Prijedlog da se, po uzoru na medicinski stožer, osnuje i ekonomski stožer, premijer Andrej Plenković brzo je, i kako se čini, uspješno eutanazirao. Premda zdravstveni stožer u kojem prevladavaju znanstvenici, liječnici i medicinski stručnjaci prema općoj ocjeni funkcionira dobro, premijer Plenković odbacio je mogućnost da na isti način iskoristi i potencijale hrvatskih ekonomskih znanstvenika i eksperata.
Slomio je odličnu ideju
“Tako oformljen task force”, istakao je Vedriš, “analizirao bi i proigravao scenarije razvoja krize te ponudio adekvatne odgovore. Okosnica takvog stožera može biti Ekonomski institut jer ima svu potrebnu znanstveno-istraživačku i dokumentacijsku infrastrukturu. S obzirom na težinu krize, takva odluka ne bi se smjela odgađati.”
Unatoč svim sličnim prijedlozima te usprkos tome što takva skupina stručnjaka ne bi djelovala operativno već isključivo savjetodavno, dakle iz drugog plana, premijer Plenković tu je ideju hladno odbio. Doduše, u prvi tren čak je najavio mogućnost osnivanja nekog savjetodavnog tijela, ali tu je ideju odmah razvodnio, predlažući da se u njemu nađu, uz politički podobne ekonomske eksperte, i predstavnici sindikata, poslodavaca te tko zna još koga. Tako je preko koljena slomio jednu odličnu ideju.
Takvo ponašanje ne može se drugačije objasniti nego kao strah da bi mu ekonomski stručnjaci mogli odnijeti dio popularnosti koje mu je donijela kriza. Zapravo, kako su to učinili ministar zdravstva Vili Beroš, profesorica dr. Alemka Markotić te ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak. Zbog toga premijer Plenković često ističe kako taj Stožer nije pao s Marsa već ga je izabrala i postavila njegova Vlada.
Epidemija je istaknula važnost poljoprivrede
Plenković je odbacio ideju osnivanja takvog savjetodavnog tima stručnjaka u trenucima kad ne treba donositi samo operativne mjere koje će riješiti trenutne probleme, već valja unaprijed smišljati planove kakvu ćemo izlaznu gospodarsku strategiju imati ne samo sljedećih mjeseci nego i godina. Uz saniranje posljedica koje će trajati godinama usporedno valja razrađivati planove za izlazne strategije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Primjerice, kako što prije vratiti u život poljoprivredu. Epidemija koronavirusa pokazala je koliko je važna ta gospodarska grana te koliko nam nedostaje vlastitih prehrambenih proizvoda. Hranu sljedećih godina nećemo moći kupovati u inozemstvu jer neće biti novca, stoga će trebati na temelju stečenih iskustva odrediti kojim se pravcem valja razvijati Hrvatska, kojim granama dati poticaje i prednost.
Našli smo se u nepoznatoj situaciji
Upravo je stiglo izvješće Svjetske banke koja optimistički procjenjuje da će hrvatski bruto domaći proizvod, BDP, ove godine pasti 6,2 posto, dok bi stopa nezaposlenosti mogla porasti iznad 9 posto. Ako ti podaci nisu dovoljni premijeru Plenkoviću da interes građana stavi ispred stranačkih, onda bi ga možda mogli alarmirati najnovija predviđanja OECD-a koja pokazuju da su zbog epidemije koronavirusa i dva najveća europska gospodarstva, njemačko i francusko, potonula u recesiju koja će u samo nekoliko mjeseci poništiti njihov višegodišnji rast.
