Kazna stroža od pet godina zatvora koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske u četvrtak izrekao bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu ne bi trebala biti iznenađenje ni za koga, iako se danas ta teza uporno provlači kroz medije. Radi se o osudi izrečenoj čovjeku koji je zlorabio jednu od najviših funkcija u državi. Čovjeku koji je od kraja 2003. do 1. srpnja 2009. bio na čelu hrvatske Vlade, a HDZ je vodio od 2000. godine.
Sanader je, utvrdio je najviši sud u zemlji, uzeo 17 milijuna kuna provizije kako bi njegov ministar Petar Čobanković od njegovog tadašnjeg prijatelja Stjepana Fiolića po previsokoj cijeni kupio zgradu u Planinskoj. Pri tome je još, osim milijunskog mita, sa svojim kompanjonima oštetio i državni proračun za 15 milijuna kuna, koliko je preplaćena ta nekretnina. Zapravo, bilo je čudno što već prva, nepravomoćna presuda u aferi Planinska nije bila viša, odnosno preko pet godina zatvora zbog čega bi, po zakonu, odmah morao u zatvor.
Sanader je već trebao biti u zatvoru
Inače, ovo nije prvi put da je Sanader dobio više od pet godina zatvora. Godine 2012. je najprije nepravomoćno na Županijskom sudu u Zagrebu dobio 10 godina zatvora zbog afera Ina-MOL i Hypo, da bi mu Vrhovni sud RH smanjio kaznu na osam i pol godina. Dio te presude koji se odnosio na zlouporabu premijerske funkcije pri prodaji udjela u Ini mađarskom MOL-u iznosio je šest i pol godina zatvora, dok je za aferu Hypo, gdje je bio proglašen krivim za zlouporabu nešto niže funkcije, one zamjenika ministra vanjskih poslova, dobio tri godine zatvora. Kazna je u konačnici, zbog pravila zbrajanja presuda, objedinjena na osam i pol godina. I tada je bio odmah odveden u Remetinec.
Kasnije će Ustavni sud cijelu presudu srušiti zbog sumnji da su tijekom postupka Sanaderu kršena osnovna ljudska prava. U ponovljenom procesu Sanader je za aferu Hypo dobio dvije i pol godine, dok ponovljeni postupak zbog mita za prodaju Ine MOL-u još traje.
Bivši premijer cijelo to vrijeme uporno priča da mu neki ljudi smještaju, pritom misleći na nekadašnjeg frenda Fiolića, te na Roberta Ježića koji ga optužuje za primanje mita od MOL-a. Smatra da je sve predstava za javnost i da se radi o čistom političkom progonu. Uvjerava sada da je osuđen ne bi li se Hrvatska pokazala u boljem svjetlu pred početak predsjedanja Vijećem EU. Prije nego ga je policija danas odvela u Remetinec poručio je da će na kraju dokazati nedužnost.
Licitiranje s kaznom za bivšeg premijera
Za sada ipak ostaje činjenica, i to pravomoćno utvrđena, da je bivši hrvatski premijer upravo otišao u zatvor na šest godina jer je ozbiljno oštetio državni proračun, te iskoristio svoj položaj ne bi li se obogatio. Sad se još malo luđima čine prve informacije koje su se pojavile prije točno tri godine, prije izricanja prve presude, da bi Sanader unatoč Fiolićevom svjedočenju, koje ga je teško teretilo, mogao biti oslobođen. O tome, kao i kontekstu u kojem se ta mogućnost spominjala Telegram je detaljno pisao.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zatim se neko vrijeme spominjala i kazna od dvije godine zatvora. U konačnici, vijeće Županijskog suda u Zagrebu proglasilo ga je krivim i kaznilo ga, presudom izrečenom u travnju 2017., s četiri i pol godine. Ta sudska odluka činila se krajnje kompromisnom, te je u pravosudnim krugovima komentirana kao pogodovanje Sanaderu. Naime, da je bio kažnjen s pet ili više godina zatvora, morao bi, prema zakonu, i prije pravomoćnosti u istražni zatvor. Kao onda kada je dobio onih 10 godina. Ovako je, sve do danas bio na slobodi.
