Zašto u Hrvatskoj stavove redovito nameću ljudi koji imaju tragičan manjak znanja

Borba protiv korone, otkup Ine od Mađara, kupovina vojnih aviona, mnogi javno iznose svoje mišljenje iako nisu stručni u temi

Taj opći poremećaj gledamo posvuda. Jedni su, recimo, za otkup Ine od Mađara, drugi su rezolutno protiv. Jedino što ne znaju objasniti zašto. A pritom čak ni od ove Vlade nismo čuli zašto su uvjereni da nam Ina treba, a pogotovo što bi točno napravili s njom da je naša vlastita. Svi također napamet imaju stav i o tome od koga bi trebalo kupiti borbene avione pa čak i takvi koji doma nisu u stanju promijeniti ni utičnicu koju su trknuli stolicom pa se razbila. Ali mišljenje svejedno imaju i spremni su ga javno iznijeti bez ikakvog krzmanja i ograda.

Baš sam bila na Čiovu jučer kad je planuo prvi od četiri požara u Okrugu Gornjem, jednome od nekoliko otočkih sela koje ima oko 3000 stanovnika. Vatra je bila podalje od nas pa smo na vijestima slušali kako se odvija gašenje sa 120 vatrogasaca i dva kanadera. No, još prije nego li je sve bilo gotovo, mediji su prenijeli tvrdnju načelnika općine Okrug Gornji Ivice Radića da su požari – podmetnuti.

Svoj tvrdi zaključak načelnik temelji na uvjerenju da ljudi pale požare jer im je ”dosadno”. Naime, ”nije bilo sezone pa fali adrenalina”, izjavio je vidoviti Radić. U međuvremenu se mišljenju njihovog političkog funkcionera primilo i među stanovništvom. Neki su mještani prijavili da su prije požara ”vidjeli dvojicu mladića kako prolaze na motoru”.

Imaju mišljenje, ali ne znaju zašto

Policija tek utvrđuje što se dogodilo, jedna je osoba privedena, ali nitko zapravo još nema pojma zbog čega je izgorjela borova šuma ni tko je eventualno kriv. Ali i ovdje se ponavlja tako tipična situacija. Ljudi, pa čak i oni na odgovornim javnim funkcijama, unaprijed o svemu imaju gotov stav.

To je strašno raširena i strašno ozbiljna društvena bolest. Višak stava uz tragični manjak i znanja i činjeničnih elemenata na koje bi se on oslonio. Taj opći poremećaj gledamo posvuda. Jedni su, recimo, za otkup Ine od Mađara novcem iz državnog proračuna, drugi su rezolutno protiv. Ali i jedni i drugi ”znaju” da je njihovo mišljenje ispravno. Jedino što ne znaju objasniti zašto.

A pritom čak ni od ove Vlade, koja godinama petlja oko Ine i plaća konzultante, nismo čuli zašto su uvjereni da nam Ina treba, a pogotovo što bi točno napravili s njom da je naša vlastita. Svi također napamet imaju stav i o tome od koga bi trebalo kupiti borbene avione koji su neslavno propali u doba Krstičevića pa se sada zapinje ponovno.

Što Milanović i Škoro znaju o kvaliteti aviona?

Doma nisu u stanju promijeniti ni utičnicu koju su trknuli stolicom pa se razbila, a pogotovo da bi išta znali o ratnim avionima, ali mišljenje svejedno imaju i spremni su ga javno iznijeti bez ikakvog krzmanja i ograda. Već su se o nesretnim zrakoplovima i kvaliteti ponuđača apodiktički izjasnili i tamburaš s obrazovanjem iz ekonomije Miroslav Škoro, i Zoran Milanović, pravnik.
Prije sedmicu dana cijela se protestna pučka manifestacija razvila na Trgu bana Jelačića oko mjera opreza protiv korone, o kojoj, ruku na srce, ne znaju ni blizu dovoljno čak ni svjetski maheri za viruse, a kamoli Tony Cetinski sa svjedodžbom turističko-hotelijerske srednje škole i zabrinuti građani skupljeni preko Fejsa s kolca i konopca.

Ali otamo se, bez obzira na argumente i preporuke stručnjaka, galamilo kako su maske potpuno nepotrebna robija. Svjetska zdravstvena organizacija savjetuje svima da ih nose, ali ovi s Trga ne samo da se s time se ne slažu, nego ultimativno zahtijevaju da posljednja bude njihova. Na temelju čega? Ničega. Fućkaš profesore i nobelovce kad oni znaju bolje. Indeks upravo provodi anketu među čitateljima jesu li za maske ili protiv. Čak 33 posto je protiv. A odakle znaju da su beskorisne? Tako. Jednostavno znaju.

I u slučaju požara na Čiovu bilo bi umjesno pričekati da se istraži i vidi što je pa onda formirati mišljenje. Moguće je, naravno, da se otkrije kakav poludjeli piroman. Ali općinski načelnik, koji srlja s pameću, morao bi se suzdržati od hajke budući da je zasad jednako tako moguće i sve drugo.

Neznanje i znanje ne mogu biti ravnopravni

No, i u javnim diskusijama o raznim važnim i stručnim temama, od sugovornika koji se međusobno uopće ne slažu i zato se gledaju kao pas i mačka često čujemo rečenicu: ”Vi, naravno, imate pravo na svoj stav, ali…”.

To se smatra vrlo uljudnom opaskom s kojom se onaj tko je izgovara predstavlja kao vrhunaravni demokrat. Kao, eto, uživajmo u poretku jednakih prava za sve i zato ste apsolutno slobodni misliti i zastupati što god želite. Ali to je sasvim pogrešno. Pa nećemo valjda ozbiljno uzimati mišljenje načelnika Podbablja da mu kćer više nije kćer jer se udala i nosi drugo prezime pa to što ju je zaposlio nije nepotizam.

Glupost, obično vrlo samodopadna neobaviještenost i drskost ne zaslužuju ni etiketu britanskog dvora, ni velike isprike kad ih se demantira činjenicama i istraživanjima. Neznanje ne može biti ravnopravno znanju. To se mora postaviti kao društveni kriterij. Ja mogu govoriti o novinarstvu, ali sigurno ne o bolestima štitne žlijezde i nosivosti čeličnih mostova. Liječnik je sigurno doma sa štitnjačom, ali ne i s ustavnim pravom.

Da bi se o nečemu imalo utemeljen stav, moraš prvo o tome jako puno znati. Inače ne vrijedi ništa i ne želimo ga ni čuti. Bilo bi osobito korisno kad bi se toga držali i mediji kad pozivaju sugovornike na određene teme i tako javnosti nameću autoritete.

Sanja Modrić
Telegram autor
235 članaka Više o autoru
Više s weba
Ostanite uz telegramov program