U srijedu 4. rujna održana je sjednica Privremenog vjerovničkog vijeća Agrokora na kojoj je izvanredni povjerenik Fabris Peruško dobio suglasnost za preuzimanje novog jamstva za potrebe refinanciranja roll-up kredita. Protiv odluke glasali su predstavnici „malih“ i „velikih“ dobavljača, a odluku su podržali predstavnici „osiguranih“ i „neosiguranih“ financijskih vjerovnika te predstavnik imatelja obveznica. Budući da je dva tjedna ranije Trgovački sud u Zagrebu donio rješenje kojim je prestao postupak izvanredne uprave nad 22 održiva trgovačka društva koja su poslovala u sastavu Agrokora, a time su u njima prestala prava i dužnosti izvanrednog povjerenika, apsurdno je da i dalje postoji tijelo koje sebe naziva „privremenim“ i „vjerovničkim“ i koje treba dati suglasnost na odluku bez koje nije moguće novo zaduženje Fortenova grupe u iznosu od 1,2 milijarde eura.
U tom Privremenom „vjerovničkom“ vijeću Agrokora barem tri člana odavno nemaju nikakvih „starih“ potraživanja prema Agrokoru jer su im ista u cijelosti isplaćena ili su im uz određeni otpis pretvorena u vlasničke udjele odnosno depozitarne potvrde. Zbog čega bi svi oni zajedno, u kojem svojstvu i na temelju kojeg legitimiteta trebali odlučivati o bilo čemu u poslovanju Fortenova grupe nitko se nije potrudio objasniti. Ako je sva imovina „neodrživih“ društava iz sastava nekadašnjeg Agrokora prenesena u „zrcalna“ društva koja posluju u sastavu Fortenova grupe, kako „neodrživa“ društva mogu jamčiti za bilo što?
Zbog čega je izbio novi javni sukob dobavljača i većinskih vlasnika?
Fortenova grupa ima svoja tijela upravljanja i 26. srpnja 2019., Glavna skupština društva Fortenova Group STAK Stichting održana u Amsterdamu odobrila je novo zaduženje Grupe izdavanjem četverogodišnje obveznice u iznosu od 1,2 milijarde eura s kamatnom stopom od 7,3 posto + EURIBOR koji ne može biti manji od 1 posto. Novim zaduženjem bit će napokon refinanciran roll-up kredit od 8. lipnja 2017. u iznosu od 1 milijarde i 60 milijuna eura, a koji je, uz savjetničke ugovore i naknade, uspješno iscrpljivao preostalu vrijednost Agrokora i njegovih sastavnica.
Novi kreditori Agrokora zapravo su njegovi stari financijeri, ruska državna banka VTB koja je i sama sudjelovala u roll-up financiranju te američki HPS Investments Partners iza čijeg imena se sakrilo više-manje isto društvo američkih visokorizičnih investicijskih fondova, od milja zvanih lešinarskim, koji su kupnjom obezvrijeđenih obveznica Agrokora stekli pravo na sudjelovanje u roll-up kreditu. Prije dvije godine ruski Sberbank bio je na protivnoj strani cijele te ekipe i zbog toga je tadašnji izvanredni povjerenik Ante Ramljak udaljio tu rusku banku kao remetilački faktor iz igre iako je ona bila pojedinačno najveći vjerovnik. Sada, kada ta banka uz pomoć VTB-a i u međuvremenu kupljenih depozitarnih potvrda ima većinsku kontrolu nad Fortenova grupom, sklopljeno je novo partnerstvo u kojem nema mjesta za dobavljače.
Zbog toga je i izbio novi javni sukob između dobavljača i većinskih vlasnika Fortenova grupe. Prema Nagodbi, dobavljači Konzuma imaju pravo na isplatu „graničnog“ duga u iznosu do 70 milijuna eura u idućih pet godina pod uvjetom da je dobit Konzuma prije troškova kamata i amortizacije veća od 38,8 milijuna eura. Kako je taj uvjet ostvaren u 2018. dobavljači su zatražili plaćanje 17 milijuna eura graničnog duga do kraja ove godine, a Fabris Peruško je, prema uputi svojih gazda, ponudio najprije 5 milijuna eura, da bi u srijedu povisio ponudu na 8,8 milijuna eura. Dobavljači nisu pristali ni na taj prijedlog ponajviše zbog toga što se Peruško nije htio obavezati isplatiti granični dug sukladno Nagodbi u narednim godinama.
