“Ideja je bila sagraditi kompleks zgrada sa stanovima za iznajmljivanje čiji bi prihod služio Akademiji u financiranju njenog naučnog rada. Prvotna zamisao bila je vrlo ambiciozna: namjera je bila da se podigne zgrada uz sam trg s dvorišnim krilima ali i da se unutar parcele grade samostalne zgrade ‘koje bi pružile mirno stanovanje’. U konačnici se zbog skupoće odustalo od ovog ambicioznog plana, zadržavši se samo na gradnji objekta uz južni obod trga”.

Ozbiljno, rekli su da ne možemo ući iz sigurnosnih razloga

Izgradnja je dovršena 1933., a danas je nakon 85 godina sjaj te Šenove i Kovačićeve zgrade prilično potamnio. Ideja onih akademika iz tridesetih godina prošlog stoljeća koji su namjeravali od najma te zgrade financirati svoj znanstveni rad, pretvorio se u novim okolnostima samo u trošak poreznim obveznicima i derutnu sramotu.

Kada smo HAZU-u poslali upit o stanju te zgrade, odgovorili su nam u par šturih rečenica: “Zgrada se nalazi u vlasništvu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koja plaća sve režijske troškove. U tijeku su pregovori o najmu zgrade s Ministarstvom znanosti i obrazovanja.” Na našu molbu da nam se dopusti snimanje interijera zgrade, dobili smo iz Ureda za odnose s javnošću i medije HAZU još čudniji odgovor: “Iz sigurnosnih razloga ne možemo Vam omogućiti snimanje interijera zgrade na Trgu žrtava fašizma 10-13.”

Kako nas je zainteresiralo u kakvom je to po sigurnost opasnom stanju osam tisuća četvornih metara na jednoj od atraktivnijih lokacija u središtu Zagreba, dobili smo, po tu instituciju, poražavajući odgovor: “Zgrada na Trgu žrtava fašizma 10-13 je u trošnom stanju pa osobama koje bi ušle u nju ne možemo garantirati sigurnost.” Prevedeno, HAZU, koja je jedna od većih vlasnika različitih nekretnina u Hrvatskoj, objekt koji se nalazi na jednom od najljepših zagrebačkih trgova neodržavanjem je dovela u takvo stanje da fotoreporteri ne mogu ući u nju, jer vlasnik ne može garantirati sigurnost.

Najam zgrade ministarstva koštao je 900.000 kuna mjesečno

Zgrada, pošteno je spomenuti, nije bila u dobrom stanju ni kada je HAZU iz nje iselila studente i liječničke ordinacije. No, sada su nam iz HAZU odgovorili da godišnje na tu zgradu troše “nekoliko stotina tisuća kuna”. Iako je HAZU korisnik državnog proračuna, odgovarajući na novinarski upit nisu skloni precizirati je li riječ o dvije stotine ili devet stotina tisuća kuna. “Režijski troškovi, ovisno o okolnostima, iznose nekoliko stotina tisuća kuna godišnje i odnose se na troškove čuvanja i održavanja zgrade, brigu o instalacijama i sprečavanje štetnih vanjskih utjecaja na zgradu”, piše u odgovoru koji smo primili. U tijeku su, tvrde, pregovori s Ministarstvom znanosti i obrazovanja o najmu zgrade, ali napominju da nam podatke o uvjetima najma ne mogu dati.

Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja su na upit Telegrama odgovorili da su preliminarni razgovori oko zgrade na Trgu žrtava fašizma vođeni još 2011. godine. “Primijećen je obostrani interes vezan uz taj prostor. S obzirom na to da je MZO u potrazi za boljim prostornim rješenjem, vode se razgovori oko moguće realizacije. Trenutno nemamo konkretnih informacija”, piše u odgovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Prošle godine ministar Marić odobrio je produljenje najma

To se ministarstvo još 2009. našlo na udaru kritika kada se doznalo da su se preselili u zgradu u privatnom vlasništvu na Sveticama. Mediji su tada pisali kako najam te zgrade mjesečno iznosi 900 tisuća kuna, odnosno 11 milijuna kuna godišnje. Skupo su preseljenje u novi prostor tada pravdali time što je bilo nužno objediniti Ministarstvo i dvije obrazovne agencije, koje su se dotad nalazile na trima lokacijama u Zagrebu, također u privatnim prostorima te da im je sadašnja cijena od 12 eura po kvadratu povoljnija.

Prošle je godine Ministarstvo državne imovine odobrilo novo produljenje ugovora o zakupu prostora. Goran Marić potpisao je odobrenje Ministarstvu znanosti i obrazovanja, Agenciju za odgoj i obrazovanje, te Agenciju za znanost i visoko obrazovanje, koje će nastaviti s radom u poslovnom kompleksu PC Mepling u zagrebačkim Donjim Sveticama. Ministarstvo znanosti i obrazovanja će u tom objektu ostati do kraja 2019., a tvrtki PC Mepling platit će se za dvije godine 15,7 milijuna kuna. U odluci se navodi i kako je cijena zakupnine za tri eura manja od dosadašnje: “Cijena zakupnine iznosi 7,5 €/m2 (dosadašnja cijena iznosila je 10,5 €/m2 poslovnog prostora). Nekretnina se zakupljuje na određeno vrijeme od tri godine, a zakup započinje 1. siječnja 2017. i traje do 31. prosinca 2019”.