Je li zapravo kazna od šest godina primjerena za ono što je Sanader napravio? Vrhovni sud RH u obrazloženju presude zasigurno će napisati da se upravo tom kaznom jasno izražava društvena osuda kaznenog djela što ga je počinio, ali i pokušava ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Sud će u presudi poručiti i da bi ta kazna trebala utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela, te da istovremeno mora omogućiti optuženiku, u ovom slučaju bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu, ponovno uključivanje u društvo. Dakle, ovdje je riječ o čovjeku koji je bio na čelu hrvatske Vlade i Hrvatske demokratske zajednice. Te svoje funkcije je evidentno iskoristio.
Jesmo li se uvjerili da blage kazne ne pale?
Blage kazne, kakvima je sklono hrvatsko sudstvo, jednostavno ne funkcioniraju. Uvjerili smo se u to toliko puta do sada i u slučajevima obiteljskog nasilja i kod kršenja prometnih pravila, za navijačko nasilje ili za gospodarski kriminal. Zato je možda iskočio slučaj Zdravka Mamića koji je, zapravo, iako tek nepravomoćno, dobio doista primjerenu sankciju za ono za što je optužen. I ovaj Sanaderov primjer trebao bi poslati identičnu poruku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jer kad uočimo porast jedne vrste kriminala olako priskačemo izmjenama zakona, kao što smo svojevremeno eksperimentirali s najnižom kaznom od tri godine zatvora za par jointova, umjesto da sustavno i bezrezervno, uz trunku više odlučnosti u borbi protiv kriminala i korupcije provodimo ono što je u zakonima već zapisano.
Zašto je stroža kazna, zbog koje je Sanader odmah završio u zatvoru, zapravo očekivana
Je li kazna od šest godina primjerena za ono što je Sanader napravio? Telegramova sudska dopisnica objašnjava zašto je
Za sada ostaje činjenica, i to pravomoćno utvrđena, da je bivši hrvatski premijer upravo otišao u zatvor na šest godina jer je ozbiljno oštetio državni proračun, te iskoristio svoj položaj ne bi li se obogatio
Kazna stroža od pet godina zatvora koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske u četvrtak izrekao bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu ne bi trebala biti iznenađenje ni za koga, iako se danas ta teza uporno provlači kroz medije. Radi se o osudi izrečenoj čovjeku koji je zlorabio jednu od najviših funkcija u državi. Čovjeku koji je od kraja 2003. do 1. srpnja 2009. bio na čelu hrvatske Vlade, a HDZ je vodio od 2000. godine.
Sanader je, utvrdio je najviši sud u zemlji, uzeo 17 milijuna kuna provizije kako bi njegov ministar Petar Čobanković od njegovog tadašnjeg prijatelja Stjepana Fiolića po previsokoj cijeni kupio zgradu u Planinskoj. Pri tome je još, osim milijunskog mita, sa svojim kompanjonima oštetio i državni proračun za 15 milijuna kuna, koliko je preplaćena ta nekretnina. Zapravo, bilo je čudno što već prva, nepravomoćna presuda u aferi Planinska nije bila viša, odnosno preko pet godina zatvora zbog čega bi, po zakonu, odmah morao u zatvor.
Sanader je već trebao biti u zatvoru
Inače, ovo nije prvi put da je Sanader dobio više od pet godina zatvora. Godine 2012. je najprije nepravomoćno na Županijskom sudu u Zagrebu dobio 10 godina zatvora zbog afera Ina-MOL i Hypo, da bi mu Vrhovni sud RH smanjio kaznu na osam i pol godina. Dio te presude koji se odnosio na zlouporabu premijerske funkcije pri prodaji udjela u Ini mađarskom MOL-u iznosio je šest i pol godina zatvora, dok je za aferu Hypo, gdje je bio proglašen krivim za zlouporabu nešto niže funkcije, one zamjenika ministra vanjskih poslova, dobio tri godine zatvora. Kazna je u konačnici, zbog pravila zbrajanja presuda, objedinjena na osam i pol godina. I tada je bio odmah odveden u Remetinec.
