Kod nas nitko u trijeznom stanju ne misli da sudstvo i pravosuđe rade kvalitetno i neovisno. Ali Đuro Sessa, predsjednik Vrhovnog suda, a time i čelnik cjelokupne sudbene vlasti u državi, tvrdi da je to zato što građani nesuvislo podliježu zlobnim potvorama i podvalama.
I Europska komisija upravo je ponovno centrirala Hrvatsku na dno ljestvice zemalja EU prema kriterijima vladavine prava. Bruxelles zabrinjava činjenica da je velika većina hrvatskih građana ne samo uvjerena kako pravosuđe ne štiti društvo od korupcije nego da je i samo korumpirano. Upozoravaju da se ovdje sudski postupci razvlače u nedogled, da se tužbama progone novinari i tako ugrožava sloboda medija itd.
No Đuro Sessa duboko se ne slaže ni s Europskom komisijom. Kaže u intervjuu Večernjem listu da je sudstvo potpuno neopravdano postalo ”vreća za boks”. Smatra da ono u Hrvatskoj nema autoritet zato što ga potkopava javnost koja se devijantno voli ponašati kao ”prijeki sud”. Ukratko, sudac Sessa rezonira kao da živi iznad oblaka pa ne vidi što je dolje.
Očigledna dihotomija
A dolje nema te Arkadije koja se predsjedniku Vrhovnog suda ukazuje kroz izmaglicu. I najjednostavniji predmeti kod nas se često navlače po pet i sedam godina, o tome može svjedočiti gomila građana i pravnih subjekata koji svoja prava istjeruju u hrvatskim sudnicama.
Broj neriješenih parnica trenutno je blizu 400.000, a Hrvatska je istovremeno europski rekorder po broju sudaca. Na 100.000 stanovnika kod nas plaću prima 40 sudaca, a recimo u Njemačkoj 24, u Italiji 11, u Francuskoj 10, u Danskoj 6, a u Irskoj tek troje. A pritom su suci u Hrvatskoj zaštićeni kao lički medvjedi i odlično plaćeni i nesmetano rade razne fuševe od nogometa pa nadalje.
Odakle takva očigledna dihotomija, to sudac Sessa nikad nije objasnio. Ali se zato u svojim godišnjim izvještajima Saboru redovito žali na uvjete rada i materijalne teškoće sudbene vlasti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Izostala reakcija
Od predsjednika Vrhovnog suda također se na da čuti ništa ni o nizu upravo začudnih prvostupanjskih ali i drugih ishoda poznatih sudskih postupaka u Hrvatskoj, Kao ni o tome koliko sudskih presuda pada u žalbenom postupku i koliko je ordinarnih kriminalaca spašeno nevjerojatnim sudskim zastarama. Kao ni o otkrićima o povezanosti pojedinih sudaca s određenom strankom. Kao ni o gostovanjima predsjednika zagrebačkog Županijskog suda Ivana Turudića na rođendanima sadašnjeg osuđenika i bjegunca Zdravka Mamića ili o tome je li sucu Turudiću bilo mjesto u ”klubu” uhićenog direktora Janafa Dragana Kovačevića.
Sessa je iznad toga da se osvrne i na niz sudačkih imenovanja iz kojih vonja politički ključ. Kao i na to da se Nadanu Vidoševiću sudi još od 2015. godine, a još nema ni prvostupanjske presude. Da je Tomislav Horvatinčić još uvijek na slobodi iako je već više puta morao biti odveden u zatvor. Da silovatelji i obiteljski nasilnici u pravilu dobivaju najniže kazne i vrlo često uvjetne. Da je bivši ministar Čobanković završio na guljenju krumpira za sve one milijune.
Hod po jajima
Neka se Sessu slučajno ne pita što je zapelo na sudovima s višestruko optuženim Milanom Bandićem. Ni hoće li se ikad završiti suđenje HDZ-u za crne fondove. Ni zašto se i kako informacije iz važnih povjerljivih istraga redovito u detalje dojavljuju medijima. I tako redom. Nemojte ga oslovljavati s konkretnim stvarima jer se njegov mir remeti zabadanjem javnosti i novinara koji postavljaju pitanja i pokušavaju nešto misliti i zaključiti. I tako kvare i prljaju sliku o našem uzornom sudstvu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, je li javnost doista tako slaboumna kao što misli sudac Sessa da na temelju svih grešaka, otezanja i skandala ne zna namirisati kako rade pravosuđe i sudstvo? Pa ne bi se reklo.
