Zašto bi oni koji žele živjeti od iznajmljivanja apartmana prvo trebali savladati matematiku za osnovnu školu

Ljudi u ovoj državi žive u uvjerenju da se od dva mjeseca rentanja mogu obogatiti za cijelu godinu

Naši ljudi kao da su potpuno šenuli umom. Misle da će se od dva mjeseca rentanja obogatiti za cijelu godinu. Zato je sindrom apartmanskog ludila koje je obuzelo stanovništvo naše obale već došao mnogima po svoj crni danak.

S našim turističkim biznisom stvari kreću naopako. U kompletnom domaćem turističkom kapacitetu, čak 511.876 kreveta bilo je prazno 7. srpnja, od kada je krenula špice sezone s više od milijun noćenja po danu. To je strašna brojka.

Iz namjerno pomiješanih i smušenih podataka koje odašilje Hrvatska turistička zajednica nije jasno koliko se od tog fijaska odnosi na što unutar komercijalnog smještaja koji ukupno raspolaže s 1,2 milijuna kreveta. U kojoj su, dakle, mjeri ovoga ljeta prazni hoteli, a u kojoj onih 450 tisuća kreveta registriranih u široko rasprostranjenom obiteljskom turističkom biznisu.

Pola milijuna praznih kreveta je strašna brojka

Kako god da jest, vijest da za pola milijuna kreveta početkom srpnja nije bilo gostiju, siguran je znak za uzbunu. Jer to znači da očekivanih para neće biti. Pri čemu se režije moraju podmirivati. A ni banke kod kojih su se turistički poduzetnici zakopali za gradnju apartmana i ostale investicije neće zanimati zbog čega dužnici nemaju novaca za otplatu kredita.

Moji prijatelji, bračni par iz Zagreba s odraslom djecom, odlučili su lani iznajmljivati turistima gornji kat svoje izvrsno sređene kuće na jednom otoku u Primorju. Njima nije sila, a kuću su ionako izgradili prije petnaestak godina svojim novcem. Kažu mi neki dan da za tih 120 kvadrata podijeljenih u dva apartmana zarade godišnje oko 10.000 eura, nekad su puni, nekad ne.

Čini se lijepa cifra. Ali da su to gradili za posao, ne bi im doteklo ni 1200 eura po kvadratu. Po najkonzervativnijoj procjeni, trebali bi iskeširati bar 150.000 eura. To je glavnica, kredit izađe daleko skuplje. Dakle, samo za golo vraćanje investicije, najmanje dvadesetak godina.

Kod Stipe i Kod Mare

No, mnogi naši ljudi kao da su potpuno šenuli umom. Misle da će se od dva mjeseca rentanja obogatiti za cijelu godinu. Zato je sindrom apartmanskog ludila koje je obuzelo stanovništvo naše obale već došao mnogima po svoj crni danak.

Ima na obali puno lijepog smještaja. Iako je svatko tko je ljetos bio na Jadranu mogao vidjeti zimus sklepane apartmane “Kod Stipe” i “Kod Mare” u kojekakvim beznadnim gudurama bez grma i travke, s kojih se more ne vidi ni s najskupljim Zeissovim dalekozorom. Po razvaljenim okućnicama, na koje su domaćini izbacili plastične stolice za 37 kuna iz Peveca, možeš odmah zaključiti kako je unutra. Babini kreveti s nagnječenim madracima, izraubane sanitarije i kiselo domaće vino za goste koji su željni autentičnih dalmatinskih okusa. Taj ti je došao sada i više nikad.

Grlom u jagode

Ali dobra ponuda uglavnom je skupa kao kuga, pogotovo s obzirom na ljetovanje u drugim zemljama koje se sa svojim morima takmiče s nama. A opet, kad se zbroji koliko je novca i rada trebalo da se sve to izgradi i onda uredi kako treba, i nije skupa koliko izgleda. No, nerealne apetite uvijek potuče neempatična financijska logika.

Grandomanska ulaganja u nove apartmanske objekte koji se i dalje grade kao ludi, a eventualno imaju prođu samo par mjeseci, mogu biti otplaćena tek za mnogo dugih godina. U tom su pravcu Ministarstvo turizma i Hrvatska turistička zajednica morali odavna educirati privatne iznajmljivače, a ne ih još poticati da se razmahuju i davati im subvencije za ovo i ono. Jer ima smisla samo onaj biznis u kome se ulaganja u podnošljivom roku vraćaju s dodatkom. Sve drugo je kamen oko vrata i samoubojstvo.

Ali našem amaterskom obiteljskom turističkom poduzetništvu svejedno je najrasprostranjeniji princip: grlom u jagode. Turističke vlasti trebale bi zato osmisliti neku kampanju pod motom: Želite li živjeti od apartmana, svladajte elementarnu matematiku. Tko to nije u stanju, sorry, mora propasti kao i u svakoj drugoj komercijalnoj djelatnosti.