Sve o predsjedničkim izborima je već vani, tajne su uglavnom provaljene, ali čistunci političke principijelnosti bit će u velikom čudu. Jer nitko neće igrati tipično, a svoje će devijantne želje i misli skrivati kao što su one grofovske loze iz starih romana skrivale lude sinove.
Prostodušan svijet, dakako, očekuje ovo. Desnica za Škoru, ljevica i lijevi centar za Milanovića, a ono svašta nešto između za Grabar Kitarović. Ostalo zanemarivo, takve su zasad ankete. Ali pusti ti tu dosljednost. Krčka naš nagorjeli kotlić svakojakih iznutrica, izrodit će se tu janjaca s dvije glave i purana s četiri noge.
Pragma vrti gdje burgija neće
Tako ti je to u politici, rekla bi bivša ministrica Nadica Murganić, isto kao u braku i kao u životu. Jer, kako god okreneš, koncepcije se u hodu znaju pretvoriti u čistu maglu. Prepraviš jedno slovo na putokazu i Sinj postane Senj, Biograd se čak, ups, izvrne u Beograd. I tako dolazimo da toga da će desnica prije navijati za Milanovića nego za Kolinda. Da će SDP držati štangu Plenkoviću. I da Pupovac ostaje uz Vladu.
Pa evo. Logički i načelno, svi glasači HDZ-a trebali bi, recimo, odraditi za Kolindu, ali ništa od toga. Kad su tamo te dvije zaraćene struje. Ova Stierova frakcija koja bi svrgnula Plenkovića misli da će mu lakše doći glave ako sadašnja predsjednica izgubi izbore. Službena kandidatkinja HDZ-a od njih neće dobiti ni cvancika. Mantra je srušimo nju da bismo srušili Plenkovića.
Pozadinski hodnik te iste priče je i abruptna pojava Miroslava Škore s njegovim ravno iz HDZ-a odmetnutim savjetnicima i “ustavnim i pravnim stručnjacima” koji mu navodno pišu kompletan redizajn političkog sustava i Ustava ne zamarajući se pitanjem dvotrećinske većine. Pa naravno da oni navijaju da u drugi krug uđe Zoran Milanović, a ne njihova ideološka sestrica Kolinda. Stoput smo se uvjerili da stavovi u koje se kunu politički aspiranti nisu sveta krava. Desnica za Milanovića? Eh da, pragma vrti gdje burgija neće. Sve drugo je takorekuć – prenačelno.
Kolinda može profitirati od ljevice
Ovih dana, u vječnu slavu te “prenačelnosti”, novinari po stoti put ispituju Milorada Pupovca zbog čega ne izađe iz vladajuće koalicije s Plenkovićem kad se i za ove vlade nastavlja eskalacija napada na obične građane srpske nacionalnosti kao da Karamarko još uvijek jaše Markovim trgom. Pitanje je utoliko infantilno što se poziva na perolaku težinu načelnih rješenja. Jer Pupovac i srpska manjina ostaju uz Plenkovića prvo zato što se boje da bi, s obzirom na jačanje populističke desnice i kilavost lijeve opozicije, nakon njega na vlast lako mogli doći samo puno gori od njega. Ovi koji se okupljaju oko Škore, Ruže Tomašić, Thompsona i Vase Brkića. Može se reći da premijer ne čini dovoljno za smirivanje atmosfere u društvu, ali je barem u govoru uljudan prema Srbima “i svim građanima Hrvatske”. Zato Pupovac ne ide nikamo. To ga drži uz Vladu. A ne što od Plenkovića ne bi mogao zamisliti boljeg premijera.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Otprilike isto razmišljaju i birači socijaldemokratske i liberalne ljevice iako te stranke to ne bi priznale ni da ih se peče na živoj vatri. Kad su već one spale na rezervne položaje, draže im je da Hrvatskom upravlja HDZ s ovim premijerom nego da vlast uzmu ekstremisti koji već dugo podmazuju kubure za konačni obračun s Plenkovićem. I utoliko – kad bi se drugi krug predsjedničkih izbora odigravao bez Milanovića – na dio lijevih glasova može svakako računati Kolinda. Ironično je da od ljevice može profitirati političarka koja lijevoliberalne vrijednosti kameleonski glorificira samo kad ode u državni posjet Švedskoj jer zna da se to tamo nosi. To je, međutim, jedan kroz jedan.
