Zaseok Borkovići dio je Otišića, nekad najvećeg sela sinjske općine i prije dva tjedna ponovo je elektrificiran. U zaseoku živi jedna od devet seoskih obitelji koje su 2014. zatražile od HEP-a da ispuni svoju zakonsku obavezu i osigura svim kućanstvima priključak na električnu mrežu. HEP je svoju obavezu djelomično ispunio nakon pet godina mukotrpnog rada te je u tom razdoblju uspio sagraditi 4,2 km trase kako bi nakon šezdeset godina još jednom prvi put zasjale žarulje.
Kada je 1958. sagrađena brana kojom je stvoreno umjetno akumulacijsko jezero za potrebe Hidroelektrane Peruča, puštene u rad dvije godine kasnije, stanovnicima sedamnaest sela iz tadašnjih općina Sinj i Vrlika nacionalizirana je zemlja, a neki su ostali i bez kuća te su preseljeni na viša područja Svilaje i Dinare. Tako su i stanovnici Otišića ostali bez dijela plodne zemlje, ali su barem mogli uživati u blagodatima električne energije.
Nakon vojne akcije Oluja u selu je ostalo živjeti desetak staraca
Prema popisu stanovnika iz 1991. u Otišiću i njegovim zaseocima bilo je 1006 stanovnika, a od toga njih 996 bili su Srbi. Iste godine HEP je električnom energijom snabdijevao 410 kućanstava. Nakon vojno-redarstvene akcije „Oluja“ u selu ostaje živjeti desetak staraca, a tko je i kada potpuno uništio dalekovode, trafostanice i niskonaponske vodove tadašnje električne mreže možemo samo nagađati.
U svakom slučaju od 1995. do 2008. u selu Otišić koje se nalazi 15 minuta vožnje od državne ceste broj 1 odnosno 25 minuta od ulaza u HE Peruča nije bilo struje. Je li to bio jedan od načina da se obeshrabri povratak Srba ili HEP nije mogao odvojiti 4,3 milijuna kuna za obnovu porušene i uništene električne mreže u tih dugih 12 godina lako je zaključiti.
Struja za drugi dio sela vjerojatno će ući u novi koalicijski sporazum
Prva žarulja u Otišiću ponovo je zasvijetlila 2008., a svečanom događaju prisustvovao je i tadašnji potpredsjednik koalicijske Vlade HDZ-a i SDSS-a Slobodan Uzelac. Budući da je bilo potrebno narednih jedanaest godina da i zaseok Borkovići udaljen 4,2 kilometra dobije struju više je nego jasno da bez svekolikog napora Vlade, posebno njenog užeg kabineta, nekoliko ključnih ministara i samog vrha HDZ-a taj kompleksni i nadasve složeni projekt nije mogao biti napravljen.
Kako sjeverni dio Otišića još uvijek nema struju za očekivati je da nakon pobjede HDZ-a na sljedećim parlamentarnim izborima, elektrifikacija i tog dijela sela u kojem sada žive tri obitelji uđe u koalicijski sporazum između HDZ-a i SDSS-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Poučeni dosadašnjim iskustvom uvjereni smo da to ipak neće biti dovoljno i da bez izravnog angažiranja same Vlade i njenog užeg kabineta sjeverni dio Otišića u dogledno vrijeme neće biti elektrificiran. Parola iz četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća „Elektrifikacija + industrijalizacija = Socijalizam“ odavno je zaboravljena, a da i nije, prema općem uvjerenju vodi nas u pogrešnom smjeru.
Reelektrifikacija kuća bila je sastavni dio sporazuma HDZ-a i SDSS-a
Povratak Srba u Hrvatsku u nešto većem broju počeo je 2004. Reelektrifikacija kuća, iako nikada nitko nije objasnio zašto je uopće došlo do prekida opskrbe električnom energijom cijelog niza sela nastanjenih ponajviše Srbima, bila je sastavni dio koalicijskog sporazuma HDZ-a i SDSS-a sklopljenog 2004. godine. Prema prvim procjenama trebalo je osigurati 9000 priključaka, ali je do 2007. priključeno samo 2600 kućanstava na što je utrošeno 234,5 milijuna kuna.