Do lipnja njemačka ekonomija zabilježit će pad od 10 posto BDP-a, pokazuju najnovija istraživanja koja je objavio Financial Times. U Francuskoj se pak BDP u prva tri mjeseca već smanjio za 6 posto. Svjetska trgovinska razmjena pala je za čak 32 posto, što je znatno brže od pada trgovine od 12 posto 2009. godini.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Generalni direktor Svjetske trgovinske organizacije Roberto Azevêdo upozorio je: “To su ružni brojevi, nikoga neće zaobići. Neizbježni pad trgovine i proizvodnje imat će bolne posljedice za sva domaćinstva i poduzeća, povrh ljudske patnje uzrokovane bolešću”. To potvrđuje da se svijet, pa i Hrvatska, našao u novoj, čak i najvećim svjetskim stručnjacima, potpuno nepoznatoj situaciji.
Plenković ne želi otkriti podatke
Ministri koji se bave gospodarskim pitanjima, poput Darka Horvata, ministra gospodarstva, Josipa Aladrovića, ministra rada i mirovinskog sustava, Marije Vučković, ministrice poljoprivrede, Garija Cappellija, ministra turizma, koji nisu baš pretjerano kompetentni, u ovoj situaciji još su zatrpani dnevnom operativom i rješavanjem tekućih problema. Stoga se ne mogu niti znaju baviti strateškim promišljanjima.
Ne zna to ni premijer Plenković. Što, dakako, nije strašno, jer on nije ekonomski stručnjak niti je ikada radio u realnom sektoru. Iznimka je donekle samo ministar financija Zdravko Marić. Upućeni kažu kako postoji još jedan razlog zašto premijer Plenković bježi od ideje osnivanja ekonomskog think tanka. Tvrde da bi se takvom tijelu morali dati na raspolaganje svi podaci, a Vlada to ne želi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Djelomično zato što podataka nema, primjerice Zavod za statistiku više praktički ništa ozbiljno ne analizira, čak, recimo, nema podataka koliko ima zgrada u Zagrebu. Djelomice i zbog toga da se ne bi otkrilo koliko podaci, koje šaljemo u Bruxelles, nisu potpuni niti sasvim točni.
Može li, primjerice, netko odgovoriti na pitanje koliko država daje novca Katoličkoj crkvi. Ne može, jer se on dijeli iz državnog proračuna i raznih fondova, a osim toga županijski, gradski i općinski glavešine dodvoravaju se crkvenoj hijerarhiji dodjeljujući joj benevolentno dodatna, golema sredstva. No, podataka koliko je to ukupno novca nigdje nema.
Jasno je da Vlada nije dovoljno stručna
Sve upućuje da premijer Plenković i vrh HDZ-a žele sami kapitalizirati trenutnu popularnost koju su stekli zahvaljujući Stožeru civilne zaštite pa tu prednost nad drugim političarima i strankama sada ne žele prokockati zbog nekakvih stručnjaka. Uostalom, da Vlada nije dovoljno stručno ekipirana za donošenje strateških odluka, pokazuje prvi paket mjera za spas gospodarstva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
One su potvrdile da Vlada nije u prvi mah razumjela dubinu niti je prepoznala razmjere nadolazeće krize. Na sreću pritisak javnosti, posebice poduzetnika i stručnjaka, bio je toliko snažan da su morali donijeti drugi paket mjera koji je neusporedivo bolji od prvotnih. Osim toga dok u zdravstvu nije oformljen nikakav paralelni stožer jer nacionalni radi odlično, dok su HUP i Glas poduzetnika iznimno aktivni budući da ekonomski sustav ni izdaleka ne funkcionira tako dobro kao zdravstveni.
Ako ništa drugo, barem je to Plenkoviću trebao biti jasan signal da se mora više osloniti na znanje i procjene znanstvenika i stručnjaka. Umjesto toga Plenković se ovaj puta nije izdigao iznad uskih stranačkih interesa i osobnih ambicija. Čudno je to budući je ova kriza bez presedana u povijesti.
Ovo nije uobičajena recesija
To nije uobičajena recesija do koje dolazi kad ljudi smanjuju potrošnju, pa se tako ruši gospodarski rast i gube radna mjesta, a onda se ona rješava novčanim injekcijama u financijski sustav. Kao što je napisao nobelovac Paul Krugman ova kriza je “ekonomski ekvivalent medicinski inducirane kome u kojoj se neke moždane funkcije privremeno isključe kako bi se pacijent mogao izliječiti.”
