Kad god se u hrvatskoj javnosti otvori razgovor o historijskom revizionizmu, kompletna desnica, od profesionalnih povjesničara, do internetskih komentatora bilo kakav razgovor o toj temi svode na jednaku distanciranost od dva totalitarizma, koje naravno stavljaju u istu ravan. To što se jugoslavenski socijalizam nikako ne može staviti u istu ladicu sa sovjetskim i onim koji je egzistirao u zemljama Istočnog bloka ne opterećuje ih previše.
Pri tom se svaki put pozivaju na rezoluciju Europskog parlamenta koja je osudila dva totalitarizma, što im valjda zbog kolonijalnog mentaliteta zvuči neoborivo. Međutim ta jednostavna logika po kojoj, čim je zapad nešto zaključio oko toga nema daljnje rasprave, ovog tjedna se okrenula protiv njih. Naime, Europski parlament je upravo donio deklaraciju kojom traži zabranu neofašističkih i neonacističkih skupina i čiji je sadržaj prilično jasan:
EP traži članice da se suprotstave širenju fašizma
“Europski parlament apelira na države članice da se pobrinu da postupaju u skladu s odredbama Okvirne odluke Vijeća, da suzbijaju organizacije koje šire govor mržnje i nasilje u javnim prostorima i na internetu te da učinkovito zabrane neofašističke i neonacističke skupine i bilo koje druge zaklade ili udruge koje veličaju i glorificiraju nacizam i fašizam, pri čemu valja poštovati domaći pravni poredak i nadležnost.
Europski je parlament duboko zabrinut zbog sve veće normalizacije fašizma, rasizma, ksenofobije i drugih oblika netolerancije u Europskoj uniji, a izražava i zabrinutost zbog toga što se u nekim državama članicama govori o tajnim dogovorima između političkih vođa, političkih stranaka i tijela kaznenog progona s neofašistima i neonacistima.
Europski parlament poziva Komisiju, države članice i poduzeća u području društvenih medija da se suprotstave širenju rasizma, fašizma i ksenofobije na internetu, u suradnji s odgovarajućim organizacijama civilnog društva na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Rezolucijom zastupnici traže da se države članice i nogometni savezi suprotstave fašizmu, rasizmu i ksenofobiji na stadionima osuđivanjem i kažnjavanjem odgovornih te promicanjem pozitivnih obrazovnih aktivnosti usmjerenih na mlade navijače u suradnji sa školama i relevantnim organizacijama civilnog društva.”
Rezolucija koja će ostati mrtvo slovo na papiru
Kao što vidimo, sve što je navedeno u rezoluciji predstavlja dobro nam poznatu stvarnost, od fašizma i ksenofobije na stadionima, preko širenja mržnje putem nekih medija i društvenih mreža, do otvorene glorifikacije ovdašnjeg nacističkog ustaškog pokreta. Pa čak nam nisu nepoznati i razgovori s takvima oko značenja i dopustivosti ustaškog pozdrava u javnom prostoru, kao ni nepoštivanje domaćeg pravnog poretka, točnije ustavne odredbe da je Republika Hrvatska nastala na temeljima antifašističke borbe i odlukama ZAVNOH-a, a nasuprot ustaskom režimu, što se otvoreno želi izbaciti iz Ustava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To što u ovakvim zabrinjavajućim tendencijama Hrvatska nije usamljena i što očito postoji dovoljan broj eurozastupnika, od njih točno 355 koji su glasali za ovu rezoluciju, uz 90 protiv i 39 suzdržanih, ne djeluje pretjerano utješno. Štoviše, ukazuje na nedostatak iluzija o Europi, koje bi se mogle dodatno raspršiti na predstojećim izborima za Europski parlament. Isto tako, ne treba biti pretjerano lucidan da bismo došli do zaključka kako će ova rezolucija ostati mrtvo slovo na papiru, bez ikakvih konkretnih učinaka, kako u ostalim europskim zemljama, tako i u Hrvatskoj.
To će biti tako zbog toga što vladajuće, uglavnom konzervativne stranke, nemaju hrabrosti, a sve manje i želje konfrontirati se s radikalnom desnicom, između ostalog i zbog posve krivog uvjerenja da će je na taj način pasivizirati. Jedino što u svemu tome ohrabruje su rezultati s nedavno održanih lokalnih izbora u Bavarskoj, na kojima se konzervativcima takav pristup razbio o glavu. Što se Hrvatske pak tiče, jasno je da ova rezolucija konačno jasno ističe kako sve političke stranke i udruge koje se simbolički i sadržajno pozivaju na nasljeđe ustaškog pokreta nisu dopustive, a svi znamo da ih ovdje ima priličan broj. Jednako kao sto smo svjesni da će stvari i dalje ostati iste, uz jednu lijepu promjenu, da će od sada morati biti vrlo oprezni kod pozivanja na rezoluciju Europskog parlamenta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto nitko ne priča o novoj deklaraciji EP-a kojom su zabranjene neofašističke i neonacističke skupine
Desnica će sada morati biti vrlo oprezna kod pozivanja na rezoluciju Europskog parlamenta
Što se Hrvatske tiče, jasno je da ova rezolucija konačno jasno ističe kako sve političke stranke i udruge koje se simbolički i sadržajno pozivaju na nasljeđe ustaškog pokreta nisu dopustive, a svi znamo da ih ovdje ima priličan broj. Jednako kao sto smo svjesni da će stvari i dalje ostati iste, uz jednu lijepu promjenu, da će od sada morati biti vrlo oprezni kod pozivanja na rezoluciju Europskog parlamenta.
