Cijela mreža gori u pravedničkom ognju povodom nepravomoćne presude kojom je zasad odlučeno da će osmogodišnje dijete Severine Kojić i Milana Popovića živjeti s tatom, a ne s mamom. Nije neshvatljivo. Svatko najbrže zatitra na impulse koje pogađaju u njegovu tanku emocionalnu žicu i s kojima se zato može identificirati u nanosekundi, onako iz vrućeg srca i iz mekog trbuha.
Tako je i kod mene, majka sam, sama priroda čini da dosta bolje razumijem žensku melodiku. No svejedno s velikom nelagodom, čuđenjem, a mjestimično i s gađenjem, čitam sva ta apodiktička izjašnjavanja i presuđivanja o tome tko je kakav u toj propaloj i nesretnoj vezi naše pjevačice i njenog partnera tamo iz Srbije. Tko od njih vrijedi, a tko ne vrijedi. Tko je zaslužio dijete, a tko nije.
Mukli eho tog drečećeg javnog svrstavanja zapravo je zastrašujuća stvar. Mainstream patologija na pladnju iliti tacni.
Jer, kao da na jako blizu znaju i poznaju tu Severinu i tog Milana, nastupaju skoro svi koji sada uzrujano praše po tipkovnicama uvjereni da upravo oni najbolje mogu reći što je zapravo morao učiniti sud. Je li postupio krvožedno ili je sve odmjerio kako treba. I što bi bilo najbolje za to nepoznato, tuđe dijete.
Uvid muhe na zidu
Ljudi koji su zvijezdu i biznismena, majku i oca, vidjeli samo na televiziji ustaju da svjedoče i zakucaju trojku kao da su rođene sestre i braća nekoga iz tog para. Kao da su s njima stanovali i jeli špagete u kuhinji. Mijenjali malome pelene i bili muha na zidu dok su se odvijale njihove obiteljske razmirice i onda sukobi koji traju šest godina otkako su se razdvojili.
Naravno da nisu. Pojma nemaju, a oko aktera i zapleta konstruirali su neke svoje fantazije tipa turskih sapunica. Ali ipak sude militantno i bez krzmanja, jedni stopostotno na njenoj strani, ostali na njegovoj. Severinin blok zgraža se što je ženi oduzeto rođeno dijete, a oni znaju i garantiraju da je to jedna divna i požrtvovna majka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Javljaju svima u susjedstvu i cijelom svijetu kako sada s njom gorko plaču, pozivaju na demonstracije i proklinju sud, socijalni rad i srpskog tajkuna, bogatuna, manipulatora i bitangu. Nije njemu stalo do sina niti ga je briga za maloga. Sadist je to koji želi uništiti svoju bivšu ženu i zgnječiti je đonom kao stjenicu.
Zlatna kruna i masno blato
Ovima drugima koji zagovaraju Popovićevu stranu Severina je sumnjiva kao trula jabuka. Kakva majka može biti ta nalarfana pjevačica? Dekoltirana drama queen u crnim halterima. Samodopadna. Puna sebe i puna para koje joj padaju u krilo iz tog proračunatog biznisa s prelakim notama i s PR-om koji je drži na naslovnicama ma što za to trebalo odglumiti. Što će djetetu takva mater?
Užasno je sve to jer se drugoga mesari tako olako.
Članak se nastavlja ispod oglasa
O Severini i njenom bivšem znaju iz šarene štampe, što uglavnom znači da ne znaju baš ništa, pogotovo o tome kakvi su to ljudi, kakvi su roditelji, kako vole i vole li uopće. A usuđuju se ulaziti u njihov spor na način da sijeku sjekirom, plus i minus, zlatna kruna i masno blato.
Životi, karakteri i to kako tko pokazuje ljubav nisu, međutim, neka jednostavna i uvijek ista priča, a niti crno-bijela. Tipske šeme, klasifikacije i ateste možeš si najčešće zataknuti za šešir. Svatko je morao naučiti da je tako kod sebe doma, ali ovi internetski križari nemaju milosti dok komadaju živo meso u tuđem loncu.
Nemojmo, ne poznajemo ih
Pa stvarno, otkud ikome ta drakonska sudačka hrabrost da i pomisli kako dobra majka automatski ne može biti slavna pjevačica koja putuje na gaže i uvijek izgleda kao da je sišla s naslovnice umjesto da vječno sjedi doma u trenirci, prevrće palačinke i dočekuje dijete s pitanjem kako je bilo u školi? Zašto, s druge strane, bogataš i tip koji jede zlatnom žlicom ne bi mogao biti nježan i brižan otac? Kako to jedno kolidira s tim drugim? I zašto se i otac ne bi imao pravo boriti za svoga sina kao što se bori majka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne znam je li sud pogriješio ili nije u ovoj reality-show obiteljskoj drami i to me zanima jedino kako bih znala funkcionira li sustav korektno ili ne. Nije da ne suosjećam s involviranima. Suosjećam u neku ruku sa svima njima, bilo ovako ili onako. Ali pustimo ih. Nismo s njima nabadali iz istog tanjura. Ne poznamo ih i nikada ih nećemo poznavati. Nemojmo. Volimo i pazimo svoju djecu i svoju obitelj, to je za svakoga sasvim dosta i previše.
Zašto toliko ljudi misli da zna što treba u slučaju Severine, Milana i njihovog sina?
