Zašto ovaj tip s briljantnim CV-jem u Hrvatskoj nema nikakve šanse da uđe u Ustavni sud (a prijavio se)
Goran Selanec magistrirao je i doktorirao pravo na University of Michigan, trenutno radi u uredu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, znanstvenu i praktičnu karijeru posvetio je ljudskim pravima, a sada se prijavio na izbor za Ustavni sud. Danas ujutro imao je intervju za Telegram
Goran Selanec pravni je stručnjak u područjima zaštite i promicanja temeljnih ljudskih prava i društvene jednakosti te prava Europske unije. Jedan je od dvoje hrvatskih državljana s titulom doktora pravnih znanosti stečenoj na jednom od deset najcjenjenijih pravnih fakulteta u Americi. Ima 40 godina i trenutno obnaša dužnost zamjenika pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Bio je član Mreže nacionalnih pravnih stručnjaka za ravnopravnost spolova Europske komisije, a prije toga zaposlenik Pravnog fakulteta u Zagrebu. Goran Selanec upravo se kandidirao za suca Ustavnog suda. Od svih 46 prijavljenih kandidata Selanec je najmlađi. No, da ga prime, ne bi bio najmlađi ustavni sudac ikad izabran. Jasna Omejec je za svog prvog mandata bila mlađa nego što je Selanec sada.
Za sebe kaže da je dio ratne generacije koja je osnovnu i srednju školu završavala uz hrvatsko stjecanje neovisnosti. Pohađao je zagrebačku VII. gimnaziju, nakon čega je upisao, i u roku završio, Pravni fakultet u Zagrebu. Ubrzo je školovanje nastavio na jednom od najprestižnijih američkih sveučilišta. Upisao je magisterij na University of Michigan Law School, kao jedan od samo 35 inozemnih studenata na LL.M. (masters) programu u svojoj generaciji. Selanec kaže kako se prijavio na cijeli niz američkih sveučilišta. U odabiru baš ovog na njega je utjecao mentor s Katedre za ustavno pravo profesor Siniša Rodin. Njegov profesor je magistrirao upravo na Michiganu.
Birao među najelitnijim sveučilištima
“Bio je jedan od rijetkih koji je u to vrijeme uspio studirati pravo vani. Rekao mi je: ‘Mogu ti napisati običnu preporuku, ili ti mogu napisati preporuku po kojoj ćeš vrlo vjerojatno upasti na Michigan. Moraš mi obećati da ćeš, ako ti napišem jaku preporuku, otići baš tamo i da ćeš ostale fakultete, ako te i oni prime, odbiti.’ Ja sam to obećao”, kaže Goran. U međuvremenu je primljen na Harvard, Northwestern, Chicago i Stanford. “Zahvaio sam im i otišao na Michigan. To sad malo smiješno zvuči, ali naravno da je više tu razloga. Prvo, program na Michiganu proučavao sam još za vrijeme studija. Drugo, uvjeti studiranja. Za usporedbu, na Harvardu je 150 LL.M. studenata, dok nas je na Michiganu bilo 35”, objašnjava Selanec.
Pravni fakultet Sveučilišta Michigan svoje studente potiče da ostanu u javnom sektoru i služe javnom dobru, to im je i moto. Po tome i rade izbor prilikom skeniranja prijava. Ta činjenica Selanecu je također bila bitna, jer je već u to doba, kao znanstveni novak na Katedri za ustavno pravo, shvatio kako želi ostati u javnom sektoru i raditi na promicanju ljudskih prava.
Goran je dobio punu stipendiju, ne od neke državne institucije, nego od fakulteta. “Nas dvoje je te godine bilo izabrano i plaćena nam je puna stipendija što uključuje i troškove života, ne samo školarinu”, objašnjava. Dobio je stipendijski ček s kojim je raspolagao kako je htio. Odlučio se na život u unajmljenom stanu, a ne u domu. “Volim tu slobodu, zatim sam si nešto skuhati, a ne jesti u kantini. Zato sam se odlučio za stančić”, kaže Goran.
Profesori koji ga usmjerili
Natjecateljski duh koji je prisutan na njegovom i svim drugim sveučilištima u SAD-u, Gorana je promijenio. Aktivna sudjelovanja na predavanjima u kojima se raspravlja o unaprijed proučenim slučajevima, naučila su ga kritičnom mišljenju i dolaženju do kreativnih rješenja. “Prvih dana sam bio izbezumljen, od izgleda sveučilišta koje je potpuno drugačije, do života koji tamo vodite, to vas dubinski promijeni. Zatim, osjećao sam veliku zahvalnost, još kao relativno mlada osoba mislite si: Čime sam to zaslužio, zašto baš ja? I to vam gradi neku odgovornost”, kaže.