U 2011. bez struje je i dalje bilo 216 sela koja su do 1995. imala električnu energiju, a zbog nekog čudnog rasporeda zvijezda sva ta sela nastanjena su Srbima. U naredne četiri godine u tim selima na elektromrežu nije bila priključena ni jedna kuća, čak ni one u selima s javnom rasvjetom i trafostanicom u punom pogonu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Premijer Andrej Plenković, u odgovoru na postavljeno zastupničko pitanje Milorada Pupovca u studenom 2016., javno je obećao da će HEP ispuniti plan iz 2012. o ponovnoj elektrifikaciji 83 sela nastanjenih Srbima. Kako će naredne godine u izbornim programima svih stranaka biti i digitalizacija Hrvatske bilo bi dobro da prije toga još jednom, nakon pola stoljeća, bude završena i njena elektrifikacija.
Pupovac može brinuti o svojim biračima samo ako je dobar s vladajućima
Jedna od najvećih slabosti hrvatske predstavničke demokracije jest osjećaj odgovornosti saborskih zastupnika prema „svojim“ biračima. Milorad Pupovac zastupnik je upravo ovih Srba koji godinama žive u kućama bez električne energije ili onih koji se upravo zbog tog razloga nisu nikad ni vratili.
On je zastupnik i onih Srba koji zahvaljujući već izvedenom električnom priključku mogu gledati televizijske prijenose pogrešnih utakmica. Saborski zastupnik Milorad Pupovac može „brinuti“ o „svojim“ biračima jedino ako je u „dobrim odnosima“ s vladajućima. U protivnom, hrvatska država i njene institucije neće učiniti ništa ili gotovo ništa, bez obzira na sve zakonske obaveze, podzakonske akte i javno proklamirana načela.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pristojna, pametna i obrazovana Hrvatska godinama očekuje od Milorada Pupovca da bude njen bezuvjetni parlamentarni saveznik u političkoj borbi s onom drugom za koju je Pupovac samo i jedino četnik. I kada Milorad Pupovac, radi pukog preživljavanja vlastitih birača, u toj drugoj Hrvatskoj pronađe Andreja Plenkovića kao političkog partnera i saveznika, ona prva Hrvatska se uglavnom na njega duri, a druga ga bez ikakve zadrške javno mrzi, pljuje i sotonizira.
Bi li, da Pupovac ode i SDSS nestane, Hrvatska prestala mrziti?
Milorad Pupovac nema i ne može imati političku snagu Svetozara Pribićevića iz prva tri desetljeća prošlog stoljeća iz vrlo jednostavnog razloga, a to je udio Srba u hrvatskom biračkom tijelu, koji je danas šest puta manji nego prije sto godina. Ali Pupovac je prije svega, baš kao i Pribićević, vrlo hrabar čovjek. Svetozar Pribićević nije ustuknuo pred kraljem Aleksandrom i njegovom kamarilom, a Milorad Pupovac je pokazao da se ne boji ni lokalnoga ljudskog taloga koji za njega u pripremi drži katran i perje.