Dobavljači su shvatili da je njihovih pet minuta prošlo
Granični dug je dug koji je nastao prije uvođenja izvanredne uprave 10. travnja 2017., ali mu je dospijeće plaćanja bilo nakon tog datuma. Stečajni zakon ne radi nikakvu razliku među neplaćenim potraživanjima nastalim prije otvaranja stečajnog postupka. Oko ulaska potraživanja u „granični dug“ vodila se prava borba između pojedinih dobavljača i tadašnjeg izvanrednog povjerenika. Naime, neki dobavljači su mogli, a neki nisu mogli produžiti valute plaćanja za svoje fakture kako bi ih time mogli prikazati kao granični dug. To je dodatan razlog zašto su sadašnji većinski vlasnici doslovno alergični na granični dug i zašto nastoje na sve moguće načine izbjeći ili umanjiti njegovo plaćanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dobavljači su napokon shvatili da je njihovih pet minuta slave prošlo jer ih društvo koje je zamislilo roll-up kredit te stvorilo uvjete za savjetnički eldorado više jednostavno ne treba. Većini dobavljača i dalje su potrebni Konzum i Mercator, na isti način kao što su im bili potrebni u vrijeme Ivice Todorića i Ante Ramljaka. Sadašnjim većinskim vlasnicima Konzum i Mercator nešto znače samo ako zarađuju pare i ako ih na temelju te zarade mogu nekome prodati. Zbog toga je ovaj javni sukob samo početak niza nejavnih trvenja u kojima će jedna i druga strana nastojati zadržati ili poboljšati svoje trenutne pozicije, u vječitoj igri dobavljača i trgovaca. Ako Konzum i Mercator žele na srednji rok i sami opstati, neće moći zadržati postojeći potrošeni poslovni model, a to znači da će i cijeli niz dobavljača morati naučiti živjeti bez njih.
Važna odluka Visokog trgovačkog suda o kojoj javnost malo zna
Razloge zašto su kreditori i većinski vlasnici Fortenova grupe zatražili suglasnost Privremenog vjerovničkog vijeća Agrokora za svoj novi financijski aranžman treba potražiti i u dosad široj javnosti nepoznatom Rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTS) od 23. srpnja 2019., a kojim su uvažene žalbe vjerovnika Agrokora: Adris Grupa d.d., Addiko Bank d.d., Raiffeisenbank Austria d.d., Raiffeisen usluge d.o.o. i Zora 1892 d.o.o. te ukinuo rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu i vratio predmet na ponovno odlučivanje.
Vjerovnici su se žalili da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o davanju odobrenja na Dodatne provedbene dokumente Nagodbe iako je to predviđeno člankom 29.10. Nagodbe. VTS je usvojio žalbu vjerovnika jer drži da „prvostupanjski sud ne može rješenjem primati na znanje odluke drugih nadzornih tijela kojima su ova odobrila konačne tekstove Dodatnih provedbenih dokumenata jer na taj način nije odlučio ni o čemu, a što je bio njegov zadatak.“ VTS na kraju zaključuje da će „u nastavku postupka prvostupanjski sud utvrditi postoje li pretpostavke za davanje odobrenja na Dodatne provedbene dokumente čiji bitni sastojci bi trebali odgovarati odredbama sklopljene Nagodbe i donijeti novo na zakonu osnovano rješenje.“
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nakon dvije i pol godine i potrošenih milijuna, sve je i dalje isto
Kakav će biti epilog ovog sudskog postupka teško je predvidjeti. Hoće li ova odluka VTS-a utjecati i na ishode nekih drugih pokušaja osporavanja Nagodbe i hoće li na kraju sve rezultirati zahtjevima pojedinih vjerovnika Agrokora za naknadom štete za sad nije razvidno. Nakon dvije i pol godine dragocjenog te logično i skupocjenog rada izvanredne uprave i armije savjetnika, te desetina milijuna eura plaćenih kamata i naknada za napuhana i nepotrebna financiranja Agrokora sve je i dalje ostalo isto.
Prije velikog finala u kojem će sadašnji ili neki budući većinski vlasnici pokušati prodati sve sastavnice Fortenova grupe bit će još iscijeđeni dobavljači i brojčano reducirani zaposlenici. To je jedini mogući rezultat procesa u kojemu je sve bilo podređeno interesima roll-up kreditora i zbog i za njih angažirane savjetničke bulumente. Za sve njih Agrokor je bio samo bogomdana financijska poluga s ograničenim rokom trajanja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Analiza: Zašto dobavljači bjesne na vlasnike novog Agrokora? Izvisili su i shvatili da je sve otišlo kvragu
Zbog čega je izbio novi javni sukob dobavljača i većinskih vlasnika novog Agrokora?
