Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa
Piše: Vedran Vrabec | Snima: Borko Vukosav

Zbilja se pojavio političar koji rješava uhljebe, objavljuje sve svoje troškove, uvodi rad za socijalnu pomoć

Reporteri Telegrama proveli su dva dana u Bjelovaru i tako je nastala ova velika priča o gradonačelniku Dariju Hrebaku

"Kao liberal želim da se država makne iz gospodarstva," kaže tijekom višesatnog razgovora. "Uloga države je da stvara bolje uvjete za razvoj i rast gospodarstva i da svima, baš svima, omogući jednake uvjete, a ne da se bavi poduzetništvom. Imate poduzeće u vlasništvu države, Narodne novine, koje su investirale u proizvodnju toaletnog papira i maramica. Pa ja vas pitam - je li stvarno uloga hrvatske države da se bavi proizvodnjom toaletnog papira?"

Želio sam da građani dobiju uvid u sve isplate iz gradskog proračuna, svaki račun, svaki trošak, svaku dnevnicu zaposlenika Grada. Ljudi naprosto imaju pravo znati na što se troši njihov novac. Temeljni problem Hrvatske je gubitak povjerenja građana u političare. Potpuna transparentnost je jedini način da se izgubljeno povjerenje vrati,” govori bjelovarski gradonačelnik Dario Hrebak. Prije nekoliko tjedana predstavio je besplatnu gradsku aplikaciju koja garantira baš to: transparentnost u upravljanju javnim sredstvima.

Taj potez donio mu je brojne pohvale, a mene naveo da potegnem do Bjelovara i bolje upoznam HSLS-ovog gradonačelnika. Dok Hrebak pregovara s delegacijom talijanskih investitora koji se banuli u njegov ured kako bi se raspitali o kupnji nekih gradskih parcela, zabavljam se novom aplikacijom grada Bjelovara. Provjeravam gradonačelnikove troškove na sve načine koji mi padaju na pamet, ali ništa se ne čini posebno neobičnim, ni spornim. Najveći trošak povezan s Hrebakom njegova je mjesečna plača, oko 27 tisuća kuna bruto, ili 15 tisuća neto, podatak koji je i prije objavljivanja aplikacije bio dostupan preko imovinske kartice.

Ostali veći troškovi povezani su sa službenim putovanjima i uredskom opremom. Završava sastanak s Talijanima, održan na vrlo glasnom engleskom jeziku, a potencijalni investitori se srdačno opraštaju od gradonačelnika. “Žele graditi pogon za zbrinjavanje otpadnih vozila”, kaže Hrebak. “Kupili bi tri gradske i jednu privatnu parcelu. Djeluju ozbiljno. Otvorili su račun u banci, angažirali lokalne posrednike, vade građevinsku dozvolu… Bit će nešto od toga”.

Država koja proizvodi toaletni papir

Dario Hrebak spreman je satima, do najsitnijih detalja, analizirati taj i svaki drugi projekt koji pokušava realizirati. Aplikacija za gradske financije logičan je nastavak poteza i izjava kojima ističe svoju liberalnu ideologiju – liberalnu ne samo u društvenim pitanjima poput pobačaja ili ljudskih prava, nego i ekonomskim. Prošlog ljeta korisnike socijalne pomoći pozvao je na sudjelovanje u komunalnim radovim i radnim akcijama, kako bi dali svoj društveni doprinos. Prije nekoliko mjeseci na televiziji je izjavio kako ne vidi baš nikakav problem s mogućom propasti Uljanika. U nizu istupa zalaže se za skromniju ulogu države u mnogim područjima.

U državi u kojoj se većina političara skriva iza fraza i floskula, Hrebakova otvorenost predstavlja neupitno osvježenje. “Kao liberal želim da se država makne iz gospodarstva,” kaže u jednom trenutku, tijekom višesatnog druženja kroz koje sam pokušao doći do detalja njegovih uvjerenja i politika. “Uloga države je da stvara bolje uvjete za razvoj i rast gospodarstva i da svima, baš svima, svakom građaninu i svakom poduzeću, omogući jednake uvjete, a ne da se bavi poduzetništvom. Imate poduzeće u vlasništvu države, Narodne novine, koje su investirale u proizvodnju toaletnog papira i maramica. Pa ja vas pitam – je li stvarno uloga hrvatske države da se bavi proizvodnjom toaletnog papira?”

Rođen je u Bjelovaru prije 37 godina, oženjeni je otac dvoje djece, diplomirani kriminalist koji je prije ulaska u Sabor 2015. godine radio u MUP-u. “U Bjelovaru sam završio osnovnu školu i gimnaziju. U gimnaziji sam imao čvrstu četvorku. Kada sam birao fakultet, htio sam ekonomiju ili kriminalistiku. Ekonomija u Zagrebu mi je pobjegla za dlaku. Upao sam na ekonomiju u Rijeci i na kriminalistiku u Zagrebu. Presudilo je to što sam bio vezan za Bjelovar, kojem je Zagreb puno bliži od Rijeke, a i kriminalistika me prilično zanimala”, objašnjava Hrebak.

