Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Zašto premijer misli da nacionalizam, koji je osudila Angela Merkel, nema baš nikakve veze s Hrvatskom i HDZ-om

Zašto je Angela Merkel osoba koja ustvari i može dijeliti lekcije o nacionalizmu

Karlo Ressler otići će u Bruxelles prije nego sazna da Drugi svjetski rat nije ni počeo niti završio 15. svibnja 1945. jer bi se inače sigurno prisjećao nevinih hrvatskih civila i vojnika ubijenih između 10. travnja 1941. i 15. svibnja 1945. Ovako nam samo preostaje nada da će Karlo Ressler, kao viđeniji član Europske pučke stranke, jednog dana pročitati govor Richarda von Weizsäckera i razumjeti kako iz "povijesti učimo za što je sve čovjek sposoban te da nikako ne smijemo pomisliti da smo sada kao ljudi drugačiji ili bolji."

U subotu je u Zagrebu održan središnji predizborni skup HDZ-a uoči nedjeljnih izbora za Europski parlament. Dvorana Košarkaškog centra “Dražen Petrović” bila je ispunjena članovima najveće stranke od kojih su neki poput zamjenika predsjednika HDZ-a i potpredsjednika Sabora Milijana Brkića na predizborni skup stigli izravno s komemoracije u Bleiburgu. Premijer Andrej Plenković u svom se govoru posebno zahvalio onima koji su “u Zagreb došli nakon Bleiburga gdje su odali pijetet i poštovanje hrvatskim žrtvama nakon Drugog svjetskog rata.”

Zbog tih riječi zaslužio je veliki pljesak okupljenih koji su se inače prvi put probudili tek kada ih je nositelj liste HDZ-a za europske izbore Karlo Ressler u svom govoru podsjetio kako se “sredinom svibnja svake godine prisjećamo žrtava nevinih hrvatskih civila i zarobljenika ubijenih nakon Drugog svjetskog rata iz mržnje i osvete, bez ikakvog suđenja.”

Vrhunac skupa nisu bili govori kandidata Europske pučke stranke za budućeg predsjednika Europske komisije Manfreda Webera ili njemačke kancelarke Angele Merkel, pa čak ni siloviti govor iz “druge dimenzije” premijera Andreja Plenkovića, već izvođenje pjesme Marka Perkovića Thompsona “Lijepa li si”. Tako je u stvarnosti potvrđen izborni slogan stranke “Hrvatska za generacije” jer je na kraju sve daleko više podsjećalo na predizborne skupove prijašnjih naraštaja hadezeovaca nego na generaciju Karla Resslera kojoj je umjesto komemoracije u Bleiburgu, prekid odnosa na relaciji Google-Huawei, vijest mjeseca.

Za Plenkovića, hrvatski nacionalizam očito je prihvatljiv

Nakon što je Angela Merkel izgovorila rečenicu da je “nacionalizam protivnik koji želi uništiti Europu” vjerojatno nije bilo previše onih u dvorani koji su se zapitali misli li njemačka kancelarka i na naš ovdašnji nacionalizam. Premijer Plenković narednog je dana pojasnio da je gospođa Merkel sigurno mislila na “nacionalizam koji vidi u Njemačkoj, na grupaciju stranaka koja se okupila u Milanu” jer su “to ljudi koji ne vole europski projekt”. Prevedeno, mi iz HDZ-a smo isto nacionalisti, ali za razliku od ovih drugih nacionalista, mi jako volimo europski projekt i “moramo graditi snage koje poštuju svoju suverenost, ali razumiju da je ona snažnija i da nas čini puno relevantnijima globalno nego što bismo to bili sami”.

U praksi, naš hrvatski nacionalizam koji nitko u HDZ-u u protekla tri desetljeća nije nikada ni spomenuo, a kamoli problematizirao, nije usmjeren protiv Bruxellesa, ili ne daj Bože Europske komisije. Zbog toga, prema uvjeravanju premijera Plenkovića, njemačka kancelarka govoreći o opasnosti od nacionalizma nije ni pomislila na hrvatski.

Za našeg premijera naš nacionalizam je očito prihvatljiv, možda čak i poželjan, sve dok ostaje u svojem stoljetnom okviru. Istina da možda nije uvijek svima simpatičan, ali tako je to s nacionalizmom, teško ga je uvijek točno dozirati i učiniti potpuno neškodljivim. Zbog pogrešnog doziranja u slavnoj prošlosti Karlo Ressler danas mora govoriti o mržnji i osveti koje se sjećamo svake godine u svibnju. Iako površnom promatraču, ne samo iz njegove generacije, nije baš posve jasno odakle ta mržnja i zbog čega osveta.

Zašto Angela Merkel može držati lekcije u nacionalizmu?

