Nekad je nužno odabrati stranu

Zašto smo odgodili Zagreb Pride? Nismo htjeli da nam, pod izlikom epidemije, nameću maske i tjeraju nas na skrivanje

Koordinatorica Povorke ponosa za Telegram piše zašto su pomaknuli povorku s lipnja na rujan

FOTO: Vjekoslav Skledar

Danas Zagrebom neće proći najponosnija šarena povorka koja slavi različitost i ljubav, poziva na ravnopravnije i slobodnije društvo, korača za antifašizam bez kompromisa i za zemlju za sve nas.

Devetnaesta Povorka ponosa lezbijki, gejeva, biseksualnih, transrodnih, interspolnih i queer osoba, naših obitelji i prijateljica, koja se izvorno trebala održati danas, proći će Zagrebom 19. rujna 2020. godine.

Naime, tradicionalna Povorka ponosa ove će se godine, ponosnija nego ikad, održati u kasno ljeto umjesto u mjesecu ponosa, kao proteklih 18 godina, budući da nismo pristale na bezbroj ograničenja i prebrojavanje sudionica i sudionika povorke.

Pomicanje datuma, ne odustajanje

Željele smo iskazati i solidarnost sa članovima zajednice koji spadaju u imunokompromitiranu skupinu ili žive u obitelji sa starijima koji spadaju u najrizičniju skupinu.

Istu su odluku donijeli mnogi prajdovi u Europi i diljem svijeta, uključujući i onaj najstariji, njujorški koji ove godine obilježava pedeseti rođendan.

Odluku je bilo iznimno teško donijeti, ali riječ je tek o pomicanju datuma, ali ne i o odustajanju. Znamo da će mjesec ponosa, lipanj, ove godine nedvojbeno biti manje veseo, šaren i glasan nego inače. Ali, nadoknadit ćemo to sve krajem ljeta.

Nevidljivi ormar

Čini mi se važnim naglasiti da pripreme za Povorku počinju u rano proljeće, a kada je trebalo donijeti konačnu odluku nismo htjele pristati na ograničenja i zabrane koje bi u uvjetima pandemije koronavirusa bile nametnute.

Na to da nas prebrojavaju, da nekome ne daju da se pridruži Povorci jer je „preko limita“, da nas razdvajaju jer smo preblizu, da nam nameću maske i time tjeraju na skrivanje, naprosto nismo htjele pristati niti smo to mogle prihvatiti, pa bilo to i zbog epidemije.

Jer sve bi to previše podsjećalo na ograničenja i zabrane s kojima smo se suočavale u prvih desetak Povorki, na neki nevidljivi „ormar“ u koji natrag ne želimo ni pod kakvim izlikama i ni pod kojim okolnostima.

Godine ograničavanja

Zagreb Pride se od 2002. bori za temeljno ljudsko pravo LGBTIQ osoba na javno okupljanje bez ograničenja, za našu vidljivost bez iznimki, za naše pravo da se u javnosti držimo za ruke s voljenom osobom, da se slobodno ljubimo i javno volimo.

Nakon godina ograničavanja, maltretiranja od strane policije i državnih i gradskih vlasti, za te smo se slobode izborile upravo u Povorkama ponosa i na dan Zagreb Pridea. Ove godine bi sve te ograde opet bile dijelom podignute.

Već godinama Pride dan u Zagrebu počinje okupljanjem sudionica povorke (posljednjih godina na Mimari), koja se kretala kroz centar grada do Ribnjaka na kojem bi slijedilo druženje i koncerti, a večer bismo okrunile Partycipacijom, najvećom zagrebačkom queer noćnom zabavom. Zagreb Pride nije htio odustati niti od jednog dijela jer svaki na svoj način izražava potrebe LGBTIQ zajednice.

Politički prosvjed

Povorka je svima najvažnija i, što god da se zbilo, ona će se uvijek održati, na proljeće ili na ljeto, a ako treba i pod snježnom olujom. Ona je politički prosvjed protiv svakog oblika diskriminacije, poniženja, zlostavljanja i ignoriranja LGBTIQ osoba. Njome LGBTIQ zajednica pokazuje da je nesalomljiva i ponosna.

Kada se čuju kritike da nema smisla iskazivati ponos za nešto tako prirodno i uobičajeno kao što je seksualna orijentacija ili rodni identitet, nemamo što puno reći nego se upitati kako to onda da se pedere, lezbe i trans osobe stalno vrijeđa i ponižava, nije li to upravo gaženje ljudskog dostojanstva na temelju seksualne orijentacije i rodnog izražavanja. Zato se zovemo Ponos (Pride) i zato smo Povorka ponosa.

