Nekad je nužno odabrati stranu

Zašto je SDP pomogao HDZ-u da brzinski zatvori priču o SOA-i, predsjednici i savjetniku?

Već i sam potvrđeni kostur priče o smjeni Radeljića i SOA-i opasno vonja na zlouporabu tajnih službi za politički pritisak

FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

Ne samo da mediji pokazuju mlak interes za rasplet priče, ne samo da je nadležni saborski Odbor za nacionalnu sigurnost prihvatio nalaz Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost koji je ustvrdio da je u slučaju Radeljić sve okej, nego su za takav zaključak ruku digla čak i četvorica zastupnika SDP-a koji sjede u tom Odboru

Nakon svega, stvari bi možda trebalo ponoviti još jednom, polako i samo u onim točkama koje su potpuno nesporne. Petog prosinca u zagrebačkoj slastičarnici sastali su se predsjedničin savjetnik za unutarnju politiku Mate Radeljić i šef kabineta ravnatelja Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) Davor Franić. Na tom sastanku je djelatnik tajne službe savjetniku predsjednice priopćio da će biti smijenjen, te ga upozorio da ubuduće ne koristi klasificirane informacije u koje je imao uvid dok je bio na dužnosti.

Radeljić je razriješen tek 16 dana kasnije. Bez bilo čega drugog, već ovaj goli i nesporni kostur cijele priče opasno vonja na zlouporabu tajnih službi i politički pritisak. Osim ako postoji neki drugi izraz za upozorenja tajne službe čovjeku koji je još (debelo) na dužnosti.

Kolačići i mrak nad njima

No, ima još štošta drugog, čak i kad se stave na stranu Radeljićeve tvrdnje o tome da je Franić prvi koji ga je obavijestio o smjeni i da ga je nimalo suptilno, valjda preko tanjurića s cheesecakeom i ledenim vjetrom, upozorio da je spreman, dobije li takav zadatak i autom se zabiti u njega. Zamislimo, dakle, da je Radeljić pretjerao i da niti jedna od te dvije njegove tvrdnje nije istinita. Mrak koji preostaje iznad sastanka u slastičarnici time se bitno ne razgrće.

“Naravno da nisam koristio SOA-u da kontaktira i upozorava savjetnike koje sam smjenjivao”, kazao je za Telegram bivši predsjednik Republike, Ivo Josipović. Prethodnik Kolinde Grabar-Kitarović, dakle, smatra da je, kako veli “krajnje neobično” da predsjednik angažira tajnu službu za razgovor sa svojim savjetnikom, čak i ako zamislimo, kao što i jesmo, da u tom razgovoru nije bilo prijetnji o kojima priča Radeljić.

SOA ni na horizontu

Prije malo više od četiri godine javnost se također bavila smjenom predsjednikovog savjetnika. Tad se s pogrešne strane otkaza našao glavni analitičar u Uredu predsjednika, Dejan Jović. Krimen? U stručnom časopisu “Politička misao” Jović je objavio analitički tekst o tome kako je referendum o neovisnosti iz 1991. godine bio vrlo neliberalan, te kako nije održan u slobodnim i poštenim okolnostima. Predsjednik Josipović je tad vjerojatno zaključio da bi mu takav stav njegovog savjetnika mogao štetiti u izbornoj kampanji koja samo što nije i službeno krenula i odlučio se na smjenu.

“SOA u priči o mojoj smjeni nije imala nikakvu ulogu, nije se ni pojavila na horizontu”, priča nam, pak, danas Dejan Jović. Odluku o smjeni mu je, u telefonskom razgovoru, priopćio sam predsjednik i tu je priča bila gotova.

SDP-ove ruke u zraku

Korištenje tajne službe u razdruživanju s vlastitim savjetnicima, dakle, nikako nije praksa koja je postojala na Pantovčaku, bar do dolaska Kolinde Grabar-Kitarović. Stoga bi, bez obzira na to govori li Mate Radeljić istinu kad spominje “zabijanje autom”, bilo iznimno bitno pokušati dobiti odgovor na pitanje što se to, dovraga, na Pantovčaku i u SOA-i sada događa.

Međutim, i predsjednica i HDZ i SOA, čini se, mogu trljati ruke. Ne samo da mediji pokazuju mlak interes za rasplet cijele priče, ne samo da je nadležni saborski Odbor za nacionalnu sigurnost prihvatio nalaz Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost koji je ustvrdio da je u slučaju Radeljić sve okej, nego su za takav zaključak ruku digla čak i četvorica zastupnika SDP-a koji sjede u tom Odboru.

Pitomi SDP-ovci razljutili Bernardića

Što je, pak, u stranci ionako uzdrmanoj svim političkim sukobima koji se mogu zamisliti izazvalo nova podrhtavanja tla, jer je ostatak ekipe iz SDP-a ovakvim ponašanjem svojih kolega ostao jednako iznenađen kao i šira javnost. Stoga je u utorak održan dosta buran sastanak Kluba zastupnika SDP-a za kojeg su se na istoj strani, nakon tko zna koliko vremena, našli Davor Bernardić i njegovi najžešći stranački osporavatelji, kojima nije bilo jasno zbog čega je reakcija SDP-ovaca u Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost (Ranko Ostojić, Joško Klisović, Franko Vidović i Igor Dragovan) bila tako pitoma prema HDZ-u. O tome će se ovih dana održati još jedan stranački sastanak, kako bi se makar za ubuduće istupi o ovakvim stvarima prethodno dogovarali na tijelima stranke.

U neslužbenom razgovoru s nekima od SDP-ovih članova tog Odbora dalo se čuti kako jednostavno nisu imali drugog izbora nego primiti na znanje nalaze Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost i kako im svakako nije bila namjera ostaviti dojam da rade zajedno s HDZ-om na stavljanju točke na cijelu priču. Što im, očito, baš i nije uspjelo.

Gadna pitanja

Kako se može doznati, iz SOA-e Franićevu akciju pravdaju odlukom Službe da djeluje u smislu zaštite klasificiranih informacija. Sličnu praksu navodno imaju i kad su u pitanju veleposlanici koji odlaze ili se vraćaju s dužnosti.

Što nas, opet, ostavlja s nizom vrlo gadnih, ozbiljnih i neodgovorenih pitanja. Zbog čega SOA na taj način nije djelovala dok na Pantovčak nije došla Kolinda Grabar-Kitarović? Zašto je tajna služba upozoravala savjetnika da pazi na klasificirane informacije – 16 dana prije nego je čovjek smijenjen? Nije li, zapravo, ionako zakonska obveza da se informacije proglašene službenom, vojnom, državnom ili inom tajnom – ne objavljuju? Kakve li su to klasificirane informacije zbog kojih je predsjednica zatražila intervenciju tajne službe u svom predstojećem gadnom razvodu s donedavnim vrlo bliskim suradnikom?

I naposljetku, ako je možda SOA samostalno procijenila da kao potencijalnu sigurnosnu ugrozu treba upozoriti Radeljića da pazi što radi – kakvog je to čovjeka sa svoje desne strane posjela predsjednica Republike i koristila njegove usluge pune četiri godine? Čini li to onda i Kolindu Grabar-Kitarović – sigurnosnom ugrozom?