Delikatno pitanje koalicije
Imamo i sljedeći prividni paradoks. Plenković bi po definiciji trebao biti protiv Kolindinog izazivača Milanovića, a on je skloniji njemu nego njoj, službenoj uzdanici svoje stranke, za čiju će kampanju HDZ kesnuti dobru lovu sad kad više nema Mamića. Ali okolnosti su skroz delikatne. Prvo, skoro idu parlamentarni izbori. Ankete kažu da je zasad najizgledniji relativni pobjednik HDZ. A Plenković bi onda nekoga morao zvati u koaliciju. Hajdučija suverenista otpada s njihovim isključivostima, ksenofobijom i fetišom na 1941. Sadašnji premijer obećao je svjetonazorsku normalizaciju HDZ-a i odmak od desnog huškanja i u nekoj je mjeri doista poradio na tome. Ostaje, znači, SDP.
Drugo, pobjeda Kolinde Grabar Kitarović potrebna je Plenković kao trofej za očuvanje vlasti u HDZ-u iako mu se diže kosa na glavi od njene predsjedničke izvedbe, njenog jeftinog podilaženje glasovima i njene političke izvještačenosti. Ali, u slučaju da se trijumf izjalovi, a to nije nemoguće, predsjednik HDZ-a molit će Svevišnjega da na Pantovčak sjedne Milanović. Ne samo zato što je alternativa onda Škoro, nego – treće – zato što se od Kolinde može očekivati da se u posljednjem mandatu – kad joj Plenkovićeva podrška više ne bude trebala – neobuzdano okrene na stranu svojih desnih pajdaša.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To su, eto, ta začudna skretanja koja ćemo narednih mjeseci gledati na velikom ekranu. Ali što ćeš kad su u političkom labosu stvari čiste i samorazumljive samo do neke crte. Onda nastupa složenija kombinatorika.
Zašto desnici više paše Milanović nego predsjednica i zašto Pupovac ostaje uz Vladu
Devijantne misli skrivaju se kao što su one grofovske loze iz starih romana skrivale svoje lude sinove
U slučaju da se trijumf izjalovi, a to nije nemoguće, predsjednik HDZ-a molit će Svevišnjega da na Pantovčak sjedne Milanović. Ne samo zato što je alternativa onda Škoro, nego zato što se od Kolinde može očekivati da se u posljednjem mandatu - kad joj Plenkovićeva podrška više ne bude trebala - neobuzdano okrene na stranu svojih desnih pajdaša.
Sve o predsjedničkim izborima je već vani, tajne su uglavnom provaljene, ali čistunci političke principijelnosti bit će u velikom čudu. Jer nitko neće igrati tipično, a svoje će devijantne želje i misli skrivati kao što su one grofovske loze iz starih romana skrivale lude sinove.
Prostodušan svijet, dakako, očekuje ovo. Desnica za Škoru, ljevica i lijevi centar za Milanovića, a ono svašta nešto između za Grabar Kitarović. Ostalo zanemarivo, takve su zasad ankete. Ali pusti ti tu dosljednost. Krčka naš nagorjeli kotlić svakojakih iznutrica, izrodit će se tu janjaca s dvije glave i purana s četiri noge.
Pragma vrti gdje burgija neće
Tako ti je to u politici, rekla bi bivša ministrica Nadica Murganić, isto kao u braku i kao u životu. Jer, kako god okreneš, koncepcije se u hodu znaju pretvoriti u čistu maglu. Prepraviš jedno slovo na putokazu i Sinj postane Senj, Biograd se čak, ups, izvrne u Beograd. I tako dolazimo da toga da će desnica prije navijati za Milanovića nego za Kolinda. Da će SDP držati štangu Plenkoviću. I da Pupovac ostaje uz Vladu.
Pa evo. Logički i načelno, svi glasači HDZ-a trebali bi, recimo, odraditi za Kolindu, ali ništa od toga. Kad su tamo te dvije zaraćene struje. Ova Stierova frakcija koja bi svrgnula Plenkovića misli da će mu lakše doći glave ako sadašnja predsjednica izgubi izbore. Službena kandidatkinja HDZ-a od njih neće dobiti ni cvancika. Mantra je srušimo nju da bismo srušili Plenkovića.