Richard von Weizsäcker bio je predsjednik Savezne Republike Njemačke u dva petogodišnja mandata, od 1984. do 1994. Kao devetnaestogodišnjak i kapetan njemačke vojske sudjelovao je u prvom danu ratnog pohoda na Poljsku. Bio je ranjen u proljeće 1945., a kraj rata dočekao je na obiteljskoj farmi nedaleko od Bodenskog jezera. Na četrdesetu godišnjicu završetka Drugog svjetskog rata održao je njemačkom parlamentu svoj najslavniji govor, koji je kasnije u cijelosti preveden na trinaest jezika i distribuiran u dva milijuna kopija. Za ovu prigodu izdvojit ću dio koji najbolje pokazuje zašto Angela Merkel, kao njemačka kancelarka, može danas držati lekcije o nacionalizmu i onima koji su njegov najgori i najodvratniji derivat vojnički porazili:

Ipak, iz dana u dan bilo je sve jasnije da je 8. svibnja Dan oslobođenja. Na taj dan svi smo oslobođeni sistema koji je uništavao čovjeka – režima nacionalsocijalističke strahovlade. Nitko ne treba zaboraviti ni patnje koje su za mnoge tog dana tek počele i potom se nastavile. Međutim, ne smijemo razlog za izbjeglištvo, protjerivanje i sužanjstvo tražiti na kraju rata. Možemo ga naći samo na njegovom početku odnosno početku strahovlade koja je do samog rata i dovela. Osmi svibnja 1945. ne smije se razdvajati od 30. siječnja 1933. (dan kada je Hitler postao njemački kancelar, op.a.) […] Danas se s tugom prisjećamo svih žrtava rata i nacističke strahovlade. Posebno se prisjećamo šest milijuna ubijenih Židova, prisjećamo se svih naroda koji su stradali tijekom rata, a posebno golemih žrtava Sovjetskog Saveza i Poljske.

Kao Nijemci prisjećamo se s tugom i vlastitih sunarodnjaka koji su izgubili svoje živote kao civili, vojnici ili zarobljenici. Sjećamo se svih ubijenih Roma, homoseksualca, duševnih bolesnika i svih onih koji su zbog svojih vjerskih ili političkih uvjerenja izgubili svoje živote. Prisjećamo se strijeljanih zarobljenika. Prisjećamo se žrtava pokreta otpora u svim porobljenim i okupiranim zemljama. Kao Nijemci klanjamo se sjenama svih žrtava iz redova njemačkog otpora, građanskog otpora, vojničkog otpora, vjerskog otpora, otpora radnika, otpora komunista. Prisjećamo se i svih onih koji nisu pružali aktivan otpor, ali su prigrlili smrt umjesto da djeluju protivno svojoj savjesti.

Još čekamo da predsjednica i premijer adresiraju krivnju

Još uvijek čekamo da hrvatska predsjednica, premijer ili predsjednik Sabora na komemoraciji u Bleiburgu ili istim povodom održanoj komemoraciji na nekom drugom mjestu u Hrvatskoj jasno i nedvosmisleno adresiraju krivnju za patnje nakon 15. svibnja 1945. godine na one koji su sve započeli 10. travnja 1941. godine. Prema podacima koje je prije trideset godina objavio Vladimir Žerjavić u Drugom svjetskom ratu i poraću na teritoriju današnje Republike Hrvatske ubijena je ili smrtno stradala 271.000 njenih stanovnika.

U BiH je u istom razdoblju smrtno stradalo 316.000 stanovnika. Na području obje današnje države u redovima NOV-a poginulo je 138 000 tisuća boraca, a u različitim kvislinškim postrojbama 122 000 njihovih pripadnika. Civilnih žrtava bilo je 327.000, od toga je njih 133.000 ubijeno u različitim logorima.

U Njemačkoj su se žrtvama poklonili još 1985. godine

Njemački predsjednik Richard von Weizsäcker poklonio se još 1985. svim tim žrtvama uključivši i žrtve iz pokreta otpora u svim okupiranim i porobljenim zemljama. Kao Nijemac poklonio se i žrtvama iz redova različitih oblika njemačkog otpora uključivši i komuniste. Za Nijemce takozvana NDH bila je samo jedna od okupiranih i porobljenih zemalja na čijem je području u borbama smrtno stradalo nešto više od 20.000 pripadnika njihovih oružanih snaga.

Nakon bezuvjetne njemačke kapitulacije 8. svibnja 1945. partizanskim jedinicama predalo se 85.000 njemačkih vojnika, podoficira i oficira. Neki među njima, kao i u drugim europskim državama, ubijeni su bez suda i suđenja. Njemački predsjednik prisjetio se i njihovih žrtava adresirajući krivnju za njihovo stradanje na onog koji je 30. siječnja 1933. godine u Njemačkoj preuzeo vlast i “stvorio masovno ludilo”.

Ressler bi trebao pročitati Weizsäckerov govor

Karlo Ressler rođen je četiri godine nakon što je njemački predsjednik Richard von Weizsäcker održao svoj povijesni govor u njemačkom parlamentu. Karlo Ressler “sredinom svibnja svake godine prisjeća se žrtava nevinih hrvatskih civila i zarobljenika ubijenih nakon Drugog svjetskog rata iz mržnje i osvete, bez ikakvog suđenja”.

Karlo Ressler otići će u Bruxelles prije nego sazna da Drugi svjetski rat nije ni počeo niti završio 15. svibnja 1945. jer bi se inače sigurno prisjećao nevinih hrvatskih civila i vojnika ubijenih između 10. travnja 1941. i 15. svibnja 1945. Ovako nam samo preostaje nada da će Karlo Ressler, kao viđeniji član Europske pučke stranke, jednog dana pročitati govor Richarda von Weizsäckera i razumjeti kako iz “povijesti učimo za što je sve čovjek sposoban te da nikako ne smijemo pomisliti da smo sada kao ljudi drugačiji ili bolji”.

Goranko Fižulić
Poduzetnik
165 članaka Više o autoru
Više s weba