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na sreću, antiintelektualno ozračje u državi više nije dominantno, u prvi plan došli su ljudi koji znaju posao kojim se bave, pa bi trebalo iskoristi tu priliku da se mobiliziraju svi znanstveni i intelektualni potencijali. Uostalom, ni u drugim državama strateške probleme ne rješavaju ministri koji su puno kompetentniji od naših, nego to rade znanstvenici.
S obzirom na to da je riječ o do sada ne viđenoj katastrofi, potrebna je kombinacija novih metoda i lijekova, a njih mogu osmisliti samo stručnjaci, a ne stranački podobni političari. Ova kriza će, sasvim sigurno, dovesti do takvog dugoročnog zaduživanja države u inozemstvu i kod kuće, da će morati provesti drastične rezove svih troškova ako će htjeti preživjeti. Zbog toga nije nužno samo donijeti skup kratkoročnih mjera kao što je to sada slučaj, već se moraju odrediti prioriteti i pravci razvoja kako bi se gospodarstvo moglo oporaviti.
Kriza je štošta rasvijetlila
To znači da valja promijeniti puno toga. Olakšati, primjerice, način na koji se otvaraju tvrtke kako bi ljudi koji ostaju bez posla, lakše pokrenuli neki mali biznis. Prisilnu digitalizaciju valja iskoristiti kako bi se ukinulo što više nepotrebnih šaltera i birokratskih radnih mjesta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jer sad se pokazuje koliko je besmisleno obilaziti šaltere u županijama, općinama i gradovima, gdje onda činovnici unose u računalni sustav podatke koje im građani donose na formularima. A da o potrebi ukidanja parafiskalnih nameta i ne govorimo. Kriza je također, primjerice, pokazala svu nepotrebnost Hrvatske gospodarske komore ili stotina turističkih zajednica.
Odluka Istre da se unutar 5 općina može slobodno kretati, najbolje pokazuje koliko je besmisleno imati 428 općina, 127 gradova 20 županija te da bi se sve njihove funkcije trebale objediniti u trećinu tog broja. Svakako valja ostaviti poštenu mjeru da se PDV ubire po naplati, a ne nakon ispisane fakture.
Trebamo učiti od drugih
Možemo i naučiti nešto od drugih. Primjerice švicarska vlada dala je bankama jamstva od 40 milijardi franaka koje one mogu dijeliti kroz kredite tvrtkama svih veličina. S obzirom na to da u Hrvatskoj kao i u Europi postoji višak sredstava, švicarske banke u svega 24 sata odbrojavaju zajmove na temelju formulara koji se mogu ispuniti za svega sat ili dva. I to uz kamate od 0 do 0,5 posto.
Istodobno, naši građani i tvrtke moraju ispunjavati nebrojne obrasce. A kad ih predaju bankari samo gledaju kako bi i na krizi zaradili. Stoga mađarski premijer Viktor Orban nije bio glup kad nije dozvolio bankama da deru građane, već im je poručio da mogu otići ako im se ne sviđaju mjere koje je uvela Vlada. Nijedna banka nije napustila Mađarsku.
Umjesto osmišljavanja strateških pravaca izlaska iz krize, za što, ruku na srce nije stručnjak, premijer Plenković trebao bi se baviti onim što bi HDZ mogao ponajbolje znati, primjerice, razraditi način obračuna s korupcijom, bezakonjem i nepotizmom.
Zašto premijer nije osnovao stožer za gospodarstvo?
Vlada je propustila okupiti stručnjake kvalificirane za pojedina područja ekonomskog života
Može li, primjerice, netko odgovoriti na pitanje koliko država daje novca Katoličkoj crkvi. Ne može, jer se on dijeli iz državnog proračuna i raznih fondova, a osim toga županijski, gradski i općinski glavešine dodvoravaju se crkvenoj hijerarhiji dodjeljujući joj benevolentno dodatna, golema sredstva. No, podataka koliko je to ukupno novca, nigdje nema.