Noćna zasjeda za provalnike na krovu

Nakon fakulteta je godinu dana radio u kriminalističkoj policiji. Dvije godine proveo je kao inspektor u prometu, u Bjelovaru. Slijedile su tri godine u Zagrebu, na Odjelu za azil, i još tri godine na mjestu voditelja Odjela za statusna pitanja stranaca. “Liberal, a policajac, znam, to je malo čudno. Ali posao mi se nikada nije kosio sa svjetonazorom, a puno mi je pomogao u politici. To je zato što je u ovom mulju koji se zove hrvatska politika najvažnije biti uspješan u izbjegavanju nagaznih mina na koje nailaziš svaki dan. Psihologija je vrlo bitna, da uspijete procijeniti ljude i situacije. To su stvari koje policajac vrlo brzo svlada. Osim toga, sad barem znam što smijem a što ne smijem kao političar,” kaže Hrebak.

S bivšim kolegama je još uvijek u prijateljskim odnosima, pa često zajedno igraju nogomet. Posebno je ponosan na to što je i u politici i u policiji krenuo s dna, od mjesnog odbora, odnosno od mjesta pozornika. “Kao vježbenik sam radio šest mjeseci. Dobio sam odoru i odmah krenuo raditi s dečkima na terenu. Noćne smjene, kontrola prometa, zasjede u kojima smo hvatali provalnike”.

“Jedne zasjede se posebno dobro sjećam, kada smo kolega i ja čekali da se frajer spusti s krova. Čamili smo u mrklom mraku, a ne smiješ pričati ni proizvoditi bilo kakve zvukove. To je baš čudan osjećaj, sjediš u tami i čekaš da netko počne pljačkati. Provalnici su na kraju uhvaćeni, ne u mojoj smjeni, ali kolege su ih ulovili. Bilo je i opasnih situacija. Razni pretresi u kojima smo otkrili protuzakonito držanje oružja. Išao sam i na privođenja osoba za koje je bilo jasno da bi prilikom toga mogle raditi problem”.

Hrvatska će propasti bez useljenika

Rad u administraciji možda nije bio toliko dinamičan, ali Hrebaku je omogućio da se susretne s velikim brojem stranaca i, kako kaže, upozna nove kulture. Bilo je tu i kulturoloških šokova, priča, prisjećajući se kako se zapanjio kada je otkrio da Afganistan zapravo nema granice, a njegovi stanovnici nemaju dokumente na kakve je navikao kao hrvatski policajac. “Njihove osobne iskaznice su bez slike, samo papir s nekakvim žigom koji se može bez problema krivotvoriti”, kaže.

Takva iskustva nisu ga obeshrabrila u uvjerenju da Hrvatska treba biti otvorena zemlja, ali, kako ističe, uz poštivanje određenih pravila i kriterija. “Ne može netko, tko je u svojoj bivšoj državi imao problema sa zakonom, doći živjeti u Hrvatsku. Onaj tko želi dobiti azil mora obaviti intervju, mora dati opravdan razlog zašto je došao u Hrvatsku i mora proći sigurnosnu procjenu. Ako to uspije, dobrodošao je”.

“Moramo na umu imati činjenicu da hrvatski mirovinski i zdravstveni sustav mogu opstati samo ako dugoročno otvorimo 450 tisuća novih radnih mjesta. Neminovno je da ćemo mi, kao i sve ostale zemlje EU, morati uvoziti radnu snagu, inače sustav neće biti održiv. Za sada nam to ne uspijeva, jer imamo tako niske plaće da migranti naprosto prošeću kroz Hrvatsku. Ali ako neki ljudi žele ostati, i spremni su poštivati zakone te doprinijeti razvoju društva, nema razloga zašto to ne bi mogli. Dakle, ne žica, ne zatvaranje granica, ne Orbanov stil, ali nisam ni za to da dođe baš svatko tko to želi”, kaže Hrebak.

Praktični vjernik s liberalnim stavovima

Tema useljavanja čini mi se kao dobar trenutak da bjelovarskog gradonačelnika testiram na uvjerenjima kojima se identificira liberala. Konzervativni krugovi sve glasnije traže da se promjeni zakon o pobačaju u Hrvatskoj. Hrebak se tome protivi. “Čemu mijenjati nešto što funkcionira. Zakon koji imamo zadnjih 30 godina se pokazao dobrim. Ja sam protiv pobačaja, ali sam za pravo žene da odluči. Država ne bi trebala gurati nos u krevete građana, prvi ne želim državu u svojoj spavaćoj sobi. A vjernici znaju da ćemo svi jednoga dana odgovarati za sve što učinimo”, kaže.

