Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Trump tvrdoglavo inzistira na sumanutoj ideji o zidu na granici s Meksikom ali, realno, nikada ju neće ostvariti

Telegramov dopisnik iz Amerike piše o Trumpovom tvrdoglavom inzistiranje da se na granici s Meksikom izgradi zid

Većina Amerikanaca s razlogom ne vidi potrebu za zidom – broj ilegalnih ulazaka u zemlju pada još od 2000. Dapače, broj Meksikanaca koji sele iz Amerike u Meksiko veći je od broja onih koji idu u suprotnom smjeru, jer se u Meksiku otvaraju nove prilike za zaposlenje. Ali Trumpa imigracija nikad nije zanimala kao činjenica, nego kao sredstvo poticanje straha i mržnje prema 'ne-bijelima koji nadiru' u Ameriku. To je uvijek bila marginalno ekonomska, a primarno rasistička poruka. Gradnja zida prema bilo kojoj zemlji je primjena 15-stoljetnog rješenja na 21-stoljetni problem, i to je najveća tragedija Trumpova zida.

U prvom televizijskom obraćanju naciji iz Ovalnog ureda otkad je izabran za predsjednika, Donald Trump eskalirao je svoje tvrdoglavo inzistiranje da se na granici s Meksikom izgradi zid, zbog čega je američki državni račun blokiran već 18 dana. Nova demokratska većina u Zastupničkom domu ne želi mu odobriti niti dolara, a kamoli 5,7 milijardi koje traži za svoj zid. Na granici s Meksikom odvija se humanitarna kriza, ilegalni imigranti dolaze i ubijaju Amerikance, koliko još američke krvi mora pasti prije nego što Kongres počne raditi svoj posao, rekao je Trump u obraćanju – to su samo tri od dvadesetak laži koje je izrekao u kameru. Na granici nema nikakve krize, nema dokaza da su imigranti skloniji kriminalu od ostalih Amerikanaca, a Kongres je prethodno napravio svoj posao i jednoglasno donio proračun, bez zida, koji se Trumpu sad ne sviđa.

Eskalacijom se Trump ozbiljno kocka, jer nema naznaka da će demokrati popustiti, a za blokadu proračuna većina građana krivi njega, ne demokrate. “Ovo obraćanje naciji neće promijeniti jebeno ništa, ali svejedno ću ga odraditi. U četvrtak idem na granicu, ali to je samo prilika za slikanje, opet nikakve koristi od toga. Ali ovi mi ljudi kažu da to svejedno napravim”, rekao je Trump grupi TV-voditelja na susretu prije obraćanja naciji. Ljudi na koje je pokazao, a koji su ga navodno nagovorili na sve to, su glasnogovornica Sarah Huckabeee Sanders i savjetnica Kellyanne Conway. Zašto je Trump novinarima priznao da je to što radi besmisleno, ali će svejedno napraviti? Teško je objasniti, osim kao još jednu epizodu u cirkusu koji se u Bijeloj kući događa već dvije godine.

Šanse da dobije novac za zid gotovo su nikakve

No, državnim zaposlenicima koji rade bez plaće posljedice cirkusa vrlo su stvarne, i nema izgleda da će se uskoro okončati. Ovo je druga najduža blokada proračuna u američkoj povijesti – u petak će postati i najduža, jer demokrati neće popustiti. “Nećemo platiti pet milijardi dolara otkupnine za tvoj srednjovjekovni zid”, odgovorio je Trumpu njujorški kongresnik Hakeem Jeffries i na kraju tvita stavio emoji dvorca.

Trump novac za zid nije dobio ni kad su oba doma Kongresa držali republikanci – šanse da ga dobije sad gotovo su nikakve. Natjerao je Ameriku da se bavi njegovim zidom, koji većina javnosti ne želi. Ovaj “government shutdown” je bizaran – republikanci su po predsjednikovu nalogu blokirali institucije jer traže VIŠE novca. U prijašnjim shutdownima su uskraćivali financiranje: svi pamte Teda Cruza, koji je htio uništiti Obamacare tako da ne odobri njegovo financiranje. Sad republikanci, suprotno svojoj političkoj filozofiji, traže – više novca u proračunu.

Kako je uopće počela bizarna priča o izgradnji zida

Sve oko zida na granici s Meksikom je promašeno i bizarno, počevši od toga kako je došlo do ideje da se uopće izgradi. Počelo je 2015. godine, kad su Trumpovi savjetnici Roger Stone i Sam Nunberg prepoznali snagu njegove ksenofobne poruke o Meksikancima kao “ubojicama i silovateljima”. Trump to jednom izgovorio, ali – legendarno nediscipliniran – na idućim skupovima Meksikance više nije spominjao. Ksenofobna poruka protiv imigranata mogla bi biti Trumpov forte, shvatili su savjetnici, samo da Trumpa nekako nagovore da je ponavlja. Trump je brstio o svemu i svačemu, ali je zaboravljao imigraciju.

