Lideri glavnih članica EU, Njemačke i Francuske, uputili su se u Rusiju neposredno nakon svojih susreta s američkim predsjednikom Trumpom. Kancelarku Merkel Putin je primio u Sočiju, a s francuskim predsjednikom Macronom sreo se u okviru Peterburškog međunarodnog ekonomskog foruma. Sirija, Iran i Ukrajina su problemi u vezi s kojima su stajališta SAD-a i Rusije dijametralno suprotna. No, EU i SAD također nisu na istim pozicijama u pogledu nuklearnog sporazuma s Iranom. U toj stvari identična su stajališta Europe i Rusije jer se obje strane zauzimaju za održanje tog sporazuma. Premda u službenim priopćenjima s njihovih sastanaka nema riječi o dogovorenom pa otkazanom, a zatim opet izglednom sastanku Trumpa i Kim Jong-una, s velikom se vjerojatnošću može pretpostaviti da bi o toj temi mogli samo razmijeniti podsmijehe na račun američkog predsjednika i nemoćno raširiti ruke.
Da bi pridržavanje glavnog Trumpovog predizbornog slogana Amerika prva moglo za EU imati nepovoljne posljedice, bilo je jasno od početka. Trump je podržao brexit još u vrijeme Cameronove vlade koja je bila protiv. Ekonomski, politički i sigurnosno integriranu EU Trump shvaća kao potencijalnog konkurenta Americi i stoga je odlučio onemogućiti daljnju europsku integraciju i u što je moguće većoj mjeri ignorirati EU i njezine institucije, a kontakte održavati s liderima pojedinih europskih zemalja. Izraziti animozitet prema Njemačkoj kao stožernoj članici EU i državi koja u vanjskotrgovinskoj razmjeni s SAD-om ima znatan suficit, pojačan je nakon što kancelarka Merkel nije odustala od gradnje plinovoda Sjeverni tok 2.
Europski čelnici napokon su shvatili što Trump, zapravo, želi
Premda je TTIP, Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo, u Europi shvaćen kao sporazum kojim bi se išlo na ruku interesima američkih transnacionalnih kompanija, Trump je odlučio istupiti i iz tih pregovora kako bi jasno pokazao da Ameriku pod njegovim vodstvom ne zanimaju nikakvi sporazumi koji podrazumijevaju da bi se i na Ameriku primjenjivala unaprijed dogovorena pravila. Slogan Amerika prva može se shvatiti kao poruka da će odluke donositi Amerika – ili Kongres ili sam Trump – a od zemalja koje žele da ih Amerika smatra saveznicama očekuje se da ih provode bez prigovora i ustezanja.
Taj radikalni zaokret od multilateralizma prema unilateralizmu jezgrovito je izrazio Donald Rumsfeld, ministar obrane u administraciji Georgea Busha mlađeg, kad je rekao da misija određuje saveznike, a ne saveznici misiju. Drugim riječima, Amerika se ni s kim neće savjetovati o svojim strateškim vanjskopolitičkim ciljevima, a svojim prihvaćanjem ili neprihvaćanjem tih jednostrano definiranih ciljeva druge države se opredjeljuju kao saveznice ili kao mogući neprijatelji.
Istupanje Amerika iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama vrlo je uvjerljiv primjer ignoriranja stajališta europskih saveznica. Trump je istupio i iz iranskog nuklearnog sporazuma nimalo ne hajući za interese europskih saveznica koje su od ukidanja ekonomskih sankcija protiv Irana očekivale sasvim opipljivu korist u vidu unosnih poslova za europske kompanije. Budući da od realizacije tog sporazuma ne bi bilo izravne koristi za američku ekonomiju, Trump je odlučio obnoviti sankcije protiv Irana, a od europskih saveznica očekuje da ih se i one pridržavaju. Kad je Trump donio odluku o uvođenju carina na uvoz čelika i aluminija u Ameriku i kad je samo privremeno izuzeo EU od primjene te odluke, europski su lideri napokon shvatili da bi se, prema Trumpovim zamislima, i Europa trebala ponašati u skladu s načelom Amerika prva te ostvarivanje svojih ekonomskih interesa podrediti američkim interesima.