Zadnja rečenica me zainteresirala – vjernik? “Jesam. I to praktični. I smeta mi kad se podrazumijeva da liberal ne može biti vjernik, ili kada se u određenim medijima podrazumijeva da je svaki vjernik desničar. Ili kada kažu: oni nisu pravi liberali ako mogu s HDZ-om. Znači, pravi liberali su samo oni koji koaliraju s SDP-om? U Europi je sasvim normalno da liberali koaliraju s demokršćanima, prije nego sa socijalistima”.

Prava homoseksualaca, među ostalima i ono na usvajanje djece, istospolni brak, sve ono čemu se Crkva protivi, Hrebak čvrsto podržava. “Znam da je to na prvi pogled teško povezati s činjenicom da sam vjernik. Baš zato što poštujem obitelj, mislim da je za dijete bolje da odraste s istospolnim roditeljima, nego da odraste u instituciji. A što se tiče Crkve, vjerujem da se i ona može promijeniti. Crkva je prije nekoliko stotina godina na lomači spaljivala takozvane vještice, a danas to više ne čini. Sve se mijenja i prilagođava”.

“Imam dva sina, od dvije i pol i četiri i pol godine”, dodaje. “Odgajam ih u duhu vjerovanja da je obitelj sveta, ali i u duhu tolerancije. Mir, tolerancija, pacifizam, to su za mene liberalne vrijednosti”.

Napredak unutar struktura HSLS-a

Dok gradonačelnik potpisuje papire koji se u nekoliko hrpa talože na velikom radnom stolu, prisluškujem telefonski razgovor njegove tajnice, gospođe Dubravke. Vrlo odrješito organizira doček za bicikliste koji bi kroz Bjelovar trebali proći idućeg vikenda. Ima iskustva s takvim stvarima, to je odmah jasno. Kao iz rukava sipa brojeve: ovoliko soka, onoliko ledenog čaja, točno toliko peciva, i neka izvole biti točni jer svake godine kasne, pa novinari koji ih čekaju postanu nervozni i rade joj probleme.

Na zidu pokraj vrata stoji uramljena plaketa koja svjedoči da je gospođa Dubravka 2005. godine proglašena tajnicom godine. Priznanje je dodijelilo Hrvatsko društvo tajnica, stenografa i birotehničara. “Davno je to bilo”, kaže kada vidi da gledam plaketu. “Može je se osvojiti samo jednom”, dodaje brzo, da ne pomislim kako se u posljednjih 14 godina opustila. Sigurno bi bilo zanimljivo čuti što ona ima reći o Dariju Hrebaku, ali nemoguće je uhvatiti dvije minute kada nije na telefonu, ili u raspravi se nekim iz povorke gradskih službenika koji stalno upadaju u ured.

Hrebak je gradonačelnik postao prije dvije godine, u lipnju 2017., što znači da je gospođa Dubravka veteranka gradske politike u usporedbi s njim. “Ušao sam u HSLS kada je još bio iznimno jak ovdje u Bjelovaru, u vrijeme Đurđe Adlešić. Poznanik me preporučio, pa su me iz HSLS-a vrbovali. Nakon toga su mi se stvari brzo poklopile. Napravili smo par dobrih stvari u gradu, zapazili su me na državnoj razini, i preporučili za predsjednika mladih liberala.” Dva mandata bio je predsjednik mladih HSLS-a. S 25 godina postao je najmlađi član predsjedništva stranke. Kada je Darinko Kosor došao na čelo HSLS-a, Hrebak je postao potpredsjednik, a 2015. ulazi u Sabor.

‘Gradonačelnik ne pije gemišt’

“Darinko Kosor mi je dao odriješene ruke, a ja sam to iskoristio da zastupam liberalne stavove i promoviram Bjelovar. Imao sam osjećaj da mi se stariji kolege podsmjehuju, da misle kako radim nešto cirkusantski, ali uskoro sam se odvažio i počeo hrabro nastupati, što mi je dalo samopouzdanja koje mi pomaže i danas. Baš je tada došlo do radikalizacije desne scene, aktualan je bio Tepeš iz HSP AS-a, pojavio se i Hrast, a svi su, kao i HSLS, bili dio Domoljubne koalicije. Mislim da smo mi bili glas građanskog razuma”.

Odlazimo pogledati jedan od projekata kojima se ponosi, temeljitu obnovu bjelovarskih bazena. Putem stajemo pokraj ljekarne kako bi gradonačelnik kupio magnezij. “Trošim puno energije, trebaju mi dodaci u prehrani” dobacuje preko ramena. Gradski pročelnik Ivica Markovinović nudi drugo objašnjenje: “To je zato jer ne pije gemište. Da ih pije, ne bi mu trebali vitamini”, skaže Markovinović, koji je, ubrzo sam shvatio, gradonačelnikova desna ruka i glavni terenski operativac. Na putu prema bazenima gradonačelnik objašnjava trenutne planove i projekte, primarno u obrazvanju i energetici.

