Strast. Užarena strast koja tjera ljude na nerazumne poteze inspirirala je bezbrojna umjetnička djela i nešto brojnije životne poteze s pogrešne strane racionalnosti. Evo, recimo, Andrej Plenković i Darko Milinović.
Premijer i ličko-senjski župan politički su se definitivno razišli nakon ličkog autobusnog “desanta” na Središnjicu HDZ-a pod palicom Milinovića koji je ekspresno izbačen iz stranke. Bilo je za zaključiti da je tu kraj priče, jer se Milinović nije odlučio na ostavku i povratak u Sabor iz kojeg bi ugrožavao Plenkovićevu većinu. Činilo se da je sve spremno za tri godine ličke kohabitacije s povremenim svađama, ali i izglednom stalnom zajedničkom koristi. Uostalom, zahvaljujući jednom od ozloglašenijih zakona donesenom u vrijeme aktualne Vlade, Zakonu o lokalnoj i područnoj samoupravi (za prijatelje lex Šerif), smjena čelnika lokalne samouprave je prilično težak, neizvjestan i kompliciran posao.
No, što znači razum kad se u priču uplete (politička) strast…
Milinović ostaje u sedlu
Stoga je Zagreb inicirao (ili makar amenovao) totalni rat s Gospićem i rušenje Milinovićevog proračuna. Time 2019. godina postaje godinom bitnih izbora mnogo prije nego što je izgledalo – sasvim je sigurno da će se izbori za Županijsku skupštinu u Ličko-senjskoj županiji održati prije kraja svibnja, kad će se na birališta zbog izbora za Europski parlament.
Pritom će taj izlazak na županijske izbore biti tek prva epizoda. Naime, po lex Šerifu neizglasavanje proračuna više ne znači nove izbore i za skupštinu i za čelnika tijela lokalne samouprave. Ne, prvo na izbore ide samo skupština, dakle, Milinović ostaje u sedlu. Rokovi su takvi da će izbori za skupštinu Ličko-senjske županije biti najranije u veljači. Pa dok rezultati postanu službeni, dok se nova skupština konstituira, već smo negdje u ožujku (ovo je, valja podsjetiti, predviđanje najbržeg razvoja situacije).
Lički HDSSB?
Nakon što se konstituira nova skupština, župan Milinović ima rok od 90 dana da kroz nju progura proračun za 2019. godinu. Hoće li u tome uspjeti ovisi o rezultatu izbora, koje je u ovom trenutku krajnje nezahvalno predvidjeti – jer je pitanje kolika je u županiji snaga Milinovićevog osobnog, a koliko HDZ-ovog brenda. U svakom slučaju, u najboljoj opciji za Plenkovića u kojoj HDZ osvaja apsolutnu većinu mandata, Milinoviću će proračun na koncu biti odbijen i morat će se, opet, na izbore za Županijsku skupštinu, ali ovaj put i za mjesto župana.
Ali, sad smo već negdje u lipnju, a ni najbrže sazvani izbori ne mogu se održati prije vrelog ljeta. Svo to vrijeme je Ličko-senjska županija na privremenom financiranju, što znači da funkcionira na rezervi, a župan Milinović to vrijeme može (i hoće, nema sumnje) iskoristiti da za zastoj okrivi Zagreb, odnosno Plenkovića. Na valu takve pobune protiv HDZ-ovog centralizma, Milinović bi, uz puno sreće, mogao ponoviti priču HDSSB-a i stvoriti lokalni politički pokret otpora i dugoročan problem HDZ-u. Sve i da na kraju izgubi i druge izbore u 2019. godini, veliko je pitanje hoće li se i koliko ova županija i izborna jedinica i dalje moći smatrati utvrdama HDZ-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Previše vremena
Plenković očito smatra da je potpuno političko uništenje ličkog pobunjenika Milinovića vrijedno ovakvog rizika. Ima i tu nešto logike, jer bi takva poruka vrlo jasno odzvanjala kroz strukture HDZ-a od Prevlake do Dunava. No, ništa manji ne bi bio odjek i toga da se Milinović uspije oduprijeti.
Središnjica HDZ-a je možda dobro procijenila da je ovo pravi trenutak za brutalno discipliniranje stranke, obzirom da je opozicija u rasulu. Ostaje, međutim, dojam da su zaboravili kako je i pola godine, a kamoli dvije godine koliko je ostalo do redovnih parlamentarnih izbora, ogroman vremenski period. I kako bi cijena toga da HDZ ostane bez unaprijed rezerviranih “sto” mandata iz devete izborne jedinica mogla biti teško nadoknadiva. Ali, strast ne pita…
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto bi totalni obračun s Darkom Milinovićem, u koji je upravo krenuo, mogao biti vrlo nezgodan za premijera
Ova godina udarom u Gospiću postaje poprištem važnih izbora i mnogo prije svibnja, kad se održavaju EU izbori
Plenković očito smatra da je potpuno političko uništenje ličkog pobunjenika Milinovića vrijedno ovakvog rizika. Ima i tu nešto logike, jer bi takva poruka vrlo jasno odzvanjala kroz strukture HDZ-a od Prevlake do Dunava. No, ništa manji ne bi bio odjek i toga da se Milinović uspije oduprijeti
Strast. Užarena strast koja tjera ljude na nerazumne poteze inspirirala je bezbrojna umjetnička djela i nešto brojnije životne poteze s pogrešne strane racionalnosti. Evo, recimo, Andrej Plenković i Darko Milinović.
