Međunarodna zračna luka Zagreb (MZLZ) podnijela je 30. srpnja 2013. zahtjev Agenciji za povećanje iznosa naknade odlaznom putniku u međunarodnome prometu s dotadašnjih 10 eura na 15 eura, a u domaćemu prometu sa 4 eura na 7 eura. Agencija je pokazala iznimnu ažurnost u rješavanju zahtjeva francusko-turskog koncesionara te je bez obzira na sezonu godišnjih odmora i državne blagdane već 12. kolovoza izdano rješenje kojime se udovoljava njegovome zahtjevu za povećanje cijene naknada. U obrazloženju rješenja Agencija je navela da je predviđeni broj odlazećih putnika za vrijeme tridesetogodišnjeg trajanja koncesije 79,4 milijuna pa nije teško izračunati da je povećanje naknade donijelo koncesionaru dodatni prihod od 300 do 340 milijuna eura.
Rješenje je potpisao tadašnji pomoćnik ravnatelja Agencije dr.sc. Slavko Roguljić. Gospodin Roguljić devet mjeseci kasnije napušta Agenciju i preuzima posao direktora aerodromskih operacija u Međunarodnoj zračnoj luci Zagreb koji uspješno obavlja i danas. Državni ured za reviziju u svom je godišnjem izvješću ukorio Agenciju što je propustila prikupiti svu potrebnu dokumentaciju prije negoli je izdala Rješenje vrijedno između 300 i 340 milijuna eura. Revizija je isto tako primijetila kako nije bilo potrebe za izdavanjem Rješenja u roku od 12 dana nakon podnošenja zahtjeva jer je primjena Rješenja započela tek 30. ožujka 2014., osam mjeseci nakon što je Rješenje potpisano.
Povećana naknada i za zaštitu zračnog prometa
Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo donijela je prije ovog rješenja o izdašnom mirazu francusko-turskom koncesionaru još jedno rješenje, i to tri mjeseca nakon prenašanja koncesijskoga ugovora s tvrtke ZAIC (Zagreb Airport International Company) na novoosnovano društvo Međunarodna zračna luka Zagreb. Agencija je tim rješenjem od 18. prosinca 2012. povećala naknadu za zaštitu zračnoga prometa s dotadašnjih 3 eura na 6,5 eura.
Tako su ukupni prihodi MZLZ-a za razdoblje od 30 godina, koliko traje koncesija, ukupno povećani za 580 do 620 milijuna eura. To povećanje cijena plaćaju i plaćat će njegovi korisnici kroz veće cijene avionskih karata što naravno u bitnome umanjuje konkurentnost zagrebačke zračne luke i jedan je od razloga njene stagnacije. Inače, da Agencija nije odobrila traženo povećanje svih naknada, a traženje je bilo „opravdano“, Republika Hrvatska bi trebala koncesionaru namiriti razliku. Tako piše u izvješću Državnog ureda za reviziju iz studenog 2016.
Samo dva konzorcija javila su se na natječaj za koncesiju
Kada je u proljeće 2011. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture raspisalo natječaj za davanje koncesije za izgradnju i upravljanje zračnom lukom u Zagrebu, zaprimilo je nakon dva kruga natječaja, samo dvije ponude, jednu od konzorcija koji su činili Aerodrom Zurich i austrijski Strabag i drugu od gore spomenutog ZAIC-a, tvrtke koju su u Ujedinjenoj Kraljevini zajednički osnovali Aéroports de Paris i najveća francuska građevinska tvrtka Bouygues. Naravno da nitko nije dovodio u pitanje takva imena, ponajviše zbog toga što je Bouygues bio svima poznat još od 1995. kada mu je Republika Hrvatska darovala pravo naplate prolaza tunelom „Učka“ i naplatu cestarine na Istarskom ipsilonu i to prije nego isti bude sagrađen u punom profilu autoceste.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Istina, možda je nekoga u Vladi ipak trebalo zabrinuti zašto BINA Istra, tvrtka u vlasništvu Bouyguesa, zbog premale ostvarene dobiti, a sukladno koncesijskom ugovoru, prima svake godine dodatnu pripomoć od države koja je od 1995. do 2011. ukupno iznosila 1,3 milijarde kuna. Budući da je Republika Hrvatska poslovično širokogrudna prema inozemnim koncesionarima koje su njihovi stari ili novi znanci doveli u naša bespuća povijesni, slučaj BINA Istra nije negativno utjecao na konačni odabir Bouyguesa i njegovih partnera kao koncesionara zagrebačkoga aerodroma.
