Lutka Milorada Pupovca je, da se ne lažemo, spaljena zato što je riječ o prvom čovjeku srpske manjine, a ne jer se radi o političkim moćniku. Štoviše, organizatori su se potrudili da nam performansom skakanja tzv. Srba u Zvezdinim dresovima u more, to i doslovno nacrtaju
Opskurna skupina budala koja je zadužena za organizaciju karnevalskih svečanosti i za, kako bi u Dalmaciji rekli, spaljivanje krnje svaku godinu uspije nadmašiti samu sebe u količini zlobe i gluposti. Prošle godine, sjetit ćete se, za sve im je bila kriva slikovnica koja se bavila istospolnim zajednicama, dok su ove godine spalili lutku s likom Milorada Pupovca, a nešto prije toga upriličili performans trčanja po Rivi za likovima u dresu Crvene Zvezde, uz opće odobravanje okupljenih.
Kaštelanski “meštri o maškara”, a posredno oni koji im dodjeljuju organizaciju, točnije lokalna vlast, ne samo da nisu osjetili nelagodu zbog onoga što su napravili prošle godine, nego su odlučili nastaviti u istom tonu ove godine. Nevjerojatno je to kako neki ljudi misle da su osuda i linč nemoćnih, marginaliziranih i manjina smiješni.
Pisao sam o njihovoj tzv. duhovitosti i prošle godine, pa ću ponoviti i ove: smisao spaljivanja krnje je u tome da se inače deklasirani i poniženi građani osjete kao ljudi i kao oni koji se mogu osvetiti moćnicima i održati im pravedno suđenje, što bi im davalo kratkotrajnu satisfakciju.
Pupovčeva lutka nije spaljena zato što je on političar
Nju su stvarni moćnici tolerirali, s jedne strane zbog običaja, a s druge što su znali da je to ionako jedan dan u godini i da je dobro ljudima ostaviti nekakav ispušni ventil za rješavanje frustracija, jer će onda u ostatku godine biti pošteđeni toga. U Kaštelima, međutim karneval ne shvaćaju na taj način, nego ga organiziraju tako da spaljuju i ismijavaju nemoćne i marginalizirane.
Argument kojeg bi sada mogli potegnuti neki, o tome kako Milorad Pupovac jeste nekakav faktor moći zbog toga što čini dio vladajuće većine, možemo tumačiti isključivo kao prozirno zamagljivanje stvarnih motiva. Njegova lutka je, da se ne lažemo, spaljena zato što je riječ o prvom čovjeku srpske manjine, a ne jer se radi o političkim moćniku. Štoviše, organizatori su se potrudili da nam performansom skakanja tzv. Srba u Zvezdinim dresovima u more, to i doslovno nacrtaju.
Preostaje li išta više pristojnom svijetu od toga da se nad ovakvim izljevima mržnje zgražaju? Pa zapravo i ne. Ali je realno pitanje, koje se ne može izbjeći, ono o tome kako netko tko živi na jednom od najljepših jadranskih prostora može uživati u uzgajanju mržnje prema bilo kome i kako ga ljepota prostora pa i povijesnog nasljeđa može toliko temeljito ne dodirnuti i ne utjecati mu na karakter.
Drugo pitanje, koje slijedi ovo prvo je, zbog čega bi netko tko je odrastao u takvoj sredini, koja ovakvo nešto aktivno pomaže, odobrava ili u krajnjoj liniji prešućuje, a recimo želi živjeti u slobodnom, otvorenom, progresivnom i kreativnom društvu, poželio tu i ostati? Uzgajanje takve društvene atmosfere ne može rezultirati ničim drugim, nego bijegom onih koji se u takvom svijetu ne vide, što će onda logično dovesti do daljnjeg porasta ovakvog načina razmišljanja te do potpune entropije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stoga će u momentu kad dođe prva ozbiljna kriza turističke industrije, a do nje će bez ikakve sumnje doći, i kada to društvo ostane samo sa sobom pa razmisli malo o svemu što je radilo, osjetiti jednu veliku prazninu i besperspektivnost, samo što se taj proces više neće moći zaustaviti, niti će se trendovi promijeniti.