Trump nad europskim dužnosnicima vrši neskriveni bullying
Paternalistički odnos Amerike prema Europi koji je za vrijeme trajanja Hladnoga rata funkcionirao kao imperij po pozivu, kao dobrovoljno podčinjavanje Europe američkim interesima u zamjenu za jamstva sigurnosti, pretvorio se u Trumpovoj izvedbi u neskriveni bullying. Europskim je liderima napokon sinulo da državni udar u Ukrajini 2014. godine nije bio samo izraz demokratskog opredjeljenja Ukrajinaca nego ponajprije realizacija unaprijed smišljenog američkog scenarija kojemu je svrha bila onemogućiti rusko-europsku ekonomsku i sigurnosnu suradnju. Ruska aneksija Krima i organizacija oružane pobune u Donbasu savršeno su se uklopili u taj američki scenarij. Ekonomske sankcije uvedene protiv Rusije zbog kršenja međunarodnog prava u Ukrajini ozbiljno su pogodile ne samo rusko nego i europska gospodarstva, a prekidom uhodane suradnje Vijeća za suradnju NATO-Rusija povećani su sigurnosni rizici.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Cijena američke zaštite, koja u okolnostima uspješne ekonomske i sigurnosne suradnje između Rusije i EU ne bi bila osobito velika, naglo je skočila. Pritom Amerikanci, oslanjajući se na svoje saveznice unutar EU koje su lojalnije Washingtonu nego Bruxellesu, gradnju infrastrukture za dovod ruskog plina u Europu tumače kao prvorazredno sigurnosno pitanje koje može biti riješeno samo tako da se tržište EU potpuno zatvori za ruski plin koji može biti zamijenjen znatno skupljim američkim ukapljenim plinom. Razuman zahtjev za diversifikaciju dobavnih pravaca radi izbjegavanja ovisnosti o samo jednom dobavljaču u takvoj se interpretaciji pokazuje kao namjera da se ovisnost o jednom dobavljaču pretvori u ovisnost o drugom.
Macron i Merkel pokušavaju izbjeći daljnje pogoršanje odnosa
Shvativši da je u kontekstu američko-ruskog nadmetanja Europi namijenjena uloga kolateralne žrtve, lideri Njemačke i Francuske u razmaku od tjedan dana posjetili su Putina pokušavajući izbjeći daljnje pogoršanje odnosa i izgledne loše posljedice do kojih može doći ako se trendovi ne promijene. Na zajedničkoj konferenciji za novinare Putin i Merkel istaknuli su važnost njemačko-ruske ekonomske suradnje. Osamnaest milijardi dolara vrijedne su njemačke investicije u Rusiji, a osam milijardi ruske u Njemačkoj. Pet tisuća njemačkih poduzeća u Rusiji ostvaruje godišnji prihod od pedeset milijardi dolara. Suglasili su se u ocjeni da je žalosna posljedica uvođenja sankcija bilo smanjivanje vrijednosti vanjskotrgovinske razmjene između dviju zemalja za gotovo 50 posto.
No, u 2017. godini zabilježen je porast od 23 posto u odnosu na 2016. godinu, a u prva dva mjesece 2018. godine porast u odnosu na isto razdoblje prošle godine iznosi 13 posto. Kancelarka Merkel naglasila je da Njemačka, kao i Rusija, Sjeverni tok 2 smatra ekonomskim i komercijalnim projektom čime se distancirala od američkog pristupa koji je zasnovan na sigurnosnoj perspektivi. Odgovarajući na pitanje novinara kancelarka je rekla da njemačko strateško opredjeljenje za razvijanje dobih odnosa s Rusijom ne dovodi u pitanje euroatlantsku suradnju koja je uvijek bila obilježena postojanjem različitih stajališta. Što se tiče Ukrajine, Njemačka je privržena rješavanju otvorenih problema u okviru normandijskog formata koji predviđa Sporazum iz Minska. Taj sporazum trebao bi dovesti do rješenja problema u Donbasu dok se Krim u njemu ne spominje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ugodni razgovor francuskog i ruskog predsjednika
Francuski je predsjednik Macron ruskog predsjednika oslovljavao s „dragi Vladimire“. Domaćin Putin je naglasio da u razgovoru dvojice predsjednika riječ sankcije nije spomenuta i da „francuske i ruske kompanije s optimizmom gledaju u budućnost“. I predsjednik Macron je istaknuo da „vjeruje u dobre odnose između naših dviju država“. Neugodno se iznenadio kad je shvatio da francuske kompanije nisu najveći europski poslodavac u Rusiji, nego da je to Njemačka. On u tome osjeća motivaciju za to da francuske kompanije povećaju svoju investicijsku aktivnost u Rusiji i prestignu Nijemce.