Kasnije će Ustavni sud cijelu presudu srušiti zbog sumnji da su tijekom postupka Sanaderu kršena osnovna ljudska prava. U ponovljenom procesu Sanader je za aferu Hypo dobio dvije i pol godine, dok ponovljeni postupak zbog mita za prodaju Ine MOL-u još traje.
Bivši premijer cijelo to vrijeme uporno priča da mu neki ljudi smještaju, pritom misleći na nekadašnjeg frenda Fiolića, te na Roberta Ježića koji ga optužuje za primanje mita od MOL-a. Smatra da je sve predstava za javnost i da se radi o čistom političkom progonu. Uvjerava sada da je osuđen ne bi li se Hrvatska pokazala u boljem svjetlu pred početak predsjedanja Vijećem EU. Prije nego ga je policija danas odvela u Remetinec poručio je da će na kraju dokazati nedužnost.
Licitiranje s kaznom za bivšeg premijera
Za sada ipak ostaje činjenica, i to pravomoćno utvrđena, da je bivši hrvatski premijer upravo otišao u zatvor na šest godina jer je ozbiljno oštetio državni proračun, te iskoristio svoj položaj ne bi li se obogatio. Sad se još malo luđima čine prve informacije koje su se pojavile prije točno tri godine, prije izricanja prve presude, da bi Sanader unatoč Fiolićevom svjedočenju, koje ga je teško teretilo, mogao biti oslobođen. O tome, kao i kontekstu u kojem se ta mogućnost spominjala Telegram je detaljno pisao.
Zatim se neko vrijeme spominjala i kazna od dvije godine zatvora. U konačnici, vijeće Županijskog suda u Zagrebu proglasilo ga je krivim i kaznilo ga, presudom izrečenom u travnju 2017., s četiri i pol godine. Ta sudska odluka činila se krajnje kompromisnom, te je u pravosudnim krugovima komentirana kao pogodovanje Sanaderu. Naime, da je bio kažnjen s pet ili više godina zatvora, morao bi, prema zakonu, i prije pravomoćnosti u istražni zatvor. Kao onda kada je dobio onih 10 godina. Ovako je, sve do danas bio na slobodi.
Je li zapravo kazna od šest godina primjerena za ono što je Sanader napravio? Vrhovni sud RH u obrazloženju presude zasigurno će napisati da se upravo tom kaznom jasno izražava društvena osuda kaznenog djela što ga je počinio, ali i pokušava ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Sud će u presudi poručiti i da bi ta kazna trebala utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela, te da istovremeno mora omogućiti optuženiku, u ovom slučaju bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu, ponovno uključivanje u društvo. Dakle, ovdje je riječ o čovjeku koji je bio na čelu hrvatske Vlade i Hrvatske demokratske zajednice. Te svoje funkcije je evidentno iskoristio.
Jesmo li se uvjerili da blage kazne ne pale?
Blage kazne, kakvima je sklono hrvatsko sudstvo, jednostavno ne funkcioniraju. Uvjerili smo se u to toliko puta do sada i u slučajevima obiteljskog nasilja i kod kršenja prometnih pravila, za navijačko nasilje ili za gospodarski kriminal. Zato je možda iskočio slučaj Zdravka Mamića koji je, zapravo, iako tek nepravomoćno, dobio doista primjerenu sankciju za ono za što je optužen. I ovaj Sanaderov primjer trebao bi poslati identičnu poruku.
Jer kad uočimo porast jedne vrste kriminala olako priskačemo izmjenama zakona, kao što smo svojevremeno eksperimentirali s najnižom kaznom od tri godine zatvora za par jointova, umjesto da sustavno i bezrezervno, uz trunku više odlučnosti u borbi protiv kriminala i korupcije provodimo ono što je u zakonima već zapisano.