U zadnja dva ili tri broja Hrvatskog tjednika, lista inače posvećenog endehazijskoj nostalgiji, koji okuplja najradikalnije desničare u Hrvatskoj, mogli smo pročitati sljedeće teze o koronavirusu. Prvo, na naslovnici jednog od recentnih brojeva dr. Srećko Sladoljev, poznati protivnik cijepljenja, zavapio je: “Zaustavite teror nad hrvatskim narodom i ne lažite da ljudi umiru od korona virusa.”
Branili svećenika iz Sirobuja
Treće, Mladen Parlov, dekan Teološkog fakulteta u Splitu, u vehementnoj obrani don Josipa Delaša, onog svećenika koji je držao mise usprkos izričitom stavu biskupa da se crkve zatvore; don Parlov, dakle, kaže kako je sramotno što su biskupi pristali da Crkva bude produžena ruka civilnog Stožera i da im institucije civilnog društva određuju kako se ponašati i što činiti.
Don Parlov te je iste teze već prije bio izrekao u Bujici, emisiji čiji je ideološki profil sličan Hrvatskom tjedniku. Četvrto, Tomislav Šovagović, književnik i katolički novinar u dugačkom tekstu optužuje biskupe da su “Svjesno iznevjerili i izdali hrvatski narod, jer su zatvorili crkve i pobjegli pred sotonom u vlastite odaje.”
Mogli bismo potrošiti još puno prostora na citiranje raznih drugih ludosti o koronavirusu, objavljenih u Hrvatskom tjedniku. No, tu se ne radi ni o kakvom lokalnom mikrofenomenu. Baš kao što ni ponašanje dijela hrvatskih svećenika, od kojih je Josip Delaš postao najpoznatiji, nije specifično za Hrvatsku.
Diljem svijeta osporavaju koronu
Naprotiv, pokret osporavatelja korone i osporavatelja potrebe za socijalnim distanciranjem, širi se cijelim svijetom, usprkos sve većem broju umrlih od Covida-19. Taj je pokret naravno kompleksan, s puno različitih uzroka i motiva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Primjerice, u desetak američkih država, gdje se ovih dana demonstrira protiv produžavanja lockdowna, glavni je motiv demonstracija strah od gubitka posla, što je na neki način i razumljivo, za zemlju u kojoj je od početka epidemije bez posla ostalo više od 20 milijuna ljudi.
Neki elementi ignoriranja opasnosti od korona virusa čine se, pak, potpuno iracionalnim. Tipičan je primjer Florida, koja je ostavila plaže otvorenima za springbreakerse, koji su se, usprkos svom budućem fakultetskom obrazovanju, ponašali kao da u Americi svakodnevno od korone ne umiru tisuće ljudi, i kao da nikad nisu čuli za socijalnu distancu.
Desničari su najradikalniji osporavatelji
Pojedini elementi poricanja korone zaista imaju duboke vjersko – teološke motive. Američki evangelistički biskup Gerald Glenn prije otprilike mjesec dana odbio je mjere socijalnog distanciranja i nastavio normalno držati mise, uz objašnjenje da je Bog svakako veći od Covida-19. Biskup Glenn umro je prije pet dana od Covida-19.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vjersko teološki motivi za poricanje važnosti epidemije, ili za osporavanje potrebe za borbom protiv epidemije, također su prilično složeni: oni se kreću od čistog praznovjerja pa do shvaćanja ovozemaljskog života kao doline suza. Ta prastara kršćanska paradigma ustvari obezvređuje ljudski život na Zemlji, jer je ionako važan samo vječni život.
No, neovisno od brojnih racionalnih i iracionalnih razloga za poricanje značaja i dometa epidemije, i za omalovažavanje borbe protiv epidemije, činjenica je da su, globalno gledajući, najglasniji osporavatelji korone radikalni desničari, prosvjedni populisti i diktatori.
Osporavaju i znanstvene projekcije
Brazilski predsjednik Jair Bolsonaro još je prije mjesec dana tvrdio kako je korona tek malo jača prehlada, pa se osobnim primjerom borio protiv socijalnog distanciranja, da bi ovih dana smijenio svog ministra zdravstva, koji se zalagao za drukčiji pristup epidemiji; u Brazilu je trenutno oko 2500 mrtvih, a broj zaraženih stalno raste.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U Americi, pak, skupina republikanskih senatora želi osnovati posebno povjerenstvo koje bi se bavilo vjerodostojnošću znanstvenih modela i projekcija vezanih uz širenja virusa i potencijalni broj žrtava. Oni, naime, tvrde da su te projekcije neutemeljene.
Riječ je o istim političarima, koji godinama govore kako su znanstvena istraživanja i projekcije o klimatskim promjenama i globalnom zatopljenju također neutemeljene, netočne i pretjerane.
