U to vrijeme, 2.ožujka, prije dvanaest dana, koronavirus već je ubio nekoliko tisuća ljudi po cijelom svijetu, a susjedna se Italija nalazila u izvanrednom stanju. Zagrebački gradonačelnik vidio je, znači, najveću svjetsku smrtonosnu epidemiju kao “priču izmišljenu da bi netko prodao lijekove.” Ništa bolje, nego ovaj tragično ridikulozni primjer nepodobnosti rasuđivanja, ne pokazuje u kakvom je zapravo stanju gradonačelnik Bandić.
Nemogućnost racionalnog rasuđivanja
Milan Bandić već je godinama jako nervozan, i vuče čitav niz iracionalnih poteza. Njegov se svijet naočigled suzio, promijenio, pa u taj svijet sve teže ulazi stvarnost, osim one surove, koja ga se osobno tiče, poput propadanja zagrebačkog Manhattana. Tvrdnja da epidemija koronavirusa ne postoji, i da tu nema nikakve prave opasnosti, vrhunac je Bandićeve očite nemogućnosti racionalnog rasuđivanja.
E sada, kad gradonačelnik najvećeg i najvažnijeg grada u državi, koji realno ima ogromne ovlasti, tako očigledno nije kadar razborito rasuđivati u čistim situacijama, poput epidemije, što uopće možemo misliti o raznim njegovim drugim postupcima? Gospodin Bandić izjavom o koronavirusu vjerojatno je završio svoju političku karijeru, što će se, nažalost, formalizirati tek na narednim lokalnim izborima.
Bljeđa, starija, manje energična verzija Pernara
Evo zašto je korona zapečatila Bandićevu karijeru. Naprosto zato što se ne radi o neposrednom političkom pitanju. Dakle, Milan Bandić nije izrekao neku težu budalaštinu o svojim političkim konkurentima, ili o medijima, kao što to inače čini, da bi se moglo reći kako je tu riječ o političkoj ili medijskoj borbi. Milan Bandić izrekao je tešku, opasnu budalaštinu o posve nestranačkom, izravno nepolitičkom i neideološkom pitanju, koje se, međutim, tiče baš svakog građanina grada Zagreba i Republike Hrvatske.
Bandić je svoju nekompetentnost pokazao na slučaju koji je, dakle, politički neutralan; tu vrstu nekompetentnosti ni jedan njegov birač ne može opravdavati bilo kakvim vrijednosnim, političkim ili interesnim razlozima. Izjavom o koronavirusu, Milan Bandić sveo se na bljeđu, stariju, manje energičnu verziju Ivana Pernara, za kojeg se zna kako je politički završio. Sama činjenica da je zagrebački gradonačelnik kasnijim izjavama, u kojima je priznao opasnost od zaraze, pokušao popraviti štetu, u ovom mu slučaju ne bi trebala pomoći.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bilo bi najpametnije da ne sudjeluje na izborima
Naime, svaki Bandićev protukandidat na idućim izborima za gradonačelnika (a bilo bi vrlo inteligentno i nadasve korisno, kad bi SDP podržao Tomislava Tomaševića kao zajedničkog oporbenog kandidata), ne treba učiniti ništa drugo, nego na televizijama i webu neprekidno vrtjeti Bandićevu izjavu o tome kako je koronavirus tek priča da bi netko zaradio na prodaji lijekova.
Za gospodina Bandića bilo bi najinteligentnije da ne sudjeluje na idućim izborima za gradonačelnika, te da se povuče iz politike. Međutim, Milan Bandić to ne smije, jer se previše boji tužiteljstva i Uskoka. Politička funkcija donekle ga ipak štiti od progona kojem bi bio efikasnije izložen da nije gradonačelnik.
S druge strane, kad izgubi izbore, taj će progon vjerojatno biti nemilosrdan; vidimo što se sve dogodilo Ivi Sanaderu pošto je izgubio političku moć.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto bi, nakon svega, koronavirus mogao presuditi političkoj karijeri Milana Bandića
Bandić je svoju nekompetentnost pokazao na slučaju koji je politički neutralan
Korona je zapečatila Bandićevu karijeru zato što se ne radi o neposrednom političkom pitanju. Dakle, Milan Bandić nije izrekao neku težu budalaštinu o svojim političkim konkurentima, ili o medijima, kao što to inače čini, da bi se moglo reći kako je tu riječ o političkoj ili medijskoj borbi. Milan Bandić izrekao je tešku, opasnu budalaštinu o posve nestranačkom, izravno nepolitičkom i neideološkom pitanju, koje se, međutim, tiče baš svakog građanina grada Zagreba i Republike Hrvatske
Sve što nisu uspjeli učiniti Državno odvjetništvo, Uskok, SDP i Tomaševićev Zagreb je naš, početkom ožujka vjerojatno je učinila epidemija koronavirusa. Podsjetimo, 2.ožujka Milan Bandić održao je solilokvij o tome kako i čime treba prati ruke, odgovarajući na pitanja novinara zašto u školama, i to u doba epidemije, nema dovoljno sapuna. Zatim je zagrebački gradonačelnik rekao doslovno sljedeće: ”Psihoza oko koronavirusa samo je priča da bi netko prodao lijekove”.