Specijalizacija mastera mu je bila: Temeljna prava, ravnopravnost spolova, ustavno tumačenje, komparativno ustavno pravo međunarodno pravo. Na njega su najviše utjecali profesori Daniel Halberstam, Christopher McCrudden i Catharine MacKinnon. Profesoricu MacKinnon ističe kao osobu s najvećim utjecajem na njega u prvoj godini mastera. “Jedna od vodećih pravnih znanstvenica, a i praktičarka iz područja ravnopravnosti spolova. Kako sam upisao njezin predmet moram priznati da je razbila neke moje predrasude. Pokazala nam je svima da postoji drugi način razmišljanja”, objašnjava Selanec kako se od zanimanja za ljudska prava specijalizirao za ravnopravnost spolova. Svo troje spomenutih profesora, kroz nekoliko godina, postali su mu mentori i savjetnici na doktoratu.
Po povratku u Zagreb, 2002. vraća se na fakultet i pod mentorstvom profesora i Michiganskog kolege Siniše Rodina prelazi na novoosnovanu Katedru za europsko javno pravo, gdje je radio kao predavač. Ubrzo je upisao doktorat (SJD) na istom američkom sveučilištu. Uspješno je obranio tezu u kojoj se bavio problemima koje postsocijalistički sustavi imaju pri primjeni europskih antidiskriminacijskih jamstava u ravnopravnosti spolova.
Neravnospravnost spolova u istočnoj Europi
“U starom režimu jako puno su naglašavali ravnopravnost žena i muškaraca, što u praksi nije funkcioniralo ni tada, kao ni sada. Taj tvrd i sužen obrazac tumačenja antidiskriminacijskih jamstava preuzet je u današnje vrijeme. To se može pratiti u sudskoj praksi, dobili su potpuno drugačije norme iz EU pravne stečevine – koje zahtijevaju veću slobodu u tumačenju. Što sudovi u ovom istočnom dijelu Europe ne vole. Pa su na nove norme nalijepili stare obrasce i zato dobivate nezadovoljavajuće presude”, objašnjava ukratko Selanec temu svog doktorata. Kako bi doktorat priveo kraju 2009. godine morao je otići s pozicije predavača pravnog fakulteta u Zagrebu.
Godine 2012. postaje prvi hrvatski gostujući predavač na Europäische Rechtsakademie – uglednoj Akademiji europskog prava koju je osnovala Europska unija. Održao je niz predavanja na temu diskriminacije temeljem spola. Iste godine počinje raditi kao zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. “Kad vidite kako je išao moj akademski i karijerni put, onda vidite i motiv moje kandidature za ustavnog suca. Tu Michigan ima izuzetno veliki utjecaj. Kada vas potiču da služite javnom dobru, to ne znači da niste ambiciozni. Tamo vas pripremaju za vrstu odgovornosti kakvu nose takve funkcije i nije neočekivano da imate tu ambiciju”, kaže Selanec.
Dio naivne generacije
Kaže kako do sada u javnim raspravama još nije čuo odgovor na najvažnije pitanje koje predstavlja srž rasprave o Ustavnom sudu i izboru sudaca – koja je stvarna vrijednost Ustavnog suda. “Glavni zadatak tog suda je da transformira složene, politički i emocionalno nabijene sporove koji nastanu u društvu, od kojih mnogi nastaju u političkoj areni. Zadaća Usuda je da takve nabijene sporove pacificira kroz formu sudskog postupka, pravni jezik i logiku te ih smjesti u određenu doslijednost posotjeće sudske prakse. To je glavno mjerilo uspješnosti takvih sudova, ali i kvalitete kandidata za taj oblik sudovanja”, tumači Selanec. Bez obzira na rezultat izbora novih ustavnih sudaca, ne vidi se u privatnoj praksi gdje bi mogao zarađivati mnogo veći novac. “Mi smo ta naivna generacija koja se vrlo lako odricala novca radi nekih ideala. I da sada pređem u privatnu praksu, mislim da bi mi bilo teško opravdati neke odluke koje sam u prošlosti donio”, kroz smijeh kaže Selanec.
Njegova supruga Nika Bačić Selanec, također je pravnica, predaje na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Trenutno je na stažu u Luxembourgu na Sudu pravde Europske unije. “Možda je i ambicioznija od mene, ona će dalje dogurati, to je sigurno”, smije se Selanec. Upoznali su se preko zajedničkih prijatelja i kolega, koji su većinom kao i oni – pravnici. Treća najveća ljubav, uz suprugu i posao je trčanje – i to maratona. Član je AK Sljeme. Najponosniji je na svoj uspjeh na Bostonskom maratonu, koji je istrčao u dva sata i 56 minuta. To mu je i osobni rekord. Za takav rezultat kaže da je potrebno svaki dan trčati 15 do 20 kilometara. Uz to, barem jedno tjedno napravi “dužinu”, odnosno trči više od 30 kilometara. Posao i stvari poput ovih izbora znaju biti stresne zato treba, kako kaže, odraditi svoje kilometre svaki dan.