Uska povezanost s radikalnom desnicom
U Bjelorusiji je, znamo, diktator Lukašenko još do prije nekoliko tjedana tvrdio da korone ondje nema, te da se protiv korone najefikasnije boriti hokejem i votkom. U Hrvatskoj najglasniji osporavatelj korone, iza radikalnih desničara i pojedinih svećenika, bio je, očekivano, Mislav Kolakušić, najlicemjerniji populist u modernoj hrvatskoj političkoj povijesti .
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prirodno je postaviti pitanje zašto se osporavanje epidemije i metoda borbe protiv epidemije globalno i lokalno naslanja na radikalnu desnicu (pa su tako branitelji don Josipa Delaša nosili transparente s ustaškim pozdravom). Odgovor je, zapravo, krajnje banalan.
Radikalna desnica, kao i prosvjedni populizam, svog najvećeg neprijatelja vide u formalnoj liberalnoj demokraciji. Liberalna demokracija temelji se, pak, i na znanosti, i na državnoj brizi za zdravlje nacije, i na jasnim procedurama koje reguliraju ponašanje vlasti u određenim situacijama.
Ne podnose liberalnu demokraciju
Nadalje, liberalna se demokracija temelji na odvojenosti države i crkve, što konzervativnije svećenike prirodno gura prema radikalnoj desnici. Budući da radikalna desnica ne podnosi liberalnu demokraciju, ona sada odbacuje i njene, na znanstvenim pretpostavkama utemeljene postupke borbe protiv epidemije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stoga je zapravo logično da svugdje po svijetu radikalni desničari, prosvjedni populisti i preostali diktatori osporavaju samu epidemiju (često tvrdeći da je prenaglašena), a još više metode borbe protiv epidemije.
Problem je liberalne demokracije što poslije svega što se desilo nakon 11. rujna 2001. a još više nakon Velike krize 2008., u nju, s jakim razlozima, vjeruje sve manje građana koji žive u demokratskim sustavima. Što, naravno, otvara golemi prostor za osporavanje i tako očiglednih činjenica, kao što je strašna opasnost od sadašnje epidemije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto su najglasniji osporavatelji korone u pravilu radikalni desničari, populisti i diktatori? Odgovor je banalan
Pojedini elementi poricanja korone imaju duboke vjersko – teološke motive
Radikalna desnica, kao i prosvjedni populizam, svog najvećeg neprijatelja vide u formalnoj liberalnoj demokraciji. Liberalna demokracija temelji se, pak, i na znanosti, i na državnoj brizi za zdravlje nacije, i na jasnim procedurama koje reguliraju ponašanje vlasti u određenim situacijama. Nadalje, liberalna se demokracija temelji na odvojenosti države i crkve, što konzervativnije svećenike prirodno gura prema radikalnoj desnici.
U zadnja dva ili tri broja Hrvatskog tjednika, lista inače posvećenog endehazijskoj nostalgiji, koji okuplja najradikalnije desničare u Hrvatskoj, mogli smo pročitati sljedeće teze o koronavirusu. Prvo, na naslovnici jednog od recentnih brojeva dr. Srećko Sladoljev, poznati protivnik cijepljenja, zavapio je: “Zaustavite teror nad hrvatskim narodom i ne lažite da ljudi umiru od korona virusa.”
Drugo, na naslovnici recentnog broja admiral Davor Domazet Lošo tvrdi kako je cilj pandemije, koja je, zapravo, “sotonska operacija” biološko ratovanje, obavezno cijepljenje svih na zemlji, kako bi se svima ugradio čip, ta da nas se nadzire i tretira kao stoku, a ne kao ljude.
Branili svećenika iz Sirobuja
Treće, Mladen Parlov, dekan Teološkog fakulteta u Splitu, u vehementnoj obrani don Josipa Delaša, onog svećenika koji je držao mise usprkos izričitom stavu biskupa da se crkve zatvore; don Parlov, dakle, kaže kako je sramotno što su biskupi pristali da Crkva bude produžena ruka civilnog Stožera i da im institucije civilnog društva određuju kako se ponašati i što činiti.
Don Parlov te je iste teze već prije bio izrekao u Bujici, emisiji čiji je ideološki profil sličan Hrvatskom tjedniku. Četvrto, Tomislav Šovagović, književnik i katolički novinar u dugačkom tekstu optužuje biskupe da su “Svjesno iznevjerili i izdali hrvatski narod, jer su zatvorili crkve i pobjegli pred sotonom u vlastite odaje.”
Mogli bismo potrošiti još puno prostora na citiranje raznih drugih ludosti o koronavirusu, objavljenih u Hrvatskom tjedniku. No, tu se ne radi ni o kakvom lokalnom mikrofenomenu. Baš kao što ni ponašanje dijela hrvatskih svećenika, od kojih je Josip Delaš postao najpoznatiji, nije specifično za Hrvatsku.
Diljem svijeta osporavaju koronu
Naprotiv, pokret osporavatelja korone i osporavatelja potrebe za socijalnim distanciranjem, širi se cijelim svijetom, usprkos sve većem broju umrlih od Covida-19. Taj je pokret naravno kompleksan, s puno različitih uzroka i motiva.