Ali zato se mora primijetiti kako Sessa napadno hoda po jajima da ne bi uzrujao Andreja Plenkovića i sestrinsku izvršnu vlast pa u ovom posljednjem intervjuu, recimo, ne nalazi da je potrebna ijedna njegova visoka kritička opaska o aktualnom tragičnom kadrovskom stanju u Ministarstvu pravosuđa.
Uprava i pravosuđe
Nekako bi bilo logično da je predsjednik Vrhovnog suda zainteresiran za kompetencije pravosudnog ministarstva i da sa svoje formalno autonomne pozicije želi i o tome slobodno kazati koju. Ali ne.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sessi nije problem što je premijer povjerio njegov matični resor Ivanu Malenici, čije je zanimanje uprava, a s pravosuđem nema nikakve veze, a niti što mu je nekidan u pomoć doveo Sanjina Rukavinu. Riječ je HDZ-ovom gradonačelniku Senja koji je od škola završio opatijski Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, a sada ga evo u fotelji državnog tajnika u Maleničinom ministarstvu.
Budući da je ovo i ovakvo ministarstvo pozvano da inicira velike reforme u domeni kojom se Sessa bavi – a u kojoj smo poslovično najgori u EU – naš bi predsjednik Vrhovnog suda morao biti zabrinut. No njega, umjesto toga, muči što je hrvatska javnost takva kakva jest. Po njemu bezrazložno nabrušena i spremna izaći na trg da bi sudila i vješala umjesto suda. A taj simptom sljepila i bahatosti ne obećava, dakako, nikakve promjene po pitanju vladavine prava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto šefa Vrhovnog suda ljuti što javnost misli da nam je pravosuđe korumpirano?
O Sessinoj čudnoj reakciji na izvješće EK o vladavini prava u Hrvatskoj
Sessi nije problem što je premijer povjerio njegov matični resor Ivanu Malenici, čije je zanimanje uprava, a s pravosuđem nema nikakve veze, a niti što mu je nekidan u pomoć doveo Sanjina Rukavinu. Riječ je HDZ-ovom gradonačelniku Senja koji je od škola završio opatijski Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, a sada ga evo u fotelji državnog tajnika u Maleničinom ministarstvu.
Kod nas nitko u trijeznom stanju ne misli da sudstvo i pravosuđe rade kvalitetno i neovisno. Ali Đuro Sessa, predsjednik Vrhovnog suda, a time i čelnik cjelokupne sudbene vlasti u državi, tvrdi da je to zato što građani nesuvislo podliježu zlobnim potvorama i podvalama.
I Europska komisija upravo je ponovno centrirala Hrvatsku na dno ljestvice zemalja EU prema kriterijima vladavine prava. Bruxelles zabrinjava činjenica da je velika većina hrvatskih građana ne samo uvjerena kako pravosuđe ne štiti društvo od korupcije nego da je i samo korumpirano. Upozoravaju da se ovdje sudski postupci razvlače u nedogled, da se tužbama progone novinari i tako ugrožava sloboda medija itd.
No Đuro Sessa duboko se ne slaže ni s Europskom komisijom. Kaže u intervjuu Večernjem listu da je sudstvo potpuno neopravdano postalo ”vreća za boks”. Smatra da ono u Hrvatskoj nema autoritet zato što ga potkopava javnost koja se devijantno voli ponašati kao ”prijeki sud”. Ukratko, sudac Sessa rezonira kao da živi iznad oblaka pa ne vidi što je dolje.
Očigledna dihotomija
A dolje nema te Arkadije koja se predsjedniku Vrhovnog suda ukazuje kroz izmaglicu. I najjednostavniji predmeti kod nas se često navlače po pet i sedam godina, o tome može svjedočiti gomila građana i pravnih subjekata koji svoja prava istjeruju u hrvatskim sudnicama.