U to vrijeme, 2.ožujka, prije dvanaest dana, koronavirus već je ubio nekoliko tisuća ljudi po cijelom svijetu, a susjedna se Italija nalazila u izvanrednom stanju. Zagrebački gradonačelnik vidio je, znači, najveću svjetsku smrtonosnu epidemiju kao “priču izmišljenu da bi netko prodao lijekove.” Ništa bolje, nego ovaj tragično ridikulozni primjer nepodobnosti rasuđivanja, ne pokazuje u kakvom je zapravo stanju gradonačelnik Bandić.
Nemogućnost racionalnog rasuđivanja
Milan Bandić već je godinama jako nervozan, i vuče čitav niz iracionalnih poteza. Njegov se svijet naočigled suzio, promijenio, pa u taj svijet sve teže ulazi stvarnost, osim one surove, koja ga se osobno tiče, poput propadanja zagrebačkog Manhattana. Tvrdnja da epidemija koronavirusa ne postoji, i da tu nema nikakve prave opasnosti, vrhunac je Bandićeve očite nemogućnosti racionalnog rasuđivanja.
E sada, kad gradonačelnik najvećeg i najvažnijeg grada u državi, koji realno ima ogromne ovlasti, tako očigledno nije kadar razborito rasuđivati u čistim situacijama, poput epidemije, što uopće možemo misliti o raznim njegovim drugim postupcima? Gospodin Bandić izjavom o koronavirusu vjerojatno je završio svoju političku karijeru, što će se, nažalost, formalizirati tek na narednim lokalnim izborima.
Bljeđa, starija, manje energična verzija Pernara
Evo zašto je korona zapečatila Bandićevu karijeru. Naprosto zato što se ne radi o neposrednom političkom pitanju. Dakle, Milan Bandić nije izrekao neku težu budalaštinu o svojim političkim konkurentima, ili o medijima, kao što to inače čini, da bi se moglo reći kako je tu riječ o političkoj ili medijskoj borbi. Milan Bandić izrekao je tešku, opasnu budalaštinu o posve nestranačkom, izravno nepolitičkom i neideološkom pitanju, koje se, međutim, tiče baš svakog građanina grada Zagreba i Republike Hrvatske.
Bandić je svoju nekompetentnost pokazao na slučaju koji je, dakle, politički neutralan; tu vrstu nekompetentnosti ni jedan njegov birač ne može opravdavati bilo kakvim vrijednosnim, političkim ili interesnim razlozima. Izjavom o koronavirusu, Milan Bandić sveo se na bljeđu, stariju, manje energičnu verziju Ivana Pernara, za kojeg se zna kako je politički završio. Sama činjenica da je zagrebački gradonačelnik kasnijim izjavama, u kojima je priznao opasnost od zaraze, pokušao popraviti štetu, u ovom mu slučaju ne bi trebala pomoći.
Bilo bi najpametnije da ne sudjeluje na izborima
Naime, svaki Bandićev protukandidat na idućim izborima za gradonačelnika (a bilo bi vrlo inteligentno i nadasve korisno, kad bi SDP podržao Tomislava Tomaševića kao zajedničkog oporbenog kandidata), ne treba učiniti ništa drugo, nego na televizijama i webu neprekidno vrtjeti Bandićevu izjavu o tome kako je koronavirus tek priča da bi netko zaradio na prodaji lijekova.
Za gospodina Bandića bilo bi najinteligentnije da ne sudjeluje na idućim izborima za gradonačelnika, te da se povuče iz politike. Međutim, Milan Bandić to ne smije, jer se previše boji tužiteljstva i Uskoka. Politička funkcija donekle ga ipak štiti od progona kojem bi bio efikasnije izložen da nije gradonačelnik.
S druge strane, kad izgubi izbore, taj će progon vjerojatno biti nemilosrdan; vidimo što se sve dogodilo Ivi Sanaderu pošto je izgubio političku moć.