“Obnovili smo apsolutno sve vrtiće na području grada. Gradimo i jedan novi vrtić vrijedan osam milijuna kuna, prvi nakon 50 ili 60 godina u Bjelovaru. Cilj mi je da imamo najbolji vrtićki sustav Hrvatskoj. Cijenu vrtića smanjili smo sa 750 na 500 kuna, što je direktna ušteda našim građanima i, rekao bih, najbolja demografska mjera. Prošle godine smo u Bjelovaru imali baby boom, rođeno je 57 djece više nego godinu ranije. Puno ulažemo i u gradsko veleučilište, i smatram da će ono, s novim studijima mehatronike i računalstva, postati motor razvoja”, objašnjava.

Olakšicama do rasta IT industrije

Radnici upravo završavaju s čišćenjem najvećeg bazena, koji bi do kraja tjedna trebao biti temeljito obnovljen i napunjen vodom. Kraj radova tempiran je tako da na posljednji dan škole sve bude spremno za kupanje. Markovinović nam objašnjava da su u obnovu uložili oko dva i pol milijuna kuna, pa nam pokazuje nove svlačionice i zelenu terasu kafića. Hrebak za to vrijeme čangriza oko mrljica boje koje je pronašao na nekom svježe oličenom zidu. Direktor bazena uvjerava ga da će na otvaranju sve biti kako treba.

U Bjelovaru postoji sustav poticaja, odnosno olakšica, za nove kompanije: zemlja za jednu kunu, komunalni doprinosi za jednu kunu i komunalna naknada za jednu kunu svim investitorima; samo neka dođu, ulože novac i otvore više od deset radnih mjesta. Na taj način privukli su tehnološke kompanije i nova radna mjesta.

“Ono na što sam posebno ponosan je IT industrija, koja je ovdje eksplodirala. Pet ili šest kompanija došlo je u Bjelovar, tako da danas u tom sektoru radi preko 250 ljudi. Ponudili smo im da besplatno iznajme prostor od grada Bjelovara, te nula kuna režijskih troškova. Tako se razvila jaka IT zajednica koju želimo nastaviti razvijati. Moj cilj je da za pet godina u Bjelovaru u IT-u radi više od 500 ljudi. S obzirom na to da će svake godine s fakulteta izlaziti 30 do 40 ljudi, to je sasvim ostvarivo”, kaže Hrebak.

Upješno povlačenje EU sredstava

Velik dio sredstava za takve projekte Bjelovar povlači iz EU fondova. U dvije godine su sa začelja uspjeli ući među deset najuspješnijih gradova u Hrvatskoj po količini sredstava dobivenih iz fondova Europske unije. Postizanje takve razine efikasnosti nije išlo glatko.

“Sjećam se kada mi je došla jedna djelatnica zaposlena na EU fondovima. Rekao sam joj da mi je žao, ali više je ne vidim na tom mjestu. U toliko i toliko godina oni su iz fondova povukli vrlo malo kuna. Ona mi je tužno priznala da je tako, ali rekla je da to nije njihova greška, jer prošla gradska uprava nije bila toliko naklonjena EU fondovima. Rekao sam joj: ‘OK, imaš šansu tri mjeseca da nešto pokreneš’. I onda je krenuo pravi stampedo”, priča.

“Prošle godine smo prijavili projekte vrijedne 136 milijuna kuna, a povukli 92 milijuna kuna. Bazen koji obnavljamo, uređenje sportsko-rekreacijskog parka Borik, ceste, sve je to djelomično financirano iz EU fondova. Zaustavio sam sve projekte koji su ovisili samo o gradskom novcu. Sada nam je cilj obnoviti i sve škole, u gradu i područne. Ono što mi radimo u Bjelovaru pokazat će da iskonska liberalna politika može biti uspješna”.

Privatne inicijative u zdravstvu i školstvu

Čini se da su Hrebakovi stavovi o ulozi države u gospodarstvu avangarda i po kriterijima hrvatske liberalne scene. Javnost je uzburkao tijekom rasprava o sudbini Uljanika, kada je otvoreno rekao da ne vidi nikakav problem u tome da brodogradilište propadne. Molim ga da se prisjeti toga, a čini mi se i da bi bilo zanimljivo čuti i njegov stav o američkim intervencijama u ekonomiju nakon sloma 2008. godine. “Uljanik i američko spašavanje autoindustrije i banaka nisu isti slučaj, iako se radi o intervenciji države. Naime, u brodogradnji smo doslovno spržili milijarde kuna koje su građani i poduzetnici zaradili i to se radi već 20 godina, a rezultati su porazni”.