Kad god se u hrvatskoj javnosti otvori razgovor o historijskom revizionizmu, kompletna desnica, od profesionalnih povjesničara, do internetskih komentatora bilo kakav razgovor o toj temi svode na jednaku distanciranost od dva totalitarizma, koje naravno stavljaju u istu ravan. To što se jugoslavenski socijalizam nikako ne može staviti u istu ladicu sa sovjetskim i onim koji je egzistirao u zemljama Istočnog bloka ne opterećuje ih previše.
Pri tom se svaki put pozivaju na rezoluciju Europskog parlamenta koja je osudila dva totalitarizma, što im valjda zbog kolonijalnog mentaliteta zvuči neoborivo. Međutim ta jednostavna logika po kojoj, čim je zapad nešto zaključio oko toga nema daljnje rasprave, ovog tjedna se okrenula protiv njih. Naime, Europski parlament je upravo donio deklaraciju kojom traži zabranu neofašističkih i neonacističkih skupina i čiji je sadržaj prilično jasan:
EP traži članice da se suprotstave širenju fašizma
“Europski parlament apelira na države članice da se pobrinu da postupaju u skladu s odredbama Okvirne odluke Vijeća, da suzbijaju organizacije koje šire govor mržnje i nasilje u javnim prostorima i na internetu te da učinkovito zabrane neofašističke i neonacističke skupine i bilo koje druge zaklade ili udruge koje veličaju i glorificiraju nacizam i fašizam, pri čemu valja poštovati domaći pravni poredak i nadležnost.
Europski je parlament duboko zabrinut zbog sve veće normalizacije fašizma, rasizma, ksenofobije i drugih oblika netolerancije u Europskoj uniji, a izražava i zabrinutost zbog toga što se u nekim državama članicama govori o tajnim dogovorima između političkih vođa, političkih stranaka i tijela kaznenog progona s neofašistima i neonacistima.
Europski parlament poziva Komisiju, države članice i poduzeća u području društvenih medija da se suprotstave širenju rasizma, fašizma i ksenofobije na internetu, u suradnji s odgovarajućim organizacijama civilnog društva na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Rezolucijom zastupnici traže da se države članice i nogometni savezi suprotstave fašizmu, rasizmu i ksenofobiji na stadionima osuđivanjem i kažnjavanjem odgovornih te promicanjem pozitivnih obrazovnih aktivnosti usmjerenih na mlade navijače u suradnji sa školama i relevantnim organizacijama civilnog društva.”
Rezolucija koja će ostati mrtvo slovo na papiru
Kao što vidimo, sve što je navedeno u rezoluciji predstavlja dobro nam poznatu stvarnost, od fašizma i ksenofobije na stadionima, preko širenja mržnje putem nekih medija i društvenih mreža, do otvorene glorifikacije ovdašnjeg nacističkog ustaškog pokreta. Pa čak nam nisu nepoznati i razgovori s takvima oko značenja i dopustivosti ustaškog pozdrava u javnom prostoru, kao ni nepoštivanje domaćeg pravnog poretka, točnije ustavne odredbe da je Republika Hrvatska nastala na temeljima antifašističke borbe i odlukama ZAVNOH-a, a nasuprot ustaskom režimu, što se otvoreno želi izbaciti iz Ustava.
To što u ovakvim zabrinjavajućim tendencijama Hrvatska nije usamljena i što očito postoji dovoljan broj eurozastupnika, od njih točno 355 koji su glasali za ovu rezoluciju, uz 90 protiv i 39 suzdržanih, ne djeluje pretjerano utješno. Štoviše, ukazuje na nedostatak iluzija o Europi, koje bi se mogle dodatno raspršiti na predstojećim izborima za Europski parlament. Isto tako, ne treba biti pretjerano lucidan da bismo došli do zaključka kako će ova rezolucija ostati mrtvo slovo na papiru, bez ikakvih konkretnih učinaka, kako u ostalim europskim zemljama, tako i u Hrvatskoj.
To će biti tako zbog toga što vladajuće, uglavnom konzervativne stranke, nemaju hrabrosti, a sve manje i želje konfrontirati se s radikalnom desnicom, između ostalog i zbog posve krivog uvjerenja da će je na taj način pasivizirati. Jedino što u svemu tome ohrabruje su rezultati s nedavno održanih lokalnih izbora u Bavarskoj, na kojima se konzervativcima takav pristup razbio o glavu. Što se Hrvatske pak tiče, jasno je da ova rezolucija konačno jasno ističe kako sve političke stranke i udruge koje se simbolički i sadržajno pozivaju na nasljeđe ustaškog pokreta nisu dopustive, a svi znamo da ih ovdje ima priličan broj. Jednako kao sto smo svjesni da će stvari i dalje ostati iste, uz jednu lijepu promjenu, da će od sada morati biti vrlo oprezni kod pozivanja na rezoluciju Europskog parlamenta.