Nekad je nužno odabrati stranu

Zašto Vlada gura zabranu rada nedjeljom, iako zna da ju je Ustavni sud već dvaput rušio? Da nije zbog izbora?

Ionako se radi o nečemu što ovu Vladu neće ništa koštati

FOTO: Pixsell/Marijan Mikolić

No, eto, čini se da se, u zagrijavanju za parlamentarne izbore pred koje HDZ ne stoji baš najslavnije, podgrijana sarma zabrane rada nedjeljom doima toliko sočnom da su Vlada i ministar gospodarstva odlučili nagaziti na gas i iznijeti do kraja reformu broj dva. Onu koja bi trebala uslijediti nakon uspješne lanjske promjene rasporeda crvenih boja na kalendaru

Hvala Bogu, ministar Horvat dodaje gas. Ministar Darko Horvat je onaj koji od demisije Martine Dalić vodi brigu o resoru gospodarstva i posebno se istaknuo najavama spasonosnih kineskih i inih investicija u domaću brodogradnju. I konstatacijom da se čuvena izjava predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović o plaćama od osam tisuća eura može činiti čudnom samo “neznalicama i onima koji pojma nemaju o tome što se u Hrvatskoj događa”. Cilj prema kojem ministar Horvat juri je druga golema reforma s kojom će aktualna Vlada, odnosno HDZ, izići ove jeseni pred birače.

Da, reformski kapacitet se nije iscrpio samo na promjeni blagdana, Vlada priprema i zabranu, to jest ograničenje rada trgovina nedjeljom. Mediji tvrde da bi se izmjene zakona koji reguliraju tu materiju u proceduri trebale naći u svibnju.

Kako se tko sjeti

Najveći problem sa svakom pričom o radu nedjeljom je – Ustavni sud. Naime, ovo tijelo je već dva puta rušilo pokušaje da se značajno ograniči rad trgovina tim danom u tjednu. Prvi pokušaj je do zakona izgurala Hrvatska seljačka stranka 2003. godine, želeći se predstaviti biračima u predizborno vrijeme (izbori su održani u studenom te godine) kao konzervativna opcija bliska katoličkim vrijednostima. Najjača stranka tadašnje vladajuće koalicije, SDP, nevoljko se složila ne želeći dodatno ljuljati ionako zaoštrene odnose sa strateškim partnerima.

Efekt? SDP i HSS su izgubili, na vlast je došao Ivo Sanader sa HDZ-om, a Ustavni sud je u travnju 2004. godine srušio prvi pokušaj zabrane rada nedjeljom. Kako su ustanovili, zakon je narušio jednakost poduzetnika u trgovini, jer su neki mogli raditi nedjeljom, a neki nisu (jedan od kriterija bila je kvadratura trgovine, iz nekog razloga je limit postavljen na 200 metara kvadratnih). Određeno je zatim da u manjim naseljima može raditi jedna trgovina, ili u većim mjestima jedna na 5.000 stanovnika, ali bez kriterija po kojima bi se određivalo koja će to moći biti, dok su jedinice lokalne samouprave mogle po vlastitom nahođenju izdavati dozvole za rad nedjeljom ovisno o “turističkim potrebama”. Rječnikom Ustavnog suda – mjerila kojima se dozvoljavao/branio rad nedjeljom bila su “suprotna načelu pravne izvjesnosti”. Običnim rječnikom – kako se tko sjeti.

Doviđenja i hvala na suradnji

Pobjednik s izbora iz 2003. godine našao se nakon nove pobjede četiri godine kasnije pred obnovljenim zahtjevima, posebno iz crkvenih krugova, da se ograniči rad trgovina nedjeljom. U srpnju 2008. godine je to i napravljeno – donesen je novi Zakon o trgovini po kojem se nedjeljom ipak moglo raditi (od 9-13, doduše) pet mjeseci godišnje, s obrazloženjem da je Hrvatska turistička zemlja.

Ustavni sud ga je ukinuo 11 mjeseci kasnije, 19. lipnja 2009. godine. Kako je pisalo u obrazloženju odluke, zakon nije ispunio svoju osnovnu svrhu – zaštitu prava radnika u trgovinama. Ta prava su, naime, već bila zaštićena drugim propisima koji su radnicima garantirali veću dnevnicu za rad nedjeljom i obavezni dan odmora u tjednu nakon radne nedjelje. U odluci se doslovno podsjećalo Vladu na to da postoje radne inspekcije koje mogu otkloniti eventualna kršenja tih prava radnika. Istaknuto je i da se zabranom rada, zapravo, kažnjavaju oni trgovci koji u cijelosti poštuju prava svojih zaposlenika, te je opet rječnikom Ustavnog suda “poremećena ravnoteža između zaštite prava radnika u prodavaonicama i zaštite slobode poduzetništva trgovaca”.

Kao poseban bonus, postojalo je čak šest skupina trgovina kojima je dozvoljen rad nedjeljom cijele godine (od benzinskih postaja do klupa na tržnicama), čime je, po Ustavnom sudu, “narušena Ustavom zajamčena jednakost unutar jedne skupine poduzetnika na tržištu – trgovaca”. Zakon je ukinut, a dvanaest dana poslije odluke Ustavnog suda Ivo Sanader je poručio povijesno “Doviđenja i hvala na suradnji” i priča o zabrani rada nedjeljom je puno desetljeće prestala biti tema o kojoj se ozbiljno pričalo na Markovom trgu.

Reforma broj dva

No, eto, čini se da se, u zagrijavanju za parlamentarne izbore pred koje HDZ ne stoji baš najslavnije, podgrijana sarma zabrane rada nedjeljom doima toliko sočnom da su Vlada i ministar gospodarstva odlučili nagaziti na gas i iznijeti do kraja reformu broj dva. Onu koja bi trebala uslijediti nakon uspješne lanjske promjene rasporeda crvenih boja na kalendaru.

Uostalom, zašto ne – iako su prilično solidni izgledi da bi Ustavni sud mogao i po treći put rušiti zabranu rada nedjeljom – ionako se radi o nečemu što ovu Vladu neće ništa koštati. Jer, ako sve bude po planu i prohibicija rada trgovina nedjeljom se izglasa u Saboru koji mjesec pred izbore, Ustavni sud o ovom slučaju neće odlučivati prije 2021. godine. Što znači da će Plenković u svoj repertoar predizbornog objašnjavanja oko toga da HDZ nije skrenuo ulijevo, moći uz “povratak 30. svibnja” uvrstiti i “vraćanje nedjelje obitelji”. A poslije izbora – tko zna čiji će biti posao brinuti o posljedicama.