“Nema opravdanja za to da se novac i dalje neodgovorno baca u rupu bez dna. Da okrenem logiku: u toj istoj Istri imate izuzetno uspješnu IT tvrtku Infobip. Zamislite da smo njima dali milijarde kuna da razviju poslovanje? Ili da pitam iz druge perspektive, zašto su radnici u brodogradnji vrijedniji od radnika u tekstilnoj industriji, kojoj nismo pomogli? Ili, zašto takav tretman državne pomoći ne bi dobili mali i srednji poduzetnici koji su se 2008. i 2009. našli u ogromnim problemima? Tvrtke se razvijaju i rastu, tvrtke propadaju, na to se moramo naviknuti”.

Hrebak prednost općenito daje privatnoj inicijativi, pa tako i u sferama koje se u Hrvatskoj tradicionalno smatraju ekskluzivnom domenom države. “Pozdravljam konkurenciju i mislim da ona svima donosi benefite, bolju uslugu. Kada se radi o zdravstvu i školstvu, država treba svima omogućiti dostupnost tih usluga i propisati kriterije, što to ne znači da tu ne može biti privatne inicijative. Ako je školski sustav usmjeren na studente ili učenika, i cilj mu je omogućiti im stjecanje znanja i vještina, onda bi država to trebala financirati ili sufinancirati neovisno o tome pohađaju li oni privatne ili državne institucije”, kaže Hrebak.

Ekonomist Velimir Šonje nedavno je pisao o preglomaznoj ulozi države u hrvatskom gospodarstvu, navevši da opća država juri prema udjelu od 50 posto u BDP-u. “Taj podatak o gotovo 50% BDP-a koji se stvara preko državnog aparata ili pod paskom državnog aparata je zapravo ilustracija da se nikada nismo odmaknuli od etatističkog modela. To je model koji je potrošen i koji nam sigurno neće donijeti novi razvojni ciklus koji Hrvatskoj nasušno treba”.

Na atletsku trku dolazimo u klompama

“Osim što postoji pretjerana regulacija svega i svačega, što to otvara prostor korupciji na puno razina, takav model djeluje vrlo destimulirajuće na inovacije i na poduzetničke inicijative. A mi se onda čudimo što mnogi ljudi otvaraju tvrtke u Velikoj Britaniji ili Nizozemskoj. Takav model, koji živi na intervenciji državnog aparata isto tako onemogućava povećanje konkurentnosti naših poduzeća. Moramo shvatiti da su povećanje produktivnosti i konkurentnosti jedine zdrave osnove za razvoj i bolji život sviju nas,” smatra.

“Ako je podatak koji sam pročitao točan, a to je da RH ima u vlasništvu ili suvlasništvu više od 1400 tvrtki, onda moramo ozbiljno promisliti što je uloga države, a što nije. To se isto tako odnosi i na birokratski model, organizacijski model državnog aparata koji je, zapravo, isti kao prije 30 ili 40 godina, a svijet se u to vrijeme značajno promijenio. Na takvom modelu graditi suvremeno gospodarstvo 21. stoljeća koje karakterizira digitalizacija, automatizacija, brzina… to je isto kao doći na atletsku utrku u klompama. To su razlozi zašto sve više zaostajemo za državama koje su nekada bile daleko iza nas”.

U redu, pitam, ali kako se u priču o transparentnosti i modernitetu uklapa koalicija njegove stranke s HDZ-om? “Mi smo u priču s HDZ-om ušli da bi stranka opstala”, kaže Hrebak. “Dobili smo jedan mandat na zajedničkoj listi s HDZ-om. I sad svi kažu: pa dobro, zašto ne izađete iz vlasti? Pa zato što nam građani nisu dali povjerenje da to učinimo. Koliko s tim jednim mandatom možemo, toliko radimo. Na sljedeće izbore planiramo izaći samostalno”.

‘Nismo ponosni na Bandića u koaliciji’

Pitam ga gleda li tako i na odluku HNS-a da podrži Plenkovićevu vladu. Izgleda da ga to malo ljuti. “To nije ista situacija. Mi smo u Sabor ušli na listi HDZ-a, i ostajemo uz HDZ do kraja. Mislim da je to korektno. Odradit ćemo mandat do kraja, i građani će ocijeniti je li to bilo dobro ili nije. S druge strane, građani koji su glasali za HNS sigurno nisu glasali za koaliciju s HDZ-om. To što je učinio HNS osobno nikada ne bih izveo”, kaže.

A činjenica da je u istoj koaliciji s Bandićem, jednim od najmanje transparentnih gradonačelnika u zemlji? “Mi iz HSLS-a baš i nismo pretjerano ponosni na to što je i Bandić u vladajućoj koaliciji, ali gore od toga može biti samo to da Hrvatska ponovo nema vlast. Smatram da je HDZ-ova vlast, ali na čelu s Plenkovićem, u ovom trenutku još uvijek bolja od bilo kakve alternative”, rezolutan je. Imam dojam da je taj neuvjerljiviji argument dobro izvježban, odnosno, da ga je morao ponoviti mnogo puta. “HSLS će do kraja mandata ipak podržavati ovu vlast. Pokušat ćemo s tim jednim mandatom, koliko god budemo mogli, utjecati na to da bude što manje anomalija koje nisu dobre za društvo”.