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Zašto ne možemo shvatiti da bit karnevala nije linč nemoćnih i manjina? Paljenje Pupovca zbilja nije smiješno
Glupost kaštelanskih organizatora maškara naprosto je neuništiva
Lutka Milorada Pupovca je, da se ne lažemo, spaljena zato što je riječ o prvom čovjeku srpske manjine, a ne jer se radi o političkim moćniku. Štoviše, organizatori su se potrudili da nam performansom skakanja tzv. Srba u Zvezdinim dresovima u more, to i doslovno nacrtaju
Opskurna skupina budala koja je zadužena za organizaciju karnevalskih svečanosti i za, kako bi u Dalmaciji rekli, spaljivanje krnje svaku godinu uspije nadmašiti samu sebe u količini zlobe i gluposti. Prošle godine, sjetit ćete se, za sve im je bila kriva slikovnica koja se bavila istospolnim zajednicama, dok su ove godine spalili lutku s likom Milorada Pupovca, a nešto prije toga upriličili performans trčanja po Rivi za likovima u dresu Crvene Zvezde, uz opće odobravanje okupljenih.
Kaštelanski “meštri o maškara”, a posredno oni koji im dodjeljuju organizaciju, točnije lokalna vlast, ne samo da nisu osjetili nelagodu zbog onoga što su napravili prošle godine, nego su odlučili nastaviti u istom tonu ove godine. Nevjerojatno je to kako neki ljudi misle da su osuda i linč nemoćnih, marginaliziranih i manjina smiješni.
Pisao sam o njihovoj tzv. duhovitosti i prošle godine, pa ću ponoviti i ove: smisao spaljivanja krnje je u tome da se inače deklasirani i poniženi građani osjete kao ljudi i kao oni koji se mogu osvetiti moćnicima i održati im pravedno suđenje, što bi im davalo kratkotrajnu satisfakciju.
Pupovčeva lutka nije spaljena zato što je on političar
Nju su stvarni moćnici tolerirali, s jedne strane zbog običaja, a s druge što su znali da je to ionako jedan dan u godini i da je dobro ljudima ostaviti nekakav ispušni ventil za rješavanje frustracija, jer će onda u ostatku godine biti pošteđeni toga. U Kaštelima, međutim karneval ne shvaćaju na taj način, nego ga organiziraju tako da spaljuju i ismijavaju nemoćne i marginalizirane.
Argument kojeg bi sada mogli potegnuti neki, o tome kako Milorad Pupovac jeste nekakav faktor moći zbog toga što čini dio vladajuće većine, možemo tumačiti isključivo kao prozirno zamagljivanje stvarnih motiva. Njegova lutka je, da se ne lažemo, spaljena zato što je riječ o prvom čovjeku srpske manjine, a ne jer se radi o političkim moćniku. Štoviše, organizatori su se potrudili da nam performansom skakanja tzv. Srba u Zvezdinim dresovima u more, to i doslovno nacrtaju.
FOTO: Dalmacija danas
Pristojnom svijetu prostaje samo zgražati se
Preostaje li išta više pristojnom svijetu od toga da se nad ovakvim izljevima mržnje zgražaju? Pa zapravo i ne. Ali je realno pitanje, koje se ne može izbjeći, ono o tome kako netko tko živi na jednom od najljepših jadranskih prostora može uživati u uzgajanju mržnje prema bilo kome i kako ga ljepota prostora pa i povijesnog nasljeđa može toliko temeljito ne dodirnuti i ne utjecati mu na karakter.
Drugo pitanje, koje slijedi ovo prvo je, zbog čega bi netko tko je odrastao u takvoj sredini, koja ovakvo nešto aktivno pomaže, odobrava ili u krajnjoj liniji prešućuje, a recimo želi živjeti u slobodnom, otvorenom, progresivnom i kreativnom društvu, poželio tu i ostati? Uzgajanje takve društvene atmosfere ne može rezultirati ničim drugim, nego bijegom onih koji se u takvom svijetu ne vide, što će onda logično dovesti do daljnjeg porasta ovakvog načina razmišljanja te do potpune entropije.
Stoga će u momentu kad dođe prva ozbiljna kriza turističke industrije, a do nje će bez ikakve sumnje doći, i kada to društvo ostane samo sa sobom pa razmisli malo o svemu što je radilo, osjetiti jednu veliku prazninu i besperspektivnost, samo što se taj proces više neće moći zaustaviti, niti će se trendovi promijeniti.