Prijedlog da se, po uzoru na medicinski stožer, osnuje i ekonomski stožer, premijer Andrej Plenković brzo je, i kako se čini, uspješno eutanazirao. Premda zdravstveni stožer u kojem prevladavaju znanstvenici, liječnici i medicinski stručnjaci prema općoj ocjeni funkcionira dobro, premijer Plenković odbacio je mogućnost da na isti način iskoristi i potencijale hrvatskih ekonomskih znanstvenika i eksperata.
Doktor Mladen Vedriš među prvima je u intervjuu Telegramu predložio da bi u takvom tijelu trebalo okupiti stručnjake kvalificirane za pojedina područja ekonomskog života koji bi pratili događanja u Hrvatskoj, u EU i u svijetu te bi na temelju svih informacija i saznanja, predlagali kratkoročne, srednjoročne i dugoročne mjere.
Slomio je odličnu ideju
“Tako oformljen task force”, istakao je Vedriš, “analizirao bi i proigravao scenarije razvoja krize te ponudio adekvatne odgovore. Okosnica takvog stožera može biti Ekonomski institut jer ima svu potrebnu znanstveno-istraživačku i dokumentacijsku infrastrukturu. S obzirom na težinu krize, takva odluka ne bi se smjela odgađati.”
Unatoč svim sličnim prijedlozima te usprkos tome što takva skupina stručnjaka ne bi djelovala operativno već isključivo savjetodavno, dakle iz drugog plana, premijer Plenković tu je ideju hladno odbio. Doduše, u prvi tren čak je najavio mogućnost osnivanja nekog savjetodavnog tijela, ali tu je ideju odmah razvodnio, predlažući da se u njemu nađu, uz politički podobne ekonomske eksperte, i predstavnici sindikata, poslodavaca te tko zna još koga. Tako je preko koljena slomio jednu odličnu ideju.
Takvo ponašanje ne može se drugačije objasniti nego kao strah da bi mu ekonomski stručnjaci mogli odnijeti dio popularnosti koje mu je donijela kriza. Zapravo, kako su to učinili ministar zdravstva Vili Beroš, profesorica dr. Alemka Markotić te ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak. Zbog toga premijer Plenković često ističe kako taj Stožer nije pao s Marsa već ga je izabrala i postavila njegova Vlada.
Epidemija je istaknula važnost poljoprivrede
Plenković je odbacio ideju osnivanja takvog savjetodavnog tima stručnjaka u trenucima kad ne treba donositi samo operativne mjere koje će riješiti trenutne probleme, već valja unaprijed smišljati planove kakvu ćemo izlaznu gospodarsku strategiju imati ne samo sljedećih mjeseci nego i godina. Uz saniranje posljedica koje će trajati godinama usporedno valja razrađivati planove za izlazne strategije.
Primjerice, kako što prije vratiti u život poljoprivredu. Epidemija koronavirusa pokazala je koliko je važna ta gospodarska grana te koliko nam nedostaje vlastitih prehrambenih proizvoda. Hranu sljedećih godina nećemo moći kupovati u inozemstvu jer neće biti novca, stoga će trebati na temelju stečenih iskustva odrediti kojim se pravcem valja razvijati Hrvatska, kojim granama dati poticaje i prednost.
Našli smo se u nepoznatoj situaciji
Upravo je stiglo izvješće Svjetske banke koja optimistički procjenjuje da će hrvatski bruto domaći proizvod, BDP, ove godine pasti 6,2 posto, dok bi stopa nezaposlenosti mogla porasti iznad 9 posto. Ako ti podaci nisu dovoljni premijeru Plenkoviću da interes građana stavi ispred stranačkih, onda bi ga možda mogli alarmirati najnovija predviđanja OECD-a koja pokazuju da su zbog epidemije koronavirusa i dva najveća europska gospodarstva, njemačko i francusko, potonula u recesiju koja će u samo nekoliko mjeseci poništiti njihov višegodišnji rast.