U raspravi je sudjelovao i Patrick Pouyannè, glavni direktor francuske vodeće naftne kompanije Total. On je predložio da ruske vlasti njegovoj kompaniji, koja u Rusiji eksploatira plin i distribuira ga na ruskom tržištu, dopuste da taj plin izvozi u Europu putem Gazpromovih plinovoda. Time bi bilo udovoljeno europskom zahtjevu da vlasnik infrastrukture ne bude ujedno i vlasnik plina koji se distribuira. Premda je svima jasno da je Rusiji do daljnjeg razvoja suradnje stalo više nego europskim partnerima, Putin ipak nije pristao na taj ustupak. Općenito je odgovorio da će prije ili kasnije doći do liberalizacije tržišta i da će tada prednost u utrci za korištenje transportne infrastrukture imati kompanije koje već rade u Rusiji.
Merkel i Macron vodili su računa o tome što će se Rusima svidjeti
Macron je govorio o nužnosti povećanja uzajamnih rusko-francuskih investicija, ali i o potrebi da se učvrsti europski financijski suverenitet. Da bi se ti strateški ciljevi postigli, „potrebno je postići samostalno i individualno financiranje određenih projekata i određenih strategija. Nužno je neke sfere odvojiti od geopolitike i politiziranja“. Kao da tim riječima nije dovoljno jasno izrazio namjeru da ekonomske interese europskih kompanija odvoji od geopolitičkih imperativa na kojima inzistiraju Amerikanci, Macron je dodao: „Mi težimo europskom suverenitetu.“
Članak se nastavlja ispod oglasa
Njemačka gošća i francuski gost sigurno su vodili računa o tome da pred Rusima kažu ono što će se ovima svidjeti. To ne znači da tijekom službenih razgovora nisu izrekli i štošta što se domaćinima nije svidjelo. Ne treba isključiti mogućnost da su – preuzevši ulogu dobrih policajaca dok je uloga lošeg prepuštena Trumpu – od ruske strane pokušali isposlovati neku koncesiju koja bi mogla poslužiti kao opravdanje za otpočinjanje razgovora o mogućem ublažavanju sankcija. No, nedvojbeno je da su odlučili intenzivirati gospodarsku suradnju s Rusijom pokazujući time da ne pristaju na ulogu žrtvenog janjeta koja im je namijenjena u američkom geopolitičkom scenariju. Da su se na takvu gestu odlučili nešto ranije, primjerice da su odluku o protjerivanju ruskih diplomata odgodili do definitivnog utvrđivanja svih relevantnih činjenica u vezi s trovanjem u Salisburyju, tada bi pred cijelim svijetom izgledali uvjerljivije.
