Grozničavo je blaga riječ. Barem ako se govori o političkim pregovorima među strankama centra i ljevice u Hrvatskoj ovih dana, šest-sedam mjeseci prije parlamentarnih izbora. Kao u nekom ludo ubrzanom filmu, neslužbeno se redaju koalicijske kombinacije, ideje o novim strankama, imena i brojevi na izbornim listama. Nikad dosad se u modernoj hrvatskoj političkoj povijesti nije odjednom pregovaralo na toliko ploča i u toliko varijanti kao što se to događa početkom 2020. godine.
Dobra vijest za one koji se ovih dana predoziraju kavom i programsko-kadrovskim kombinacijama o izlasku na izbore je da slobodno plutajućih glasova, odnosno birača svjetonazorski bliskih centru i ljevici, ima još uvijek sasvim dovoljno. Loša? Nastavi li se priča u smjeru u kojem je krenula, nitko ih neće uspjeti prikupiti dovoljno.
Svi sa svima, nitko s HNS-om
Opća slika je jasna. SDP i HDZ su, unatoč svim pričama i svim opravdanim i neopravdanim udarima neprikosnoveni. Oni će, ne bude li milenijski dramatičnih zbivanja, uzeti svojih šezdesetak posto glasova na izborima. Desno od HDZ-a je situacija također manje-više jasna – Škoro konsolidira nezadovoljnike na tom dijelu scene i jedino je bitno pitanje hoće li Most s njim ili samostalno pokušati izbjeći nestanak s političke pozornice.
Jasno je i s kim se nitko neće usuditi u koaliciju – HNS Ivana Vrdoljaka osuđen je nakon radioaktivnog koaliranja s HDZ-om na samostalan izlazak na izbore. Trenutni rejting im je jedan posto, s tendencijom pada.
Dvije “gradonačelničke stranke” u tri dana
No, na centru i ljevici je takva gužva da je nije baš jednostavno ni pokušati klasificirati. Samo u zadnjih nekoliko dana, primjerice, najavljeno je osnivanje čak dvije stranke koje okupljaju, između ostalih – čelnike jedinica lokalne samouprave. Dvije stranke! Jedna se zove Fokus, i po onome što se zna na uglavnom liberalnoj platformi okuplja niz gradonačelnika i načelnika općina iz središnje i sjeverne Hrvatske.
Drugoj je ime – Stranka s imenom i prezimenom. Njen začetnik je gradonačelnik Vrgorca Ante Pranić, a u ekipi bi trebala, između ostalih imati dosadašnju šeficu Starta i predsjedničku kandidatkinju Daliju Orešković, gradonačelnika Knina Marka Jelića, bivšeg gospodarskog stratega HSLS-a Josipa Budimira, dizajnera Borisa Maleševića iza kojeg je netom završena uspješna kampanja Zorana Milanovića, te političkog analitičara Ivicu Relkovića, čovjeka koji je stajao iza uspjeha Mosta 2015. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
SDP-ovo pecanje
Ovo je, pritom, samo djelić priče. U bazenu malih lijevih stranaka SDP pokušava pecati istaknutija politička imena. U igri je dosta uglednijih imena, osim Miranda Mrsića i Bojana Glavaševića koji su napustili saborski klub SDP-a, a ponuda socijaldemokrata je uvijek ista – mjesto na stranačkoj, SDP-ovoj listi. Kad su u pitanju stranke s kojima SDP već neko vrijeme surađuje, HSU, HSS-a i Snaga, koalicija bi mogla biti i deklarativno naznačena, ali pregovori o rasporedu na listama su još u punom jeku.
Žestoko pregovara i Mirando Mrsić, svjestan da njegova stranka, Demokrati, kao i mnoge druge sama nema kapacitet za više od mikro-rezultata na izborima. Njegova ideja je okupljanje što šire zajedničke fronte manjih ljevice i centra kako bi se maksimizirao rezultat progresivnih stranaka koje nisu SDP.
Mogu li pametno?