Do lipnja njemačka ekonomija zabilježit će pad od 10 posto BDP-a, pokazuju najnovija istraživanja koja je objavio Financial Times. U Francuskoj se pak BDP u prva tri mjeseca već smanjio za 6 posto. Svjetska trgovinska razmjena pala je za čak 32 posto, što je znatno brže od pada trgovine od 12 posto 2009. godini.
Generalni direktor Svjetske trgovinske organizacije Roberto Azevêdo upozorio je: “To su ružni brojevi, nikoga neće zaobići. Neizbježni pad trgovine i proizvodnje imat će bolne posljedice za sva domaćinstva i poduzeća, povrh ljudske patnje uzrokovane bolešću”. To potvrđuje da se svijet, pa i Hrvatska, našao u novoj, čak i najvećim svjetskim stručnjacima, potpuno nepoznatoj situaciji.
Plenković ne želi otkriti podatke
Ministri koji se bave gospodarskim pitanjima, poput Darka Horvata, ministra gospodarstva, Josipa Aladrovića, ministra rada i mirovinskog sustava, Marije Vučković, ministrice poljoprivrede, Garija Cappellija, ministra turizma, koji nisu baš pretjerano kompetentni, u ovoj situaciji još su zatrpani dnevnom operativom i rješavanjem tekućih problema. Stoga se ne mogu niti znaju baviti strateškim promišljanjima.
Ne zna to ni premijer Plenković. Što, dakako, nije strašno, jer on nije ekonomski stručnjak niti je ikada radio u realnom sektoru. Iznimka je donekle samo ministar financija Zdravko Marić. Upućeni kažu kako postoji još jedan razlog zašto premijer Plenković bježi od ideje osnivanja ekonomskog think tanka. Tvrde da bi se takvom tijelu morali dati na raspolaganje svi podaci, a Vlada to ne želi.
Djelomično zato što podataka nema, primjerice Zavod za statistiku više praktički ništa ozbiljno ne analizira, čak, recimo, nema podataka koliko ima zgrada u Zagrebu. Djelomice i zbog toga da se ne bi otkrilo koliko podaci, koje šaljemo u Bruxelles, nisu potpuni niti sasvim točni.
Može li, primjerice, netko odgovoriti na pitanje koliko država daje novca Katoličkoj crkvi. Ne može, jer se on dijeli iz državnog proračuna i raznih fondova, a osim toga županijski, gradski i općinski glavešine dodvoravaju se crkvenoj hijerarhiji dodjeljujući joj benevolentno dodatna, golema sredstva. No, podataka koliko je to ukupno novca nigdje nema.
Jasno je da Vlada nije dovoljno stručna
Sve upućuje da premijer Plenković i vrh HDZ-a žele sami kapitalizirati trenutnu popularnost koju su stekli zahvaljujući Stožeru civilne zaštite pa tu prednost nad drugim političarima i strankama sada ne žele prokockati zbog nekakvih stručnjaka. Uostalom, da Vlada nije dovoljno stručno ekipirana za donošenje strateških odluka, pokazuje prvi paket mjera za spas gospodarstva.
One su potvrdile da Vlada nije u prvi mah razumjela dubinu niti je prepoznala razmjere nadolazeće krize. Na sreću pritisak javnosti, posebice poduzetnika i stručnjaka, bio je toliko snažan da su morali donijeti drugi paket mjera koji je neusporedivo bolji od prvotnih. Osim toga dok u zdravstvu nije oformljen nikakav paralelni stožer jer nacionalni radi odlično, dok su HUP i Glas poduzetnika iznimno aktivni budući da ekonomski sustav ni izdaleka ne funkcionira tako dobro kao zdravstveni.
Ako ništa drugo, barem je to Plenkoviću trebao biti jasan signal da se mora više osloniti na znanje i procjene znanstvenika i stručnjaka. Umjesto toga Plenković se ovaj puta nije izdigao iznad uskih stranačkih interesa i osobnih ambicija. Čudno je to budući je ova kriza bez presedana u povijesti.