Unutarstranački izbori bit će održani ove jeseni, a Hrebak se namjerava kandidirati (trenutni predsjednik Kosor najavio je da neće tražiti novi mandat). “Volio bih graditi stranku u centru, podjednako odmaknutu od ljevice i desnice, a li biti podjednako spreman na suradnju i s ljevicom i s desnicom. HSLS je mala stranka koja nema previše izbora. Imamo priliku preorijentirati se na novi liberalizam 21. stoljeća, ili ćemo jednostavno nestati”.

Hrebakov brat također emigrirao u Irsku

Hrebak je svjestan je toga da demografske promjene ne rade njemu u prilog. Velik broj ljudi koji su od ulaska u EU napustili Hrvatsku su urbani i obrazovani, prirodno biračko tijelo liberalnih stranaka – između ostalog, i gradonačelnikov brat preselio je u Irsku. “On je jedan od onih koji su bili ljuti na sve: na sustav, na društvo, na državu, na sve ono što svi mi vidimo i komentiramo po kavama, ali nismo spremni izaći i glasati protiv toga. Dobro, za to su krive i stranke, ljudi nisu imali za koga glasati”.

A osim velikog iseljavanja, istraživanja pokazuju da su mladi u Hrvatskoj sve konzervativniji. Tko će, dakle, glasati za novi HSLS? “Mislim da su te teze točne, ali vjerujem da je u Hrvatskoj ostalo 10 do 15 posto liberala. Neka samo pet posto glasa za HSLS, i to je dovoljno da napravimo promjene. S obzirom na stanje na hrvatskoj političkoj sceni, u ovakvim odnosima ljevice i desnice, i s pet posto možete biti kingmaker. A kad jednom dobijemo tih pet posto, i s tih pet posto napravimo puno, vjerujem da ćemo na svakim idućim izborima dobiti više, i da ćemo dobiti i glasove ljudi koji će se u Hrvatsku vratiti.

Nij mi jasno kako s pet posto glasova misli mijenjati zemlju. “Jednu, dvije ili tri stvari ćemo uspjeti promijeniti. Kompletna transparentnost kompletnog državnog sustava bit će uvjet za našu podršku bilo kome, lijevo ili desno. Ako to neće prihvatiti, idemo u oporbu. Nama ne treba izvršna vlast, da se kitimo time da imamo potpredsjednika vlade ili potpredsjednika Sabora ili ministra. Jedino što želimo je poluga moći kojom se stvari mogu mijenjati”, objašnjava.

Pokušaji sklapanja novog liberalnog bloka

Sudeći prema izborima za Europski parlament, to znači da će morati udeseterostručiti broj glasača HSLS-a. Ta je stranka, naime, na euro izborima osvojila svega 0,54 posto glasova. HSLS je zaokružilo svega 5,876 birača u čitavoj zemlji. Hrebak je svjestan tog problema, a njegov odgovor je suradnja s drugim liberalnim opcijama. Doduše, ne bezuvjetna. “Kada bi, recimo, došlo do promjene vodstva u HNS-a, i da stranku preuzme Matija Posavec, mogao bih se zamisliti u takvoj suradnji. Tome bi se moglo pridružiti i Pametno, pod uvjetom da u toj stranci shvate kako će nestati ako cijelo svoje političko djelovanje svedu isključivo na oporbu”.

“Ako neće biti mogućnosti da se stvori jedan pravi liberalni blok, na izbore ćemo ići sami. Još uvijek sam dovoljno mlad da mogu pokušavati i kroz nekoliko izbornih ciklusa”, kaže Hrebak. A Amsterdamska koalicija kao jedan od mogućih konkurenata ili partnera na tom prostoru?

“Prvo, pitao bih kako kako oni mogu biti liberalna grupacija kada unutar njih postoji stranka koja se zalaže za, recimo, minimalnu plaću. Kada čujem da neki liberal kaže da se zalaže za minimalnu plaću, shvatim da on nije liberal. Biti liberal ne znači biti liberalan samo u društvenim pitanjima i građanskim politikama. To znači biti liberalan i u ekonomskom pogledu. To je cijeli paket koji nudiš svojim glasačima. Pogledajte IDS. To je stranka liberalna po pitanju ljudskih prava, ali po drugim pitanjima nije. Ne zovu ih bez veze istarskim HDZ-om”, kaže Hrebak.

Napuštanje starog socijalističkog modela

Zašto ga toliko iritira minimalna plaća? “Smatram da se država treba što manje petljati u gospodarstvo. Jedino što država treba je osigurati sve uvjete kako bi se gospodarstvo moglo normalno razvijati, ali ne treba intervenirati u tržišne procese. Povećanju minimalne plaće će smanjiti fleksibilnost tržišta rada, čime će se ono izgubiti mogućnost stvaranja novih radnih mjesta”, kaže Hrebak. Tijekom razgovora nekoliko puta ponavlja istu krilaticu, liberalizam 21. stoljeća, ali na što konkretno misli? Kakvu Hrvatsku zamišlja, ukoliko uistinu dođe u priliku da, kako kaže, presudno utječe na nacionalnu politiku?