Ljevica će vjerojatno ići sama, u sličnom formatu kao na europskim izborima. Tad su stranke Možemo!, Nova ljevica i Orah osvojile 1,79 posto glasova. No, u Zagrebu je to bilo na samom rubu izbornog praga (4,82 posto) što bi vjerojatno u prvoj izbornoj jedinici (centar Zagreba) bilo dovoljno za saborski mandat.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Svoje mjesto pod suncem traži i centristička koalicija unutar koje bi surađivale stranke Pametno, HSLS i udruga Lipa. Negdje u nekoj od svih spomenutih kombinacija sigurno će sudjelovati Glas, stranka nastala nakon što je HNS otišao u koaliciju s HDZ-om i koja je aktivno sudjelovala u stvaranju Amsterdamske koalicije. Ta koalicija je, međutim, nakon mršavog rezultata i osvojenog jednog mandata na europskim izborima tiho otišla u povijest.
Pitanje za budući kviz
Kombinacija i varijanti na samo jednom dijelu političkog spektra, dakle, ima dovoljno za blažu vrtoglavicu. Na raspolaganju imaju i ponešto glasova – postojeće populističke opcije (ne računajući Škoru za kojeg će glasati desniji birači) u golemoj su krizi. Živi zid je gotovo nestao, Pernarova stranka se (još?) nije afirmirala, Branimir Bunjac osniva svoju stranku, Kolakušić “rješava” europske probleme u Bruxellesu… Svi ti silni pregovori koji se vode na centru i ljevici ciljaju, osim bivših birača SDP-a, na prosvjedne glasove kojih nije malo – samo Živi zid je, primjerice, do raspada rutinski skoro dvije godine prebacivao deset posto.
Ostane li, međutim, cijela priča u pet-šest odvojenih blokova – kakvi su opisani u gornjim redcima – sasvim je izvjesno da niti jedna od “novih”, “uspješnih”, “progresivnih” i sličnih kombinacija neće uspjeti postati ništa osim teškog pitanja za neki budući kviz. Vremena za stvaranje zajedničkog narativa je, naime, još ostalo dramatično malo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto sve ove manje stranke centra i ljevice, koje kreću na SDP, nemaju baš nikakve šanse ako se ne udruže
Manje stranke centra i ljevice pregovaraju u pet-šest blokova. Ne okupe li se, sve će propasti
Kombinacija i varijanti na samo jednom dijelu političkog spektra ima dovoljno za blažu vrtoglavicu. Na raspolaganju imaju i ponešto glasova - postojeće populističke opcije (ne računajući Škoru za kojeg će glasati desniji birači) u golemoj su krizi.
Grozničavo je blaga riječ. Barem ako se govori o političkim pregovorima među strankama centra i ljevice u Hrvatskoj ovih dana, šest-sedam mjeseci prije parlamentarnih izbora. Kao u nekom ludo ubrzanom filmu, neslužbeno se redaju koalicijske kombinacije, ideje o novim strankama, imena i brojevi na izbornim listama. Nikad dosad se u modernoj hrvatskoj političkoj povijesti nije odjednom pregovaralo na toliko ploča i u toliko varijanti kao što se to događa početkom 2020. godine.
Dobra vijest za one koji se ovih dana predoziraju kavom i programsko-kadrovskim kombinacijama o izlasku na izbore je da slobodno plutajućih glasova, odnosno birača svjetonazorski bliskih centru i ljevici, ima još uvijek sasvim dovoljno. Loša? Nastavi li se priča u smjeru u kojem je krenula, nitko ih neće uspjeti prikupiti dovoljno.
Svi sa svima, nitko s HNS-om
Opća slika je jasna. SDP i HDZ su, unatoč svim pričama i svim opravdanim i neopravdanim udarima neprikosnoveni. Oni će, ne bude li milenijski dramatičnih zbivanja, uzeti svojih šezdesetak posto glasova na izborima. Desno od HDZ-a je situacija također manje-više jasna – Škoro konsolidira nezadovoljnike na tom dijelu scene i jedino je bitno pitanje hoće li Most s njim ili samostalno pokušati izbjeći nestanak s političke pozornice.
Jasno je i s kim se nitko neće usuditi u koaliciju – HNS Ivana Vrdoljaka osuđen je nakon radioaktivnog koaliranja s HDZ-om na samostalan izlazak na izbore. Trenutni rejting im je jedan posto, s tendencijom pada.
