Nekad je nužno odabrati stranu

Zašto je, nakon svega, zbilja naivno vjerovati da će ova istraga o Bandićevim prebjezima dovesti do nečeg konkretnog

Ozbiljna istraga o prebjezima iz opozicije vladajućima ima potencijala dramatično potresti cijelu zemlju

Doista, ako bi USKOK vrlo ozbiljno zagrizao u priču o prelascima zastupnika iz oporbenih u vladajuće redove, tko zna na kakva bi se pitanja mogao dobiti jasan odgovor. Možda na pitanje o tome zbog čega šef Kluba Stranke rada i solidarnosti, Reformista i nezavisnih, Robert Jankovics, kao uvjet za članstvo u tom Klubu zastupnika ističe samo podržavanje premijera Andreja Plenkovića?

“Čini se da težak i ponekad nepredvidiv proces stvaranja koalicija ima negativan utjecaj na povjerenje građana u postojeće političke stranke i njihove političare”, stajalo je u Progress reportu Europske komisije o pregovorima s Hrvatskom za 2005. godinu.

Naime, tad još nije bilo direktnog biranja načelnika općina, gradonačelnika i župana pa se do vlasti često dolazilo dugotrajnim pregovorima oko stvaranja većine u skupštini. Ispod glasa se u političkim kuloarima pričalo kako vladajuća stranka do većina na lokalnoj razini dolazi uz pomoć crnih torbi koje kolaju Hrvatskom. Tada vladajući HDZ i premijer Ivo Sanader bilo kakve optužbe odbacivali su lakonski, a borbu protiv korupcije predstavljali su prioritetom svoje politike.

Slučaj Sabo

Godinu dana kasnije, međutim, Europska komisija je postala konkretnija. “Stalne tvrdnje o korupciji u vezi sa stvaranjem koalicija nakon lokalnih izbora 2005. godine (koje su u nekim slučajevima dovele do ponavljanja izbora) na primjer trebaju biti ozbiljno istražene, te treba poduzeti odgovarajuće radnje”, stajalo je u Progress reportu za Hrvatsku 2006. godine.

I zaista, jedan od čelnika lokalne samouprave je zbog za sud očito preeksplicitnog pregovaranja o sklapanju većine u gradskoj skupštini, završio na osam mjeseci u zatvoru. Željko Sabo iz SDP-a, nakon lokalnih izbora 2013. godine.

Priča o tri milijuna

Početkom prosinca prošle godine, Milan Bandić u Zagrebu nije imao većinu. Neovisni za Hrvatsku su izašli iz gradske koalicije i vječni gradonačelnik ostao je kratak za tri glasa. A do kraja godine se morao izglasati proračun, inače bi se išlo na nove izbore za gradsku skupštinu, s perspektivom i novih izbora za mjesto gradonačelnika – ako ni novi saziv ne bi usvojio Bandićev proračun.

Tih dana se po političkim kuloarima pronijela priča da jedan glas za proračun u Zagrebu vrijedi tri milijuna kuna, a oporbenjaci su se zezali da treba sačekati do zadnjeg dana pred glasanje, jer će cijena sigurno rasti. No, do smijeha im nije bilo kad je proračun ipak izglasan, a Ilija Ćorić, Jozo Miličević i Miroslav Polovanec se iznebuha od oporbenjaka pretvorili u zastupnike vladajuće većine. Javnosti je, pak, ostalo da se uz poslovično škrgutanje zubima dodatno nervira izjavama tipa “nek’ institucije rade svoj posao”.

Danas je USKOK objavio da su pokrenuti izvidi zbog izjave SDP-ovog gradskog zastupnika Zvane Brumnića kako je njemu, preko posrednika, nuđeno tri milijuna kuna da podrži proračun.

Dobre vijesti u državi?

Kako Bandić dela na svim razinama, posljednjih dana je dodatno povećan i njegov saborski klub u kojem je sad 12 članova. Posljednji prebjeg, Mladen Mađer iz HSS-a ima, međutim, dosta gadniji prelazak iz oporbene tmine na vladajuće svjetlo. Naime, razljućeni predsjednik HSS-a Krešo Beljak je još prije objave najnovijeg Bandićevog transfera svoje sumnje u korupciju u ovom slučaju prijavio USKOK-u, a ta institucija je, izgleda, dosta marno krenula raditi svoj posao.

Beljak je danas saslušan i pun optimizma je ustvrdio da “ako ovako nastave, za očekivati je da ćemo imati dobrih vijesti u državi”.

Doista, ako bi USKOK vrlo ozbiljno zagrizao u priču o prelascima zastupnika iz oporbenih u vladajuće redove tko zna na kakva bi se pitanja mogao dobiti jasan odgovor. Možda na pitanje o tome zbog čega šef Kluba Stranke rada i solidarnosti, Reformista i nezavisnih, Robert Jankovics, kao uvjet za članstvo u tom Klubu zastupnika ističe samo podržavanje premijera Andreja Plenkovića?

Problem percepcije

Mnogo je, međutim, razloga zbog kojih je teško osjetiti naivni optimizam u vezi izvida koje posljednjih dana provodi USKOK. Prvo je povijesno iskustvo – ono koje nam kazuje da “institucije” nisu praktički ništa napravile ni povodom ozbiljnih kritika Europske komisije u vrijeme pregovora o pristupanju Hrvatske.

Drugo je činjenica da je percepcija neovisnosti istražnih tijela u Hrvatskoj doživjela fatalni udarac zajedničkom tiskovnom konferencijom Andreja Plenkovića i tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana u ožujku 2017. godine o slučaju falsificiranih putnih naloga. Glavni osumnjičenik u tom slučaju, saborski zastupnik Tomislav Saucha, uskoro je iz redova SDP-a spektakularno prešao u parlamentarnu većinu, svojim glasom spasivši od smjene ministra Zdravka Marića i time kupivši vrijeme za dogovor o zamjeni Mosta HNS-om.

Slučaj falsificiranih putnih naloga i dalje je daleko od razrješenja. Saucha je i dalje saborski zastupnik vladajuće većine.

Što ako…

Drugi fatalni udarac percepciji neovisnosti istražnih tijela dogodio se pod novim ravnateljem DORH-a, Draženom Jelenićem, kad je lani, u savršenom tajmingu, odbačena kaznena prijava protiv Plenkovića, Marića i Martine Dalić zbog afere Hotmail i Agrokora – jedan dan prije izjašnjavanja Privremenog vjerovničkog vijeća o nagodbi vjerovnika Agrokora.

Opet, biti naivni optimist je tako privlačno. Jer, kakva bi mogla postati ova zemlja da institucije u Hrvatskoj stvarno počnu raditi svoj posao? Kvragu, ako je moglo (i može) Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, onda valjda mogu i drugi?

“Tvrdnje o korupciji u vezi sa stvaranjem koalicija trebaju biti ozbiljno istražene i trebaju biti poduzete odgovarajuće radnje”, sukus je onog što nam je Europska komisija propisivala još 2006. godine. Prije, dakle, 13 godina. Trinaest godina izgubljenog vremena doista zvuči prokleto previše.