Zašto je Ćorićev stav, da je interes javnosti oko Kovačevićevog ilegalnog kluba 'ispod svake razine', potpuno promašen

Bezvrijedno je ispitivati oca Dragana Kovačevića o sinu, prava adresa je Plenkovićev ministar

Drago nam je da je ministar zadužen za Janaf tako rafiniran pa se odbija baviti ''stvarima koje su ispod svake razine''. Ali tko bi ako ne on sada trebao odgovarati na pitanja o predsjedniku Uprave Kovačeviću, o menadžerskim plaćama te šestoznamenkastim bonusima i otpremninama u državnom monopolistu? Ili o tome da su tamo zapošljavane osobe bliske poznatim pojedincima iz političkog i javnog života. Ili o tome kako sada svi u Vladi, uključujući i njega, padaju s Marsa povodom ove goleme afere u njegovom resoru. Sve to jest razina upravo Ćorićeve odgovornosti.

Na tipske zgodice s tržnice podsjeća jučer objavljeni razgovor s nesretnim 79-godišnjim poljoprivrednikom iz Brodskog Drenovca, Franjom Kovačevićem, ocem uhapšenog predsjednika Uprave Janafa Dragana Kovačevića.

Kad god odem na plac, redovito čujem kupce kako pitaju prodavače: Jesu ova jaja friška? Kad vam je došla ova riba? Je li blitva špricana? Odgovori su uvijek identični jer i ne mogu biti drugačiji. Jaja sam, moja gospođo, jutros skupila ispod mojih koka. Ribu smo dobili prije dva sata. Ma kakvi, mi ništa ne polijevamo pesticidima. Pa neće valjda kumica reći da su jaja koja nudi stara pet dana. Niti će vlasnik OPG-a priznati da povrće tretira kemijom.

I naravno da otac brani sina. A što bi drugo? Svi mi mislimo da su naša djeca najkvalitetniji ljudi i po svemu najbolji. Razgovor s ocem Kovačevićem zato nema nikakvu informativnu vrijednost. Iz njega javnost apsolutno neće doznati ništa što je vjerodostojno. Čovjeka naprosto treba ostaviti na miru. No, u javnom prostoru redovito se cima takve sugovornike. To je pogrešno jer zamagljuje svaki problem.

Neće valjda ministri protiv Plenkovića, nisu ni protiv Sanadera

Naslušali smo se jadnih majki ordinarnih kriminalaca koje uvjeravaju cijeli svijet da su njihovi sinovi pošteni, bogobojazni i tako nježni da ne bi ni mrava zgazili i članova obitelji koji skaču kao dobermani na svaku zakonski opravdanu sumnju koju su pred njihovu rodbinu i svojtu ispostavili organi represije. A navlas istu stvar imamo i kad se stvari iz privatne sfere pomaknu u službenu i dužnosničku. Ministre se neprekidno ispituje o spornim postupcima njihovih kolega u Vladi. Čemu?

Pa nitko valjda ne vjeruje da će od Davora Božinovića, Josipa Aladrovića ili Grlića Radmana iscijediti i slovca protiv bilo koje odluke i procjene Andreja Plenkovića pa sve da misli da je premijer totalno u krivu. Nisu ni jednu kontra zucnuli ni članovi Sanaderove vlade i stranke. Je li ikad itko čuo ijednog člana uprave nekog državnog poduzeća da sa stručnog aspekta propituje Vladine smjernice o vođenju te tvrtke? Pa jasno da nije kad ga je Vlada postavila.

Ne pitaš Jakova Kitarovića da komentira postupke svoje supruge Kolinde jer će ti reći da je sve što radila fantastično kao ni Sanju Musić Milanović o tome griješi li u nečemu predsjednik Republike. Ne griješe, dakako. Pa onda i ne pitaj tamo gdje nema nikakvoga smisla.

Onih 24 iz ”kluba” sve će negirati

Pa je li itko s trunkom soli u glavi i mogao pretpostaviti da će otac Dragana Kovačevića kazati kako je njegov sin odavno sumnjiv do daske i kako je dobro da su ga napokon ulovili za mito? Da će pitati odakle mu uopće novac za sedam stanova. I da će čak ukazati na još neke sumnjive stvari kod svoga jedinca za koje još ni ne zna ni DORH.

I zašto ga se onda uopće poziva i ispituje kad znaš unaprijed da će reći kako bi ”dao ruku u vatru” da njegov Dragan, dobitnik nagrade za menadžera godine, ”nije ništa kriv”. Nego mu sapunaju dasku ”jer je odabrao krivu stranku. Trebao je odabrati HDZ i onda mu nitko ne bi pakirao”.

U Kovačevićevom ”klubu” bile su u trenutku primopredaje Petekovih milijuna 24 osobe. Potpuno je sigurno da će svi oni negirati da su znale i vidjeli išta sporno. Ma baš me zanima kako će istrazi DORH-a pridonijeti svjedočenja Stjepana Adanića i Vladislava Veselice, koji su do jučer bili najbliži suradnici Dragana Kovačevića u Janafu i koji su utoliko morali biti upućeni u njegove poslove ili barem ozbiljno sumnjati da s njima nešto ne štima.

Ćorićev nivo

U ovoj aferi, kao i u svakoj drugoj, ima se što pitati, ali na pravim mjestima, a ne na krivima. Utoliko je dosta velika drskost prema građanima današnji komentar ministra Tomislava Ćorića da se ”hrvatska javnost već desetak dana zabavlja stvarima za koje su”, kaže, ”ispod svake razine”. Jer propitivati tko je (u tajnom Kovačevićevom klubu, u koji je i on zalazio) ”što kad jeo i koliko je tko čega pojeo”, to za Ćorića nije nivo.

Drago nam je da je ministar u čijem je resoru Janaf tako rafiniran. Ali čiji bi to posao bio ako ne upravo njegov da odgovori na svako pitanje o Kovačeviću, o menadžerskim plaćama te šestoznamenkastim bonusima i otpremninama u državnom monopolistu Janafu? Ili o tome da su tamo konstantno zapošljavane osobe povezane s poznatim pojedincima iz političkog i javnog života. Ili o tome kako sada svi u Vladi, uključujući i njega, padaju s Marsa povodom otkrića o predsjedniku Uprave.

Pustimo, hajde, escort djevojke, hranu i piće bez računa i brojač novca jer to je, navodno, ”ispod razine”. Ali sve ovo drugo jest i te kako razina Ćorićeve odgovornosti. On je ta adresa gdje se pita. A ne siroti Kovačevićev otac.