Premijer i ličko-senjski župan politički su se definitivno razišli nakon ličkog autobusnog “desanta” na Središnjicu HDZ-a pod palicom Milinovića koji je ekspresno izbačen iz stranke. Bilo je za zaključiti da je tu kraj priče, jer se Milinović nije odlučio na ostavku i povratak u Sabor iz kojeg bi ugrožavao Plenkovićevu većinu. Činilo se da je sve spremno za tri godine ličke kohabitacije s povremenim svađama, ali i izglednom stalnom zajedničkom koristi. Uostalom, zahvaljujući jednom od ozloglašenijih zakona donesenom u vrijeme aktualne Vlade, Zakonu o lokalnoj i područnoj samoupravi (za prijatelje lex Šerif), smjena čelnika lokalne samouprave je prilično težak, neizvjestan i kompliciran posao.
No, što znači razum kad se u priču uplete (politička) strast…
Milinović ostaje u sedlu
Stoga je Zagreb inicirao (ili makar amenovao) totalni rat s Gospićem i rušenje Milinovićevog proračuna. Time 2019. godina postaje godinom bitnih izbora mnogo prije nego što je izgledalo – sasvim je sigurno da će se izbori za Županijsku skupštinu u Ličko-senjskoj županiji održati prije kraja svibnja, kad će se na birališta zbog izbora za Europski parlament.
Pritom će taj izlazak na županijske izbore biti tek prva epizoda. Naime, po lex Šerifu neizglasavanje proračuna više ne znači nove izbore i za skupštinu i za čelnika tijela lokalne samouprave. Ne, prvo na izbore ide samo skupština, dakle, Milinović ostaje u sedlu. Rokovi su takvi da će izbori za skupštinu Ličko-senjske županije biti najranije u veljači. Pa dok rezultati postanu službeni, dok se nova skupština konstituira, već smo negdje u ožujku (ovo je, valja podsjetiti, predviđanje najbržeg razvoja situacije).
Lički HDSSB?
Nakon što se konstituira nova skupština, župan Milinović ima rok od 90 dana da kroz nju progura proračun za 2019. godinu. Hoće li u tome uspjeti ovisi o rezultatu izbora, koje je u ovom trenutku krajnje nezahvalno predvidjeti – jer je pitanje kolika je u županiji snaga Milinovićevog osobnog, a koliko HDZ-ovog brenda. U svakom slučaju, u najboljoj opciji za Plenkovića u kojoj HDZ osvaja apsolutnu većinu mandata, Milinoviću će proračun na koncu biti odbijen i morat će se, opet, na izbore za Županijsku skupštinu, ali ovaj put i za mjesto župana.
Ali, sad smo već negdje u lipnju, a ni najbrže sazvani izbori ne mogu se održati prije vrelog ljeta. Svo to vrijeme je Ličko-senjska županija na privremenom financiranju, što znači da funkcionira na rezervi, a župan Milinović to vrijeme može (i hoće, nema sumnje) iskoristiti da za zastoj okrivi Zagreb, odnosno Plenkovića. Na valu takve pobune protiv HDZ-ovog centralizma, Milinović bi, uz puno sreće, mogao ponoviti priču HDSSB-a i stvoriti lokalni politički pokret otpora i dugoročan problem HDZ-u. Sve i da na kraju izgubi i druge izbore u 2019. godini, veliko je pitanje hoće li se i koliko ova županija i izborna jedinica i dalje moći smatrati utvrdama HDZ-a.
Previše vremena
Plenković očito smatra da je potpuno političko uništenje ličkog pobunjenika Milinovića vrijedno ovakvog rizika. Ima i tu nešto logike, jer bi takva poruka vrlo jasno odzvanjala kroz strukture HDZ-a od Prevlake do Dunava. No, ništa manji ne bi bio odjek i toga da se Milinović uspije oduprijeti.
Središnjica HDZ-a je možda dobro procijenila da je ovo pravi trenutak za brutalno discipliniranje stranke, obzirom da je opozicija u rasulu. Ostaje, međutim, dojam da su zaboravili kako je i pola godine, a kamoli dvije godine koliko je ostalo do redovnih parlamentarnih izbora, ogroman vremenski period. I kako bi cijena toga da HDZ ostane bez unaprijed rezerviranih “sto” mandata iz devete izborne jedinica mogla biti teško nadoknadiva. Ali, strast ne pita…