Broj neriješenih parnica trenutno je blizu 400.000, a Hrvatska je istovremeno europski rekorder po broju sudaca. Na 100.000 stanovnika kod nas plaću prima 40 sudaca, a recimo u Njemačkoj 24, u Italiji 11, u Francuskoj 10, u Danskoj 6, a u Irskoj tek troje. A pritom su suci u Hrvatskoj zaštićeni kao lički medvjedi i odlično plaćeni i nesmetano rade razne fuševe od nogometa pa nadalje.
Odakle takva očigledna dihotomija, to sudac Sessa nikad nije objasnio. Ali se zato u svojim godišnjim izvještajima Saboru redovito žali na uvjete rada i materijalne teškoće sudbene vlasti.
Izostala reakcija
Od predsjednika Vrhovnog suda također se na da čuti ništa ni o nizu upravo začudnih prvostupanjskih ali i drugih ishoda poznatih sudskih postupaka u Hrvatskoj, Kao ni o tome koliko sudskih presuda pada u žalbenom postupku i koliko je ordinarnih kriminalaca spašeno nevjerojatnim sudskim zastarama. Kao ni o otkrićima o povezanosti pojedinih sudaca s određenom strankom. Kao ni o gostovanjima predsjednika zagrebačkog Županijskog suda Ivana Turudića na rođendanima sadašnjeg osuđenika i bjegunca Zdravka Mamića ili o tome je li sucu Turudiću bilo mjesto u ”klubu” uhićenog direktora Janafa Dragana Kovačevića.
Sessa je iznad toga da se osvrne i na niz sudačkih imenovanja iz kojih vonja politički ključ. Kao i na to da se Nadanu Vidoševiću sudi još od 2015. godine, a još nema ni prvostupanjske presude. Da je Tomislav Horvatinčić još uvijek na slobodi iako je već više puta morao biti odveden u zatvor. Da silovatelji i obiteljski nasilnici u pravilu dobivaju najniže kazne i vrlo često uvjetne. Da je bivši ministar Čobanković završio na guljenju krumpira za sve one milijune.
Hod po jajima
Neka se Sessu slučajno ne pita što je zapelo na sudovima s višestruko optuženim Milanom Bandićem. Ni hoće li se ikad završiti suđenje HDZ-u za crne fondove. Ni zašto se i kako informacije iz važnih povjerljivih istraga redovito u detalje dojavljuju medijima. I tako redom. Nemojte ga oslovljavati s konkretnim stvarima jer se njegov mir remeti zabadanjem javnosti i novinara koji postavljaju pitanja i pokušavaju nešto misliti i zaključiti. I tako kvare i prljaju sliku o našem uzornom sudstvu.
No, je li javnost doista tako slaboumna kao što misli sudac Sessa da na temelju svih grešaka, otezanja i skandala ne zna namirisati kako rade pravosuđe i sudstvo? Pa ne bi se reklo.
Ali zato se mora primijetiti kako Sessa napadno hoda po jajima da ne bi uzrujao Andreja Plenkovića i sestrinsku izvršnu vlast pa u ovom posljednjem intervjuu, recimo, ne nalazi da je potrebna ijedna njegova visoka kritička opaska o aktualnom tragičnom kadrovskom stanju u Ministarstvu pravosuđa.
Uprava i pravosuđe
Nekako bi bilo logično da je predsjednik Vrhovnog suda zainteresiran za kompetencije pravosudnog ministarstva i da sa svoje formalno autonomne pozicije želi i o tome slobodno kazati koju. Ali ne.
Sessi nije problem što je premijer povjerio njegov matični resor Ivanu Malenici, čije je zanimanje uprava, a s pravosuđem nema nikakve veze, a niti što mu je nekidan u pomoć doveo Sanjina Rukavinu. Riječ je HDZ-ovom gradonačelniku Senja koji je od škola završio opatijski Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, a sada ga evo u fotelji državnog tajnika u Maleničinom ministarstvu.
Budući da je ovo i ovakvo ministarstvo pozvano da inicira velike reforme u domeni kojom se Sessa bavi – a u kojoj smo poslovično najgori u EU – naš bi predsjednik Vrhovnog suda morao biti zabrinut. No njega, umjesto toga, muči što je hrvatska javnost takva kakva jest. Po njemu bezrazložno nabrušena i spremna izaći na trg da bi sudila i vješala umjesto suda. A taj simptom sljepila i bahatosti ne obećava, dakako, nikakve promjene po pitanju vladavine prava.