Ovo nije uobičajena recesija
To nije uobičajena recesija do koje dolazi kad ljudi smanjuju potrošnju, pa se tako ruši gospodarski rast i gube radna mjesta, a onda se ona rješava novčanim injekcijama u financijski sustav. Kao što je napisao nobelovac Paul Krugman ova kriza je “ekonomski ekvivalent medicinski inducirane kome u kojoj se neke moždane funkcije privremeno isključe kako bi se pacijent mogao izliječiti.”
Na sreću, antiintelektualno ozračje u državi više nije dominantno, u prvi plan došli su ljudi koji znaju posao kojim se bave, pa bi trebalo iskoristi tu priliku da se mobiliziraju svi znanstveni i intelektualni potencijali. Uostalom, ni u drugim državama strateške probleme ne rješavaju ministri koji su puno kompetentniji od naših, nego to rade znanstvenici.
S obzirom na to da je riječ o do sada ne viđenoj katastrofi, potrebna je kombinacija novih metoda i lijekova, a njih mogu osmisliti samo stručnjaci, a ne stranački podobni političari. Ova kriza će, sasvim sigurno, dovesti do takvog dugoročnog zaduživanja države u inozemstvu i kod kuće, da će morati provesti drastične rezove svih troškova ako će htjeti preživjeti. Zbog toga nije nužno samo donijeti skup kratkoročnih mjera kao što je to sada slučaj, već se moraju odrediti prioriteti i pravci razvoja kako bi se gospodarstvo moglo oporaviti.
Kriza je štošta rasvijetlila
To znači da valja promijeniti puno toga. Olakšati, primjerice, način na koji se otvaraju tvrtke kako bi ljudi koji ostaju bez posla, lakše pokrenuli neki mali biznis. Prisilnu digitalizaciju valja iskoristiti kako bi se ukinulo što više nepotrebnih šaltera i birokratskih radnih mjesta.
Jer sad se pokazuje koliko je besmisleno obilaziti šaltere u županijama, općinama i gradovima, gdje onda činovnici unose u računalni sustav podatke koje im građani donose na formularima. A da o potrebi ukidanja parafiskalnih nameta i ne govorimo. Kriza je također, primjerice, pokazala svu nepotrebnost Hrvatske gospodarske komore ili stotina turističkih zajednica.
Odluka Istre da se unutar 5 općina može slobodno kretati, najbolje pokazuje koliko je besmisleno imati 428 općina, 127 gradova 20 županija te da bi se sve njihove funkcije trebale objediniti u trećinu tog broja. Svakako valja ostaviti poštenu mjeru da se PDV ubire po naplati, a ne nakon ispisane fakture.
Trebamo učiti od drugih
Možemo i naučiti nešto od drugih. Primjerice švicarska vlada dala je bankama jamstva od 40 milijardi franaka koje one mogu dijeliti kroz kredite tvrtkama svih veličina. S obzirom na to da u Hrvatskoj kao i u Europi postoji višak sredstava, švicarske banke u svega 24 sata odbrojavaju zajmove na temelju formulara koji se mogu ispuniti za svega sat ili dva. I to uz kamate od 0 do 0,5 posto.
Istodobno, naši građani i tvrtke moraju ispunjavati nebrojne obrasce. A kad ih predaju bankari samo gledaju kako bi i na krizi zaradili. Stoga mađarski premijer Viktor Orban nije bio glup kad nije dozvolio bankama da deru građane, već im je poručio da mogu otići ako im se ne sviđaju mjere koje je uvela Vlada. Nijedna banka nije napustila Mađarsku.
Umjesto osmišljavanja strateških pravaca izlaska iz krize, za što, ruku na srce nije stručnjak, premijer Plenković trebao bi se baviti onim što bi HDZ mogao ponajbolje znati, primjerice, razraditi način obračuna s korupcijom, bezakonjem i nepotizmom.