“Ova nakrivljena i okrnjena zvijezda u svojoj primarnoj simbolici komunicira paradoks odbačenog, ali još uvijek ‘opasnog’ antifašističkog, ali i revolucionarnog nasljeđa, kao simbol međunarodnog radničkog pokreta i borbe za pravednije društvo”, kazao je multimedijalni umjetnik Nemanja Cvijanović. “Jasno je da zvijezda još uvijek simbolizira i međunarodni radnički pokret, borbu za pravednije društvo, kao i određene zakonske političke stranke aktivne u različitim državama članicama”, kaže se, pak, u presudi Europskog suda za ljudska prava u slučaju Vajnai, koja je još 2008. godine stavila točku na pokušaje zakonske zabrane javnog isticanja crvene zvijezde.
I to je sve što, s političke strane priče, zapravo treba znati o navodno kontroverznoj umjetničkoj instalaciji “Spomenik crvenoj Rijeci – samoobrambeni spomenik” na neboderu u ovogodišnjoj Europskoj prijestolnici kulture. Umjetnički i društveno-aktivistički, pak, nakrivljena crvena zvijezda s 2800 krhotina stakla koje podsjećaju na 2800 boraca poginulih u oslobađanju Rijeke, već je dva dana nakon njenog postavljanja – potpun i jasan uspjeh.
Umjetnost i anakronizmi
Instalacija je, naime, dio programskog pravca Rijeke 2020 – EPK koji tematizira i istražuje povijesne mijene i aktualne manifestacije moći. Promptni prosvjed organiziran na dan postavljanja zvijezde, vrlo smišljeno odabrani 20. rujna – dan kad su 1943. godine Rijeka, dio Dalmacije i Istra vraćeni Hrvatskoj, daleko je plastičnije pokazao “povijesne mijene” i “aktualne manifestacije moći” od puke konstrukcije na vrhu riječkog nebodera.
Štoviše, gotovo da je izvjesno da je Cvijanovićeva instalacija nije omeđena s tih pet krakova, nego da su njen integralni dio i prosvjednici na riječkim ulicama, koji su nosili hrvatsku trobojnicu s grbom kojem je prvo polje bijele boje (kao u “državi” koja je Rijeku, Istru i dio Dalmacije predala/prodala Italiji), od kojih su neki bili u majicama s ustaškim pozdravom. Dio instalacije su i političari koji se javljaju, poput ministra mora, prometa i infrastrukture Olega Butkovića koji kao prequel za kampanju za lokalne izbore, ljutito tvita “To vrijeme ide kraju”, uz priču o umjetničkim slobodama i kvazi umjetničkim anakronizmima.
Mjera slobode
No, najzanimljiviji dio ovog umjetničkog zahvata moglo bi biti – vrijeme. Naime, u materijalima Grada Rijeke kojima se predstavlja Cvijanovićev projekt kaže se da umjetnik postavlja pitanje “može li dijelom identiteta grada ostati zvijezda koja je dio našeg kulturnog nasljeđa, neovisno o stavu koji uz njega vežemo. Može li samu sebe braniti od povijesnog revizionističkog programa i prkositi mu?”. Stoga ovu instalaciju ne treba promatrati samo prostorno, kroz simbol na neboderu i koloplet reakcija koje izaziva na ulicama, u medijima i društvenim mrežama. Odgovor koji ona provocira, a o kojem se govori u gradskim materijalima, kao sastavni dio riječke zvijezde, podrazumijeva i – vrijeme.
Za Europski sud za ljudska prava stvar je savršeno jasna – ograničavanje upotrebe crvene zvijezde u javnom životu ocjenjuje se ugrozom same slobode izražavanja. Instalacija uspješnog i nagrađivanog riječkog multimedijalnog umjetnika zapravo, kao i neki njegovi raniji radovi, lakmus je papir i putokaz za mjeru stvarne slobode društva. Onog društva (i onog grada!) koje se nalazi u državnim granicama ocrtanim upravo 20. rujna. I to baš pod simbolom, zajebane li su te povijesne mijene, crvene zvijezde.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto je crvena zvijezda na riječkom neboderu već danas potpuni umjetnički i aktivistički trijumf
Crvena zvijezda kao lakmus papir i putokaz za mjeru stvarne slobode društva
Ovu instalaciju ne treba promatrati samo prostorno, kroz simbol na neboderu i koloplet reakcija koje izaziva na ulicama, u medijima i društvenim mrežama. Odgovor koji ona provocira, a o kojem se govori u gradskim materijalima, kao sastavni dio riječke zvijezde, podrazumijeva i – vrijeme.
