Osmijesi su bili prigodno svečani, a zahvale su pljuštale na sve strane. Vlada je, naime, za Kliniku za infektivne bolesti “Fran Mihaljević” u Zagrebu nabavila tri milijuna kuna vrijedan dijagnostički aparat koji je trebao olakšati bitke s koronavirusom – francusko čudo medicinske tehnologije može, kažu, obraditi 1500 testova na dan.
“Potražnja za tim aparatima globalno gledajući je enormna, a s naše strane je učinjeno sve da jedan od tih aparata što prije i što brže dođe ovdje u Infektivnu kliniku”, govorio je premijer Andrej Plenković, dodavši kako ćemo radom tog uređaja postati brži i učinkovitiji. Ravnateljica klinike, Alemka Markotić, podcrtala je tada, na pragu prave turističke sezone (15. lipnja), kako je “za turizam bitno da pojačamo dijagnostičke kapacitete”.
Crvene liste
Otprilike dva mjeseca kasnije, ozbiljna turistička sezona je završila naglim egzodusom stranih gostiju zbog eksplozije epidemije koja je dovela Hrvatsku na “crvene liste” cijelog niza EU zemalja. Jedino što je tad bilo logično očekivati, s obzirom da se u zemljama iz kojih u Hrvatsku dolazi velik broj turista tražio negativan nalaz na Covid-19, bila je – navala na testiranja.
Gotovo cijelih tjedan dana mediji su rutinski izvještavali o golemim gužvama pred zagrebačkim Nastavnim zavodom za javno zdravstvo “Andrija Štampar”, gdje su se provodila testiranja, te sve dužim čekanjem na nalaze, koje se na kraju proteglo na punih 72 sata. Još u petak, ravnateljica “Štampara” objašnjavala je kako je njihov kapacitet obrade 500 uzoraka, a dnevno ih dobijaju preko tisuću.
Razmišljati izvan kutije
Trebalo je, međutim, dočekati ponedjeljak i sastanak čelnih ljudi dviju institucija, te Krunoslava Capaka, ravnatelja Hrvatskoj zavoda za javno zdravstvo da se donese odluka o tome da se moderni, ganc novi i tri milijuna kuna težak dijagnostički aparat na “Fran Mihaljeviću”, onaj predstavljen 15. lipnja uz prikladne osmijehe i zahvale, upogoni za obradu nalaza testova na koronavirus.
Jer, prije tog sastanka nikome očito nije palo na pamet, gledajući biblijske gužve na “Štamparu” i ojađene ljude koji su čekali na nalaze, da pokuša razmišljati “izvan kutije” i dođe na genijalno kreativnu ideju – da, možda, činjenica da je moderni dijagnostički aparat u jednoj instituciji, a gužve se stvaraju pred drugom – nije potpuno nepremostiva zapreka. I da se, eto, uzorci možda mogu slati iz “Štampara” u “Mihaljević” kako bi se ubrzala njihova obrada i smanjile gužve.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Obje institucije su, valja naglasiti, u istom gradu. Štoviše, u istom dijelu grada. Zapravo, od “Štampara” do “Mihaljevića” ima jedna minuta vožnje autom, ili tri minute – pješice.
Dinamički proces
Pa ipak, cijeli tjedan, do spasonosnog današnjeg sastanka nikome nije palo na pamet da okrene par brojeva i u vremenu kraćem od onog koje manje moćnom automobilu treba da dođe od zavoda do klinike, dogovori da se vražji uzorci šalju sa “Štampara” na “Mihaljević”.
No, sve je pod kontrolom. Ministar zdravstva Vili Beroš je jako precizno danas objasnio zbog čega su se danima stvarale gužve i čekalo na rezultate testiranja: “Ovo je dinamički proces gdje iz dana u dan učimo svakodnevno o virusu i svim elementima”. Ima još: “Da pojedine države nisu uvele obvezu testiranja vjerojatno te gužve ne bi ni bile i teško je prilagoditi se odmah” (Grunfe, pojedi se).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jesen dolazi
Stvari su, dakle, posve jasne. Hrvatska vlast i njeno epidemiološko krilo (Stožer) nisu krivi za zastoje – tko bi uopće mogao pomisliti da će obveza testiranja izazvati navalu stranih turista na, hm…, testiranja i tko bi se odmah, u tom “dinamičkom procesu” učenja o virusu dosjetio minutu udaljenog (okej, tri minute pješice) modernog dijagnostičkog aparata?
Kako se vidjelo na ovom primjeru – ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti, ravnateljica Nastavnog zavoda za javno zdravstvo i sam ministar zdravstva Vili Beroš, sigurno ne. Bar ne na vrijeme. A jesen dolazi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto je Stožeru trebalo tjedan dana da se dosjeti da u Zaraznoj imaju skupi stroj za testiranje koji bi riješio gužve
Mediji su rutinski izvještavali o golemim gužvama pred Zavodom za javno zdravstvo “Andrija Štampar”
Nikome očito nije palo na pamet, gledajući biblijske gužve na “Štamparu” i ojađene ljude koji su čekali na nalaze, da pokuša razmišljati “izvan kutije” i dođe na genijalno kreativnu ideju - da, možda, činjenica da je moderni dijagnostički aparat u jednoj instituciji, a gužve se stvaraju pred drugom - nije potpuno nepremostiva zapreka. I da se, eto, uzorci možda mogu slati iz “Štampara” u “Mihaljević” kako bi se ubrzala njihova obrada i smanjile gužve.
