Nekad je nužno odabrati stranu

Zašto svi vjeruju da je iz 'institucija' javljeno Josipi Rimac da je prisluškuju?

Kad netko iz vlasti odvergla da treba vjerovati institucijama, hrvatski grad i selo pucaju od smijeha

29.05.2020.,Zagreb - Privodjenje Josipe Rimac ispred USKOK-a u Vlaskoj ulici. 
Photo: Dalibor Urukalovic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Kad je nekim vlastima do toga, brzo padaju oni koji za korupcijsku proviziju u novcu, uslugama i položajima pretvaraju državu u smijuriju i koji svim poštenim građanima poručuju da su obične budale i luzeri. Ali to je u našem slučaju puko teoretiziranje. Jer, u konkretnoj stvarnosti, upravo je HDZ ustrojio ovaj korumpirani varijete začepivši sve rupe stranačkim kadrovima, od agencija, komora, državnih povjerenstva pa čak i stožera za koronu, pa sve tamo do predsjednika sudova i glavnog državnog odvjetnika. I svi ti kadrovi vrlo dobro znaju zašto su tamo gdje jesu.

Srećkovićka sam ja, kao i mnogi od vas, što se ne bavimo kriminalom i nije nam USKOK za petama jer nikad ne bismo otkrili da su nam po noći, dok spavamo, u auto montirali prislušne uređaje. Odakle bih znala gdje to uopće zakače? Koja su najpogodnija skrivena mjesta. Kako te napravice uopće izgledaju. A nemam blage veze ni koga bih nazvala da mi ispita je li mi negdje na upravljačku tablu ili u kuhinju iza frižidera postavljeno tajno uho.

Ali Josipa Rimac je ili sama vidjela, prepoznala i shvatila. Ili bi, kako se sada nagađa, povremeno zvrcnula kakve tipove iz obavještajnog podzemlja da svrate i bace oko je li joj gdje zalijepljena kakva ”buba”. Samo što, naravno, nitko živ ne vjeruje da išta od toga pije vodu.

Pa nisu ljudi baš takvi kreteni

Pa svi bi se u našoj zemlji okladili u sto eura kako je ”kninskoj kraljici” netko dojavio da je pod mjerama i da je se prisluškuje. Tako je to u Hrvatskoj. Kad netko iz vlasti odvergla da treba vjerovati institucijama, grad i selo pucaju od smijeha. Pa nisu ljudi baš takvi kreteni.

Toliko je već optuženika i osuđenika klisnulo u BiH i kojegdje da im se ni broja ne zna. Eno nam tamo i nepravomoćno osuđenog Zdravka Mamića kome je, kako danas čujem, i državna tajnica Josipa Rimac putovala na rođendan u Hercegovinu, već tako osuđenome za one silne milijune. Dojavi im se na vrijeme da policija ili pravosuđe nešto smjeraju pa neka se sklone ili neka barem unište tragove.

Na isti način kod nas slijeću umreženima u krilo informacije o tome koliku je cijenu tko obračunao na javnom natječaju tako da se oni mogu podesiti i biti ”legalno” izabrani pa neka se drugi samo žale bogu i vragu. Tko je u pravom krugu, dostavit će mu se doma na vrata iscrpan tutorial kako da se dočepa državnih ili europskih poticaja.

Reci, prijane, što ti treba

Povući će se negativno mišljenje. Promijenit će se uredba, a ako treba i koji članak zakona. Zaposlit će mu se kćer ili kuma imali kakve škole ili nemali. Pretvorit će mu se pustopoljina u građevinsko zemljište. Nema veze što je završio arheologiju, dobit će direktorsko mjesto u staračkom domu. Naći će mu se za sud vještaka koji piše elaborat po muzičkim željama. Potplatit će se svjedoke da se odjednom prestanu bilo čega sjećati.

“Kakva biste vrata željeli?”, pita stolar Josipu Rimac. “Besplatna”, odgovara ona. Sve može, samo reci, prijane, što ti treba. Deplasirano je sve to iznova nabrajati kad se ionako sve zna.

A tko je Josipi Rimac ili nekome njenome mogao dojaviti da je frka? Pa, kao prvo, netko iz SOA-e. Drugo, netko iz policijskog USKOK-a. Treće, netko s onoga suda koji je odobrio mjere praćenja, a to je Turudićev Županijski sud u Zagrebu. Nitko drugi te informacije po zakonu nije imao i nije ih smio imati. No, nikad nećemo doznati tko je iz tih struktura odigrao za Rimčevku. Kao ni svaki put do sada.

Od koga da se išta očekuje?

Kad je vlastima do toga, nađu se krtice koje za korupcijsku proviziju u novcu, uslugama i položajima pretvaraju državu u smijuriju i koji svim poštenim građanima poručuju da su obične budale i luzeri. Ali to je u našem slučaju samo sfera teoretiziranja.

Jerbo, u konkretnoj stvarnosti, od koga da to očekuješ kad su među privedenima u ovoj najnovijoj šporkoj aferi jedna državna tajnica (Josipa Rimac), jedna pomoćnica ministra gospodarstva (Ana Mandac), jedna tajnica kabineta ministra poljoprivrede (Ružica Njavro), jedna općinska načelnica (Nataša Turbić), jedan direktor državne tvrtke Hrvatske šume (Krunoslav Jakupčić)… I sve su glavne face iz HDZ-a koji je u Hrvatskoj vladajuća stranka, ima premijera, cijeli stroj ministara i kompletan mu je aparat pod nogama.

Pa upravo su oni ustrojili ovaj korumpirani varijete začepivši sve rupe svojim stranačkim kadrovima, svuda i na svakom bogovetnom mjestu, od agencija, komora, državnih povjerenstva pa čak i stožera za koronu, pa sve tamo do predsjednika sudova i glavnog državnog odvjetnika. I svi ti kadrovi vrlo dobro znaju zašto su tamo gdje jesu.

Fali li ti daska u glavi?

Ma u kojoj bi državi bilo moguće da se obitelji Josipe Rimac upiše u vlasništvo nad cijelom kućerinom u Kninu, stečenom malverzacijom na temelju ”braniteljskog statusa supruga”, nakon što je za tu malverzaciju optužena i osuđena ravnateljica Uprave za područja posebne državne skrbi, neka Ana Marija Radić?

I još da sud naloži da štetu od 548.653 kune državi ima namiriti ta Radićka, koja je po partijskoj liniji sredila stvar s kućom za Josipu Rimac, a da Rimčevima pritom ostane sve što su maznuli? Probaj to objasniti nekome iz Austrije ili iz Njemačke, pa će misliti da ti fali daska u glavi.

I o kakvoj nultoj toleranciji na korupciju priča Andrej Plenković koji – nakon cijele te javne pravosudne lakrdije – Josipu Rimac postavi za državnu tajnicu u Ministarstvo uprave da tamo šeta svoje torbe od par hiljada eura i ne radi ništa? Ne znam kako će proći ovi izbori za mjesec dana. Ali dođe ti da glasaš i za žutu bundevu prije nego za ovaj sramotni status quo.