Nekad je nužno odabrati stranu

Zašto će, ako SDP zbilja nestane sa scene, HDZ naprosto vladati 20 i više godina

Zašto još uvijek nije pametno posve prekrižiti SDP i zašto je bitno da ljudi poput Glavaševića budu spremni na povratak

FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Fantastično je kako lijevo-liberalna scena nije naučila ništa od desne scene: premda je Hrvatska bar donekle nacionalistička zemlja, niti jedna manja desna stranka, uključujući i bar pet raznih pravaških, nikada nije uspjela osvojiti dovoljan broj glasova da bi bitno utjecala na sastav Vlade, a kamoli na ključna pitanja državne politike.

Jednom davno, prije više od osamnaest godina, brojni su hrvatski novinari i politički analitičari bili uvjereni kako je HDZ-u došao kraj. Naime, nekoliko mjeseci poslije povijesnih trećesiječanjskih izbora, na kojima je pobijedila koalicija Ivice Račana i Dražena Budiše, istraživanja javnog mišljenja pokazivala su da manje od deset posto građana podržava Hrvatsku demokratsku zajednicu. Bilo je to vrijeme otkrivanja svih mogućih prljavština iz razdoblja Tuđmanova režima, od onih privatizacijskih pa do obavještajnih i policijskih.

Površno gledajući, činilo se kako je HDZ došao svom povijesnom kraju, i kako se više nikada neće vratiti na vlast. Samo površno gledajući. Godinu dana kasnije, u proljeće 2001. godine, HDZ je zabilježio vrlo dobar rezultat na lokalnim izborima, da bi se u studenom 2003. godine vratio na vlast. Od 2003. godine do danas HDZ je na vlasti proveo ukupno 14 godina.

SDP je žalosniji i od HDZ-a u vrijeme afere Sanader

SDP nikad nije bio u lošijem stanju nego danas. SDP je izgubio ozbiljnost, dignitet, političku viziju i sposobnost praktičnog političkog djelovanja. SDP je, zasluženo, postao žalosniji predmet podsmijeha javnosti, nego što je to HDZ bio čak i u vremenima razotkrivanja Sanaderova kriminala. Stoga je lako razumjeti Bojana Glavaševića, jednog od rijetkih preostalih političara s integritetom na hrvatskoj lijevoj sceni, kada kaže da je SDP iscrpio sve svoje mogućnosti odgovora na hrvatske probleme.

Sada se SDP, naime, zaista ponaša kao da ne zna u kojoj zemlji djeluje, kao da ne razumije njene glavne probleme, ni njenu psihosociologiju, i kao da se njegovi čelnici nikad nisu bavili ozbiljnom politikom. Međutim, Glavaševićev odlazak iz SDP-a golema je pogreška tog relativno mladog i nesumnjivo poštenog i hrabrog čovjeka, kao što je riječ o podjednako velikoj šteti za SDP. Evo zašto.

Lijevo-liberalna scena nije ništa naučila od desne

Svi oni birači u Hrvatskoj, koji ne žele glasati za HDZ ili za neku drugu nacionalističku opciju, nemaju više za koga glasati na nacionalnim izborima. Misliti da će neke strančice, kako bi rekao Franjo Tuđman, nadomjestiti poziciju i potencijal velike stranke, te da će biti kadre boriti se s HDZ-om za vlast, nije idealistički, nego, naprosto, glupo i ahistorično.

Pametno i slične organizacije mogu možda biti efikasne na lokalnoj razini, ali na nacionalnoj razini one samo pridonose HDZ-u, jer oduzimaju glasove SDP-u a same nisu, i nikada neće biti sposobne osvojiti dovoljno glasova da bi utjecale na državnu politiku. Fantastično je kako lijevo-liberalna scena nije naučila ništa od desne scene: premda je Hrvatska bar donekle nacionalistička zemlja, niti jedna manja desna stranka, uključujući i bar pet raznih pravaških, nikada nije uspjela osvojiti dovoljan broj glasova da bi bitno utjecala na sastav Vlade, a kamoli na ključna pitanja državne politike.

Hrvatska trpi samo dvije nacionalne stranke

Hrvatska je toliko mala, i toliko vrijednosno polarizirana, da trpi samo dvije nacionalne stranke, jednu desnu i jednu lijevu, plus jednu regionalnu (IDS). Ako ta lijeva stranka nije SDP, birači lijeve opcije neće imati za koga glasati pa će HDZ vladati još dvadeset i više godina. Ovdje se, naprosto, radi o brutalnoj političkoj matematici, u čije smo se rezultate uvjeravali unatrag više od četvrt stoljeća.

Živi zid bez obzira na njegovu popularnost i veliki izborni potencijal, nije alternativa, barem ne za lijeve birače, jer je Živi zid zapravo nacionalistička populistička stranka, koja, kao i druge europske protestne stranke, profitira na nezadovoljstvu birača korumpiranim političarima i netransparentnim političkim procesima. No, Živi zid nije lijevo liberalna opcija i on ne pokušava zastupati lijeve vrijednosti, osim prezira prema financijskom kapitalu.

Ako se, dakle, sa scene ukloni SDP, HDZ nužno ostaje trajni vladar Republike Hrvatske, kojeg će s desno crkvene strane ponekad maltretirati razne militantne katoličke grupacije, katkad udružene s neoustašama, a s anarhističke strane Živi zid ili nešto slično, ako Živi zid propadne. S lijeve strane neće biti nikoga, osim par malih stranaka, koje će jedva prelaziti izborni prag.

Jedini okvir za realizaciju lijevo liberalnih vrijednosti

Ukidanje same mogućnosti da se na nacionalnoj razini glasa za lijevu opciju neposredna je posljedica eventualnog raspada SDP-a. Stoga SDP ne treba napuštati, nego SDP treba mijenjati, i to prije svega iznutra. Iz SDP-a svakako trebaju otići svi oni trećerazredni politički karijeristi, poput gospođe koja se ovih dana pridružila Milanu Bandiću, jer takve osobe zaista nemaju što tražiti u SDP-u.

Međutim, iz SDP-a, bez obzira na sadašnje vodstvo stranke, i na grozan imidž stranke, i na činjenicu da se ne zna je li SDP slabiji u Zagrebu, Rijeci (gdje jest neprekidno na vlasti, ali je duboko korumpiran), u Puli, gdje djeluje kao ekspozitura IDS-a, ili u Splitu; bez obzira, dakle, na objektivno katastrofu u stranci, iz SDP-a ne smiju izlaziti idealisti s političkom strašću, poput Bojana Glavaševića. Oni se moraju brinuti za SDP svim mogućim legitimnim političkim i medijskim sredstvima, jer SDP ostaje jedini okvir za realizaciju lijevo liberalnih političkih i društvenih vrijednosti. Sve je ostalo naivno i iluzorno.

Ako Bojan Glavašević zaista osnuje stranku, pa okupi još par poznatih imena, pa u istraživanjima prijeđe deset posto, pa se na nacionalnim izborima uvjeri kako je politika krvav i visokoorganizirani posao, pa propadne s nekih šest ili sedam posto, nadamo se da će razumjeti kako se mora vratiti u SDP i kako se unutar SDP-a mora izboriti da ta stranka ponovo pronađe odgovore za Hrvatsku, i da se ponovo ravnopravno natječe za vlast.