“Ova nakrivljena i okrnjena zvijezda u svojoj primarnoj simbolici komunicira paradoks odbačenog, ali još uvijek ‘opasnog’ antifašističkog, ali i revolucionarnog nasljeđa, kao simbol međunarodnog radničkog pokreta i borbe za pravednije društvo”, kazao je multimedijalni umjetnik Nemanja Cvijanović. “Jasno je da zvijezda još uvijek simbolizira i međunarodni radnički pokret, borbu za pravednije društvo, kao i određene zakonske političke stranke aktivne u različitim državama članicama”, kaže se, pak, u presudi Europskog suda za ljudska prava u slučaju Vajnai, koja je još 2008. godine stavila točku na pokušaje zakonske zabrane javnog isticanja crvene zvijezde.
I to je sve što, s političke strane priče, zapravo treba znati o navodno kontroverznoj umjetničkoj instalaciji “Spomenik crvenoj Rijeci – samoobrambeni spomenik” na neboderu u ovogodišnjoj Europskoj prijestolnici kulture. Umjetnički i društveno-aktivistički, pak, nakrivljena crvena zvijezda s 2800 krhotina stakla koje podsjećaju na 2800 boraca poginulih u oslobađanju Rijeke, već je dva dana nakon njenog postavljanja – potpun i jasan uspjeh.
Umjetnost i anakronizmi
Instalacija je, naime, dio programskog pravca Rijeke 2020 – EPK koji tematizira i istražuje povijesne mijene i aktualne manifestacije moći. Promptni prosvjed organiziran na dan postavljanja zvijezde, vrlo smišljeno odabrani 20. rujna – dan kad su 1943. godine Rijeka, dio Dalmacije i Istra vraćeni Hrvatskoj, daleko je plastičnije pokazao “povijesne mijene” i “aktualne manifestacije moći” od puke konstrukcije na vrhu riječkog nebodera.
Štoviše, gotovo da je izvjesno da je Cvijanovićeva instalacija nije omeđena s tih pet krakova, nego da su njen integralni dio i prosvjednici na riječkim ulicama, koji su nosili hrvatsku trobojnicu s grbom kojem je prvo polje bijele boje (kao u “državi” koja je Rijeku, Istru i dio Dalmacije predala/prodala Italiji), od kojih su neki bili u majicama s ustaškim pozdravom. Dio instalacije su i političari koji se javljaju, poput ministra mora, prometa i infrastrukture Olega Butkovića koji kao prequel za kampanju za lokalne izbore, ljutito tvita “To vrijeme ide kraju”, uz priču o umjetničkim slobodama i kvazi umjetničkim anakronizmima.
Mjera slobode
No, najzanimljiviji dio ovog umjetničkog zahvata moglo bi biti – vrijeme. Naime, u materijalima Grada Rijeke kojima se predstavlja Cvijanovićev projekt kaže se da umjetnik postavlja pitanje “može li dijelom identiteta grada ostati zvijezda koja je dio našeg kulturnog nasljeđa, neovisno o stavu koji uz njega vežemo. Može li samu sebe braniti od povijesnog revizionističkog programa i prkositi mu?”. Stoga ovu instalaciju ne treba promatrati samo prostorno, kroz simbol na neboderu i koloplet reakcija koje izaziva na ulicama, u medijima i društvenim mrežama. Odgovor koji ona provocira, a o kojem se govori u gradskim materijalima, kao sastavni dio riječke zvijezde, podrazumijeva i – vrijeme.
Za Europski sud za ljudska prava stvar je savršeno jasna – ograničavanje upotrebe crvene zvijezde u javnom životu ocjenjuje se ugrozom same slobode izražavanja. Instalacija uspješnog i nagrađivanog riječkog multimedijalnog umjetnika zapravo, kao i neki njegovi raniji radovi, lakmus je papir i putokaz za mjeru stvarne slobode društva. Onog društva (i onog grada!) koje se nalazi u državnim granicama ocrtanim upravo 20. rujna. I to baš pod simbolom, zajebane li su te povijesne mijene, crvene zvijezde.