Ugovor po kojem Republika Hrvatska pokriva rizike
Bouygues, tvrtka koja je u prošloj godini ostvarila 33 milijarde eura prihoda i 908 milijuna eura neto dobiti ušla je vrlo oprezno u projekt izgradnje novoga zagrebačkog aerodroma te je odmah na početku eksploatacije staroga terminala na Plesu, osim ranije spomenutoga drastičnog povećanja aerodromskih naknada, napravila još nekoliko hvale vrijednih školskih poteza. Tako je 28. rujna 2012. Ugovor o koncesiji prenesen s tvrtke ZAIC na novoosnovano društvo Međunarodna zračna luka Zagreb (MZLZ) čiji su vlasnici Bouygues Bâtiment International s 20,77 %, Aéroports de Paris Management s 20,77 %, Marguerite Fund s 20 %, fond Svjetske banke IFC sa 17,58 %, turski aerodromski operater TAV s 15 % i zagrebački Viadukt s 5,11%.
MZLZ je potpisao nekoliko dodataka osnovnom Ugovoru o koncesiji u kojima su među ostalim definirani i novi rizici koje pokriva Republika Hrvatska. Osim „Promjene zakona“ i „Više sile“ navedeni su i „Stečaj Croatia Airlinesa“ te „Smanjenje broja letova Croatia Airlinesa“. Moguća insolventnost nacionalnog avioprijevoznika bila je i razlogom za sklapanje posebnog Sporazuma u prosincu 2013. kojim je Republika Hrvatska pristala jamčiti bankama povrat kredita u iznosu od 196 milijuna eura koje su one odobrile MZLZ-u za izgradnju nove aerodromske zgrade.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve mudre i korisne odluke od 2010. do danas
Znači da ponovimo u skraćenoj verziji: Republika Hrvatska najprije je raspisala koncesijski natječaj za izgradnju novoga terminala zračne luke u Zagrebu, a nakon pomnog i pažljivog proučavanja ponuda izabran je provjereni i pouzdani partner koji se već iskazao ubiranjem tunelarine na Učki i cestarine u Istri. Njemu je nakon toga, u vrijeme pripreme i izgradnje novog terminala, dan na upravljanje onaj stari na Plesu. Osnovnim Ugovorom predviđeno je da koncesionar ima pravo na povećanje aerodromskih naknada, a ako za njih ne dobije odobrenje onda će razliku nadoknaditi Republika Hrvatska. Kako koncesionar nije bio zadovoljan iznosom aerodromskih naknada, Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo odobrila je povećanje njihovih cijena vrijedno 300 do 340 milijuna eura za ukupno vrijeme trajanja koncesije u roku od 12 dana od podnošenja zahtjeva te je zbog toga četiri godine kasnije dobila packu od Državnog ureda za reviziju.
Agencija je odobrila i povećanje naknade za zaštitu zračnog prometa vrijedno 280 milijuna eura za razdoblje trajanja koncesije. Pomoćnik ravnatelja Agencije koji je potpisao ono prvo Rješenje devet mjeseci nakon svoga potpisa postaje direktor aerodromskih operacija MZLZ-a. Pobjednik na koncesijskom natječaju, tvrtka ZAIC, prenaša Ugovor o koncesiji na MZLZ, a Republika Hrvatska i MZLZ sklapaju nekoliko dodataka osnovnom Ugovoru o koncesiji prema kojima, ako Croatia Airlines bude upokojen ili smanji broj letova, koncesionar ne mora plaćati naknadu.
