Nekad je nužno odabrati stranu

Zašto Strmotina ostavka, koja je javno demonstrirala raspad mehanizma vlasti, neće imati dublji značaj

Možda je vrijeme da si priznamo, bilo kakvo ministarstvo demografije naprosto nema smisla

Dok se hrvatsko društvo ne resetira, i dok ne izađe iz sadašnjeg stanja posvemašnje entropije, sasvim je iluzorno očekivati da će bilo koje Ministarstvo demografije bilo kakvim financijskim mjerama potaknuti hrvatske građane da imaju više djece. Gospodin Strmota mogao je, uz samo malo dobre volje i intelektualne otvorenosti, prije tri ili dvije godine zaključiti kako je riječ o čistoj demagogiji.

Ok, Marin Strmota je očigledno hrabar čovjek, i svima nam je prirodno simpatično što je usred press konferencije u vlastitom ministarstvu podnio ostavku. No, osim što je ta ostavka, a osobito način davanja ostavke, javno demonstrirao raspad mehanizma jednog segmenta vlasti, i to onog pod nadzorom uvjerljivo najnesposobnije Plenkovićeve ministrice, ona nema nikakav dublji značaj. Evo zašto.

Prvo, HDZ već godinama u izbornim kampanjama koristi hrvatsku demografsku krizu kao najcrnje populističko oružje. Ova ocjena vrijedi i za predsjedničku kampanju Kolinde Grabar Kitarović, i za parlamentarnu kampanju Tomislava Karamarka (kad se obećanjima za rodilje razmetala sestra Bernardica) i za kampanju Plenkovićeva HDZ-a.

Gospodin Strmota mogao je, uz samo malo dobre volje i intelektualne otvorenosti, prije tri ili dvije godine zaključiti kako je riječ o čistoj demagogiji. Ne znamo zašto je čekao do jučer i u međuvremenu sudjelovao u tom namjernom i masovnom zavaravanju javnosti.

Samo postojanje ministarstva je besmisleno

Drugo, samo postojanje Ministarstva koje bi financijskim mjerama trebalo potaknuti natalitet potpuno je besmisleno. Uvjerljivo najstarija zemlja na svijetu jest bogati Japan.

Između dva popisa stanovništva, onog 2010. i onog 2015. godine, Japan je izgubio više od milijun stanovnika. Prema većini predviđanja, taj će se trend nastaviti. Bogatstvo nacije očigledno nije preduvjet boljeg nataliteta. Uostalom, u bivšoj državi uvjerljivo najviši natalitet imalo je Kosovo, njena najsiromašnija administrativna jedinica.

Utoliko financijski poticaji za rađanje (sama ova sintagma zvuči apsolutno nehumano) možda mogu funkcionirati u pojedinim mikrosredinama, poput otoka, ali ne mogu dugoročno preokrenuti trend.

Hrvatsko društvo potrebno je resetirati

A trend ne zavisi toliko od novca, koliko od vrijednosti i rituala unutar određene zajednice. Danske su vlasti to razumjele pa se protiv niskog nataliteta nisu borile povećavanjem ionako visokih socijalnih prava, nego agresivnom seksi kampanjom koja je uključivala i prilično neobičan slogan screw for Denmark.

E sada, današnja je Hrvatska društvo bez ikakvog sustava vrijednosti, čiji se unutarnji rituali raspadaju, čije su vlasti na većini razina, uključujući i najvišu, očigledno korumpirane, i čiji zastarjeli obrazovni mehanizam maltretira djecu.

Hrvatska je, dakle, prilično nepoticajna i neprijateljska okolina za odgoj djece. Dok se hrvatsko društvo ne resetira, i dok ne izađe iz sadašnjeg stanja posvemašnje entropije, sasvim je iluzorno očekivati da će bilo koje Ministarstvo demografije bilo kakvim financijskim mjerama potaknuti hrvatske građane da imaju više djece.