Kada bi kojim slučajem, recimo zbog nenadane svemirske providnosti, Milorad Pupovac napustio naše krajeve, a SDSS donio oduku o samo raspuštanju, bi li nakon toga ona Hrvatska koja zbog ovih ili onih razloga šovinizam smatra vrlinom prestala mrziti? Ili bi u nedostatku Milorada Pupovca i SDSS-a objektom mržnje postali neki od onih koji sad misle da se sve to skupa njih ne tiče jer oni, hvala Bogu, nisu Srbi?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto je SDSS i dalje s HDZ-om? Doslovno samo tako mogu isposlovati da svi Srbi u Hrvatskoj dobiju struju
Fižulić objašnjava zašto je Milorad Pupovac u Andreju Plenkoviću pronašao svog saveznika
Saborski zastupnik Milorad Pupovac može „brinuti“ o „svojim“ biračima jedino ako je u „dobrim odnosima“ s vladajućima. U protivnom, hrvatska država i njene institucije neće učiniti ništa ili gotovo ništa, bez obzira na sve zakonske obaveze, podzakonske akte i javno proklamirana načela
Zaseok Borkovići dio je Otišića, nekad najvećeg sela sinjske općine i prije dva tjedna ponovo je elektrificiran. U zaseoku živi jedna od devet seoskih obitelji koje su 2014. zatražile od HEP-a da ispuni svoju zakonsku obavezu i osigura svim kućanstvima priključak na električnu mrežu. HEP je svoju obavezu djelomično ispunio nakon pet godina mukotrpnog rada te je u tom razdoblju uspio sagraditi 4,2 km trase kako bi nakon šezdeset godina još jednom prvi put zasjale žarulje.
Kada je 1958. sagrađena brana kojom je stvoreno umjetno akumulacijsko jezero za potrebe Hidroelektrane Peruča, puštene u rad dvije godine kasnije, stanovnicima sedamnaest sela iz tadašnjih općina Sinj i Vrlika nacionalizirana je zemlja, a neki su ostali i bez kuća te su preseljeni na viša područja Svilaje i Dinare. Tako su i stanovnici Otišića ostali bez dijela plodne zemlje, ali su barem mogli uživati u blagodatima električne energije.
Nakon vojne akcije Oluja u selu je ostalo živjeti desetak staraca
Prema popisu stanovnika iz 1991. u Otišiću i njegovim zaseocima bilo je 1006 stanovnika, a od toga njih 996 bili su Srbi. Iste godine HEP je električnom energijom snabdijevao 410 kućanstava. Nakon vojno-redarstvene akcije „Oluja“ u selu ostaje živjeti desetak staraca, a tko je i kada potpuno uništio dalekovode, trafostanice i niskonaponske vodove tadašnje električne mreže možemo samo nagađati.
U svakom slučaju od 1995. do 2008. u selu Otišić koje se nalazi 15 minuta vožnje od državne ceste broj 1 odnosno 25 minuta od ulaza u HE Peruča nije bilo struje. Je li to bio jedan od načina da se obeshrabri povratak Srba ili HEP nije mogao odvojiti 4,3 milijuna kuna za obnovu porušene i uništene električne mreže u tih dugih 12 godina lako je zaključiti.
Struja za drugi dio sela vjerojatno će ući u novi koalicijski sporazum
Prva žarulja u Otišiću ponovo je zasvijetlila 2008., a svečanom događaju prisustvovao je i tadašnji potpredsjednik koalicijske Vlade HDZ-a i SDSS-a Slobodan Uzelac. Budući da je bilo potrebno narednih jedanaest godina da i zaseok Borkovići udaljen 4,2 kilometra dobije struju više je nego jasno da bez svekolikog napora Vlade, posebno njenog užeg kabineta, nekoliko ključnih ministara i samog vrha HDZ-a taj kompleksni i nadasve složeni projekt nije mogao biti napravljen.
Kako sjeverni dio Otišića još uvijek nema struju za očekivati je da nakon pobjede HDZ-a na sljedećim parlamentarnim izborima, elektrifikacija i tog dijela sela u kojem sada žive tri obitelji uđe u koalicijski sporazum između HDZ-a i SDSS-a.
Poučeni dosadašnjim iskustvom uvjereni smo da to ipak neće biti dovoljno i da bez izravnog angažiranja same Vlade i njenog užeg kabineta sjeverni dio Otišića u dogledno vrijeme neće biti elektrificiran. Parola iz četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća „Elektrifikacija + industrijalizacija = Socijalizam“ odavno je zaboravljena, a da i nije, prema općem uvjerenju vodi nas u pogrešnom smjeru.
