Nekad je nužno odabrati stranu

Zašto je vijest o premještanju posmrtnih ostataka španjolskog diktatora Franca važna za Hrvatsku

Dok se Španjolci jasno određuju o podjelama koje vuku korijene iz Drugog svjetskog rata kod nas je sve prisutniji revizionizam

FOTO: Wikipedia

Španjolsko društvo, isto kao i hrvatsko, ima nerazriješenu traumu građanskog rata, koji je istina bio nekoliko godina prije Drugog svjetskog rata, ali su praktično isti razlozi i iste strane oko kojih se tamošnje društvo podijelilo. O društvenim podjelama, neotkrivenim zločinima, moralnim izborima i posljedicama koje je građanski rat imao po društvo, u Španjolskoj se dugo šutjelo. Pravo otvaranje društva uslijedilo je tek u posljednjih petnaestak godina, a Španjolska nam je odličan putokaz za jasno određenje

Iako se u medijskom prostoru tek nakratko zavrtjela, vijest o tome da je španjolski Ustavni sud odobrio premještanje posmrtnih ostataka diktatora Franca iz Doline palih, financiranih javnim novcem, zbog mnogo je razloga bitna i za hrvatsko društvo. Među njima se kao najvažnija izdvajaju dva.

Jedan je da španjolsko društvo, isto kao i hrvatsko, ima nerazriješenu traumu građanskog rata, koji je istina bio nekoliko godina prije Drugog svjetskog rata, ali su praktično isti razlozi i iste strane oko kojih se tamošnje društvo podijelilo. Drugi je u tome što je Franjo Tuđman, nažalost, bio fasciniran Francovim nasljeđem, do te mjere da je čak davao izjave poput one kako će ga povijest smjestiti uz bok Francu, kao spasitelja zapadne civilizacije.

U Španjolskoj se dugo šutjelo

Iz te fascinacije izniknula je ideja o tome da se, također po uzoru na Španjolsku, u Jasenovcu izmiješaju kosti partizana i ustaša u duhu svehrvatske pomirbe. Ta, duboko revizionistička ideja, koja je naišla na snažan otpor, kako u zemlji, tako i inozemstvu, zbog čega nikad i nije realizirana, pokazala je da je Tuđman savršeno dobro razumio smisao Francove ideje, a taj je bio u legitimaciji fašističkog pokreta.

S te strane je indikativna činjenica da se i sam odlučio pokopati na tom mjestu, na kojem je podigao monumentalni spomenik. O društvenim podjelama, neotkrivenim zločinima, moralnim izborima i posljedicama koje je građanski rat imao po društvo, u Španjolskoj se dugo šutjelo. To je bila cijena mirne demokratske tranzicije nakon Francove smrti.

Otvaranje društva i jasno određenje

Pravo otvaranje španjolskog društva, koje je uslijedilo tek u posljednjih petnaestak godina, u razdobljima vladavine socijalista, konačno je temu suočavanja s prošlošću stavilo na dnevni red društva i ona je na koncu logično rezultirala ovakvom odlukom vladajućih i Ustavnog suda.

Hrvatsko pak društvo, još uvijek nema dovoljno zrelosti da se suoči sa svim traumama iz Drugog svjetskog rata i jasno se odredi prema njegovom nasljeđu, a to dodatno vrijedi kada govorimo o Domovinskom ratu i općenito svemu što se događalo devedesetih.

Jedina mogućnost da se iz takve situacije iskorači je u tome da se antifašističko nasljeđe počne vrednovati kao dio autentične tradicije i kao nešto što je nastalo kao posljedica ispravnog moralnog izbora te na koncu stvorilo ovu zemlju. Isto vrijedi i za jasno određivanje prema nasljeđu ustaškog pokreta, koje naprosto ne smije biti afirmirano ni na koji način, a odličan putokaz za jasno određivanje u tom smjeru nam nudi upravo Španjolska.

Rasprava bi bila puno slobodnija i razumnija

Kad bi do toga konačno došlo, rasprava o obračunima pobjednika s poraženima na kraju rata i o socijalističkom nasljeđu bila bi puno slobodnija i razumnija, zapravo bi tek u tim okolnostima, kada bi bila lišena namjere za rehabilitacijom NDH, konačno postala moguća. Da je bilo dovoljno zrelosti i političke volje te stvari bi jasno bile smještene do danas.

No, mi umjesto tog jasnog civilizacijskog pozicioniranja zemlje i društva, imamo sve prisutniji revizionizam, vidljiv kroz potpunu negaciju antifašističkog nasljeđa i kroz apsolutnu relativizaciju karaktera ustaške države i njene simbolike, što sve zajedno, ne samo što otežava stvaranja slobodnog, otvorenog i ka budućnosti okrenutog društva, nego ga i svaki dan dodatno udaljava od mogućnosti da do toga dođe.