Ljetne vrućine su i dalje tu, nalazimo se duboko u kolovozu, sezona traje, a vijesti koje uopće dođu do masovnih medija su sljedeće: U Veloj Luci su se izlile fekalije u more ispred hotela i zabranjeno je kupanje u moru, ista stvar dogodila se neki dan u Kaštelima, nedavno je u Visu preminuo mladi čovjek zbog toga jer nije bilo liječnika, u Splitu koji muku muči s prometnim gužvama, upravo počinju radovi na Vukovarskoj ulici, jednoj od ključnih gradskih prometnica, a brza cesta do Omiša, hvala na pitanju, još uvijek postoji samo u nedavnim najavama ministra Butkovića. U međuvremenu, premijer Plenković je došao u Korčulu gdje je svečano otvorio novu rivu, a zapravo jedan mali produžetak trajektnog pristaništa, dužine oko 50-ak metara i nekih 7-8 metara širine, na kojeg se može vezat nekoliko jedrilica. To je, u kratkim crtama slika infrastrukturnog stanja u Dalmaciji, u sred turističke sezone 2019.
Turizam se razvija stihijski
Kako dakle vladajući misle da će čitava zemlja živjeti od turizma, stavimo sada na stranu što je već to kao ideja naopako, bez da išta ulože u osnovnu infrastrukturu? Odgovor je nažalost jednostavan. Oni uopće o tome ne misle, jednako kao što se, unatoč postojanju ministarstva turizma ta grana razvija stihijski i po nekakvoj inerciji, na koju mi zapravo i nemamo nekog velikog utjecaja. No, hajde, još je i moguće razumijeti to da se na neke stvari unaprijed ne misli ili ih se ne predvidi, ali kad se svi problemi jasno pokazuju već godinama, a ništa se ne radi na tome da se riješe, onda smo već u ozbiljnom problemu.
Na dalmatinskim otocima u prvom redu ne postoji ozbiljan sustav zdravstvene zaštite. Situacija je po tom pitanju još i najbolja na Korčuli, što je i logično jer je otok s uvjerljivo najviše stanovnika, ali i tamo postoje samo domovi zdravlja i za svaki se ozbiljan problem mora ići u splitsku ili dubrovačku bolnicu. Minimum kojeg bi Vlada trebala osigurati jest da svaki od većih turističkih otoka, Lastovo, Mljet, Vis, Hvar, Korčula, Brač i Šolta imaju ozbiljne timove liječnika i hitnu pomoć te da na svakom od tih otoka postoji jedan bolnički helikopter, umjesto da se čeka onaj stari vojni iz dok dođe iz Splita ili na neku donaciju ekscentričnog bogataša s jahte, što je bio slučaj ovog ljeta.
Država koja nije servis građana
Kupnja tih helikoptera ima istinskog smisla, svakako puno većeg od kupnje vojnih zrakoplova, a i neusporedivo su jeftiniji. Pored toga, na spomenutim otocima veći dio kuća uopće nije spojen na kanalizaciju, vodovod Neretva-Pelješac-Korčula-Lastovo nikad nije dovršen i takva infrastruktura jednostavno ne može podnijeti pritisak tolikog broja ljudi koji tamo u borave u ljetnim mjesecima. O sramotnoj činjenici da se država sve do ovog ljeta, čak ni u ideji nije ozbiljno pozabavila prometnim kolapsom u Splitu, niti rješavanjem željezničkog spoja između zračne i gradske luke, iako je riječ o najfrekventnijoj točki dolaska i odlaska turista u zemlji, nema smisla previše trošiti riječi.
Što tek reći za činjenicu da zaobilaznica od Splita do Omiša još nije ni započeta, a kamo li završena, iako je riječ o najzagušenijoj prometnici u zemlji, koja je k tome vrlo opasna, budući da magistrala prolazi kroz naseljena mjesta, između kuća, apartmana i tik iznad prepunih plaža. Kad sve ovo pogledamo sa strane, teško je osjetiti išta drugo osim ljutnje, jer država koja bi trebala biti tu da bude servis građana i rješava sve ove stvari, po tom pitanju ne radi desetljećima skoro pa ništa, bez da je ikome zbog toga zaista neugodno ili da osjeća neku odgovornost.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto mislimo da možemo živjeti od turizma, bez da išta uložimo u infrastrukturu?