Primjerice, u desetak američkih država, gdje se ovih dana demonstrira protiv produžavanja lockdowna, glavni je motiv demonstracija strah od gubitka posla, što je na neki način i razumljivo, za zemlju u kojoj je od početka epidemije bez posla ostalo više od 20 milijuna ljudi.
Neki elementi ignoriranja opasnosti od korona virusa čine se, pak, potpuno iracionalnim. Tipičan je primjer Florida, koja je ostavila plaže otvorenima za springbreakerse, koji su se, usprkos svom budućem fakultetskom obrazovanju, ponašali kao da u Americi svakodnevno od korone ne umiru tisuće ljudi, i kao da nikad nisu čuli za socijalnu distancu.
Desničari su najradikalniji osporavatelji
Pojedini elementi poricanja korone zaista imaju duboke vjersko – teološke motive. Američki evangelistički biskup Gerald Glenn prije otprilike mjesec dana odbio je mjere socijalnog distanciranja i nastavio normalno držati mise, uz objašnjenje da je Bog svakako veći od Covida-19. Biskup Glenn umro je prije pet dana od Covida-19.
Vjersko teološki motivi za poricanje važnosti epidemije, ili za osporavanje potrebe za borbom protiv epidemije, također su prilično složeni: oni se kreću od čistog praznovjerja pa do shvaćanja ovozemaljskog života kao doline suza. Ta prastara kršćanska paradigma ustvari obezvređuje ljudski život na Zemlji, jer je ionako važan samo vječni život.
No, neovisno od brojnih racionalnih i iracionalnih razloga za poricanje značaja i dometa epidemije, i za omalovažavanje borbe protiv epidemije, činjenica je da su, globalno gledajući, najglasniji osporavatelji korone radikalni desničari, prosvjedni populisti i diktatori.
Osporavaju i znanstvene projekcije
Brazilski predsjednik Jair Bolsonaro još je prije mjesec dana tvrdio kako je korona tek malo jača prehlada, pa se osobnim primjerom borio protiv socijalnog distanciranja, da bi ovih dana smijenio svog ministra zdravstva, koji se zalagao za drukčiji pristup epidemiji; u Brazilu je trenutno oko 2500 mrtvih, a broj zaraženih stalno raste.
U Americi, pak, skupina republikanskih senatora želi osnovati posebno povjerenstvo koje bi se bavilo vjerodostojnošću znanstvenih modela i projekcija vezanih uz širenja virusa i potencijalni broj žrtava. Oni, naime, tvrde da su te projekcije neutemeljene.
Riječ je o istim političarima, koji godinama govore kako su znanstvena istraživanja i projekcije o klimatskim promjenama i globalnom zatopljenju također neutemeljene, netočne i pretjerane.
Uska povezanost s radikalnom desnicom
U Bjelorusiji je, znamo, diktator Lukašenko još do prije nekoliko tjedana tvrdio da korone ondje nema, te da se protiv korone najefikasnije boriti hokejem i votkom. U Hrvatskoj najglasniji osporavatelj korone, iza radikalnih desničara i pojedinih svećenika, bio je, očekivano, Mislav Kolakušić, najlicemjerniji populist u modernoj hrvatskoj političkoj povijesti .
Prirodno je postaviti pitanje zašto se osporavanje epidemije i metoda borbe protiv epidemije globalno i lokalno naslanja na radikalnu desnicu (pa su tako branitelji don Josipa Delaša nosili transparente s ustaškim pozdravom). Odgovor je, zapravo, krajnje banalan.
Radikalna desnica, kao i prosvjedni populizam, svog najvećeg neprijatelja vide u formalnoj liberalnoj demokraciji. Liberalna demokracija temelji se, pak, i na znanosti, i na državnoj brizi za zdravlje nacije, i na jasnim procedurama koje reguliraju ponašanje vlasti u određenim situacijama.
Ne podnose liberalnu demokraciju
Nadalje, liberalna se demokracija temelji na odvojenosti države i crkve, što konzervativnije svećenike prirodno gura prema radikalnoj desnici. Budući da radikalna desnica ne podnosi liberalnu demokraciju, ona sada odbacuje i njene, na znanstvenim pretpostavkama utemeljene postupke borbe protiv epidemije.
Stoga je zapravo logično da svugdje po svijetu radikalni desničari, prosvjedni populisti i preostali diktatori osporavaju samu epidemiju (često tvrdeći da je prenaglašena), a još više metode borbe protiv epidemije.
Problem je liberalne demokracije što poslije svega što se desilo nakon 11. rujna 2001. a još više nakon Velike krize 2008., u nju, s jakim razlozima, vjeruje sve manje građana koji žive u demokratskim sustavima. Što, naravno, otvara golemi prostor za osporavanje i tako očiglednih činjenica, kao što je strašna opasnost od sadašnje epidemije.