Tu se Stone dosjetio rečenice: “I Will Build the Wall!”, “Sagradit ću zid!” i predložio je Trumpu. Kasnije je priznao da nije mislio na stvarni zid – slogan je trebao bio samo pamtljiva formula: Trump je mrzio čitati napisane govore, pristajao bi samo na list papira s nekoliko natuknica koje bi razrađivao. “Build the Wall!” bio je kratak slogan da ga Trump lako zapamti, a odveo bi ga u priču o imigraciji. “Znali smo da tako ekstremnu političku poziciju neće zauzeti nitko od republikanaca, pa smo Trumpa istaknuli kao najžešćeg”, ispričao je kasnije Stone.

No, kad je Stone došao Trumpu sa sloganom “Build the Wall!”, Trump nije bio impresioniran. Stone mu je objasnio da nije važno bi li on stvarno gradio zid, pa je Trump nevoljko pristao. Zid je prvi put spomenuo na skupu u Iowi 2015. “Sagradit ću zid na granici s Meksikom”, rekao je i rulja je poludjela. Oduševljen reakcijom, Trump je pričekao da se smire i onda zadovoljno dodao: “A nitko ne gradi kao Trump!” To je raspametilo i njega i njih. Ljubav je rođena.

Obećanje koje je postalo zaštitni znak Trumpove kampanje

Tako je počela priča zbog koje danas 800 tisuća državnih službenika ne dobiva plaću – sve zbog trika da se nedisciplinirani predsjednički kandidat sjeti spomenuti imigraciju. Uspjeli su više od toga: obećanje o izgradnji zida postalo je zaštitni znak Trumpove kampanje. Zid se svidio Trumpu, koji se uvijek smatrao najboljim u graditeljstvu i najboljim u brendiranju. Negdje u kampanji – nitko još nije utvrdio datum – priču o gradnji zida podignuo je na višu razinu: obećao je da će “Meksiko platiti zid”. Nije jasno kako je došao do toga, ali je rulja taj dio slogana voljela jednako kao i inicijalno obećanje. To će se pokazati velikim problemom.

Autor ideje o zidu Roger Stone politički je konzultant – onaj najniže vrste, mutni operativac s dna političke bare. Čak se i Trump s njim razišao prije nego što je osvojio nominaciju. Ali Stoneova ideja da treba sagraditi zid živi do danas. No, brzo se pokazalo da je lako razbacivati se sloganima, a puno teže pokušati ih provesti u praksu. To je izvor današnjeg problema.

Stone i Nunberg nisu mislili da će to ikad postati problem – nitko nije očekivao da će Trump pobijediti. Nije to očekivao ni sam kandidat. No, pobjeda je donijela glavobolju – od svih njegovih slogana, biračka baza najviše je voljela dva: “Make America Great Again!” i “Build the Wall!” Učiniti Ameriku “ponovno velikom” nije bilo teško – dostajalo je reći da je “ponovno velika” samom činjenicom što je izabrala Trumpa; nema pravog mjerila za “veličinu” nacije. No, za ispunjenje slogana o zidu trebalo je nešto napraviti – zida ili ima, ili ga nema. I tu je počelo Trumpovo muljanje koje nije prestalo do danas.

Suluda ideja o ‘lijepim vratima’ na sredini zida

U kampanji je obećavao da će zid biti “betonski”, visok “tri ili četiri metra” i da će se protezati od Meksičkog zaljeva do Pacifika, cijelom dužinom granice. Kad bi meksičke vlasti poručile da neće platiti gradnju zida, Trump bi uzvratio: “To kažu? E, sad je zid postao pola metra viši!”

Bilo je signala da Trump o zidu ne misli ozbiljno i da uopće ne razumije o čemu govori. Recimo, ponavljao je da će to biti “zid od 1.000 milja koji će na sredini imati velika lijepa vrata, gdje ćemo odlučivati koga ćemo primiti”. To je na granici stvarnosti i bajke – za početak nije jasno zašto bi se zid prostirao samo na 1.000 milja, ako je granica s Meksikom dugačka oko 1.954 milja. Što reći o ideji da će tu postojati “velika lijepa vrata?” To može funkcionirati u Čarobnjaku iz Oza, ali nije provedivo između Sjedinjenih Država i Meksika, koji su NAFTA-om povezani u zajedničko tržište, gdje granicu dnevno prelazi roba vrijedna milijarde dolara.