Zbog rizika od stečaja Croatia Airlinesa Republika Hrvatska dala je kreditorima francusko-turskog koncesionara državno jamstvo za financiranje izgradnje novog terminala u iznosu od 196 milijuna eura. Hrvatska Vlada prije dva tjedna spašava Croatia Airlines s novih 250 milijuna kuna kako isti ne bi završio u stečaju. I na kraju, budući da koncesionar zbog previsokih cijena svojih usluga ne može povećati broj putnika, prisiljen je tražiti izmjene Ugovora o koncesiji te smanjenje koncesijske naknade koju plaća Republici Hrvatskoj. Ovakav logičan slijed mudrih i korisnih odluka od 2010. do danas ipak nadmašuje većinu toga viđenog u protekla tri desetljeća. O rezultatu u nastavku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto je Hrvatska, u slučaju propasti koncesionara koji drži zračnu luku, pristala preuzeti kredit od 196 milijuna eura?
Goranko Fižulić u novom nastavku analizira neobične odluke koje su dovele do propasti zagrebačkog aerodroma
Međunarodna zračna luka Zagreb je potpisala nekoliko dodataka osnovnom Ugovoru o koncesiji u kojima su među ostalim definirani i novi rizici koje pokriva Republika Hrvatska. Osim „Promjene zakona“ i „Više sile“ navedeni su i „Stečaj Croatia Airlinesa“ te „Smanjenje broja letova Croatia Airlinesa“. Moguća insolventnost nacionalnog avioprijevoznika bila je i razlogom za sklapanje posebnog Sporazuma u prosincu 2013. kojim je Republika Hrvatska pristala jamčiti bankama povrat kredita u iznosu od 196 milijuna eura koje su one odobrile MZLZ-u za izgradnju nove aerodromske zgrade.
U prva tri nastavka (koje možete pročitati ovdje – 1, 2, 3, ) detaljno sam objasnio svu postojeću i povijesnu nefunkcionalnost zagrebačkog aerodroma. Nije sporno da je razvoj zagrebačke zračne luke u razdoblju od 2004. do 2012. bio sputan i ograničen ne previše inteligentnom politikom navodnog čuvanja tržišne pozicije Croatia Airlinesa, ponajviše od konkurencije niskobudžetnih avioprijevoznika. Kada je francusko-turski konzorcij prije šest godina preuzeo upravljanje zagrebačkim aerodromom mnogi česti korisnici njegovih usluga ponadali su se kako će napokon i na zagrebačku zračnu luku slijetati avioni low-cost carriera (LCC). Ali umjesto toga, nekoliko mjeseci nakon što je preuzeo upravljanje koncesionar je drastično povećao cijene aerodromske naknade za putnike uz suglasnost Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo.
Međunarodna zračna luka Zagreb (MZLZ) podnijela je 30. srpnja 2013. zahtjev Agenciji za povećanje iznosa naknade odlaznom putniku u međunarodnome prometu s dotadašnjih 10 eura na 15 eura, a u domaćemu prometu sa 4 eura na 7 eura. Agencija je pokazala iznimnu ažurnost u rješavanju zahtjeva francusko-turskog koncesionara te je bez obzira na sezonu godišnjih odmora i državne blagdane već 12. kolovoza izdano rješenje kojime se udovoljava njegovome zahtjevu za povećanje cijene naknada. U obrazloženju rješenja Agencija je navela da je predviđeni broj odlazećih putnika za vrijeme tridesetogodišnjeg trajanja koncesije 79,4 milijuna pa nije teško izračunati da je povećanje naknade donijelo koncesionaru dodatni prihod od 300 do 340 milijuna eura.