Zašto su Merkel, a onda sad i Macron, nakon susreta s Trumpom odjurili u Rusiju i pokušali se umiliti Putinu
Božo Kovačević o trudu koji europski lideri u posljednje vrijeme ulažu u pokušaje promjene odnosa s Rusijom
Shvativši da je u kontekstu američko-ruskog nadmetanja Europi namijenjena uloga kolateralne žrtve, lideri Njemačke i Francuske u razmaku od tjedan dana posjetili su Putina pokušavajući izbjeći daljnje pogoršanje odnosa i izgledne loše posljedice do kojih može doći ako se trendovi ne promijene. Merkel i Macron odlučili su intenzivirati gospodarsku suradnju s Rusijom pokazujući time da ne pristaju na ulogu žrtvenog janjeta koja im je namijenjena u američkom geopolitičkom scenariju. No, da su se na takvu gestu odlučili nešto ranije, primjerice da su odluku o protjerivanju ruskih diplomata odgodili do definitivnog utvrđivanja svih relevantnih činjenica u vezi s trovanjem u Salisburyju, tada bi pred cijelim svijetom izgledali uvjerljivije
Lideri glavnih članica EU, Njemačke i Francuske, uputili su se u Rusiju neposredno nakon svojih susreta s američkim predsjednikom Trumpom. Kancelarku Merkel Putin je primio u Sočiju, a s francuskim predsjednikom Macronom sreo se u okviru Peterburškog međunarodnog ekonomskog foruma. Sirija, Iran i Ukrajina su problemi u vezi s kojima su stajališta SAD-a i Rusije dijametralno suprotna. No, EU i SAD također nisu na istim pozicijama u pogledu nuklearnog sporazuma s Iranom. U toj stvari identična su stajališta Europe i Rusije jer se obje strane zauzimaju za održanje tog sporazuma. Premda u službenim priopćenjima s njihovih sastanaka nema riječi o dogovorenom pa otkazanom, a zatim opet izglednom sastanku Trumpa i Kim Jong-una, s velikom se vjerojatnošću može pretpostaviti da bi o toj temi mogli samo razmijeniti podsmijehe na račun američkog predsjednika i nemoćno raširiti ruke.
Da bi pridržavanje glavnog Trumpovog predizbornog slogana Amerika prva moglo za EU imati nepovoljne posljedice, bilo je jasno od početka. Trump je podržao brexit još u vrijeme Cameronove vlade koja je bila protiv. Ekonomski, politički i sigurnosno integriranu EU Trump shvaća kao potencijalnog konkurenta Americi i stoga je odlučio onemogućiti daljnju europsku integraciju i u što je moguće većoj mjeri ignorirati EU i njezine institucije, a kontakte održavati s liderima pojedinih europskih zemalja. Izraziti animozitet prema Njemačkoj kao stožernoj članici EU i državi koja u vanjskotrgovinskoj razmjeni s SAD-om ima znatan suficit, pojačan je nakon što kancelarka Merkel nije odustala od gradnje plinovoda Sjeverni tok 2.
Europski čelnici napokon su shvatili što Trump, zapravo, želi
Premda je TTIP, Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo, u Europi shvaćen kao sporazum kojim bi se išlo na ruku interesima američkih transnacionalnih kompanija, Trump je odlučio istupiti i iz tih pregovora kako bi jasno pokazao da Ameriku pod njegovim vodstvom ne zanimaju nikakvi sporazumi koji podrazumijevaju da bi se i na Ameriku primjenjivala unaprijed dogovorena pravila. Slogan Amerika prva može se shvatiti kao poruka da će odluke donositi Amerika – ili Kongres ili sam Trump – a od zemalja koje žele da ih Amerika smatra saveznicama očekuje se da ih provode bez prigovora i ustezanja.
Taj radikalni zaokret od multilateralizma prema unilateralizmu jezgrovito je izrazio Donald Rumsfeld, ministar obrane u administraciji Georgea Busha mlađeg, kad je rekao da misija određuje saveznike, a ne saveznici misiju. Drugim riječima, Amerika se ni s kim neće savjetovati o svojim strateškim vanjskopolitičkim ciljevima, a svojim prihvaćanjem ili neprihvaćanjem tih jednostrano definiranih ciljeva druge države se opredjeljuju kao saveznice ili kao mogući neprijatelji.