“Moramo postati zemlja koja će prestati graditi gospodarstvo na starom, socijalističkom modelu”, kaže Hrebak. “U Hrvatskoj smo postigli određeni standard zaštite ljudskih prava. Ne bismo ušli u EU da taj standard nije zadovoljen. Jedino na što se još uvijek treba posebno usmjeriti je sloboda govora. Sva druga ljudska prava su u većoj ili manjoj mjeri na razini europskih. Fokus sada moramo usmjeriti prema ekonomskoj politici”, kaže Hrebak.

Zvuči lijepo, ta teorija o europskoj razini zaštite ljudskih prava, ali teško je ne pomisliti da je hrvatska stvarnost demantira. Ne treba ići dalje od nedavnog napada na vukovarske sezonce na Braču. “Postojeća pravna razina zaštićenosti u Hrvatskoj je na visokoj razini, a ovakvi događaji, kao napadi na Srbe na Braču posljedica su neučinkovitosti sustava i neozbiljnosti političkih elita koje u kampanjama ignoriraju dostignute standarde i kontaminiraju građane mržnjom radi osvajanja glasova prizemnim metodama. Kada vatra bukne, svi se čude kako se nasilje događa u Hrvatskoj”.

Integracija romske manjine u zajednicu

“Političke elite stalno koketiraju s ostacima fašizma, ali ono što se malo spominje u medijima i sa ostacima komunizma. Za mene su oba totalitarizma jednako zločinačka i donijela su veliku štetu građanima Hrvatske. Mi stalno osuđujemo negativne pojave i izljeve mržnje koji se pojavljuju u društvu, ali rijetko kada osuđujemo političke piromane koji im doprinose”, kaže Hrebak. Ima spreman odgovor i na problematiku koja je aktualna u Međimurju, gdje se nedavno demonstriralo protiv Roma.

Romska manjina je u Bjelovaru na vrlo visokom stupnju integriranosti, kaže. Ima Roma koji su ugledni poduzetnici, društveni djelatnici, priznati Bjelovarčani, koji donose bogat kulturni život, i ne razlikuju se od drugih nacionalnih manjina. “Stvar je u tome što je u Međimurju, praktički, nastao geto. A kada nastane geto, što očekujete da će se dogoditi? Ako se lokalna zajednica ne bavi problemima Roma, ne integriraju ih i ne omoguće im da budu ravnopravni građani, naravno da će se grupirati unutar sebe, stvoriti vlastitu supkulturu, i nastat će problemi.”

Ravnopravnost za Hrebaka znači participaciju obje strane. Recimo, od korisnika socijalne pomoći u Bjelovaru zahtijeva da se odazivaju na radne akcije. “U Hrvatskoj još uvijek vlada kult nerada. Htjeli mi to priznati ili ne, mi smo još uvijek tranzicijska zemlja koja iz socijalističkog mentaliteta tek treba doći u demokraciju 21. stoljeća. Vidio sam da u Bjelovaru ima dosta ljudi koji sjede kod kuće i dobivaju naknadu, a zauzvrat ne daju ništa. Zapitao sam se zašto bi netko dobivao dvije i pol ili tri tisuće kuna raznih socijalnih davanja, kada imamo radnike koji za isti taj novac u Bjelovaru rade teške noćne smjene”.

Estonija kao primjer za Hrvatsku

“Zato smo odlučili da korisnici socijalne pomoći trebaju minimalno četiri sata tjedno odraditi u Komunalcu, na poslovima čišćenja ili gdje već treba, i tako vratiti barem društvu dio onoga što su dobili. Nisam protiv toga da se socijalno potrebitima pomogne, ali mi smo u Hrvatskoj stvorili posebnu klasu ljudi koji budu doma i primaju socijalnu naknadu. Dio toga je i ova situacija u Međimurju. Neki ljudi tamo jednostavno ne žele raditi. Zašto bi radili kad od države dobivaju naknadu da ne rade? To nije pošteno prema onima koji svoju plaću marljivo zarade, i mi smo odlučili da će kod nas svatko morati vratiti svoj dug društvu”.

Rasprava o Srbima i Romima skrenula nas je s priče o liberalizmu 21. stoljeća, a Hrebak se tek zagrijao objašnjavajući kakve promjene želi uvesti. “Meni je jako zanimljivo ono što je napravila Estonija, koja je meni uzor u mnogim pogledima. Estonija je poduzela cijeli niz koraka zbog kojih se Hrvatska na nju može ugledati. Prvo, smanjila je parafiskalne namete i porezno opterećenje. Još važnije, shvatili su da postoji nešto što u vrlo kratkom razdoblju može polučiti strašne rezultate, a to je digitalna transformacija. Mi ovdje u Bjelovaru pokušavamo postići isto, sve procese u gradskoj upravi prebaciti u digitalni oblik i smanjiti broj djelatnika”.