Znamo da je svima Povorka najvažnija, ali znamo da je mnogima jako važno i „čilanje“ na Ribnjaku i noćna Partycipacija. Nismo stoga ni ove godine htjele izostaviti ijedan dio našeg tradicionalnog zagrebačkog prajd dana, pa smo i zato odlučile da ih sve „kako spada“ spremimo za rujan.

Sve je krenulo u Americi

U ovim tjednima kada u SAD-u svjedočimo masovnom ustanku protiv policijske brutalnosti i nasilja nad Afroamerikancima, podsjećamo da je i suvremeni LGBTIQ pokret nastao baš u Americi i baš u lipnju i to na otporu policijskom nasilju i zlostavljanju.

Nakon okrutne policijske racije, u noći s 27. na 28. lipnja 1969. gej omladina, trans osobe i lezbijke, nakon još jedne okrutne ustale su u njujorškom klubu Stonewall Inn i oko upravo protiv sustavnog višedesetljetnog zlostavljanja od strane tamošnje policije i njezine strukturne homofobije.

Nekoliko dana četvrt Greenwich Village bila je poprište prosvjeda i žestokih sukoba LGBT zajednice i policije. No tih nekoliko dana lokalizirane pobune, koju jedva da je popratila kvartovska štampa, promijenilo je zauvijek cijeli svijet. Pobuna i prosvjedi potakli su nekoliko skupina da se organiziraju i ustroje, da osnuju nove grupe i da krenu djelovati. Stonvolški nemiri bili su katalizator godinama nakupljanog bijesa, otpora, katkada i očaja, želje za promjenom.

Stonvolške borkinje i borci

Zato je na njihovu prvu godišnjicu, krajem lipnja 1970., središtem New Yorka, od ulice Christopher, u kojoj se nalazio klub Stonewall, pa sve do Central Parka, prošao prvi Prajd u povijesti. No nije se tada zvao ni Prajd ni Povorka ponosa, već Christopher Street Liberation Day, jer se tim nazivom htjelo reći da je tada, u toj prvoj pobuni, barem ta jedna njujorška ulica oslobođena od policijskog nasilja i da su tada queer osobe u njoj bile slobodne.

Stoga, bila Povorka početkom ili krajem ljeta, lipanj ostaje mjesec LGBTIQ ponosa i Prajd mjesec jer se tada sjećamo tih legendarnih stonvolških borkinja i boraca. Zastave duginih boja i drugih identiteta vijore se zato danas na glavnom trgu i drugdje po centru Zagreba. Kroz cijeli Mjesec ponosa kroz billboard kampanju osviještavamo društvo o svakodnevici LGBTIQ osoba.

U proteklih nekoliko mjeseci smo, kao i većina, bile primorane živjeti u naša četiri zida, samo što je kod nas obiteljsko okruženje puno češće nasilno, diskriminirajuće i nepodržavajuće, ponekad i više nego ono izvan naša četiri zida.

Povorka ide 19. rujna

Stoga ovim putem želimo svima onima koje su tako živjele i ili još žive poručiti da nisu same, jer ovo je društvo svih nas, društvo kakvo želimo i kakvo ćemo zajednički izgraditi. Kao i za vrijeme karantene, Zagreb Pride nastavlja pružati pravnu i psihološku podršku te glasno progovarati o svakodnevici LGBTIQ osoba, o iskustvima ostavljenih, zlostavljanih i nepodržanih.

U drugom dijelu lipnja očekujemo niz događaja, queer prosvjednih akcija, medijskih istupa, zagovaračkih akcija u predizbornom kontekstu, gerilskih queer intervencija u javne prostore. Sve te akcije danas već brojnih, samosvjesnih i ponosnih formalnih i neformalnih grupa LGBTIQ aktivistkinja i aktivista svesrdno i solidarno podržavamo i ohrabrujemo te se njima ponosno veselimo.

Na kraju, čestitamo svima Mjesec ponosa i želimo nam svima da živimo slobodno i budemo svoje, da se ne bojimo i da ne odustajemo od sebe i svoje sreće, da budemo solidarne i solidarni, da živimo ponosno i hrabro.

Vidimo se u Povorci ponosa LGBTIQ osoba i obitelji u subotu, 19. rujna 2020. gdje ćemo 19. put po redu proslaviti svoju različitost i slobodu, autonomiju naših tijela, identiteta i ljubavi. Premda je Prajd tek u rujnu, mi smo tu cijele godine. Živio Prajd i živimo Prajd svaki dan!


Ana Urlić,
izvršna koordinatorica Zagreb Pridea