Reelektrifikacija kuća bila je sastavni dio sporazuma HDZ-a i SDSS-a
Povratak Srba u Hrvatsku u nešto većem broju počeo je 2004. Reelektrifikacija kuća, iako nikada nitko nije objasnio zašto je uopće došlo do prekida opskrbe električnom energijom cijelog niza sela nastanjenih ponajviše Srbima, bila je sastavni dio koalicijskog sporazuma HDZ-a i SDSS-a sklopljenog 2004. godine. Prema prvim procjenama trebalo je osigurati 9000 priključaka, ali je do 2007. priključeno samo 2600 kućanstava na što je utrošeno 234,5 milijuna kuna.
U 2011. bez struje je i dalje bilo 216 sela koja su do 1995. imala električnu energiju, a zbog nekog čudnog rasporeda zvijezda sva ta sela nastanjena su Srbima. U naredne četiri godine u tim selima na elektromrežu nije bila priključena ni jedna kuća, čak ni one u selima s javnom rasvjetom i trafostanicom u punom pogonu.
Premijer Andrej Plenković, u odgovoru na postavljeno zastupničko pitanje Milorada Pupovca u studenom 2016., javno je obećao da će HEP ispuniti plan iz 2012. o ponovnoj elektrifikaciji 83 sela nastanjenih Srbima. Kako će naredne godine u izbornim programima svih stranaka biti i digitalizacija Hrvatske bilo bi dobro da prije toga još jednom, nakon pola stoljeća, bude završena i njena elektrifikacija.
Pupovac može brinuti o svojim biračima samo ako je dobar s vladajućima
Jedna od najvećih slabosti hrvatske predstavničke demokracije jest osjećaj odgovornosti saborskih zastupnika prema „svojim“ biračima. Milorad Pupovac zastupnik je upravo ovih Srba koji godinama žive u kućama bez električne energije ili onih koji se upravo zbog tog razloga nisu nikad ni vratili.
On je zastupnik i onih Srba koji zahvaljujući već izvedenom električnom priključku mogu gledati televizijske prijenose pogrešnih utakmica. Saborski zastupnik Milorad Pupovac može „brinuti“ o „svojim“ biračima jedino ako je u „dobrim odnosima“ s vladajućima. U protivnom, hrvatska država i njene institucije neće učiniti ništa ili gotovo ništa, bez obzira na sve zakonske obaveze, podzakonske akte i javno proklamirana načela.
Pristojna, pametna i obrazovana Hrvatska godinama očekuje od Milorada Pupovca da bude njen bezuvjetni parlamentarni saveznik u političkoj borbi s onom drugom za koju je Pupovac samo i jedino četnik. I kada Milorad Pupovac, radi pukog preživljavanja vlastitih birača, u toj drugoj Hrvatskoj pronađe Andreja Plenkovića kao političkog partnera i saveznika, ona prva Hrvatska se uglavnom na njega duri, a druga ga bez ikakve zadrške javno mrzi, pljuje i sotonizira.
Bi li, da Pupovac ode i SDSS nestane, Hrvatska prestala mrziti?
Milorad Pupovac nema i ne može imati političku snagu Svetozara Pribićevića iz prva tri desetljeća prošlog stoljeća iz vrlo jednostavnog razloga, a to je udio Srba u hrvatskom biračkom tijelu, koji je danas šest puta manji nego prije sto godina. Ali Pupovac je prije svega, baš kao i Pribićević, vrlo hrabar čovjek. Svetozar Pribićević nije ustuknuo pred kraljem Aleksandrom i njegovom kamarilom, a Milorad Pupovac je pokazao da se ne boji ni lokalnoga ljudskog taloga koji za njega u pripremi drži katran i perje.
Kada bi kojim slučajem, recimo zbog nenadane svemirske providnosti, Milorad Pupovac napustio naše krajeve, a SDSS donio oduku o samo raspuštanju, bi li nakon toga ona Hrvatska koja zbog ovih ili onih razloga šovinizam smatra vrlinom prestala mrziti? Ili bi u nedostatku Milorada Pupovca i SDSS-a objektom mržnje postali neki od onih koji sad misle da se sve to skupa njih ne tiče jer oni, hvala Bogu, nisu Srbi?