Teško da je policajac Jozo u svojoj smjeni identificirao i locirao novinara Duhačeka na aerodromu, pa skrivećki nazvao svog šefa, koji je nazvao svog, pa ovaj svog… dok na kraju Andrej Plenković osobno nije poslao SMS “Hapsi!”. Ili da je optužni prijedlog zbog tvita ACAB ili pjesmice o ne baš miomirisnoj vili Velebita dobio zeleno svjetlo u uredu premijera u Banskim dvorima. Stvari – valjda – nisu baš još toliko otišle kvragu.
Politička klima
Režim je, međutim, itekako kriv što je uopće došlo do toga da se vodi postupak protiv novinara zbog satiričnih objava na društvenim mrežama. I da nikome od nadležnih nije bilo nimalo čudno, ili neobično, da se istaknutog novinara zbog godinu dana starog tvita drži u pritvoru, niti je ikoga sram da se pritvaranje pravda nadrealnom pričom o tome da se Duhaček za izostanak sa suda došao u MUP opravdati “izvan radnog vremena” i “izvan administrativne zone službenih prostorija”.
Radi se, naime, o političkoj klimi. Slično kao i u priči o antisrpskom raspoloženju protiv kojeg se vlast ne zna, a uglavnom i ne želi boriti, i ovdje je politika ta koja je stvorila uvjete da se dogodi za cijelu zemlju ponižavajući slučaj Duhaček i da s punim pravom možemo očekivati da to nije kraj.
Sramoćenje Milanovićeve Vlade
Počelo je, zapravo, još krajem 2011. godine, kad je tadašnja saborska većina (HDZ) promijenila Kazneni zakon tako da je u njega uvela novo djelo – sramoćenje, po kojem su, između ostalih, novinari mogli biti osuđeni i ako su napisali istinitu informaciju. U Banske dvore se malo nakon toga uselila Vlada koju je vodio sadašnji predsjednički kandidat Milanović. Zakon su uspjeli promijeniti tek u zadnjoj godini mandata. I to toliko “efikasno” da se procesi protiv novinara zbog sramoćenja i danas naveliko vode.
No, prava, ozbiljna promjena političke klime došla je s promjenom vlasti. Preklani je, primjerice, priveden i prekršajno prijavljen momak koji je u smjeru vladine delegacije viknuo “HDZ, lopovi”. Početkom ove godine je Zagrebom zbog stanja u medijima prosvjedovalo preko tisuću novinara. Premijer Plenković je u svom stilu poručio da se ne može u godini 2019. govoriti da u Hrvatskoj postoji problem medija, iako su iz Hrvatskog novinarskog društva između ostalog iznijeli i podatke o preko tisuću aktivnih sudskih postupaka protiv novinara. Upravo danas je, primjerice, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva doznao da ga njegova kuća (HRT) još jednom tuži zbog – klevete.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zatvorski gradić “Milorad Pupovac”
Ustaški pozdrav tretira se kao spomen borcima HOS-a iz Domovinskog rata, skandiranje na stadionima “Ubij/Gazi Srbina/tovara/purgera/bilokoga” dio je veličanstvene atmosfere, prijetnje po društvenim mrežama novinarima i (nekim) političarima – izražavanje mišljenja. U isto vrijeme, za pisanje protupolicijske kratice ACAB uredno se pokreću postupci, a evo vidimo i da se iza rešetaka može završiti i zbog zajebancije s narodnim napjevima. Da je policija jednako revna u slučajevima govora mržnje samo prema Miloradu Pupovcu, Hrvatska bi dosad imala ne samo zatvor “Milorad Pupovac”, nego cijeli zasebni, istoimeni, zatvorski gradić.
U bizarnom redoslijedu događaja ovog vikenda predsjednik Sabora Gordan Jandroković, pokušavajući (neuspješno) objasniti zašto Vlada ne želi dostaviti dokumente o putu u Helsinki Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, brani Plenkovićevo zaoštravanje sukoba s tim neovisnim tijelom. I kaže, doslovno: “Morat ćete svi u javnom prostoru naučiti da će jedna grubost izazvati drugu”. Nekoliko sati kasnije Duhaček je sjedio iza rešetaka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto s punim pravom možemo očekivati da ponižavajući slučaj Duhaček nije kraj
Stoji li režim iza hapšenja novinara? Naravano da ne. I u isto vrijeme, naravno da stoji.
Za pisanje protupolicijske kratice ACAB uredno se pokreću postupci, a evo vidimo i da se iza rešetaka može završiti i zbog zajebancije s narodnim napjevima. Da je policija jednako revna u slučajevima govora mržnje samo prema Miloradu Pupovcu, Hrvatska bi dosad imala ne samo zatvor “Milorad Pupovac”, nego cijeli zasebni, istoimeni, zatvorski gradić.