Nekadašnji Novi Zagreb protezao se od Baureove do Svetica

HAZU je, pak, još u svibnju 2015., objavio javni poziv za iskazivanje interesa za obnovu, privođenje namjeni i zakup nekretnine na adresi Trg žrtava fašizma, no nije poznato tko je iskazao interes i pod kojim kondicijama. No zbrojimo li činjenicu da Ministarstvo znanosti ne raspolaže konkretnijim podacima, da su u prostoru na Sveticama do kraja 2019., te nesklonost HAZU da javnosti da preciznije odgovore o statusu te nekretnine, čini se da su pred zgradom na Trgu žrtava fašizma još dvije godine propadanja. I to na trgu koji je, kako piše povjesničar umjetnosti Krešimir Galović, jedan od najznačajnijih trgova zagrebačke moderne.

Taj je trg nastao nakon Prvog svjetskog rata na istočnom ulazu u tadašnji „Novi Zagreb“, koji se protezao od Bauerove ulice do Svetica. Inicijativu za izgradnju novog gradskog trga pokrenuo je 1887. godine predstojnik Gradskog građevnog ureda Rupert Melkus.
“Ovaj se trg trebao prostirati na prostoru tadašnjeg Sajmišta, odnosno današnjeg Trga žrtava fašizma i gimnazije u Križanićevoj ulici. Daljnji podstrek uređenju novog gradskog trga dao je 1905. godine Milan Lenuci u regulatornoj osnovi uređenja istočnog djela Zagreba od Draškovićeve ulice do Maksimira.

Upravo su ovom Lenucijevom osnovom određeni osnovni urbani gabariti “Novog Zagreba”, a Lenuci se potvrdio kao najznačajniji urbanistički vizionar hrvatske moderne s početka 20. stoljeća. On u svom planu predlaže uređenje novih uličnih poteza i trgova. Na prvom mjestu dviju raskošnih gradskih avenija. Prva je tzv. Radialna ulica, odnosno današnja Ulica Račkoga a koja se prema njegovom planu trebala dijagonalno protezati od Draškovićeve do Branimirove ulice. Na ovom je potezu Lenuci planirao izgradnju niza gradskih palača i javnih prostora, među inima i dva velika trga. Prvi je planiran na prostoru današnjeg Trga žrtava fašizma a drugu na završetku ove avenije, na prostoru Trga Kralja Petra Krešimira”.

Trg u čijoj su izgradnji sudjelovali znameniti hrvatski arhitekti

Izgradnja oboda trga, objašnjava Galović, započela je tek nakon Prvog svjetskog rata nakon što su 1919. i 1923. godine odobrene regulatorne osnove za izgradnju istočnih gradskih predjela, uključujući i Sajmište na kome je predviđeno uređenje tzv. Trga N, koji je 1927. godine preimenovan u Trg Petra I. osloboditelja Karađorđevića. Do 1930. godine u potpunosti su izgrađeni sjeverni, istočni i zapadni obod trga, a do 1933. izgradnjom zgrade JAZU formiran je njegov južni obod. Na prostoru novog trga grade se stambeno – poslovne najamne zgrade, a njihovi investitori su mahom banke, štedionice, razne zaklade i dioničarska društva.

Njihovi autori su znameniti hrvatski arhitekti poput Viktora Kovačića, Aladara Baranyaia, Slavka Benedikta, Dionisa Sunka, Lava Kalde i Ede Šena. Galović napominje kako se na obodima novog trga grade raskošne stambeno – poslovne najamne zgrade. Veličinom, najmonumentalnija je stambeno – poslovna najamna zgrada Jugoslavenske akademije znanosti, danas HAZU-a. Ovaj kompleks prostire se gotovo na 8000 kvadrata i uz tzv. Kukovićevu stambeno – najamnu kuću iz 1872. – 4., graditelja Ivana Plochbergera te stambeni kompleks Nadarbine zagrebačke nadbiskupije, tzv. Mali Vatikan“, arhitekta Huge Ehrlicha iz 1926. – 8. (Vlaška, Bauerova i Martićeva) među najvećim je najamno – stambenim kompleksima iz vremena modernizacije grada Zagreba, ističe Galović.

Kako je Akademija dobila pravo vlasništva na važnim nekretninama

Galović navodi kako su 1930. na natječaj pozvana četvorica arhitekta: Aleksandar Freudenreich i Pavao Deutsch, Stjepan Hribar, Lav Kalda te Edo Šen. Odlučeno je da se bez obzira na pobjednika svim pozvanim sudionicima natječaja isplati honorar od deset tisuća dinara te da tom isplatom Akademija zadobiva pravo vlasništva na svim predloženim projektima, a time i pravo prema potrebi njihovih izmjena. Stambeni dio predviđen je u zonama 2, 3, i 4 kata gdje je predložena izgradnja dvosobnih, trosobnih i četverosobnih stanova. U prizemlju i na prvom katu predviđeno je uređenje poslovnih prostora te bar jedan kolni ulaz u dvorište.

Zanimljivo je da se već tada sugeriralo natjecateljima uređenje dvorišnog – kućnog parka, koji je i danas posebnost ovog građevinskog sklopa. Za oblikovanje samog pročelja prema trgu, kako se ističe u programu natječaja: “pruža se natjecateljima prilika, da se jednostavnim sredstvima, shodnim grupiranjem, isticanjem sredine, čednom no smišljenom uporabom uresa, poluči solidan i snažan arhitektonski utisak, kakav se s obzirom na ime zaklade, na vlasnika, na svrhu i dominantan položaj zgrade želi i očekuje”.

Konačno je nakon užeg odbora za izvedbu odabran Šenov prijedlog u čijoj su daljnjoj razradi preuzeta neka rješenja od drugih autora. Nakon niza izmjena projekta gradnja stambeno – najamne zgrade Akademije dovršena je 1933. godine. U vrijeme izrade projekta Akademijine zgrade Šenu se kao suradnik pridružio arhitekt Milovan Kovačević, u to vrijeme jedan od najperspektivnijih mladih zagrebačkih arhitekata.