Prije velikog finala u kojem će sadašnji ili neki budući većinski vlasnici pokušati prodati sve sastavnice Fortenova grupe bit će još iscijeđeni dobavljači i brojčano reducirani zaposlenici. To je jedini mogući rezultat procesa u kojemu je sve bilo podređeno interesima roll-up kreditora i zbog i za njih angažirane savjetničke bulumente. Za sve njih Agrokor je bio samo bogomdana financijska poluga s ograničenim rokom trajanja.
U srijedu 4. rujna održana je sjednica Privremenog vjerovničkog vijeća Agrokora na kojoj je izvanredni povjerenik Fabris Peruško dobio suglasnost za preuzimanje novog jamstva za potrebe refinanciranja roll-up kredita. Protiv odluke glasali su predstavnici „malih“ i „velikih“ dobavljača, a odluku su podržali predstavnici „osiguranih“ i „neosiguranih“ financijskih vjerovnika te predstavnik imatelja obveznica. Budući da je dva tjedna ranije Trgovački sud u Zagrebu donio rješenje kojim je prestao postupak izvanredne uprave nad 22 održiva trgovačka društva koja su poslovala u sastavu Agrokora, a time su u njima prestala prava i dužnosti izvanrednog povjerenika, apsurdno je da i dalje postoji tijelo koje sebe naziva „privremenim“ i „vjerovničkim“ i koje treba dati suglasnost na odluku bez koje nije moguće novo zaduženje Fortenova grupe u iznosu od 1,2 milijarde eura.
U tom Privremenom „vjerovničkom“ vijeću Agrokora barem tri člana odavno nemaju nikakvih „starih“ potraživanja prema Agrokoru jer su im ista u cijelosti isplaćena ili su im uz određeni otpis pretvorena u vlasničke udjele odnosno depozitarne potvrde. Zbog čega bi svi oni zajedno, u kojem svojstvu i na temelju kojeg legitimiteta trebali odlučivati o bilo čemu u poslovanju Fortenova grupe nitko se nije potrudio objasniti. Ako je sva imovina „neodrživih“ društava iz sastava nekadašnjeg Agrokora prenesena u „zrcalna“ društva koja posluju u sastavu Fortenova grupe, kako „neodrživa“ društva mogu jamčiti za bilo što?
Zbog čega je izbio novi javni sukob dobavljača i većinskih vlasnika?
Fortenova grupa ima svoja tijela upravljanja i 26. srpnja 2019., Glavna skupština društva Fortenova Group STAK Stichting održana u Amsterdamu odobrila je novo zaduženje Grupe izdavanjem četverogodišnje obveznice u iznosu od 1,2 milijarde eura s kamatnom stopom od 7,3 posto + EURIBOR koji ne može biti manji od 1 posto. Novim zaduženjem bit će napokon refinanciran roll-up kredit od 8. lipnja 2017. u iznosu od 1 milijarde i 60 milijuna eura, a koji je, uz savjetničke ugovore i naknade, uspješno iscrpljivao preostalu vrijednost Agrokora i njegovih sastavnica.
Novi kreditori Agrokora zapravo su njegovi stari financijeri, ruska državna banka VTB koja je i sama sudjelovala u roll-up financiranju te američki HPS Investments Partners iza čijeg imena se sakrilo više-manje isto društvo američkih visokorizičnih investicijskih fondova, od milja zvanih lešinarskim, koji su kupnjom obezvrijeđenih obveznica Agrokora stekli pravo na sudjelovanje u roll-up kreditu. Prije dvije godine ruski Sberbank bio je na protivnoj strani cijele te ekipe i zbog toga je tadašnji izvanredni povjerenik Ante Ramljak udaljio tu rusku banku kao remetilački faktor iz igre iako je ona bila pojedinačno najveći vjerovnik. Sada, kada ta banka uz pomoć VTB-a i u međuvremenu kupljenih depozitarnih potvrda ima većinsku kontrolu nad Fortenova grupom, sklopljeno je novo partnerstvo u kojem nema mjesta za dobavljače.
Zbog toga je i izbio novi javni sukob između dobavljača i većinskih vlasnika Fortenova grupe. Prema Nagodbi, dobavljači Konzuma imaju pravo na isplatu „graničnog“ duga u iznosu do 70 milijuna eura u idućih pet godina pod uvjetom da je dobit Konzuma prije troškova kamata i amortizacije veća od 38,8 milijuna eura. Kako je taj uvjet ostvaren u 2018. dobavljači su zatražili plaćanje 17 milijuna eura graničnog duga do kraja ove godine, a Fabris Peruško je, prema uputi svojih gazda, ponudio najprije 5 milijuna eura, da bi u srijedu povisio ponudu na 8,8 milijuna eura. Dobavljači nisu pristali ni na taj prijedlog ponajviše zbog toga što se Peruško nije htio obavezati isplatiti granični dug sukladno Nagodbi u narednim godinama.