Komentar Sanje Modrić o reakciji javnosti na sudsku odluku kojom Severina mora predati sina ocu
Ljudi koji su zvijezdu i biznismena, majku i oca, vidjeli samo na televiziji ustaju da svjedoče kao da su im rođene sestre i braća. Kao da su s njima stanovali i jeli špagete u kuhinji. Mijenjali malome pelene i bili muha na zidu u njihovim sukobima. Naravno da nisu, a oko aktera i zapleta konstruirali su neke svoje fantazije tipa turskih sapunica. Ali ipak sude militantno i bez krzmanja, jedni stopostotno na njenoj strani, drugi na njegovoj. Užasno je to tako olako mesarenje po tuđim životima.
Cijela mreža gori u pravedničkom ognju povodom nepravomoćne presude kojom je zasad odlučeno da će osmogodišnje dijete Severine Kojić i Milana Popovića živjeti s tatom, a ne s mamom. Nije neshvatljivo. Svatko najbrže zatitra na impulse koje pogađaju u njegovu tanku emocionalnu žicu i s kojima se zato može identificirati u nanosekundi, onako iz vrućeg srca i iz mekog trbuha.
Tko je zaslužio dijete, a tko nije
Tako je i kod mene, majka sam, sama priroda čini da dosta bolje razumijem žensku melodiku. No svejedno s velikom nelagodom, čuđenjem, a mjestimično i s gađenjem, čitam sva ta apodiktička izjašnjavanja i presuđivanja o tome tko je kakav u toj propaloj i nesretnoj vezi naše pjevačice i njenog partnera tamo iz Srbije. Tko od njih vrijedi, a tko ne vrijedi. Tko je zaslužio dijete, a tko nije.
Mukli eho tog drečećeg javnog svrstavanja zapravo je zastrašujuća stvar. Mainstream patologija na pladnju iliti tacni.
Jer, kao da na jako blizu znaju i poznaju tu Severinu i tog Milana, nastupaju skoro svi koji sada uzrujano praše po tipkovnicama uvjereni da upravo oni najbolje mogu reći što je zapravo morao učiniti sud. Je li postupio krvožedno ili je sve odmjerio kako treba. I što bi bilo najbolje za to nepoznato, tuđe dijete.
Uvid muhe na zidu
Ljudi koji su zvijezdu i biznismena, majku i oca, vidjeli samo na televiziji ustaju da svjedoče i zakucaju trojku kao da su rođene sestre i braća nekoga iz tog para. Kao da su s njima stanovali i jeli špagete u kuhinji. Mijenjali malome pelene i bili muha na zidu dok su se odvijale njihove obiteljske razmirice i onda sukobi koji traju šest godina otkako su se razdvojili.
Naravno da nisu. Pojma nemaju, a oko aktera i zapleta konstruirali su neke svoje fantazije tipa turskih sapunica. Ali ipak sude militantno i bez krzmanja, jedni stopostotno na njenoj strani, ostali na njegovoj. Severinin blok zgraža se što je ženi oduzeto rođeno dijete, a oni znaju i garantiraju da je to jedna divna i požrtvovna majka.
Javljaju svima u susjedstvu i cijelom svijetu kako sada s njom gorko plaču, pozivaju na demonstracije i proklinju sud, socijalni rad i srpskog tajkuna, bogatuna, manipulatora i bitangu. Nije njemu stalo do sina niti ga je briga za maloga. Sadist je to koji želi uništiti svoju bivšu ženu i zgnječiti je đonom kao stjenicu.
Zlatna kruna i masno blato
Ovima drugima koji zagovaraju Popovićevu stranu Severina je sumnjiva kao trula jabuka. Kakva majka može biti ta nalarfana pjevačica? Dekoltirana drama queen u crnim halterima. Samodopadna. Puna sebe i puna para koje joj padaju u krilo iz tog proračunatog biznisa s prelakim notama i s PR-om koji je drži na naslovnicama ma što za to trebalo odglumiti. Što će djetetu takva mater?
Užasno je sve to jer se drugoga mesari tako olako.
O Severini i njenom bivšem znaju iz šarene štampe, što uglavnom znači da ne znaju baš ništa, pogotovo o tome kakvi su to ljudi, kakvi su roditelji, kako vole i vole li uopće. A usuđuju se ulaziti u njihov spor na način da sijeku sjekirom, plus i minus, zlatna kruna i masno blato.
Životi, karakteri i to kako tko pokazuje ljubav nisu, međutim, neka jednostavna i uvijek ista priča, a niti crno-bijela. Tipske šeme, klasifikacije i ateste možeš si najčešće zataknuti za šešir. Svatko je morao naučiti da je tako kod sebe doma, ali ovi internetski križari nemaju milosti dok komadaju živo meso u tuđem loncu.
Nemojmo, ne poznajemo ih
Pa stvarno, otkud ikome ta drakonska sudačka hrabrost da i pomisli kako dobra majka automatski ne može biti slavna pjevačica koja putuje na gaže i uvijek izgleda kao da je sišla s naslovnice umjesto da vječno sjedi doma u trenirci, prevrće palačinke i dočekuje dijete s pitanjem kako je bilo u školi? Zašto, s druge strane, bogataš i tip koji jede zlatnom žlicom ne bi mogao biti nježan i brižan otac? Kako to jedno kolidira s tim drugim? I zašto se i otac ne bi imao pravo boriti za svoga sina kao što se bori majka.
Ne znam je li sud pogriješio ili nije u ovoj reality-show obiteljskoj drami i to me zanima jedino kako bih znala funkcionira li sustav korektno ili ne. Nije da ne suosjećam s involviranima. Suosjećam u neku ruku sa svima njima, bilo ovako ili onako. Ali pustimo ih. Nismo s njima nabadali iz istog tanjura. Ne poznamo ih i nikada ih nećemo poznavati. Nemojmo. Volimo i pazimo svoju djecu i svoju obitelj, to je za svakoga sasvim dosta i previše.