Stoji li doista, iza sramotnog postupka prema novinaru Gordanu Duhačeku – režim, kako je to danas pomalo dramatično ustanovio predsjednički kandidat Zoran Milanović?
Naravno da ne. I, u isto vrijeme, naravno da stoji.
Teško da je policajac Jozo u svojoj smjeni identificirao i locirao novinara Duhačeka na aerodromu, pa skrivećki nazvao svog šefa, koji je nazvao svog, pa ovaj svog… dok na kraju Andrej Plenković osobno nije poslao SMS “Hapsi!”. Ili da je optužni prijedlog zbog tvita ACAB ili pjesmice o ne baš miomirisnoj vili Velebita dobio zeleno svjetlo u uredu premijera u Banskim dvorima. Stvari – valjda – nisu baš još toliko otišle kvragu.
Politička klima
Režim je, međutim, itekako kriv što je uopće došlo do toga da se vodi postupak protiv novinara zbog satiričnih objava na društvenim mrežama. I da nikome od nadležnih nije bilo nimalo čudno, ili neobično, da se istaknutog novinara zbog godinu dana starog tvita drži u pritvoru, niti je ikoga sram da se pritvaranje pravda nadrealnom pričom o tome da se Duhaček za izostanak sa suda došao u MUP opravdati “izvan radnog vremena” i “izvan administrativne zone službenih prostorija”.
Radi se, naime, o političkoj klimi. Slično kao i u priči o antisrpskom raspoloženju protiv kojeg se vlast ne zna, a uglavnom i ne želi boriti, i ovdje je politika ta koja je stvorila uvjete da se dogodi za cijelu zemlju ponižavajući slučaj Duhaček i da s punim pravom možemo očekivati da to nije kraj.
Sramoćenje Milanovićeve Vlade
Počelo je, zapravo, još krajem 2011. godine, kad je tadašnja saborska većina (HDZ) promijenila Kazneni zakon tako da je u njega uvela novo djelo – sramoćenje, po kojem su, između ostalih, novinari mogli biti osuđeni i ako su napisali istinitu informaciju. U Banske dvore se malo nakon toga uselila Vlada koju je vodio sadašnji predsjednički kandidat Milanović. Zakon su uspjeli promijeniti tek u zadnjoj godini mandata. I to toliko “efikasno” da se procesi protiv novinara zbog sramoćenja i danas naveliko vode.
No, prava, ozbiljna promjena političke klime došla je s promjenom vlasti. Preklani je, primjerice, priveden i prekršajno prijavljen momak koji je u smjeru vladine delegacije viknuo “HDZ, lopovi”. Početkom ove godine je Zagrebom zbog stanja u medijima prosvjedovalo preko tisuću novinara. Premijer Plenković je u svom stilu poručio da se ne može u godini 2019. govoriti da u Hrvatskoj postoji problem medija, iako su iz Hrvatskog novinarskog društva između ostalog iznijeli i podatke o preko tisuću aktivnih sudskih postupaka protiv novinara. Upravo danas je, primjerice, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva doznao da ga njegova kuća (HRT) još jednom tuži zbog – klevete.
Zatvorski gradić “Milorad Pupovac”
Ustaški pozdrav tretira se kao spomen borcima HOS-a iz Domovinskog rata, skandiranje na stadionima “Ubij/Gazi Srbina/tovara/purgera/bilokoga” dio je veličanstvene atmosfere, prijetnje po društvenim mrežama novinarima i (nekim) političarima – izražavanje mišljenja. U isto vrijeme, za pisanje protupolicijske kratice ACAB uredno se pokreću postupci, a evo vidimo i da se iza rešetaka može završiti i zbog zajebancije s narodnim napjevima. Da je policija jednako revna u slučajevima govora mržnje samo prema Miloradu Pupovcu, Hrvatska bi dosad imala ne samo zatvor “Milorad Pupovac”, nego cijeli zasebni, istoimeni, zatvorski gradić.
U bizarnom redoslijedu događaja ovog vikenda predsjednik Sabora Gordan Jandroković, pokušavajući (neuspješno) objasniti zašto Vlada ne želi dostaviti dokumente o putu u Helsinki Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, brani Plenkovićevo zaoštravanje sukoba s tim neovisnim tijelom. I kaže, doslovno: “Morat ćete svi u javnom prostoru naučiti da će jedna grubost izazvati drugu”. Nekoliko sati kasnije Duhaček je sjedio iza rešetaka.