Istupanje Amerika iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama vrlo je uvjerljiv primjer ignoriranja stajališta europskih saveznica. Trump je istupio i iz iranskog nuklearnog sporazuma nimalo ne hajući za interese europskih saveznica koje su od ukidanja ekonomskih sankcija protiv Irana očekivale sasvim opipljivu korist u vidu unosnih poslova za europske kompanije. Budući da od realizacije tog sporazuma ne bi bilo izravne koristi za američku ekonomiju, Trump je odlučio obnoviti sankcije protiv Irana, a od europskih saveznica očekuje da ih se i one pridržavaju. Kad je Trump donio odluku o uvođenju carina na uvoz čelika i aluminija u Ameriku i kad je samo privremeno izuzeo EU od primjene te odluke, europski su lideri napokon shvatili da bi se, prema Trumpovim zamislima, i Europa trebala ponašati u skladu s načelom Amerika prva te ostvarivanje svojih ekonomskih interesa podrediti američkim interesima.
Trump nad europskim dužnosnicima vrši neskriveni bullying
Paternalistički odnos Amerike prema Europi koji je za vrijeme trajanja Hladnoga rata funkcionirao kao imperij po pozivu, kao dobrovoljno podčinjavanje Europe američkim interesima u zamjenu za jamstva sigurnosti, pretvorio se u Trumpovoj izvedbi u neskriveni bullying. Europskim je liderima napokon sinulo da državni udar u Ukrajini 2014. godine nije bio samo izraz demokratskog opredjeljenja Ukrajinaca nego ponajprije realizacija unaprijed smišljenog američkog scenarija kojemu je svrha bila onemogućiti rusko-europsku ekonomsku i sigurnosnu suradnju. Ruska aneksija Krima i organizacija oružane pobune u Donbasu savršeno su se uklopili u taj američki scenarij. Ekonomske sankcije uvedene protiv Rusije zbog kršenja međunarodnog prava u Ukrajini ozbiljno su pogodile ne samo rusko nego i europska gospodarstva, a prekidom uhodane suradnje Vijeća za suradnju NATO-Rusija povećani su sigurnosni rizici.
Cijena američke zaštite, koja u okolnostima uspješne ekonomske i sigurnosne suradnje između Rusije i EU ne bi bila osobito velika, naglo je skočila. Pritom Amerikanci, oslanjajući se na svoje saveznice unutar EU koje su lojalnije Washingtonu nego Bruxellesu, gradnju infrastrukture za dovod ruskog plina u Europu tumače kao prvorazredno sigurnosno pitanje koje može biti riješeno samo tako da se tržište EU potpuno zatvori za ruski plin koji može biti zamijenjen znatno skupljim američkim ukapljenim plinom. Razuman zahtjev za diversifikaciju dobavnih pravaca radi izbjegavanja ovisnosti o samo jednom dobavljaču u takvoj se interpretaciji pokazuje kao namjera da se ovisnost o jednom dobavljaču pretvori u ovisnost o drugom.
Macron i Merkel pokušavaju izbjeći daljnje pogoršanje odnosa
Shvativši da je u kontekstu američko-ruskog nadmetanja Europi namijenjena uloga kolateralne žrtve, lideri Njemačke i Francuske u razmaku od tjedan dana posjetili su Putina pokušavajući izbjeći daljnje pogoršanje odnosa i izgledne loše posljedice do kojih može doći ako se trendovi ne promijene. Na zajedničkoj konferenciji za novinare Putin i Merkel istaknuli su važnost njemačko-ruske ekonomske suradnje. Osamnaest milijardi dolara vrijedne su njemačke investicije u Rusiji, a osam milijardi ruske u Njemačkoj. Pet tisuća njemačkih poduzeća u Rusiji ostvaruje godišnji prihod od pedeset milijardi dolara. Suglasili su se u ocjeni da je žalosna posljedica uvođenja sankcija bilo smanjivanje vrijednosti vanjskotrgovinske razmjene između dviju zemalja za gotovo 50 posto.