Dobavljači su shvatili da je njihovih pet minuta prošlo
Granični dug je dug koji je nastao prije uvođenja izvanredne uprave 10. travnja 2017., ali mu je dospijeće plaćanja bilo nakon tog datuma. Stečajni zakon ne radi nikakvu razliku među neplaćenim potraživanjima nastalim prije otvaranja stečajnog postupka. Oko ulaska potraživanja u „granični dug“ vodila se prava borba između pojedinih dobavljača i tadašnjeg izvanrednog povjerenika. Naime, neki dobavljači su mogli, a neki nisu mogli produžiti valute plaćanja za svoje fakture kako bi ih time mogli prikazati kao granični dug. To je dodatan razlog zašto su sadašnji većinski vlasnici doslovno alergični na granični dug i zašto nastoje na sve moguće načine izbjeći ili umanjiti njegovo plaćanje.
Dobavljači su napokon shvatili da je njihovih pet minuta slave prošlo jer ih društvo koje je zamislilo roll-up kredit te stvorilo uvjete za savjetnički eldorado više jednostavno ne treba. Većini dobavljača i dalje su potrebni Konzum i Mercator, na isti način kao što su im bili potrebni u vrijeme Ivice Todorića i Ante Ramljaka. Sadašnjim većinskim vlasnicima Konzum i Mercator nešto znače samo ako zarađuju pare i ako ih na temelju te zarade mogu nekome prodati. Zbog toga je ovaj javni sukob samo početak niza nejavnih trvenja u kojima će jedna i druga strana nastojati zadržati ili poboljšati svoje trenutne pozicije, u vječitoj igri dobavljača i trgovaca. Ako Konzum i Mercator žele na srednji rok i sami opstati, neće moći zadržati postojeći potrošeni poslovni model, a to znači da će i cijeli niz dobavljača morati naučiti živjeti bez njih.
Važna odluka Visokog trgovačkog suda o kojoj javnost malo zna
Razloge zašto su kreditori i većinski vlasnici Fortenova grupe zatražili suglasnost Privremenog vjerovničkog vijeća Agrokora za svoj novi financijski aranžman treba potražiti i u dosad široj javnosti nepoznatom Rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTS) od 23. srpnja 2019., a kojim su uvažene žalbe vjerovnika Agrokora: Adris Grupa d.d., Addiko Bank d.d., Raiffeisenbank Austria d.d., Raiffeisen usluge d.o.o. i Zora 1892 d.o.o. te ukinuo rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu i vratio predmet na ponovno odlučivanje.
Vjerovnici su se žalili da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o davanju odobrenja na Dodatne provedbene dokumente Nagodbe iako je to predviđeno člankom 29.10. Nagodbe. VTS je usvojio žalbu vjerovnika jer drži da „prvostupanjski sud ne može rješenjem primati na znanje odluke drugih nadzornih tijela kojima su ova odobrila konačne tekstove Dodatnih provedbenih dokumenata jer na taj način nije odlučio ni o čemu, a što je bio njegov zadatak.“ VTS na kraju zaključuje da će „u nastavku postupka prvostupanjski sud utvrditi postoje li pretpostavke za davanje odobrenja na Dodatne provedbene dokumente čiji bitni sastojci bi trebali odgovarati odredbama sklopljene Nagodbe i donijeti novo na zakonu osnovano rješenje.“
Nakon dvije i pol godine i potrošenih milijuna, sve je i dalje isto
Kakav će biti epilog ovog sudskog postupka teško je predvidjeti. Hoće li ova odluka VTS-a utjecati i na ishode nekih drugih pokušaja osporavanja Nagodbe i hoće li na kraju sve rezultirati zahtjevima pojedinih vjerovnika Agrokora za naknadom štete za sad nije razvidno. Nakon dvije i pol godine dragocjenog te logično i skupocjenog rada izvanredne uprave i armije savjetnika, te desetina milijuna eura plaćenih kamata i naknada za napuhana i nepotrebna financiranja Agrokora sve je i dalje ostalo isto.
Prije velikog finala u kojem će sadašnji ili neki budući većinski vlasnici pokušati prodati sve sastavnice Fortenova grupe bit će još iscijeđeni dobavljači i brojčano reducirani zaposlenici. To je jedini mogući rezultat procesa u kojemu je sve bilo podređeno interesima roll-up kreditora i zbog i za njih angažirane savjetničke bulumente. Za sve njih Agrokor je bio samo bogomdana financijska poluga s ograničenim rokom trajanja.