Rješenje je potpisao tadašnji pomoćnik ravnatelja Agencije dr.sc. Slavko Roguljić. Gospodin Roguljić devet mjeseci kasnije napušta Agenciju i preuzima posao direktora aerodromskih operacija u Međunarodnoj zračnoj luci Zagreb koji uspješno obavlja i danas. Državni ured za reviziju u svom je godišnjem izvješću ukorio Agenciju što je propustila prikupiti svu potrebnu dokumentaciju prije negoli je izdala Rješenje vrijedno između 300 i 340 milijuna eura. Revizija je isto tako primijetila kako nije bilo potrebe za izdavanjem Rješenja u roku od 12 dana nakon podnošenja zahtjeva jer je primjena Rješenja započela tek 30. ožujka 2014., osam mjeseci nakon što je Rješenje potpisano.
Povećana naknada i za zaštitu zračnog prometa
Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo donijela je prije ovog rješenja o izdašnom mirazu francusko-turskom koncesionaru još jedno rješenje, i to tri mjeseca nakon prenašanja koncesijskoga ugovora s tvrtke ZAIC (Zagreb Airport International Company) na novoosnovano društvo Međunarodna zračna luka Zagreb. Agencija je tim rješenjem od 18. prosinca 2012. povećala naknadu za zaštitu zračnoga prometa s dotadašnjih 3 eura na 6,5 eura.
Tako su ukupni prihodi MZLZ-a za razdoblje od 30 godina, koliko traje koncesija, ukupno povećani za 580 do 620 milijuna eura. To povećanje cijena plaćaju i plaćat će njegovi korisnici kroz veće cijene avionskih karata što naravno u bitnome umanjuje konkurentnost zagrebačke zračne luke i jedan je od razloga njene stagnacije. Inače, da Agencija nije odobrila traženo povećanje svih naknada, a traženje je bilo „opravdano“, Republika Hrvatska bi trebala koncesionaru namiriti razliku. Tako piše u izvješću Državnog ureda za reviziju iz studenog 2016.
Samo dva konzorcija javila su se na natječaj za koncesiju
Kada je u proljeće 2011. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture raspisalo natječaj za davanje koncesije za izgradnju i upravljanje zračnom lukom u Zagrebu, zaprimilo je nakon dva kruga natječaja, samo dvije ponude, jednu od konzorcija koji su činili Aerodrom Zurich i austrijski Strabag i drugu od gore spomenutog ZAIC-a, tvrtke koju su u Ujedinjenoj Kraljevini zajednički osnovali Aéroports de Paris i najveća francuska građevinska tvrtka Bouygues. Naravno da nitko nije dovodio u pitanje takva imena, ponajviše zbog toga što je Bouygues bio svima poznat još od 1995. kada mu je Republika Hrvatska darovala pravo naplate prolaza tunelom „Učka“ i naplatu cestarine na Istarskom ipsilonu i to prije nego isti bude sagrađen u punom profilu autoceste.
Istina, možda je nekoga u Vladi ipak trebalo zabrinuti zašto BINA Istra, tvrtka u vlasništvu Bouyguesa, zbog premale ostvarene dobiti, a sukladno koncesijskom ugovoru, prima svake godine dodatnu pripomoć od države koja je od 1995. do 2011. ukupno iznosila 1,3 milijarde kuna. Budući da je Republika Hrvatska poslovično širokogrudna prema inozemnim koncesionarima koje su njihovi stari ili novi znanci doveli u naša bespuća povijesni, slučaj BINA Istra nije negativno utjecao na konačni odabir Bouyguesa i njegovih partnera kao koncesionara zagrebačkoga aerodroma.