Nakon dolaska na vlast uveo je zabranu zapošljavanja u gradu Bjelovaru na četiri godine. “Nitko nije dobio otkaz, ljudi su otišli u mirovinu. Do kraja mog mandata više se nitko neće zaposliti u gradskoj upravi. Smatrao sam da imamo previše zaposlenih, a kako provodimo opsežni proces digitalne transformacije, automatski će trebati manje radne snage. Tako s jedne strane štedimo, a s druge strane oslobađamo prostor i financije za druge projekte. Danas u gradskoj upravi imamo 78 zaposlenih, u odnosu na njih 90 prije zabrane zapošljavanja”, objašnjava.

‘Županije su apsolutno nepotrebne’

Takve mjere nisu prošle bez otpora. Novi gradonačelnik je prilično dugo pregovarao sa sindikatima. Na kraju je dogovoreno uvođenje pravilnika o stimulacijama prema kojem djelatnici koji najviše pokažu, posebno oni koji rade na EU projektima, mogu dobiti do 2000 kuna godišnje više na plaću. Na nova zapošljavanja ili povećanja plaća Hrebak nije pristao. U svojoj želji da za obračunom s hrvatskim birokratskim sustavom ide još dalje, pa predlaže ukidanje županija.

“Apsolutno su bespotrebne. Nema potrebe da Hrvatska ima 20 županija tih par milijuna stanovnika koje ima. Ne vidim koja je svrha županija osim da budu protočni bojleri – da sredstva za školstvo i zdravstvo koja se od države spuštaju na lokalnu razinu županija jednostavno preusmjeri na škole i bolnice. Realno gledajući, osim što obilaze razne manifestacije i izdaju rješenja za građevinske dozvole za općine i mamje gradove, ne rade ništa”.

“Oni nas samo koče. Još je meni lako kao gradonačelniku grada koji je središte županije. Svi drugi gradovi u ovoj županiji prvo moraju pokucati na vrata župana. Ako je župan dobre volje, ako dođu i ničice mu se poklone, onda će sve dobiti što im treba. Ako ne, slijedi kočnica. Pa vidjeli smo koliko je u Hrvatskoj slučajeva da je župan iz jedne, a gradonačelnik iz druge političke opcije. Ako se zarate, nema šanse da bilo što funkcionira. Kod mene jedan investitor može doći i mi ćemo se sve dogovoriti jer se građevinske dozvole izdaju u Bjelovaru, i mi smo po tome među najbržim gradovima u državi. Za sve ostale manje gradove, investitor prvo mora pokucati županu, a tek onda gradonačelniku, i to je apsurdna situacija”.

Planirano puštanje aplikacije

Vidim da stavove o beskorisnosti županija iznosi prilično slobodno, pa pitam u kakvim je odnosima sa županom Bjelovarsko-bilogorske županije, Damirom Bajsom? “Korektnim.” To je sve? “Zasad korektnim”, odgovara smijući se. Ništa bolje mišljenje Hrebak nema ni o funkciji predsjednika republike. “Posao predsjednika bih mogao usporediti s poslom župana. Koje su to njihove ovlasti? Tko će biti idući predsjednik mi je potpuno nebitno. Uloga predsjednika države je da bude dobra zamjena ministra vanjskih poslova. Njegova uloga je da promovira hrvatsku po svijetu kao turistički putnik”.

“Tako meni izgleda posao predsjednika. Bitno je što će se dogoditi na parlamentarnim izborima. Kada bi netko htio nešto mijenjati u ovoj državi, kao predsjednik to ne može. Kao saborski zastupnik već može. Vaša sposobnost da nešto promijenite ovisi isključivo o tome koliko mandata imate u Saboru, odnosno koliko vam građani vjeruju, te hoće li pretvoriti tu vjeru u mandate, a onda vi mandate možete pretvoriti u konkretnu promjenu”.

Za kraj sam čuvao pitanje kojim sam mislio dokazati da ni Hrebak nije imun na malo populizma. Aplikaciju koja omogućuje pregled isplata iz gradskog proračuna u javnost je pustio nekoliko dana prije izbora za Europski parlament. Slučajno ili planirano, pitam ga. “Da, termin je bio smišljen da razbijemo monotoniju kampanje za europske izbore. To je bilo pitanje dva tjedna, plus-minus. Mogli smo izaći malo prije ili malo kasnije, ali baš je u tome bila stvar, u kampanji za europske izbore. Svi su davali obećanja koja se ne mogu ispuniti, prodavali maglu, a mi smo ovime prodrmali stvari”, kaže Hrebak.

Vedran Vrabec
Telegram autor
333 članka Više o autoru
Više s weba