Osmijesi su bili prigodno svečani, a zahvale su pljuštale na sve strane. Vlada je, naime, za Kliniku za infektivne bolesti “Fran Mihaljević” u Zagrebu nabavila tri milijuna kuna vrijedan dijagnostički aparat koji je trebao olakšati bitke s koronavirusom – francusko čudo medicinske tehnologije može, kažu, obraditi 1500 testova na dan.
“Potražnja za tim aparatima globalno gledajući je enormna, a s naše strane je učinjeno sve da jedan od tih aparata što prije i što brže dođe ovdje u Infektivnu kliniku”, govorio je premijer Andrej Plenković, dodavši kako ćemo radom tog uređaja postati brži i učinkovitiji. Ravnateljica klinike, Alemka Markotić, podcrtala je tada, na pragu prave turističke sezone (15. lipnja), kako je “za turizam bitno da pojačamo dijagnostičke kapacitete”.
Crvene liste
Otprilike dva mjeseca kasnije, ozbiljna turistička sezona je završila naglim egzodusom stranih gostiju zbog eksplozije epidemije koja je dovela Hrvatsku na “crvene liste” cijelog niza EU zemalja. Jedino što je tad bilo logično očekivati, s obzirom da se u zemljama iz kojih u Hrvatsku dolazi velik broj turista tražio negativan nalaz na Covid-19, bila je – navala na testiranja.
Gotovo cijelih tjedan dana mediji su rutinski izvještavali o golemim gužvama pred zagrebačkim Nastavnim zavodom za javno zdravstvo “Andrija Štampar”, gdje su se provodila testiranja, te sve dužim čekanjem na nalaze, koje se na kraju proteglo na punih 72 sata. Još u petak, ravnateljica “Štampara” objašnjavala je kako je njihov kapacitet obrade 500 uzoraka, a dnevno ih dobijaju preko tisuću.
Razmišljati izvan kutije
Trebalo je, međutim, dočekati ponedjeljak i sastanak čelnih ljudi dviju institucija, te Krunoslava Capaka, ravnatelja Hrvatskoj zavoda za javno zdravstvo da se donese odluka o tome da se moderni, ganc novi i tri milijuna kuna težak dijagnostički aparat na “Fran Mihaljeviću”, onaj predstavljen 15. lipnja uz prikladne osmijehe i zahvale, upogoni za obradu nalaza testova na koronavirus.
Jer, prije tog sastanka nikome očito nije palo na pamet, gledajući biblijske gužve na “Štamparu” i ojađene ljude koji su čekali na nalaze, da pokuša razmišljati “izvan kutije” i dođe na genijalno kreativnu ideju – da, možda, činjenica da je moderni dijagnostički aparat u jednoj instituciji, a gužve se stvaraju pred drugom – nije potpuno nepremostiva zapreka. I da se, eto, uzorci možda mogu slati iz “Štampara” u “Mihaljević” kako bi se ubrzala njihova obrada i smanjile gužve.
Obje institucije su, valja naglasiti, u istom gradu. Štoviše, u istom dijelu grada. Zapravo, od “Štampara” do “Mihaljevića” ima jedna minuta vožnje autom, ili tri minute – pješice.
Dinamički proces
Pa ipak, cijeli tjedan, do spasonosnog današnjeg sastanka nikome nije palo na pamet da okrene par brojeva i u vremenu kraćem od onog koje manje moćnom automobilu treba da dođe od zavoda do klinike, dogovori da se vražji uzorci šalju sa “Štampara” na “Mihaljević”.
No, sve je pod kontrolom. Ministar zdravstva Vili Beroš je jako precizno danas objasnio zbog čega su se danima stvarale gužve i čekalo na rezultate testiranja: “Ovo je dinamički proces gdje iz dana u dan učimo svakodnevno o virusu i svim elementima”. Ima još: “Da pojedine države nisu uvele obvezu testiranja vjerojatno te gužve ne bi ni bile i teško je prilagoditi se odmah” (Grunfe, pojedi se).
Jesen dolazi
Stvari su, dakle, posve jasne. Hrvatska vlast i njeno epidemiološko krilo (Stožer) nisu krivi za zastoje – tko bi uopće mogao pomisliti da će obveza testiranja izazvati navalu stranih turista na, hm…, testiranja i tko bi se odmah, u tom “dinamičkom procesu” učenja o virusu dosjetio minutu udaljenog (okej, tri minute pješice) modernog dijagnostičkog aparata?
Kako se vidjelo na ovom primjeru – ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti, ravnateljica Nastavnog zavoda za javno zdravstvo i sam ministar zdravstva Vili Beroš, sigurno ne. Bar ne na vrijeme. A jesen dolazi.