No, u 2017. godini zabilježen je porast od 23 posto u odnosu na 2016. godinu, a u prva dva mjesece 2018. godine porast u odnosu na isto razdoblje prošle godine iznosi 13 posto. Kancelarka Merkel naglasila je da Njemačka, kao i Rusija, Sjeverni tok 2 smatra ekonomskim i komercijalnim projektom čime se distancirala od američkog pristupa koji je zasnovan na sigurnosnoj perspektivi. Odgovarajući na pitanje novinara kancelarka je rekla da njemačko strateško opredjeljenje za razvijanje dobih odnosa s Rusijom ne dovodi u pitanje euroatlantsku suradnju koja je uvijek bila obilježena postojanjem različitih stajališta. Što se tiče Ukrajine, Njemačka je privržena rješavanju otvorenih problema u okviru normandijskog formata koji predviđa Sporazum iz Minska. Taj sporazum trebao bi dovesti do rješenja problema u Donbasu dok se Krim u njemu ne spominje.
Ugodni razgovor francuskog i ruskog predsjednika
Francuski je predsjednik Macron ruskog predsjednika oslovljavao s „dragi Vladimire“. Domaćin Putin je naglasio da u razgovoru dvojice predsjednika riječ sankcije nije spomenuta i da „francuske i ruske kompanije s optimizmom gledaju u budućnost“. I predsjednik Macron je istaknuo da „vjeruje u dobre odnose između naših dviju država“. Neugodno se iznenadio kad je shvatio da francuske kompanije nisu najveći europski poslodavac u Rusiji, nego da je to Njemačka. On u tome osjeća motivaciju za to da francuske kompanije povećaju svoju investicijsku aktivnost u Rusiji i prestignu Nijemce.
U raspravi je sudjelovao i Patrick Pouyannè, glavni direktor francuske vodeće naftne kompanije Total. On je predložio da ruske vlasti njegovoj kompaniji, koja u Rusiji eksploatira plin i distribuira ga na ruskom tržištu, dopuste da taj plin izvozi u Europu putem Gazpromovih plinovoda. Time bi bilo udovoljeno europskom zahtjevu da vlasnik infrastrukture ne bude ujedno i vlasnik plina koji se distribuira. Premda je svima jasno da je Rusiji do daljnjeg razvoja suradnje stalo više nego europskim partnerima, Putin ipak nije pristao na taj ustupak. Općenito je odgovorio da će prije ili kasnije doći do liberalizacije tržišta i da će tada prednost u utrci za korištenje transportne infrastrukture imati kompanije koje već rade u Rusiji.
Merkel i Macron vodili su računa o tome što će se Rusima svidjeti
Macron je govorio o nužnosti povećanja uzajamnih rusko-francuskih investicija, ali i o potrebi da se učvrsti europski financijski suverenitet. Da bi se ti strateški ciljevi postigli, „potrebno je postići samostalno i individualno financiranje određenih projekata i određenih strategija. Nužno je neke sfere odvojiti od geopolitike i politiziranja“. Kao da tim riječima nije dovoljno jasno izrazio namjeru da ekonomske interese europskih kompanija odvoji od geopolitičkih imperativa na kojima inzistiraju Amerikanci, Macron je dodao: „Mi težimo europskom suverenitetu.“
Njemačka gošća i francuski gost sigurno su vodili računa o tome da pred Rusima kažu ono što će se ovima svidjeti. To ne znači da tijekom službenih razgovora nisu izrekli i štošta što se domaćinima nije svidjelo. Ne treba isključiti mogućnost da su – preuzevši ulogu dobrih policajaca dok je uloga lošeg prepuštena Trumpu – od ruske strane pokušali isposlovati neku koncesiju koja bi mogla poslužiti kao opravdanje za otpočinjanje razgovora o mogućem ublažavanju sankcija. No, nedvojbeno je da su odlučili intenzivirati gospodarsku suradnju s Rusijom pokazujući time da ne pristaju na ulogu žrtvenog janjeta koja im je namijenjena u američkom geopolitičkom scenariju. Da su se na takvu gestu odlučili nešto ranije, primjerice da su odluku o protjerivanju ruskih diplomata odgodili do definitivnog utvrđivanja svih relevantnih činjenica u vezi s trovanjem u Salisburyju, tada bi pred cijelim svijetom izgledali uvjerljivije.