Pozadinski hodnik te iste priče je i abruptna pojava Miroslava Škore s njegovim ravno iz HDZ-a odmetnutim savjetnicima i “ustavnim i pravnim stručnjacima” koji mu navodno pišu kompletan redizajn političkog sustava i Ustava ne zamarajući se pitanjem dvotrećinske većine. Pa naravno da oni navijaju da u drugi krug uđe Zoran Milanović, a ne njihova ideološka sestrica Kolinda. Stoput smo se uvjerili da stavovi u koje se kunu politički aspiranti nisu sveta krava. Desnica za Milanovića? Eh da, pragma vrti gdje burgija neće. Sve drugo je takorekuć – prenačelno.
Kolinda može profitirati od ljevice
Ovih dana, u vječnu slavu te “prenačelnosti”, novinari po stoti put ispituju Milorada Pupovca zbog čega ne izađe iz vladajuće koalicije s Plenkovićem kad se i za ove vlade nastavlja eskalacija napada na obične građane srpske nacionalnosti kao da Karamarko još uvijek jaše Markovim trgom. Pitanje je utoliko infantilno što se poziva na perolaku težinu načelnih rješenja. Jer Pupovac i srpska manjina ostaju uz Plenkovića prvo zato što se boje da bi, s obzirom na jačanje populističke desnice i kilavost lijeve opozicije, nakon njega na vlast lako mogli doći samo puno gori od njega. Ovi koji se okupljaju oko Škore, Ruže Tomašić, Thompsona i Vase Brkića. Može se reći da premijer ne čini dovoljno za smirivanje atmosfere u društvu, ali je barem u govoru uljudan prema Srbima “i svim građanima Hrvatske”. Zato Pupovac ne ide nikamo. To ga drži uz Vladu. A ne što od Plenkovića ne bi mogao zamisliti boljeg premijera.
Otprilike isto razmišljaju i birači socijaldemokratske i liberalne ljevice iako te stranke to ne bi priznale ni da ih se peče na živoj vatri. Kad su već one spale na rezervne položaje, draže im je da Hrvatskom upravlja HDZ s ovim premijerom nego da vlast uzmu ekstremisti koji već dugo podmazuju kubure za konačni obračun s Plenkovićem. I utoliko – kad bi se drugi krug predsjedničkih izbora odigravao bez Milanovića – na dio lijevih glasova može svakako računati Kolinda. Ironično je da od ljevice može profitirati političarka koja lijevoliberalne vrijednosti kameleonski glorificira samo kad ode u državni posjet Švedskoj jer zna da se to tamo nosi. To je, međutim, jedan kroz jedan.
Delikatno pitanje koalicije
Imamo i sljedeći prividni paradoks. Plenković bi po definiciji trebao biti protiv Kolindinog izazivača Milanovića, a on je skloniji njemu nego njoj, službenoj uzdanici svoje stranke, za čiju će kampanju HDZ kesnuti dobru lovu sad kad više nema Mamića. Ali okolnosti su skroz delikatne. Prvo, skoro idu parlamentarni izbori. Ankete kažu da je zasad najizgledniji relativni pobjednik HDZ. A Plenković bi onda nekoga morao zvati u koaliciju. Hajdučija suverenista otpada s njihovim isključivostima, ksenofobijom i fetišom na 1941. Sadašnji premijer obećao je svjetonazorsku normalizaciju HDZ-a i odmak od desnog huškanja i u nekoj je mjeri doista poradio na tome. Ostaje, znači, SDP.
Drugo, pobjeda Kolinde Grabar Kitarović potrebna je Plenković kao trofej za očuvanje vlasti u HDZ-u iako mu se diže kosa na glavi od njene predsjedničke izvedbe, njenog jeftinog podilaženje glasovima i njene političke izvještačenosti. Ali, u slučaju da se trijumf izjalovi, a to nije nemoguće, predsjednik HDZ-a molit će Svevišnjega da na Pantovčak sjedne Milanović. Ne samo zato što je alternativa onda Škoro, nego – treće – zato što se od Kolinde može očekivati da se u posljednjem mandatu – kad joj Plenkovićeva podrška više ne bude trebala – neobuzdano okrene na stranu svojih desnih pajdaša.
To su, eto, ta začudna skretanja koja ćemo narednih mjeseci gledati na velikom ekranu. Ali što ćeš kad su u političkom labosu stvari čiste i samorazumljive samo do neke crte. Onda nastupa složenija kombinatorika.