Trebali smo čekati 20 godina, unutar kojih je SDP dva puta vodio vladajuću većinu, a potom i opasne referendumske inicijative te sve prisutniji apstinenciju građana na parlamentarnim izborima, da bismo konačno otvorili raspravu o donošenju novog izbornog zakona, a vjerojatno i njegovo donošenje krajem godine.
Oko toga da je on potreban slažu se praktično svi, kako šira javnost, tako i ona stručna, ali i političke elite u Saboru, no kao i obično razilaženja su vidljiva oko sadržaja budućih izmjena. Prije nego uopće uđemo u meritum stvari, treba imati na umu kako aktualni izborni zakon, sa svim nelogičnostima vezanim uz geografske granice izbornih jedinica kotira iz 1999. godine, a nastao je u času kad je bilo prilično izvjesno da će HDZ prvi puta izgubiti parlamentarne izbore.
Štoviše, ne bi bilo pretjerano kazati da mu je intencija bila da slaganjem nelogičnih izbornih jedinica taj poraz maksimalno ublaži. Ne treba stoga ni najmanje čuditi kako je on, upravo takav, savršeno odgovarao HDZ-u, no treba nas čuditi zbog čega se SDP-ova vlast nije upustila u njegove izmjene u dva svoja mandata, iako to čini tek dio stvari koje se nisu reformirale, a trebale su.
Bonus zastupnici koji bi trebali osigurati lakše sastavljanje vlade
Rastuća politička nestabilnost, unutar koje se prevladavajuća bipolarnost sve više pretvara u unipolarnost i apsolutnu vladavinu HDZ-a, koja dovodi do sve prisutnije atomizacije ostatka političke scene, uslijed čega će nužno dolaziti do pojave sve većeg broja potencijalnih malih partnera koje treba nahraniti, očito su doveli do razmišljanja u vladajućoj stranci o uvođenju talijanskog modela bonus-zastupnika, koji bi kao trebali osigurati najjačoj listi lakše sastavljanje vlade.
Ova ideja je jasno potpuno antidemokratska, jer je upravo ključni smisao demokracije u proceduri, pregovaranju, kompromisima, maksimalnom uvažavanju svih segmenata društva. Budući da su sve ove vrijednosti ionako već praktično pogažene i da se vladajući ponašaju na način da pobjednik odnosi sve, a drugima ne ostaju niti mrvice, što je sve praćeno porukama da je demokracija nešto što egzistira tek na dan izbora, a u međuvremenu javnost i opozicija praktično nemaju pravo glasa, legalizacija takvog postupanja ubila bi građanima i zadnje ostatke vjere u politički sustav.
Razvoj događaja koji odgovara upravo HDZ-u
Što je pak dodatno opasno, s obzirom da je taj nedostatak vjere tek mali korak od zaključka kako su svi oni isti, a još manji od definitivne i potpune pasivizacije. Takav razvoj događaja naravno odgovara upravo vodećoj stranci i općenito okoštalom političkom sustavu, ali i svakoj vrsti populizma, koji neodgovornim generaliziranjem i nuđenjem jednostavnih rješenja može zemlju odvući čak i u veći deficit demokracije od aktualnog.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatski Sabor je već sada pretvoren u beznačajni demokratski dekor, a na taj način bi posve izgubio svoj smisao. Kako je zbog političkog i društvenog nasljeđa te strukturalno poticanog rješavanja egzistencijalnog pitanja putem članstva u najvećoj stranci, jasno da ne postoje praktično nikakve šanse da HDZ izgubi poziciju vodeće političke stranke, uvođenjem bonus-mandata bi se de facto eutanazirao bilo kakav istinski pluralizam u zemlji. To u HDZ-u odlično znaju i zato tek puštaju probne balone na tom tragu.
Problematična ideja o povratku većinskog sustava
U isti rang spada i ideja povratka većinskog sustava, koju je nimalo slučajno prije par mjeseci revitalizirao Vladimir Šeks, u opširnom intervjuu Globusu, a čije bi uvođenje rezultiralo istim posljedicama. Neupitnom i apsolutnom vlašću HDZ-a uz podršku možda trećine onih koji su izašli na izbore, a naravno znatno manjom među cijelom populacijom.
Do čega to konkretno dovodi mogli smo osvjedočiti nakon prvih višestranačkih izbora, kada je HDZ zahvaljujući takvom sustavu, s 42 posto glasova, osvojio 58 posto zastupničkih mjesta i dobio praktičnu svu vlast u ruke. Jedini način da do ovakvih izmjena ne dođe, ali i da budući izborni zakon bude što demokratičniji, pravedniji i osigura reprezentativnost svim slojevima društva jeste kontinuirani otpor javnost i ostatka političke scene ovakvim idejama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto je ideja koju spominje HDZ, da po novom zakonu pobjednik izbora dobije i bonus zastupnike, ozbiljno opasna
Markovina piše o ideji da se u izborni zakon uvede talijanskog modela bonus-zastupnika
Ova ideja je jasno potpuno antidemokratska, jer je upravo ključni smisao demokracije u proceduri, pregovaranju, kompromisima, maksimalnom uvažavanju svih segmenata društva. Budući da su sve ove vrijednosti ionako već praktično pogažene i da se vladajući ponašaju na način da pobjednik odnosi sve, legalizacija takvog postupanja ubila bi građanima i zadnje ostatke vjere u politički sustav.