Unatoč postojanju ministarstva turizma ta grana razvija se stihijski i po nekakvoj inerciji
Teško je osjetiti išta drugo osim ljutnje, jer država koja bi trebala biti tu da bude servis građana i rješava sve ove stvari, po tom pitanju ne radi desetljećima skoro pa ništa, bez da je ikome zbog toga zaista neugodno ili da osjeća neku odgovornost.
Ljetne vrućine su i dalje tu, nalazimo se duboko u kolovozu, sezona traje, a vijesti koje uopće dođu do masovnih medija su sljedeće: U Veloj Luci su se izlile fekalije u more ispred hotela i zabranjeno je kupanje u moru, ista stvar dogodila se neki dan u Kaštelima, nedavno je u Visu preminuo mladi čovjek zbog toga jer nije bilo liječnika, u Splitu koji muku muči s prometnim gužvama, upravo počinju radovi na Vukovarskoj ulici, jednoj od ključnih gradskih prometnica, a brza cesta do Omiša, hvala na pitanju, još uvijek postoji samo u nedavnim najavama ministra Butkovića. U međuvremenu, premijer Plenković je došao u Korčulu gdje je svečano otvorio novu rivu, a zapravo jedan mali produžetak trajektnog pristaništa, dužine oko 50-ak metara i nekih 7-8 metara širine, na kojeg se može vezat nekoliko jedrilica. To je, u kratkim crtama slika infrastrukturnog stanja u Dalmaciji, u sred turističke sezone 2019.
Turizam se razvija stihijski
Kako dakle vladajući misle da će čitava zemlja živjeti od turizma, stavimo sada na stranu što je već to kao ideja naopako, bez da išta ulože u osnovnu infrastrukturu? Odgovor je nažalost jednostavan. Oni uopće o tome ne misle, jednako kao što se, unatoč postojanju ministarstva turizma ta grana razvija stihijski i po nekakvoj inerciji, na koju mi zapravo i nemamo nekog velikog utjecaja. No, hajde, još je i moguće razumijeti to da se na neke stvari unaprijed ne misli ili ih se ne predvidi, ali kad se svi problemi jasno pokazuju već godinama, a ništa se ne radi na tome da se riješe, onda smo već u ozbiljnom problemu.
Na dalmatinskim otocima u prvom redu ne postoji ozbiljan sustav zdravstvene zaštite. Situacija je po tom pitanju još i najbolja na Korčuli, što je i logično jer je otok s uvjerljivo najviše stanovnika, ali i tamo postoje samo domovi zdravlja i za svaki se ozbiljan problem mora ići u splitsku ili dubrovačku bolnicu. Minimum kojeg bi Vlada trebala osigurati jest da svaki od većih turističkih otoka, Lastovo, Mljet, Vis, Hvar, Korčula, Brač i Šolta imaju ozbiljne timove liječnika i hitnu pomoć te da na svakom od tih otoka postoji jedan bolnički helikopter, umjesto da se čeka onaj stari vojni iz dok dođe iz Splita ili na neku donaciju ekscentričnog bogataša s jahte, što je bio slučaj ovog ljeta.
Država koja nije servis građana
Kupnja tih helikoptera ima istinskog smisla, svakako puno većeg od kupnje vojnih zrakoplova, a i neusporedivo su jeftiniji. Pored toga, na spomenutim otocima veći dio kuća uopće nije spojen na kanalizaciju, vodovod Neretva-Pelješac-Korčula-Lastovo nikad nije dovršen i takva infrastruktura jednostavno ne može podnijeti pritisak tolikog broja ljudi koji tamo u borave u ljetnim mjesecima. O sramotnoj činjenici da se država sve do ovog ljeta, čak ni u ideji nije ozbiljno pozabavila prometnim kolapsom u Splitu, niti rješavanjem željezničkog spoja između zračne i gradske luke, iako je riječ o najfrekventnijoj točki dolaska i odlaska turista u zemlji, nema smisla previše trošiti riječi.
Što tek reći za činjenicu da zaobilaznica od Splita do Omiša još nije ni započeta, a kamo li završena, iako je riječ o najzagušenijoj prometnici u zemlji, koja je k tome vrlo opasna, budući da magistrala prolazi kroz naseljena mjesta, između kuća, apartmana i tik iznad prepunih plaža. Kad sve ovo pogledamo sa strane, teško je osjetiti išta drugo osim ljutnje, jer država koja bi trebala biti tu da bude servis građana i rješava sve ove stvari, po tom pitanju ne radi desetljećima skoro pa ništa, bez da je ikome zbog toga zaista neugodno ili da osjeća neku odgovornost.