero civila, Srba u dobi od 51 do 90 godina. Pripadnici međunarodnih mirovnih snaga u selu su vidjeli vozila Specijalne policije, Antiterorističke jedinice iz Lučkog.
Jedan od optuženika za masakr u Gruborima počinio je samoubojstvo. Druga dvojica oslobođena su uslijed nedostatka dokaza, poslije dugih sudskih postupaka. Zločin u Gruborima jedna je od brojnih sramota hrvatskog pravosuđa, no to je manji problem.
Kolektivna zabluda da mi ne možemo ‘biti takvi’
Puno su strašniji problem uzrok zločina u Gruborima i dugogodišnje nereagiranje većeg dijela hrvatske javnosti na to grupno, isključivo nacionalno motivirano ubojstvo. Uzrok zločina u Gruborima jest divljačka, patološka mržnja, koja se među nama i dalje obnavlja: sjetimo se onih nedavnih, nevjerojatno brutalnih protusrpskih transparenata Bad Blue Boysa iz Kustošije.
U suženoj svijesti divljačke nacionalne mržnje i 90-godišnja osoba postaje legitimna žrtva osvete, kao što se dogodilo u Gruborima. Nereagiranje najvećeg dijela hrvatske javnosti na masakr u Gruborima posljedica je, pak, kolektivne zablude da mi ne možemo biti takvi.
Međutim, tek kad se suočimo s činjenicom da i neki od nas zaista jesu bili takvi, i da u nekim okolnostima možemo biti takvi, počet će se stvarati pretpostavke za početak završetka hrvatsko srpske nesnošljivosti u Hrvatskoj.
Simbolički akt kojim se priznaje odgovornost
Dolazak predsjednika Zorana Milanovića i ministra Tome Medveda na ovogodišnju komemoraciju u Grubore prvi je snažan simbolički akt hrvatske države, kojim se priznaje odgovornost pojedinih pripadnika oružanih snaga za najteže ratne zločine, i kojim se odaje visoko poštovanje srpskim žrtvama tih zločina.
Milanovićev odlazak u Grubore, kao i dolazak potpredsjednika Vlade Miloševića na proslavu Oluje u Knin (Miloševića koji je jučer objavio da mu je baka ubijena poslije Oluje), povijesni su koraci koji mogu stvoriti uvjete da se u Hrvatskoj, a osobito u svim aspektima hrvatskog javnog, društvenog i političkog života, počinje dokidati međunacionalna mržnja.
Teze pojedinih hrvatskih radikalnih desničara da Milanovićev i Medvedov odlazak u Grubore stvara ravnotežu krivnje, neuvjerljiva su budalaština. Jasno je tko je počeo sve ratove na prostorima bivše Jugoslavije, kao što je savršeno jasno tko je pobijedio u ratu u Hrvatskoj.