Trebali smo čekati 20 godina, unutar kojih je SDP dva puta vodio vladajuću većinu, a potom i opasne referendumske inicijative te sve prisutniji apstinenciju građana na parlamentarnim izborima, da bismo konačno otvorili raspravu o donošenju novog izbornog zakona, a vjerojatno i njegovo donošenje krajem godine.
Oko toga da je on potreban slažu se praktično svi, kako šira javnost, tako i ona stručna, ali i političke elite u Saboru, no kao i obično razilaženja su vidljiva oko sadržaja budućih izmjena. Prije nego uopće uđemo u meritum stvari, treba imati na umu kako aktualni izborni zakon, sa svim nelogičnostima vezanim uz geografske granice izbornih jedinica kotira iz 1999. godine, a nastao je u času kad je bilo prilično izvjesno da će HDZ prvi puta izgubiti parlamentarne izbore.
Štoviše, ne bi bilo pretjerano kazati da mu je intencija bila da slaganjem nelogičnih izbornih jedinica taj poraz maksimalno ublaži. Ne treba stoga ni najmanje čuditi kako je on, upravo takav, savršeno odgovarao HDZ-u, no treba nas čuditi zbog čega se SDP-ova vlast nije upustila u njegove izmjene u dva svoja mandata, iako to čini tek dio stvari koje se nisu reformirale, a trebale su.
Bonus zastupnici koji bi trebali osigurati lakše sastavljanje vlade
Rastuća politička nestabilnost, unutar koje se prevladavajuća bipolarnost sve više pretvara u unipolarnost i apsolutnu vladavinu HDZ-a, koja dovodi do sve prisutnije atomizacije ostatka političke scene, uslijed čega će nužno dolaziti do pojave sve većeg broja potencijalnih malih partnera koje treba nahraniti, očito su doveli do razmišljanja u vladajućoj stranci o uvođenju talijanskog modela bonus-zastupnika, koji bi kao trebali osigurati najjačoj listi lakše sastavljanje vlade.
Ova ideja je jasno potpuno antidemokratska, jer je upravo ključni smisao demokracije u proceduri, pregovaranju, kompromisima, maksimalnom uvažavanju svih segmenata društva. Budući da su sve ove vrijednosti ionako već praktično pogažene i da se vladajući ponašaju na način da pobjednik odnosi sve, a drugima ne ostaju niti mrvice, što je sve praćeno porukama da je demokracija nešto što egzistira tek na dan izbora, a u međuvremenu javnost i opozicija praktično nemaju pravo glasa, legalizacija takvog postupanja ubila bi građanima i zadnje ostatke vjere u politički sustav.
Razvoj događaja koji odgovara upravo HDZ-u
Što je pak dodatno opasno, s obzirom da je taj nedostatak vjere tek mali korak od zaključka kako su svi oni isti, a još manji od definitivne i potpune pasivizacije. Takav razvoj događaja naravno odgovara upravo vodećoj stranci i općenito okoštalom političkom sustavu, ali i svakoj vrsti populizma, koji neodgovornim generaliziranjem i nuđenjem jednostavnih rješenja može zemlju odvući čak i u veći deficit demokracije od aktualnog.
Hrvatski Sabor je već sada pretvoren u beznačajni demokratski dekor, a na taj način bi posve izgubio svoj smisao. Kako je zbog političkog i društvenog nasljeđa te strukturalno poticanog rješavanja egzistencijalnog pitanja putem članstva u najvećoj stranci, jasno da ne postoje praktično nikakve šanse da HDZ izgubi poziciju vodeće političke stranke, uvođenjem bonus-mandata bi se de facto eutanazirao bilo kakav istinski pluralizam u zemlji. To u HDZ-u odlično znaju i zato tek puštaju probne balone na tom tragu.
Problematična ideja o povratku većinskog sustava
U isti rang spada i ideja povratka većinskog sustava, koju je nimalo slučajno prije par mjeseci revitalizirao Vladimir Šeks, u opširnom intervjuu Globusu, a čije bi uvođenje rezultiralo istim posljedicama. Neupitnom i apsolutnom vlašću HDZ-a uz podršku možda trećine onih koji su izašli na izbore, a naravno znatno manjom među cijelom populacijom.
Do čega to konkretno dovodi mogli smo osvjedočiti nakon prvih višestranačkih izbora, kada je HDZ zahvaljujući takvom sustavu, s 42 posto glasova, osvojio 58 posto zastupničkih mjesta i dobio praktičnu svu vlast u ruke. Jedini način da do ovakvih izmjena ne dođe, ali i da budući izborni zakon bude što demokratičniji, pravedniji i osigura reprezentativnost svim slojevima društva jeste kontinuirani otpor javnost i ostatka političke scene ovakvim idejama.