Nakon izbora, ideju o “velikim lijepim vratima na sredini” Trump više nije spominjao, a popuštanje u srazu sa stvarnošću nastavilo se na još dva fronta – u materijalu od kojeg bi zid bio izgrađen i njegovoj duljini. Ali taj uzmak pred stvarnošću nije nužno donio razumnija rješenja – iz još nerazjašnjenog razloga, Trump je počeo govoriti o tome da zid mora biti “providan”, da “na njemu moraju biti solarne ploče” i da je ključno da se “kroz njega vidi”.

Prvo je bio zid pa ograda, a onda barijera od čeličnih stupova

Jedno objašnjenje koje je ponudio za zid – koji bi trebalo izgraditi u mahom pustinjskom krajoliku na granici – bilo je da zid mora biti providan jer kad narkodileri iz Meksika “bace pošiljku droge” na američku stranu, “ne želimo da taj paket pogodi nekoga u glavu i ubije ga”. Tako Trump zamišlja granicu, šverc droge i graničnu politiku na početku 21. stoljeća: narkokarteli dođu do zida, bace paket preko i mogu njime nekoga ubiti.

Kako je vrijeme prolazilo, Trump je u različitim fazama govorio da zid zapravo i ne mora biti “zid” nego može biti “ograda”. Prošlog tjedna smo došli do toga da ne mora biti ni “ograda” nego “barijera izgrađena od čeličnih stupova”. Ukratko, nije bilo važno što će se sagraditi na granici, samo ako Trump može reći da je nešto sagradio. Prije par dana rekao je čak i da dio “zida” ne mora biti “zid”, nego “prostor koji nadziru dronovi”. Tu je dao i jedno luđačku ekspertizu: “O upotrebi dronova za graničnu sigurnost nitko ne zna više od mene”. Što će nam onda zid – nije objasnio.

Nekoliko puta pokušao prodati priču da se zid već gradi

Trump je u nekoliko navrata u zadnje dvije godine pokušao prodati priču da se zid na granici s Meksikom “gradi” ili čak da je “skoro sagrađen”, iako do danas nije sagrađen ni metar. Evo nekoliko temeljnih podataka za razumijevanje ovog suludog projekta. Granica između Sjedinjenih Država i Meksika dugačka je 1.954 milja ili 3.145 kilometara. Trumpova ideja iz Čarobnjaka iz Oza bila je da će sagraditi zid od 1.000 milja (1.600 km) s “prekrasnim vratima na sredini”. Trump je naručio da se izradi osam prototipova za budući zid, od kojih je “najljepšim” proglašen model sličan bivšem Berlinskom zidu, samo viši. Iako je svojedobno poslao potpredsjednika Mikea Pencea na južnu granicu da amenuje “najljepši” model, po Trumpovim prototipovima nije sagrađen niti metar.

I to je bilo u vrijeme kad su republikanci držali i Bijelu kuću i oba doma Kongresa. Sad su izgubili Zastupnički dom. Sve što se dogodilo u međuvremenu bila je obnova 1.050 kilometara ograde, koja je otprije bila planirana. Ali čini se da ni administraciji gradnja “zida” – a zapravo ograde – nije bila prioritet: dok Trumpu nije zagustilo zbog pobjede demokrata i gomilanja kaznenih istraga njegove kampanje, administracija je na “zid” potrošila 300 milijuna od raspoloživih 1,7 milijardi dolara.

U priči o “zidu” na granici Amerike i Meksika nikad ne treba zaboraviti sadržaj izvornog Trumpova obećanja: “Sagradit ću zid i Meksiko će ga platiti!” Tri generacije meksičkih predsjednika dosta su brutalno uzvratile na tu provokaciju – bivši predsjednik Vicente Fox snimao je video poruke u kojima je ismijavao Trumpovu ideju i poručivao: “Meksiko nikad neće platiti tvoj jebeni zid!” Tadašnji predsjednik Enrique Peña Nieto, kao i novoizabrani Andrés Manuel López Obrador, rekli su isto. Njihova poruka iz pristojnosti preskače riječ “jebeni”, ali je smisao isti.

Nitko osim Trumpovih pristaša ne misli da treba graditi zid

Još 2017. Trump je bio dovoljno nerealan da je u Meksiko poslao svoga zeta Jareda Kushnera, ne bi li pokušao nagovoriti Peñu Nieta da plati zid. Kushner se vratio pokisao. Tad je Trump krenuo u kreativno ludilo, pokušavajući smisliti način da objasni kako će zid s Meksikom ipak platiti Meksiko, a ne američki porezni obveznici. Prvo se dosjetio deviznih doznaka koje meksički imigranti u Ameriku šalju obiteljima u Meksiko – na neki način, Meksikanci će platiti zid kroz te doznake, rekao je Trump; nikad nije objasnio kako. Onda se dohvatio NAFTA-e, sporazuma o slobodnoj trgovini između Amerike, Kanade i Meksika, i rekao da će novi sporazum – koji su ispregovarali njegovi ljudi – biti toliko povoljan po Ameriku da će zid “platiti sam od sebe”. Nije objasnio kako bi novac koji Amerika zarađuje – a ne zarađuje ništa, nova NAFTA gotovo je ista kao stara – platio gradnju zida.