Dvije “gradonačelničke stranke” u tri dana
No, na centru i ljevici je takva gužva da je nije baš jednostavno ni pokušati klasificirati. Samo u zadnjih nekoliko dana, primjerice, najavljeno je osnivanje čak dvije stranke koje okupljaju, između ostalih – čelnike jedinica lokalne samouprave. Dvije stranke! Jedna se zove Fokus, i po onome što se zna na uglavnom liberalnoj platformi okuplja niz gradonačelnika i načelnika općina iz središnje i sjeverne Hrvatske.
Drugoj je ime – Stranka s imenom i prezimenom. Njen začetnik je gradonačelnik Vrgorca Ante Pranić, a u ekipi bi trebala, između ostalih imati dosadašnju šeficu Starta i predsjedničku kandidatkinju Daliju Orešković, gradonačelnika Knina Marka Jelića, bivšeg gospodarskog stratega HSLS-a Josipa Budimira, dizajnera Borisa Maleševića iza kojeg je netom završena uspješna kampanja Zorana Milanovića, te političkog analitičara Ivicu Relkovića, čovjeka koji je stajao iza uspjeha Mosta 2015. godine.
SDP-ovo pecanje
Ovo je, pritom, samo djelić priče. U bazenu malih lijevih stranaka SDP pokušava pecati istaknutija politička imena. U igri je dosta uglednijih imena, osim Miranda Mrsića i Bojana Glavaševića koji su napustili saborski klub SDP-a, a ponuda socijaldemokrata je uvijek ista – mjesto na stranačkoj, SDP-ovoj listi. Kad su u pitanju stranke s kojima SDP već neko vrijeme surađuje, HSU, HSS-a i Snaga, koalicija bi mogla biti i deklarativno naznačena, ali pregovori o rasporedu na listama su još u punom jeku.
Žestoko pregovara i Mirando Mrsić, svjestan da njegova stranka, Demokrati, kao i mnoge druge sama nema kapacitet za više od mikro-rezultata na izborima. Njegova ideja je okupljanje što šire zajedničke fronte manjih ljevice i centra kako bi se maksimizirao rezultat progresivnih stranaka koje nisu SDP.
Mogu li pametno?
Ljevica će vjerojatno ići sama, u sličnom formatu kao na europskim izborima. Tad su stranke Možemo!, Nova ljevica i Orah osvojile 1,79 posto glasova. No, u Zagrebu je to bilo na samom rubu izbornog praga (4,82 posto) što bi vjerojatno u prvoj izbornoj jedinici (centar Zagreba) bilo dovoljno za saborski mandat.
Svoje mjesto pod suncem traži i centristička koalicija unutar koje bi surađivale stranke Pametno, HSLS i udruga Lipa. Negdje u nekoj od svih spomenutih kombinacija sigurno će sudjelovati Glas, stranka nastala nakon što je HNS otišao u koaliciju s HDZ-om i koja je aktivno sudjelovala u stvaranju Amsterdamske koalicije. Ta koalicija je, međutim, nakon mršavog rezultata i osvojenog jednog mandata na europskim izborima tiho otišla u povijest.
Pitanje za budući kviz
Kombinacija i varijanti na samo jednom dijelu političkog spektra, dakle, ima dovoljno za blažu vrtoglavicu. Na raspolaganju imaju i ponešto glasova – postojeće populističke opcije (ne računajući Škoru za kojeg će glasati desniji birači) u golemoj su krizi. Živi zid je gotovo nestao, Pernarova stranka se (još?) nije afirmirala, Branimir Bunjac osniva svoju stranku, Kolakušić “rješava” europske probleme u Bruxellesu… Svi ti silni pregovori koji se vode na centru i ljevici ciljaju, osim bivših birača SDP-a, na prosvjedne glasove kojih nije malo – samo Živi zid je, primjerice, do raspada rutinski skoro dvije godine prebacivao deset posto.
Ostane li, međutim, cijela priča u pet-šest odvojenih blokova – kakvi su opisani u gornjim redcima – sasvim je izvjesno da niti jedna od “novih”, “uspješnih”, “progresivnih” i sličnih kombinacija neće uspjeti postati ništa osim teškog pitanja za neki budući kviz. Vremena za stvaranje zajedničkog narativa je, naime, još ostalo dramatično malo.