Ugovor po kojem Republika Hrvatska pokriva rizike
Bouygues, tvrtka koja je u prošloj godini ostvarila 33 milijarde eura prihoda i 908 milijuna eura neto dobiti ušla je vrlo oprezno u projekt izgradnje novoga zagrebačkog aerodroma te je odmah na početku eksploatacije staroga terminala na Plesu, osim ranije spomenutoga drastičnog povećanja aerodromskih naknada, napravila još nekoliko hvale vrijednih školskih poteza. Tako je 28. rujna 2012. Ugovor o koncesiji prenesen s tvrtke ZAIC na novoosnovano društvo Međunarodna zračna luka Zagreb (MZLZ) čiji su vlasnici Bouygues Bâtiment International s 20,77 %, Aéroports de Paris Management s 20,77 %, Marguerite Fund s 20 %, fond Svjetske banke IFC sa 17,58 %, turski aerodromski operater TAV s 15 % i zagrebački Viadukt s 5,11%.
MZLZ je potpisao nekoliko dodataka osnovnom Ugovoru o koncesiji u kojima su među ostalim definirani i novi rizici koje pokriva Republika Hrvatska. Osim „Promjene zakona“ i „Više sile“ navedeni su i „Stečaj Croatia Airlinesa“ te „Smanjenje broja letova Croatia Airlinesa“. Moguća insolventnost nacionalnog avioprijevoznika bila je i razlogom za sklapanje posebnog Sporazuma u prosincu 2013. kojim je Republika Hrvatska pristala jamčiti bankama povrat kredita u iznosu od 196 milijuna eura koje su one odobrile MZLZ-u za izgradnju nove aerodromske zgrade.
Sve mudre i korisne odluke od 2010. do danas
Znači da ponovimo u skraćenoj verziji: Republika Hrvatska najprije je raspisala koncesijski natječaj za izgradnju novoga terminala zračne luke u Zagrebu, a nakon pomnog i pažljivog proučavanja ponuda izabran je provjereni i pouzdani partner koji se već iskazao ubiranjem tunelarine na Učki i cestarine u Istri. Njemu je nakon toga, u vrijeme pripreme i izgradnje novog terminala, dan na upravljanje onaj stari na Plesu. Osnovnim Ugovorom predviđeno je da koncesionar ima pravo na povećanje aerodromskih naknada, a ako za njih ne dobije odobrenje onda će razliku nadoknaditi Republika Hrvatska. Kako koncesionar nije bio zadovoljan iznosom aerodromskih naknada, Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo odobrila je povećanje njihovih cijena vrijedno 300 do 340 milijuna eura za ukupno vrijeme trajanja koncesije u roku od 12 dana od podnošenja zahtjeva te je zbog toga četiri godine kasnije dobila packu od Državnog ureda za reviziju.
Agencija je odobrila i povećanje naknade za zaštitu zračnog prometa vrijedno 280 milijuna eura za razdoblje trajanja koncesije. Pomoćnik ravnatelja Agencije koji je potpisao ono prvo Rješenje devet mjeseci nakon svoga potpisa postaje direktor aerodromskih operacija MZLZ-a. Pobjednik na koncesijskom natječaju, tvrtka ZAIC, prenaša Ugovor o koncesiji na MZLZ, a Republika Hrvatska i MZLZ sklapaju nekoliko dodataka osnovnom Ugovoru o koncesiji prema kojima, ako Croatia Airlines bude upokojen ili smanji broj letova, koncesionar ne mora plaćati naknadu.
Zbog rizika od stečaja Croatia Airlinesa Republika Hrvatska dala je kreditorima francusko-turskog koncesionara državno jamstvo za financiranje izgradnje novog terminala u iznosu od 196 milijuna eura. Hrvatska Vlada prije dva tjedna spašava Croatia Airlines s novih 250 milijuna kuna kako isti ne bi završio u stečaju. I na kraju, budući da koncesionar zbog previsokih cijena svojih usluga ne može povećati broj putnika, prisiljen je tražiti izmjene Ugovora o koncesiji te smanjenje koncesijske naknade koju plaća Republici Hrvatskoj. Ovakav logičan slijed mudrih i korisnih odluka od 2010. do danas ipak nadmašuje većinu toga viđenog u protekla tri desetljeća. O rezultatu u nastavku.