Činjenica da je morao otvarati nova sumanuta poglavlja u priči o financiranju zida samo potvrđuje da nijedno nije bilo realno. Zadnja ideja – otprije par dana – kaže da će ga platiti iz fonda za izvanredne situacije, jer će uvesti izvanredno stanje na granici s Meksikom. Srećom, u obraćanju naciji rekao je da to ipak neće napraviti – zasad. U američkom sistemu, koji voli stabilnost, izvanredno stanje posebno je problematično – za njega nema osnove jer je broj ilegalnih prelazaka u zadnjih 15 godina *pao* za 95 posto. Sve se ovo događa u svijetu u kojemu nitko osim najtvrđih Trumpovih pristaša ne misli da treba izgraditi zid prema Meksiku. Istraživanja javnosti kažu da je onih koji zid smatraju prioritetom tek 28 posto. Čak 69 posto smatra da zid ne treba graditi. Ali Trump nije standardni političar – njega ne zanima što misli većina, samo što misli njegova biračka baza.

Samo je morao riješiti problem ‘dreamersa’ i dobio bi svoj zid

Većina Amerikanaca s razlogom ne vidi potrebu za zidom – broj ilegalnih ulazaka u zemlju pada još od 2000. Dapače, broj Meksikanaca koji sele iz Amerike u Meksiko veći je od broja onih koji idu u suprotnom smjeru, jer se u Meksiku otvaraju nove prilike za zaposlenje. Ali Trumpa imigracija nikad nije zanimala kao činjenica, nego kao sredstvo poticanje straha i mržnje prema “ne-bijelima koji nadiru” u Ameriku. To je uvijek bila marginalno ekonomska, a primarno rasistička poruka. Gradnja zida prema bilo kojoj zemlji je primjena 15-stoljetnog rješenja na 21-stoljetni problem, i to je najveća tragedija Trumpova zida.

Ali nije moralo biti tako. Demokrati su još početkom prošle godine nudili Trumpu 25 milijardi dolara za zid – novac dovoljan da se ostvari gotovo cijelo njegovo obećanje o betonskom zidu od Meksičkog zaljeva do Pacifika. Ponuda demokrata došla je s uvjetom koji je Trumpu na prvu izgledao prihvatljiv – da zauzvrat riješi sudbinu nekih milijun do milijun i pol “dreamersa”, djece koja su u Ameriku došla maloljetna sa svojim roditeljima, nedokumentiranim imigrantima, i koja su u Americi odrasla. Njima je Barack Obama dao privremenu poštedu; na Trumpu je bilo da trajno riješi njihov status. Predsjednik koji ni o čemu ništa ne zna isprva je pristao, ali su ga onda stisnuli ekstremno desni članovi Republikanske stranke, pa je odustao.

Trump je sve nervozniji, izgubljeniji i usamljeniji

Trump je odlučio da neće riješiti sudbinu “dreamersa” i time otpisao 25 milijardi koje su demokrati zauzvrat nudili za njegov zid. Time je postalo jasno da se zid nikad neće sagraditi – demokrati nikad više neće ponoviti sličnu ponudu, a sudbina dreamersa će se – ovako ili onako – morati riješiti. Možete simpatizirati s njegovim ciljevima, ali morate priznati da je Donald Trump zapravo budala. Prokockao je najbolju priliku da ostvari makar jedan od svojih ciljeva.

U međuvremenu, u dijelu američkog političkog sistema promijenila se vlast – to Trumpov uspjeh čini još manje izglednim. “Gradnja zida je nemoralna”, kaže Nancy Pelosi, nova predsjednica Zastupničkog doma. “Predsjednik ne gradi zid između Meksika i Sjedinjenih Država; on gradi zid između stvarnosti i svojih pristaša.” Angažirani promatrači s razlogom vide nervoznijeg, izgubljenijeg i usamljenijeg Trumpa. Svijet oko njega ustao je protiv njegovih laži i suludih ideja.

Kao što je priznao TV-voditeljima uoči obraćanja naciji, toga je svjestan i sam predsjednik. Ali svejedno radi što radi, jer ne zna drukčije. Sumanuti projekti traže sumanuto ponašanje. A barem to Trumpu nije teško.

Đivo Đurović
Analitičar
87 članaka Više o autoru